Objavljeno u Nacionalu br. 527, 2005-12-19

Nakon propalih pregovora o preuzimanju TDR-a multinacionalna kompanija Philip Morris odlučila je preuzeti kontrolu na regionalnom duhanskom tržištu drugim metodama

Rovinjska tvornica duhana TDR i multinacionalna duhanska kompanija Philip Morris krenut će u najžešću borbu za hrvatsko tržište, odnosno za duhansku prevlast u cijeloj jugoistočnoj Europi koja godišnje ostvaruje nekoliko milijardi eura prometa. To je druga velika bitka koju TDR mora dobiti ako želi opstati, jer je prvu protiv British American Tobacca (BAT) dobio nakon što je političkim lobiranjem progurao zakon o neophodnosti najmanje 70 posto domaćeg duhana u cigaretama i time de facto izbacio BAT iz igre jer je prije donošenja toga zakona TDR pokupovao skoro svu domaću proizvodnju duhana. Usporedo je vlasnički ušao u Tisak, najveći maloprodajni i veleprodajni lanac cigareta i tiska u Hrvatskoj, a nakon toga i u drugi po veličini Distri press i blokirao prodaju svih BAT-ovih proizvoda. Istovremeno je bio u miru s Philip Morrisom, s kojim je imao ugovor o licencnoj proizvodnji Marlbora.

Najava rata koji bi mogao imati dalekosežne posljedice za duhanski sektor, ali i cijelo hrvatsko gospodarstvo, bila je vijest o raskidu licencnog ugovora kojim je TDR od 1994. proizvodio i distribuirao cigarete Marlboro, najpoznatiju marku kompanije Philip Morris International. Raskid ugovora stupio je na snagu prije dva tjedna kad je u rovinjskoj tvornici zaustavljena proizvodnja tog branda, a Marlboro se u Hrvatsku počeo uvoziti iz tvornice Philip Morrisa u Nizozemskoj. Kompletan uvoz i prodaju preuzela je u Zagrebu osnovana tvrtka Philip Morris d.o.o., a za distribuciju je odabran Orbico.

I dok se BAT nakon kupnje zadarske tvornice godinama mučio s hrvatskim tržištem, a ti pokušaji traju i dalje, Philip Morris još je početkom 90-ih odlučio primijeniti drukčiju strategiju: kako danas kažu predstavnici PMI-ja za Hrvatsku, “licencni ugovor s TDR-om sklopljen prije 11 godina imao je namjeru uvesti Marlboro na hrvatsko tržište”. U obrazloženju koje je Philip Morris poslao Nacionalu naglašeno je da je odluka o raskidu licence za Marlboro donesena “uzimajući u obzir stratešku odluku Philip Morris Internationala o dugoročnoj orijentaciji na hrvatsko tržište”. Svjestan TDR-ove snage, Philip Morris se još prije nekoliko godina počeo pripremati za kupnju rovinjske tvornice. Istodobno je to činio i BAT i moglo se očekivati da jedan od ta dva diva preuzme rovinjsku tvornicu. Premda to Uprava TDR-a nikad nije ni potvrdila ni demantirala, prije nekoliko godina proširila se vijest da je TDR omogućio Morrisovim analitičarima dubinsko snimanje vrijednosti i poslovanja TDR-a, što znači da je i Uprava tada ozbiljno razmišljala o prodaji svojih udjela toj multinacionalnoj kompaniji.

Kako ističu Nacionalovi izvori iz duhanske branše, zadnji pokušaji Philipa Morrisa da kupi rovinjsku tvornicu bili su početkom ove godine. Suočen s tvrdoglavom upravom TDR-a, PMI je nudio visoke iznose, ali nije mogao prihvatiti TDR-ov uvjet. Poslovna strategija Philipa Morrisa svodi se na kupnju postojećih konkurenata, a ubrzo nakon kupnje dolazi do zatvaranja tvornica, budući da su postojeće tvornice koje PMI ima u Europi i više nego dovoljne za proizvodnju cigareta u cijeloj regiji. Na taj način racionalizira proizvodnju i povećava profit, ne mareći za posljedice u domaćem gospodarstvu, kao i većina multinacionalnih kompanija. To se dogodilo u mnogim europskim i susjednim zemljama, gdje je u posljednjih deset godina zatvoreno 20-ak duhanskih tvornica, koje su desetljećima bile u vlasništvu domaćih kompanija, da bi ih nakon određenog vremena kupila neka od velikih multinacionalnih duhanskih kompanija. Sljedeći bi potez novog vlasnika bio zatvaranje pogona i selidba proizvodnje u neku moderniju tvornicu, vjerojatno u Srbiju, gdje su kupili tvornicu u Nišu, ili u Švicarsku.

