Objavljeno u Nacionalu br. 587, 2007-02-13

Dragan Munjiza, donedavni direktor Konzuma, otkriva kako je osmislio koncept prema kojem će istodobno raditi za četiri tvrtke

Dragan Munjiza donedavno je bio prvi čovjek Konzuma i najistaknutiji menadžer koncerna Agrokor Ivice Todorića. Tako je za javnost bila neočekivana nedavna vijest da Munjiza odlazi iz koncerna. Munjiza je, jednako neočekivano, prihvatio posao člana uprave Generalturista, a istodobno i savjetnika u tvrtkama Tim-kabel i Profil te člana Nadzornog odbora u Megatrendu. Nacional je s Munjizom razgovarao o razlazu s Todorićem i njegovu radu u nekoliko tvrtki.

NACIONAL: Odlazak iz Konzuma svojevrsna je prekretnica. Ušli ste u novi posao, konzultantski. Kako izgleda taj vaš novi projekt, odnosno koncept po kojem ćete raditi konzultantske poslove?
– U teoriji menadžmenta kaže se da bi svaki menadžer trebao svakih 4-5 godina, kad obavi posao za koji je doveden u kompaniju, promijeniti položaj ili kompaniju. Po toj teoriji, nakon četiri i pol godine u Konzumu bilo je optimalno vrijeme za promjenu, a u Atlanticu sam ostao oko šest godina previše. Novi koncept, koji nisam izmislio ja, nego ga preuzeo iz svjetske prakse, a primjenjuju ga i Željko Perić, Damir Horvat i Mladen Vedriš, omogućuje mi poziciju fleksibilnog, privremenog menadžera u jednoj ili više kompanija, gdje i dokle je to potrebno. Ocjenjujem da postoji velika potreba i potražnja za kvalitetnim restrukturiranjem kapitalno hrvatskih kompanija, uvažavajući najbolju svjetsku praksu, ali i hrvatsku realnost. Još više je prostora u regiji. Vrlo malo menadžera ima znanje, volju i odvažnost da se prihvati tog izazova. Ovaj koncept nije moja izmišljotina, nego najbolja svjetska praksa. Ravnatelj poslovne škole IMD iz Lausannea ujedno radi i kao menadžer konzultant švedskog brodogradilišta kojem je suvlasnik, navečer od 22 do 01 e-mailom. Ako može on, zašto ne bih mogao i ja? Postavljam pitanje vlasnicima i članovima uprava – koliko vam kolege rade sati tjedno, ali zaista kreativno, a koliko “kradu” na ručkove, tračeve i ostale nevažne procese? Ja želim raditi 10-20 sati tjedno za jednog poslodavca, ali bez “švercanja”, i za to biti adekvatno plaćen. U upravi Generalturista angažiran sam 20-ak sati tjedno i dat ću velik doprinos za to vrijeme.

NACIONAL: Za što ćete biti zaduženi u Generalturistu? Kako ste se uopće odlučili tamo otići?
– U Generalturist ću dolaziti tri dana tjedno. Jedan cijeli dan i dva puta po pola dana. Moj posao je posao člana uprave za prodaju i marketing. Ciljevi su bolje organizirati i povećati prodaju, te napraviti kvalitetan marketinški budžet koji će omogućiti da prodaja bude još veća što se tiče većeg broja stranih gostiju, rada poslovnica, internet poslovanja i ostalog. Kad sam u Konzumu i Atlanticu radio kao član ili predsjednik uprave, imao sam istodobno po 20 projekata koje sam morao obaviti u 50 ili 60 sati, tako da će mi, s obzirom na broj projekata u Generalturistu, za posao biti dovoljno ovo vrijeme koje sam naveo. U Konzumu sam rukovodio s 11 tisuća ljudi u jednoj kompliciranoj, regionalnoj organizaciji kao što je Agrokor, s velikim brojem tržišta, poslova i ljudi. Generalturist ima 260 zaposlenih i kudikamo manji promet. Meni je to jako zanimljiv projekt, ali i težak. No budući da sam u Konzumu bio prisiljen hendlati 20 projekata, ne vidim zašto ne bih mogao sada četiri projekta u isto vrijeme. Imao sam 30-ak raznih ponuda, iz mliječne industrije, distribucije, maloprodaje, maloprodaje u BIH i Srbiji, ugostiteljstva, politike, distribucije i maloprodaje hardvera. Za Generalturist sam se odlučio jer je to jedan od najjačih hrvatskih brandova, s izvrsnim vlasnicima i menadžmentom. A i turizam me kao industrija jako zanima, velika je izvozna šansa Hrvatske.

