U nedjelju je na prvom programu Hrvatske televizije prikazana prva epizoda četverodijelne serije „Dulum zemlje“  u kojoj će se prikazati četiri različite, a na momente vrlo slične osobne, ali i priče čitavih obitelji koje se bave ekološki održivom poljoprivredom. Svake nedjelje gledatelji će otkrivati tko su  kozar i sirar Aleš Winkler, Goran Vrabec – čovjek inspiriran papričicama i strastveni ljubitelj ljutog, tko je „Šinjorina Smokva“, odnosno Sandra Babac te upoznajemo Pelješac kroz prizmu vrhunskog vinara Denisa Bogoevića Marušića. „Dulum zemlje“ je djelo scenarista i redatelja Filipa Filkovića Philatza te koscenarista i snimatelja Tomislava Krnića.

Filip Filković Philatz, s kojim smo razgovarali, počeo se baviti režijom prije petnaestak godina kada je režirao brojne glazbene video spotove poznatih hrvatski izvođača. Desetak godina kasnije, režiju koristi za stvaranje kratkog filma „Posljednji bunar“, te za snimanje dokumentarnog serijala „Lovac na bilje“ i tv emisije „Slatka kuharica“. „Dulum zemlje“ je, kako i sam kaže, njegov do sada najambiciozniji projekt.

NACIONAL: Prvi sugovornik u seriji „Dulum zemlje“ je Aleš Winkler iz Slovenije koji se doselio u Istru i pokrenuo farmu i siranu. Jeste li namjerno započeli seriju sa strancem (makar Slovencem) kako bi pokazali da je Hrvatska zemlja u kojoj se može uspjeti jer ako je strancima primamljiva, onda bi trebala biti i Hrvatima?

Činjenica da je u prvoj epizodi glavni protagonist stranac nije namjerna – odlučili smo epizode snimati i prikazivati ih na način kako smo mi dolazili do tema i kako smo ih snimali, kronološki. Tako da i publika kao i mi prođe sličan proces upoznavanja s protagonistima. No, svakako mi se sviđa i konotacija da ako je naša zemlja primamljiva strancima, trebala bi biti i Hrvatima. Jedan od protagonista u ovoj epizodi je spomenuo izreku “Zemlju ne prodati – zemlja se ne prodaje, od zemlje se živi”.

NACIONAL: Winkler je započeo posao ni iz čega, nije znao ništa o poslovanju farme a još manje o proizvodnji sira koja ga je proslavila, ali je sve naučio od knjiga koje je kupio preko Amazona. Jeste li željeli, kroz sva četiri sugovornika, pokazati kako, barem u poljoprivredi, danas i nije tako teško postati mali ali važan proizvođač?

Između ostaloga, svakako i to smo željeli pokazati. To je nešto u što vjerujem već jako dugo vremena – državne granice nam ne bi trebale stvarati barijere. Ne trebamo se bojati nepoznatog, ono što ne znamo ili ne razumijemo, možemo naučiti. Zaista, nema toga što ne možemo napraviti kada postoji ideja i volja. Zamislite da se zaljubite u neku osobu koja ne priča vaš jezik, možete ili odustati od toga svega jer se ne razumijete, ili možete naučiti taj jezik i zajednički pokrenuti nešto jako lijepo. Ne mogu vam opisati koliko imam problem s ljudima koji odustaju od svojih snova i ciljeva – to je kao da si pucaš u koljeno pred ciljem.

NACIONAL: Da bi se podigla Stancija Kumparička, zasigurno je, pored ljudi, ideja ali i koza, trebalo novaca. Zašto se ne spominje financijski dio, koliko je Winkler uložio novaca u svoj projekt?

Spominje se, ali ne ovako direktno kao ovo pitanje. Baš sam neki dan pričao o takvim stvarima s svojim koautorom serijala Tomislavom Krnićem – ljudi miješaju dvije stvari; novac i sreću. Ako imaš novaca, ne znači da si sretan i uspješan. Konkretno u ovom slučaju, ova stancija je bila gotovo bezvrijedna jer je bila godinama neobrađivana – ovo što vidite sada u filmu je finalno stanje, ali daje se naslutiti koliko je težak bio put do toga. U jednom trenutku protagonistica spominje prodaju kuće u Sloveniji i kupovinu stancije. Ovo nije serijal koji će brojati kune i eure na ekranu, pokazivati koliko je što koštalo i koje su vrijednosti dionica. Mislimo da se ljudi generalno moraju odmaknuti od tog straha od financija i samo vratiti na onu opuštenu razinu strasti. Najbolje stvari će se pokrenuti iz strasti, nikako ganjanjem para.

