U zagrebačkoj Galeriji Forum može se do 22. siječnja 2022. godine razgledati izložba karikatura „Sva lica Gorgone“, poznatog hrvatskog slikara i teoretičara umjetnosti Josipa Vanište. Na izložbi su u različitim likovnim tehnikama prikazani duhoviti crteži Vaništinih kolega umjetnika i književnika, prijatelja iz umjetničke grupe Gorgona, estradnih ličnosti i slučajnih prolaznika. „Karikature prijatelja i javnih ličnosti, sve te fizionomije koje su Vaništu fascinirale, čine zanimljivu povorku lica koja je susretao od kraja 1940-ih, na hodnicima Akademije likovnih umjetnosti (završio ju je godine 1950., a prvi snop ovdje izloženih duhovitih crteža može se datirati u dane njegova školovanja), do 2000-ih, kada su mu se ona ukazivala na televizijskom ekranu. Karikature je, uglavnom, radio za uzak krug obitelji i poznanika, ali kako je ponekada ilustrirao priče za Vjesnikova novinska izdanja, tu i tamo bi objavio i poneku karikaturu u novinama. No nije bio karikaturist. Ovi crteži pokazuju da je bio kroničar, duboko uronjen u vrijeme u kojemu je živio i beskrajno zainteresiran za sve fenomene tog vremena; prvenstveno za one iz svijeta umjetnosti, ali i za druge – iz politike, sporta, društva“, piše u predgovoru voditelj Galerije Forum i kustos Feđa Gavrilović, dovodeći u vezu u naslovu Vaništinu djelatnost u avangardnoj grupi umjetnika Gorgona s njegovim zanimanjem i bilježenjem svijeta što se otkriva na ovim crtežima.
Josip Vaništa (Karlovac, 1924. – Zagreb, 2018.) završio je 1950. specijalku slikarstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti kod prof. Marina Tartaglie. Do 1994. radio je na Tehničkom odnosno Arhitektonskom fakultetu, na studiju dizajna. Od 1952. aktivno sudjeluje na domaćoj i inozemnoj umjetničkoj sceni (prvu izložbu održao je te godine s Miljenkom Stančićem). Suosnivač je i jedan od najaktivnijih članova Gorgone (1959. – 1966.), zagrebačke grupe umjetnika koja je, u duhu tada aktualnih avangardnih i postavangardnih poetika, pomicala granice tradicionalnog umjetničkog djela. Uz Vaništu, članovi su bili Ivan Kožarić, Marijan Jevšovar, Radoslav Putar, Matko Meštrović, Mića Bašičević, Đuro Seder, Julije Knifer, Miljenko Horvat. Josip Vaništa objavio je i nekoliko knjiga proze u kojima se intenzivna promatranja svijeta spajaju s njegovom senzibilnom osobnošću. Radio je i portrete književnika, a povremeno i ilustracije za različita novinska i knjiška izdanja. Bio je redoviti član Likovnog razreda HAZU-a.

Vaništa je i izvan granica Hrvatske najpoznatiji po slici „Srebrna linija“ (ponegdje još u dodatku: na bijeloj pozadini), prvi put napravljenoj prema dovršenom pisanom konceptu umjetnika, koji je razrađivan između 1962. i 1964. Na nekoliko mjesta u stručnoj i znanstvenoj literaturi, kao i u zapisima i tekstovima Josipa Vanište, može se pronaći identičan tekst o stvaranju koncepta „Srebrne linije“ koji je umjetnik napisao 1964. godine pisaćom mašinom na papiru: „Vodoravni format platna, širina 180 cm, visina 140 cm, cijela površina bijela, sredinom platna vodoravno teče srebrna linija / širina 180 cm, visina 3 cm.“ Taj je dokument danas u vlasništvu njujorške MOMA-e, kao poklon / donacija samog umjetnika.

I dok su članovi EXAT-a 51 radikalno prekinuli s umjetnošću socrealizma i uveli konstruktivizam i apstraktnu geometriju, Gorgona je stremila daljnjem subverzivnom djelovanju na svim umjetničkim frontovima. U cijelom djelovanju grupe koja nije bila primarno slikarska, već se bavila „umjetnošću kao zbirom mogućih tumačenja“, jasna je bila dadaistička geneza ideja i teorijskih zasada, uz namjeru infiltriranja umjetnosti, po uzoru na Fluxus, u sve pore tadašnjeg socijalističkog društva. Radili su kontinuirano na „prostoru ostvarene slobode“ (Mira Gattin), uvodeći u svoje djelovanje humor, grotesku, ironiju, dosjetku i paradoks, ali i filozofiju apsurda. Bili su bliski Dadi po korištenju sličnog semantičkog i jezičnog sklopa koji je zapravo ukazivao na propadanje humanističkog i građanskog sloja u tadašnjem društvu, a koje je uspješno danas i ostvareno.
Karikature na ovoj izložbi duhovit su i ironičan nastavak tog Vaniština gorgonaškog pogleda na umjetnost, svijet i ljude koji su ga okruživali, a kojim je uspijevao pronaći analitički interes i u najbanalnijoj svakodnevici. To ukazuje na njegovu iznimnu širinu i stav da ne postoji visoka, elitna i manje vrijedna ili nevažna umjetnost. S druge strane, Vaništa se u zrelijim godinama teško mirio s općim urušavanjem vrijednosti i propadanjem kulturnih vrijednosti, kao i potpunom estradizacijom visoke kulture i njezinim čestim koketiranjem s kičem. No ono po čemu radovi na izložbi odskaču od tipičnih veselih karikatura jest umjetnikova sposobnost da duboko psihološki i karakterno zaviri u ljude koje je portretirao ili skicirao i izvuče na površinu njihova različita emotivna stanja, temperament, mane i posebice – taštinu. I u tom svojem pohodu mnoge uglednike našeg javnog života nimalo nije štedio!