NACIONAL: Što je s ostalim tvrtkama u kojima ćete raditi?

– U dvije kompanije, Tim-kabelu koji se bavi veleprodajom optičkih i ostalih kabela, te Profilu koji se bavi izdavaštvom i maloprodajom knjiga, savjetnik sam uprave. Te tvrtke imaju svoje poslovne procese i kad imaju neku dilemu, pitaju me što ja mislim o tome, a ja im kažem kako bih ja riješio taj problem. Naravno, odluka je na njima. Tamo nemam izvršnu moć, za razliku od Generalturista gdje mogu donositi odluke. No i ove druge tvrtke žele da se ja što više angažiram jer za relativno malu cijenu mogu dobiti veliku vrijednost. Kad sam se odlučivao gdje ću prihvatiti posao, nisam želio biti konkurencija Atlanticu gdje sam radio 11 godina i čiji vlasnik je krsni kum moga djeteta, a u Agrokoru sam ionako imao ugovor po kojem ne mogu ići u konkurentske tvrtke koje se bave maloprodajom, što ne bi bilo korektno s moje strane. Tu je otpao jedan broj ponuda. Drugi moment kojim sam se vodio jest da to bude neki biznis koji mene kao čovjeka zanima. Kod Tim-kabela me zainteresirala katolička ili moralna svijest vlasnika koji želi biti dobar zaposlenicima, a ujedno želi i rad. Tim-kabel i vlasnici, obitelj Topčić, možda su moje najveće iznenađenje, i vrlo zanimljiva kompanija s ljudskim, demokratskim stilom upravljanja i raspodjele rezultata. Megatrend, gdje sam u Nadzornom odboru, bavi se IT industrijom, veleprodajom i business intelligence rješenjima. Vlasnik Nino Štrajher doajen je hrvatske IT i BI industrije, a klijenti su mu Agrokor, Lura. Vlasnik Megatrenda je moj dobar prijatelj i on želi da ga ja nadzirem jer mu je bio poznat moj rad. I Daniel Žderić, vlasnik Profila, jedne od najintrigantnijih hrvatskih kompanija, oduševio me rezultatima koje je postigao u zadnje četiri godine. Mene knjige jako zanimaju i mislim da je to vrlo zanimljiva kompanija koja će jako puno napraviti. Zanima me kultura i to me privuklo Profilu.

NACIONAL: Takav angažman namjeravate imati dulje vrijeme?
– Angažiran u te četiri kompanije, dat ću odlučujući doprinos i tim kompanijama, a posredno i tim industrijama, kao i ukupnom hrvatskom gospodarstvu, ali ću i naučiti o tim kompanijama, kao i o industrijama, te neću završiti kao fah-idiot. Ukupno te komapinje imaju godišnju realizaciju oko 800 milijuna kuna, što je realizacija jednog Kraša. Postoje tri scenarija razvoja moje karijere. Prvi je da se pokažem neuspješnim u promoviranju novog koncepta, pa da završim kao “prijevremeni” umirovljenik, koji uživa u obitelji, knjigama, putovanjima itd. To mi nije problem jer sam se potvrdio kao CROMA manager godine, čime je zadovoljen moj ego, a velikim otpremninama sam materijalno osiguran. Drugi je da se pokažem kao iznimno uspješan u konzultiranju više kompanija u isto vrijeme, i nakon što završim posao u prve četiri, osnujem, ohrabren, svoju konzultantsku kompaniju. Zadnji scenarij je da mi se jedna od kompanija gdje djelujem iznimno svidi i nakon pozitivne “kemije” pristanem, adekvatno nagrađen, raditi samo za nju.

NACIONAL: Koji su razlozi vašeg relativno naglog i neočekivanog odlaska iz Konzuma, odnosno Agrokora? Koliko ima istine u glasinama da ste se sukobili s Ivicom Todorićem, odnosno njegovim sinom?

