U četvrtak je održana konferencija za medije na kojoj je kardinal Víctor Fernández, na kojoj je objavljen pravorijek Vatikana o “duhovnom iskustvu” Međugorja. Sveta Stolica priznala je brojne pozitivne plodove koji se događaju u Međugorju, svjetski poznatome hodočasničkome mjestu u BiH, ali nije dala svoj stav o nadnaravnosti fenomena koji se vezuje uz tvrdnje vidjelaca da im se tamo ukazuje Gospa i šalje poruke.

Tiskovna konferencija održala se u okviru novih Normi ​​za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih pojava, koje je u svibnju objavio Dikasterij za nauk vjere.

Objavljen je dokument u kojem se navodi da je donesena odluka. Dokument Dikasterija za nauk vjere koji je odobrio papa Franjo ne govori o nadnaravnosti, ali priznaje obilne duhovne plodove vezane za župu-svetište Kraljice mira te daje uglavnom pozitivno mišljenje o porukama, iako uz nekoliko pojašnjenja, prenosi VaticanNews.

“Stigao je trenutak da se zaključi duga i složena povijest oko duhovnih fenomena Međugorja”. Tim riječima započinje Nota o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje koju je potpisao kardinal Víctor Manuel Fernández, pročelnik Dikasterija za nauk vjere. Tekst je to koji je odobrio papa Franjo koji prepoznaje vrijednost duhovnih plodova povezanih s međugorskim iskustvom, ovlašćujući vjernike da ga se pridržavaju budući da su se “dogodili brojni pozitivni plodovi i nisu se među Božjim narodom proširili nikakvi negativni ili rizični učinci”. Uglavnom, pozitivno je također mišljenje o porukama, iako uz pojašnjenja nekih izraza.

Pozitivni plodovi

Mjesta vezana uz međugorski fenomen odredišta su hodočašća iz cijeloga svijeta. „Pozitivni se plodovi očituju ponajviše kao promicanje zdrave prakse života vjere“ u skladu s tradicijom Crkve. Dogodila su se “brojna obraćenja” ljudi koji su otkrili ili ponovno otkrili vjeru; povratak ispovijedi i sakramentalnoj pričesti, brojna zvanja, “brojna pomirenja supružnika i obnove bračnoga i obiteljskoga života”. Zabilježena su i “vrlo brojna ozdravljenja”. Župa Međugorje mjesto je klanjanja, molitve, seminara, duhovnih vježbi, okupljanja mladih. Nastala su i karitativna djela koja brinu o siročadi, ovisnicima, osobama s invaliditetom, a utvrđena je i prisutnost skupina pravoslavnih kršćana i muslimana.

Poruka mira

Nota Dikasterija potom razmatra glavne aspekte poruka, počevši od poruke mira shvaćenoga ne samo kao odsutnost rata nego i u duhovnom, obiteljskom i društvenom smislu: najoriginalniji naslov koji Gospa sebi pripisuje je, naime, ‘Kraljica mira’. To je mir koji je plod življene ljubavi koja “podrazumijeva također ljubav prema onima koji nisu katolici”. Taj se aspekt bolje razumije „u ekumenskom i međureligijskom kontekstu Bosne, obilježenom strašnim ratom s jakim religijskim elementima“.

Bog u središtu

Često se pojavljuje poticaj na pouzdano prepuštanje Bogu koji je ljubav: „Možemo prepoznati jezgru poruka u kojima Gospa ne stavlja sebe u središte, nego pokazuje da je potpuno usmjerena na naše jedinstvo s Bogom“. Osim toga, “Marijin zagovor i djelovanje očito su podređeni Isusu Kristu kao tvorcu milosti i spasenja u svakoj osobi”.

Poziv na obraćenje

U porukama potom nalazimo “stalni poziv na napuštanje svjetovnoga načina života i pretjerane vezanosti za zemaljska dobra, uz česte poticaje na obraćenje, što čini mogućim istinski mir u svijetu”. Čini se da je upravo obraćenje središte međugorske poruke. Tu je i “ustrajan poticaj da se ne podcjenjuje ozbiljnost zla i grijeha” i da se ozbiljno shvati Božji poziv na borbu protiv zla. Temeljni su također uloga molitve i posta, kao i središnje mjesto mise i traganje za konačnim smislom postojanja u vječnom životu.

Potrebna pojašnjenja

Drugi dio dokumenta ističe kako se “nekoliko” poruka može činiti “povezanima sa zbunjujućim ljudskim iskustvima” iako neke pogreške možda nisu “iz loše namjere, nego zbog subjektivnoga shvaćanja fenomena”. U nekim se slučajevima „čini da Gospa pokazuje neku razdraženost jer se neke njezine upute nisu slijedile; tako upozorava na prijeteće znakove i mogućnost da se nikada više ne ukaže“. Ali zapravo druge poruke daju ispravno tumačenje: „Oni koji daju katastrofična predviđanja lažni su proroci. Kažu: “Te i te godine, tog i tog dana bit će katastrofa”. Uvijek sam govorila da će kazna doći ako se svijet ne obrati. Zbog toga potičem sve na obraćenje“ (15.12.1983.).

