Profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Vedran Đulabić komentirao je u ponedjeljak neuspjeh pulskog referenduma istaknuvši kako građani trebaju shvatiti da odgovornost leži na njima, dok njegov kolega Mihovil Škarica smatra kako postoje interesi da ne bude lokalnih referenduma.

Pulski referendum za Lungomare propao je jer na njega nije izašao dovoljan broj građana – umjesto 50 posto plus jedan glas, što je kriterij propisan Zakonom o referendumu, jučer je na pulska birališta izašlo tek 22,71 posto građana.

Dio građana mislio da je referendum bespredmetan

Po podacima gradskog Povjerenstva za provedbu referenduma, 9716 građana bilo je ‘za’ promjene GUP-a kojima bi se onemogućila gradnja hotela na području Lungomara, 1256 bilo je ‘protiv’, dok su ostali listići bili nevažeći.

Zbog toga su investitori u Valkane već u ponedjeljak najavili nastavak projekta, dok Građanska inicijativa za referendum poručuje kako to ipak nije poraz jer se velik broj građana izjasnio protiv gradnje hotela – bilo ih je 9716, što nije zanemarivo obzirom da je aktualni gradonačelnik Filip Zorčić pobijedio na izborima s 10.666 glasova.

Komentirajući nisku izlaznost na referendum, Đulabić i Škarica, obojica profesori na Pravnom fakultetu, složili su se da je prag od 50 posto plus jedan glas za lokalni referendum demotivirajući za građane jer je previsok, posebno jer prag ne postoji na nacionalnim referendumima.

No, Đulabić smatra da, prije toga, postoji nekoliko faktora koji su doveli do neuspješnosti referenduma.

“Prvo, dio je građana mislio da je referendum bespredmetan jer ne bi utjecao na već izdane dokumente za gradnju hotelskog kompleksa. Drugo, jasno je da druge stranke u Puli nisu bile protiv izgradnje kompleksa, pa su birači koji su im tradicionalno skloni tu poruku shvatili i nisu izašli”, istaknuo je.

Poručuje kako mu je žao što građani nisu izašli na referendum u dovoljnom broju.

“Svaki oblik demokratskog izražavanja je poželjan. Važno je za naše društvo da građani shvate da odgovornost leži na njima. Tako mala izlaznost podjaruje teorije zavjere, da je ‘netko tu već nešto odlučio’, no tko može odlučiti umjesto građana, ako su sami odlučili ostati doma”, kaže Đulabić.

Nekome je u interesu da se lokalni referendumi ne održavaju

Građani općenito ne shvaćaju u dovoljnoj mjeri važnost lokalne demokracije, ali i kriterij od 50 posto plus jedan glas “očito je nedostižan za hrvatsku referendumsku scenu”. Iako, ističe, organizatori referenduma toga su trebali biti svjesni i učiniti sve da motiviraju birače.

Škarica podsjeća kako problem s kriterijem za lokalne referendume postoji već 30 godina, dok je s druge strane zakonodavac odustao od postavljanja kriterija o minimalnoj izlaznosti za referendume na nacionalnoj razini.

U 30-ak godina demokracije u Hrvatskoj je održano oko 20 lokalnih referenduma, od kojih su tek tri bila uspješna.

“Iza svake zakonske odredbe stoji određeni interes. Nekome je u interesu da se lokalni referendumi ne održavaju, to je jasno”, poručuje Škarica.

Također se stvari moraju sagledati u kontekstu, pa kada se vidi da je prosječna izlaznost na lokalne izbore, koji su inače medijski više popraćeni, oko 47 posto, odaziv na pulski referendum i nije toliko loš.

“U kontekstu svega toga to je solidan odaziv, upola od lokalnih izbora. Jedino je problem zakona što on nije dovoljan”, ističe Škarica.

Đulabić upozorava da se i na lokalnoj razini, u slučaju referenduma na kojem birači mogu opozvati načelnike, gradonačelnike ili župane, već odustalo od visoke kvote od 50 posto plus jedan glas, te je ona spuštena na 30 posto.

Kriterije za lokalne i nacionalne referendume treba izjednačiti

Škarica smatra da bi kriterije za održavanje referenduma na lokalnoj i nacionalnoj razini trebalo izjednačiti.

“Zašto je potrebna ta kvota izlaznosti, kada je nema na državnom referendumu na kojemu se može odlučivati o puno važnijoj lepezi pitanja”, pita se.

Na lokalnim referendumima se po definiciji odlučuje o mnogo benignijim pitanjima, pa je bilo koja razina kvote, po njemu, nepravedna.