Da bi to spriječili, u razgovorima s predstavnicima Morrisa čelni ljudi TDR-a svoju su prodaju vlasničkih udjela uvjetovali klauzulom po kojoj bi PMI, ako kupi rovinjsku tvornicu, trebao u njoj zadržati proizvodnju još barem sedam do devet godina. Ante Vlahović, predsjednik Uprave Adris grupe, i ostali krupni dioničari, ponudili su snižavanje cijene za deset posto i novu tvornicu u Kanfanaru, samo da odustanu od selidbe proizvodnje i zatvaranja radnih mjesta, ali Philip Morris na to nije pristao. Vlahović i društvo nisu htjeli na to pristati, iako su time zasad izgubili stotine milijuna eura koje su mogli dobiti za dionice. Logika je jednostavna: što će ljudi reći ako stave stotine milijuna eura u džep, a radnici budu morali na cestu. U takvim uvjetima teško bi za ikoga iz Uprave i kruga krupnih dioničara bio moguć normalan život u Istri. To bi naškodilo i i njihovu novom biznisu – hotelijerstvu, kojem su se htjeli potpuno posvetiti nakon planirane prodaje tvornice strancima.
Takav Vlahovićev uvjet bio je rezultat analiza što bi zatvaranje tvornice i gubitak radnih mjesta za 1500 TDR-ovih radnika značili za Istarsku županiju, ali i za hrvatsko gospodarstvo: gubitak visokih prihoda od kojih su posljednje desetljeće živjeli radnici TDR-a iz Istre, ali i pojedini gradovi i mjesta u Istri, čiji su se lokalni proračuni temeljili na davanjima iz unosnog duhanskog posla i bili generator brzog i bezbrižnog razvoja. Ako se uzmu u obzir 3000 TDR-ovih radnika i članovi njihovih obitelji, ali i TDR-ovi kooperanti u Podravini, Slavoniji i Baranji, egzistencija nekoliko desetaka tisuća ljudi izravno ili posredno ovisi upravo o rovinjskoj tvornici duhana.

Budući da je zbog tvrdokornih stavova čelništva TDR-a naposljetku propala mogućnost da Philip Morris kupi rovinjsku tvornicu, posve je izvjesno da će sljedeće godine početi veliki rat za hrvatsko tržište. Najava TDR-a da do 2006. izgradi modernu duhansku tvornicu u Kanfanaru, mjestu udaljenom 17 km od Rovinja, i u njoj počne proizvodnju, te da se istodobno zatvore pogoni u Rovinju i Zagrebu, bila je oštar početak tržišne utakmice koji je počeo racionalizacijom proizvodnje, nabavom najsuvremenijih strojeva i investicijom u Kanfanar od 120 milijuna eura. Bila je to i finalizacija restrukturiranja TDR-a koja je intenzivno trajala pune dvije godine. Philip Morris nije dugo čekao na odgovor: već u proljeće ove godine obavijestio je svoje dosadašnje poslovne partnere u TDR-u da namjerava raskinuti licencni ugovor po kojem je TDR jedanaest godina proizvodio i prodavao Marlboro, koji je zauzimao 7 posto tržišta cigareta u Hrvatskoj. U lipnju ove godine ta je vijest postala javna, a njena je realizacija počela prije dva tjedna kad su kamioni s nizozemskim Marlborom počeli ulaziti u Hrvatsku. Sama činjenica da se snažni Philip Morris odlučio na raskid ugovora i dotadašnju pragmatičnu koegzistenciju s rovinjskom kompanijom te da podnosi troškove da jedna marka PMI-jevih cigareta putuje preko pola Europe da bi stigla u Hrvatsku pokazuje spremnost ove multinacionalne kompanije na oštru borbu za prevlast na hrvatskom tržištu i uništenje TDR-a. Nastavak te borbe bit će još žešći, ali će biti pažljivo skrivan od očiju hrvatske javnosti. Prema tvrdnjama ljudi bliskih vrhu Uprave TDR-a, smatra se da iza radničkog puča izazvanog u TDR-ovu pogonu u Zagrebu protiv Vlahovića i društva stoji izravno Philip Morris. Na taj način žele oslabiti Vlahovićevu poziciju. Tu se dogodila još jedna vrlo značajna stvar, a to je izbor Orbica za novog distributera Marlbora. Vlasnik Orbica je Branko Roglić, vrlo lukav i politički moćan čovjek, prijateljski povezan s predsjednikom Mesićem. Stekavši iskustvo u mnogim “trgovinskim ratovima”, jedan od najuspješnijih hrvatskih biznismena, bit će najveća pomoć Philipu Morisu u ratu protiv TDR-a. Istodobno i TDR, koji je jedna od najzatvorenijih tvrtki, morat će se više otvoriti prema javnosti i tražiti u svakom segmentu društva prijatelje i saveznike. Bez toga, izgubit će rat jer se ipak u biti radi o borbi Davida i Golijata. Naime, Philip Moris i Kraft su jedna od najvećih multinacionalnih kompanija na svijetu, s prihodima većim od zbroja budžeta svih zemalja jugoistočne Europe.