– S obitelji Todorić nisam se sukobio. Je li obitelj Todorić ušla u sukob sa mnom, to morate pitati njih. Razloga za moju smjenu nema u domeni poslovnih rezultata, koji su izvrsni i neponovljivi, kao i podrške radnika Konzuma i sindikata. Štoviše, ponuđeno mi je mjesto potpredsjednika Agokora, što je jedno od najatraktvnijih menadžerskih mjesta u hrvatskom i regionalom gospodarstvu uopće. Dakle, razlozi su neposlovne prirode, a tiču se strateških odrednica Agrokora, kao i eventualnog utjecaja predsjednika uprave Konzuma, po imenu Munjiza, na strategiju Agrokora. Moram reći, da je gospodin Ivica Todorić napravio dvije usluge meni osobno, prvi put kad me angažirao, a posebice kad me otpustio, dajući mi priliku da pridonesem razvoju hrvatskog gospodarstva na inovativniji i zanimljiviji način. Ja sam nakon dvije godine znao da ću otići. Jedna od stvari koje mi nisu odgovarale bile su kulturne razlike, iako ja cijenim svakoga. Većina ljudi u upravi Agrokora i Konzuma sluša Škoru i Thompsona, koje ja, doduše, cijenim, ali ja ipak slušam heavy metal i new age muziku. Imam vikendicu u Sloveniji, a ljudi u Agrokoru ne smatraju da je to dobro nego da moram imati kuću u Hrvatskoj. S druge strane, ja sam posao restukturiranja Konzuma obavio i za vrijeme moga direktorovanja vrijednost kompanije porasla je za milijardu euru. Prije pet godina Konzum je imao jedan imidž i tržišnu poziciju, a danas je to kompanija u tri zemlje, jedan od najcjenjenijih poslodavaca, mnogo vrijedi vlasniku. Prema tome, ja ne znam čemu bi se oni ljutili na mene ako sam im pomogao da vrijednost kompanije naraste za milijardu. Isto tako ja se nemam što na Todorića ljutiti jer sam tamo postao poznat menadžer i bio menadžer godine, tako da je to bila win-win situacija. Da li se netko na mene u Agrokori ipak naljutio, to morate njih pitati.

NACIONAL: Upisali ste i MBA studij. Mogu li vam kontakti koje steknete na njemu pomoći pri nalaženju klijenata ili povezivanju s njima?
– Na MBA studiju na CBA poslovnoj školi je oko 90 vrhunskih hrvatskih visokih i srednjih menadžera, kao i vlasnika kompanija. To je izvrsna prilika za networking, koji je najvažniji za uspješni top menadžment, kao i za prezentaciju mojih leadership, marketing, prodajnih, strateških, kao i vještina u domeni ljudskih resursa – asessment, organizacija tima i sl. U ožujku ću otići na intezivni tečaj engleskog jezika na Oxford, jer smatam da se menadžeri trebaju permanentno obrazovati u svakom pogledu.

NACIONAL: Kažete da već sada možete ići u mirovinu?
– Nemam kune kredita, imam dvije vikendice i stan u centru Zagreba. Naslijedit ćemo također velike stanove od oca ili punice, dobio sam velike otpremnine koje sam pametno ulagao. Još otpremninu od Atlantica uložio sam u dionice s kojima sam profitirao, a i Todorić je bio korektan. Ja inače skromno živim, ne trebaju mi goleme nekretnine. Menadžeri u Hrvatskoj kupuje velike vile, skupe aute i onda postanu njihovi robovi. Ja vozim Audi A3 star osam godina. Nekretine koje imam naslijedio sam i obnovio, a u istome stanu živim već 15 godina. Ja si mogu kupiti veću nekretninu, ali to ne želim. Uložio sam novac na način kako to meni odgovara.

NACIONAL: Što vam kaže obitelj, s obzirom na sve nove obaveze?
– Sada ću raditi manje nego prije. Zadatke koje sada imam puno lakše mogu realizirati nego u Konzumu. Kad radite u velikoj tvrtki, jako puno vremena trošite na unutarnje odnose. Ja to sada ne moram raditi nego sam savjetnik. U ovih 15 godina menadžmenta postao sam jako organiziran. Maloprodaja je jako težak posao. Radio sam sedam dana tjedno po 12-14 sati. Sada radim manje, ali kad radim, radim intenzitivno.

Dosta mi je bilo Škore

“Ne mislim da je jedna kulturna vrijednost dobra ili loša, ali sada sam zadovoljniji jer radim za ljude koji imaju kulturne ukuse sličnije meni. Ja se u Profilu bolje osjećam kao čovjek. Imam dosta novca i mogu birati posao koji želim. Isto tako hoću da, kad dođem na posao, budem okružen ljudima koje ja cijenim i s kojima mogu ići na koncert koji ja želim. Dok sam radio u Konzumu, morao sam ići na Škorin koncert, a nije da slušam Škoru”, priča Dragan Munjiza.