Inzistiranje na porukama

Tu su potom poruke za župu u kojima Gospa kao da želi kontrolu nad pojedinostima duhovnoga i pastoralnoga puta. U drugim slučajevima poruke se „odnose na zahtjeve ‘malo vjerojatnoga nadnaravnog podrijetla’, kada Gospa „daje naredbe o datumima, mjestima, praktičnim aspektima, i donosi odluke o uobičajenim pitanjima“. Zapravo, sama Gospa relativizira vlastite poruke podvrgavajući ih „neusporedivoj vrijednosti Riječi objavljene u Svetom pismu“: „Nemojte ići u potragu za izvanrednim stvarima, nego radije uzmite Evanđelje, čitajte ga i sve će vam biti jasno“ (12.11.1982.). U Noti se kao problematične navode i poruke koje Gospi pripisuju izraze “moj plan”, “moj projekt”, riječi koje bi “mogle zbuniti. Zapravo, sve što Marija čini uvijek je u službi Gospodinova plana”. Ne smijemo pogrješno dodjeljivati Mariji “mjesto koje je jedinstveno i isključivo za Sina Božjega”.

Odobreno javno štovanje

Iako to ne podrazumijeva proglašenje nadnaravnosti, i podsjećajući da nitko nije obvezan vjerovati u to, nihil obstat – koje je izdao mostarski biskup u dogovoru sa Svetom Stolicom – upućuje da vjernici “mogu putem tog duhovnog prijedloga dobiti pozitivan poticaj za svoj kršćanski život te dopušta javno štovanje”. U Noti se također precizira da pozitivna ocjena većine međugorskih poruka “ne podrazumijeva proglašenje izravnoga nadnaravnog podrijetla”. Crkvene vlasti u mjestima gdje je takvo iskustvo prisutno, pozvane su cijeniti pastoralnu vrijednost i “također promicati širenje tog duhovnog prijedloga”. Dikasterij na kraju potiče one koji idu u Međugorje “da prihvate kako se na hodočašće ne ide radi susreta s navodnim vidiocima, nego radi susreta s Marijom, Kraljicom mira”.

Na konferenciji je rečeno kako su izgledala prva ukazanja, a govornici su podsjetili na društvene okolnosti u kojima su se prva ukazanja dogodila. Biskupska konferencija Jugoslavije je tada objavila da nije moguće utvrditi da se radi o pojavi nadnaravnog tipa.

“S našim smo kolegama od 1945. razmatrali razne pojave koje se odnose na fenomen pojave Gospe. U svim slučajevima, gdjegod se moglo ustvrditi, primijenili smo naše norme koje se odnose na prisustvo, recimo Gospe od Zdravlja, kao jednu formu jednog oblika vjerske simbolike. Iza nas je obimni posao analitike vezan uz duhovno iskustvo vezan uz Međugorja. Dugo se razmatralo kako tom fenomenu prići”, rečeno je.

Kada se radi o 24. lipnja 1981. godine, u smislu pojavljivanja Gospe pred djecom, nastavili su na konferenciji, oni su uočili Gospu pri dnu jednog brda. “Djeca su se uputila prema selu i uočili Gospu s djetetom. Djeca su 25. opet uočila Gospu. Mostarski biskup se sutradan s njima susreo i uvjerio se da djeca ne lažu. Kongregacija je sazvana i zaista je pokazana snažna sumnja u vezi tog iskustva. S obzirom na to da je tada bila Jugoslavija, stvar jei mala diskrecionu Gospu, pogotovo nakon početka hodočašćenja u Međugorje. Neki se članovi kongregacije nisu uvjerili i iz Beograda je stiglo negativno mišljenje”, kazali su na konferenciji.

U travnju 1981. je, dodali su, sazvana biskupska konferencija Jugoslavije i ustvrđeno je da nije moguće potvrditi da se radi o nadnaravnoj pojavi. “Iz religioznih i drugih razloga ustvrdilo se da pastoralna komisija treba izjasniti o mogućnosti da se desila pojava Gospe”, rečeno je na pressici.

Kardinal Fernandez počeo je obraćanje na hrvatskom jeziku. “Ovo nije služebni dokument, dakle nije riječ o konačnoj odluci, ali dat ću vam vlastitu interpretaciju ovih podataka s kojom se slažu i drugi koji su se bavili ovim pitanjem”, rekao je kardinal i dodao da se prvih sedam ukazanja smatra autentičnim pojavama nadnaravne prirode.

Šest razina stupnjevanja fenomena

Kardinal Manuel Fernandez, prefekt Dikasterija za nauk vjere rekao je na predstavljanju dokumenta kako nadnaravni fenomeni nisu crno-bijeli te da se znalo kroz povijest utvrditi kako su vidjelice lagale ili da je analizom utvrđena neautentičnost navodnih Isusovih ili Marijinih suza ili krvi.

Nove norme propisuju šest razina stupnjevanja fenomena, od prve kojim se utvrđuje kako nije izražena sigurnost o nadnaravnoj autentičnosti fenomena, ali da nema kritičnih aspekata, do pete razine prema kojoj biskup može zabraniti štovanje i posljednje, šeste razine u kojem se utvrđuje nepostojanje nadnaravnosti.

Status Međugorja neriješen

Status Međugorja neriješen je već desetljećima. Posljednjih godina dozvoljena su službena biskupijska hodočašća, a prisutan je i apostolski vizitator koji u ime Svete Stolice upravlja svetištem i nadgleda što se u njemu događa

Spekulira se da bi Međugorje moglo dobiti ‘zeleno svjetlo’, odnosno najviši status prema najnovijim vatikanskim normama – tzv. ‘nihil obstat’. To znači da se ne izražava sigurnost o autentičnosti nadnaravnosti, ali se prepoznaju znakovi djelovanja Duha Svetoga.