NACIONAL: Prva sezona vašeg serijala ima četiri epizode. Zašto samo četiri? Je li u Hrvatskoj teško pronaći poljoprivredno-prehrambene fanatike čiji životi nude fascinantne priče ili je u pitanju nešto drugo?

Mi se kao tim aktivno bavimo proučavanjem ove tematike, i to već godinama. Ovaj serijal nije nastao preko noći već smo u sami razvoj projekta utrošili jako puno vremena, putovanja i upoznavanja ljudi. Tome Krnić, Tamara Babun i ja smo proputovali Hrvatsku uzduž i poprijeko kako bismo pronašli idealne protagoniste. Naša baza je inicijalno bila za 12 epizoda, od kojih smo imali spremnih 8, HRT je za početak uzeo 4. Trenutno imamo spremnih duplo toliko s čitavim nizom ispunjenih papira natuknica za ostale. Začudili bi se koliko ima fascinantnih priča, ali nažalost pozitivne priče ne izlaze toliko na spotlight od ostalih negativnih tema u našim medijima. Mi to pokušavamo preokrenuti i ponuditi nešto drugačije – gotovo neviđeno kod nas.

NACIONAL: Vaš serijal nudi nevjerojatan optimizam i budi želju za pokretanjem poljoprivrednih projekata. Vjerujete li da, nakon prikazivanja ovog serijala, možete potaknuti barem nekoliko osoba/gledatelja na upuštanje u slične, gotovo avanturističke, poduzetničke akcije?

Cijelo vrijeme dok smo razvijali ovaj serijal sam u glavi vrtio par stvari. Jedna od njih je motivacija da ako, recimo, 100.000 ljudi pogleda serijal i 10.000 ljudi krene razmišljati o nekim novim potencijalnim poduzetničkim akcijama, ako 100 ljudi napravi dobar poslovni plan te na kraju ako samo 10 njih bude ustrajno i uspije te ako na kraju svi mi imamo čast probati taj njihov proizvod ili iskustvo… znači da smo napravili dobru stvar.

NACIONAL: Što vas je ponajviše fasciniralo kod svakog od četiri sugovornika?  

Svaki od njih je posebna priča – svaka obitelj je unikatna i dijeli posebnu energiju, što je normalno jer svatko ima drugačiju pozadinu. Gotovo je voajerski suludo koliko smo se mi infiltrirali u njihove živote i pronašli te ključeve njihovog poslovanja koje smo posložili u scenarije. Moram priznati da sam od svake obitelji ponešto naučio, a s druge strane, fasciniralo me da su to ljudi koji usprkos svemu, nisu odustali nego su bili ustrajni u svojem naumu da postanu vizionari.

NACIONAL: Jeste li se iznenadili kada je HRT odlučio prikazivati vaš serijal u nedjeljnom prime timeu?

Nisam se iznenadio što je HRT odlučio prikazivati serijal u prime timeu nedjeljom, štoviše, to sam negdje i priželjkivao. No, moram priznati da sam se oduševio kada nam je urednica Tanja Kanceljak javila termin emitiranja jer je to za mene značilo svojevrsnu valorizaciju projekta. Bitan projekt koji zaslužuje biti emitiran u prime timeu.

NACIONAL: Ovo nije vaš prvi serijal o prehrambenim proizvodima jer ste režirali i serijal „Lovac na bilje“. Odakle interes za tom tematikom?

Davno prije radio sam u jednoj redakciji koja je ukinula rubriku kulture a sve assete investirala i preusmjerila na šund. To me zapravo jako devastiralo iznutra jer sam shvatio kako očito ljude kod nas zanimaju samo takve trashy tematike. To je za mene bio eye opener i u tom trenu sam odlučio sve svoje projekte na neki način usmjeriti u drugom pravcu; kultura i odgovoran sadržaj koji unapređuje društvo. Kroz projekte sam doslovno nekim malim koracima počeo raditi projekte za koje vjerujem da stvaraju nekakvu promjenu. Tako je na red došao i serijal “Lovac na bilje” koji je vratio ljude prirodi, avanturizmu i zdravom životu. Tu se nalazi i zapravo čitavi niz nekih drugih projekata koje radim koji su upravo usmjereni ka tome. Tako je na red došao i Dulum Zemlje, koji je vjerojatno neki najambiciozniji pokušaj da mi kao tim ispričamo pozitivne priče i pokažemo kako nije baš sve oko nas toliko negativno i kako ovo nije nazadnjačka zemlja već ima ogromnih potencijala i to možemo pokazati na konkretnim primjerima. “Može se, ali ne preko noći”, kako bi rekao jedan naš sugovornik u serijalu.