Kako ističu Nacionalovi izvori, sljedeći potezi Philipa Morrisa bit će lobiranje preko europskih političkih kanala da Hrvatska što prije ukine dosadašnju carinsku stopu od 38 posto na uvozne cigarete, jer je to dosad bila najbolja zaštita rovinjskih cigareta od inozemne konkurencije, ali i, još važnije, da se dosadašnji trodiobeni sustav poreza i trošarina svede na samo jedan. Tako će PMI preko svojih političkih lobija pokušati razbiti rovinjski duhanski monopol inicijativama za ukidanje trodiobenog sustava trošarina, odnosno da sve cigarete imaju istu stopu, a te će inicijative, dakako, biti “upakirane” kao usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s europskim. S druge pak strane, hrvatske su političke strukture dosad više-manje bile svjesne da zaštitnim stopama ne štite samo interese jedne privatne kompanije, Tvornice duhana Rovinj, nego i egzistenciju desetak tisuća proizvođača duhana u Podravini, Slavoniji i Baranji koji izravno ovise o rovinjskoj proizvodnji cigareta. Da je riječ o ozbiljnoj gospodarskoj grani, čije bi rušenje ili uništenje donijelo izravne socijalne probleme u najmanje dvije hrvatske regije, a posredno i u cijelom hrvatskom gospodarstvu, pokazuje i dosadašnje pažljivo ponašanje hrvatskih političkih institucija, koje su prilikom ulaska Hrvatske u Svjetsku trgovinsku organizaciju uspjele osigurati zaštitu domaćih proizvođača duhana, pa ima najava da bi sličnu strategiju državni pregovarači trebali preuzeti i kad na dnevni red pregovora s Europskom unijom dođe i proizvodnja duhana. Sličnu zaštitu prilikom ulaska u EU uspjele su postići Litva i Mađarska, kojima je dopušteno sedam godina prilagodbe na konkurentno europsko tržište duhana.

Ako hrvatska vlada podlegne snažnim političkim pritiscima i lobiranjima daleko od očiju javnosti, borba će se nastaviti na preostalim područjima, pogotovo u prodaji i distribuciji. Za početak, iz rovinjske će tvornice ovih dana na hrvatsko tržište biti lansirana nova vrsta luksuznih, tzv. premium cigareta Avangard, koja će na domaćem tržištu stajati 17 kuna. Premda je u domaćoj javnosti bilo najava da će nova cigareta biti izravan odgovor Rovinja na raskid licence za Marlboro, izgleda da se TDR na tom području ipak odlučio izbjeći izravnu konfrontaciju s Philip Morrisom. No svakako se očekuje da novi proizvod preotme dio tržišnog udjela tzv. premium cigareta, uz istodobno razvijanje i snažniju promociju brandova iz obitelji Ronhill.

TDR svoju šansu vidi i na stranim tržištima, pogotovo u jugoistočnoj Europi, ali i na širem području: osim izvoza u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Rumunjsku, Albaniju i Kosovo, u Rovinju su ponosni na to što su se njihovi proizvodi počeli izvoziti i u zemlje Europske unije, poput Slovenije, Austrije, Češke i Slovačke, dok se hrvatskoj javnosti potpuno nepoznata vrsta cigareta Respect počela izvoziti i na Bliski istok, pa je rovinjske cigarete odnedavno moguće naći i u poratnom Iraku. To pokazuje spremnost TDR-a ne samo na borbu za hrvatsko tržište, nego i na ekspanzionističku politiku u balkanskoj regiji i drugdje, ali upućuje i na ono što Uprava TDR-a često pokušava objasniti hrvatskim političarima: gotovo se pola proizvoda iz rovinjske tvornice izvozi, a Tvornica duhana Rovinj zapravo je najveći hrvatski izvoznik poljoprivrednih proizvoda (tako se tretiraju duhan i njegove prerađevine).