Gost današnje emisije ‘Nedjeljom u 2’, uz suca Trgovačkog suda Mislava Kolakušića, bio je i dugogodišnji zaposlenik Vindije Rajko Dondur, danas umirovljenik.

Ispričao je kako je u Vindiji počeo raditi 1973. godine u poslovima uprave. “U centru gdje su se radili planovi i analize sam radio do 1989. Nakon toga sam otišao u banku. Otišao sam zbog privatnih problema. U Vindiji se radilo cijele dane i takva je bila odluka”, rekao je. U Vindiju se vratio 1993. godine na poziv većinskog vlasnika.

Dundur je govorio o pretvorbi tvrtke Koka, koja je trebala ući u sastav Vindije. “1994. godine smo radili na prikupljanju svih dokumenata i javili smo se na natječaj za kupovinu Koke. Fond za privatizaciju je objavio da je prošao natječaj za Vindiju. Po raspisivanju natječaja su se pojavile plave kuverte. Znam samo za onu koju sam ja nosio. To je bila ona za Fond za privatizaciju. Za ostale znam da su išle, ne znam koje. Nosio sam 20 tisuća maraka predsjedniku Fonda. Tada je to bio gospodin Kovač”, rekao je Dundur.

Na Badnjak 1994. godine Koka je prešla u ruke Vindije. “Poslije nisam nosio nikakve kuverte, ali za vrijeme restrukturiranja Koke bilo je odlazaka na Markov trg, i kod premijera, i kod zamjenika ministra financija. Događale su se takve stvari”, rekao je Dundur dodajući kako je sve radio po nalogi direktora Dragutina Drka, koji mu je, kaže, bio ‘Bog i batina’.

Na pitanje kako je pristajao na nešto što je smatrao protuzakonitim, rekao je kako je mislio da sve što radi, radi za dobrobit tvrtke i zaposlenika. Jedna od priča je i ona o uvođenju PDV-a 1997., 1998. “Kad smo napravili prvi obračun, bio je šok kolika je to obveza za Vinidju – više od dva milijuna kuna i veliki udarac na likvidnost, rekao je Dondur. Pokušali smo iznaći načina da smanjimo tu obvezu. Prvi obračun bio je umanjen za milijun i tristo tisuća kuna, rekao je. To nije radio samoinicijativno, već po nalogu generalnog direktora”, rekao je.

Dundur je rekao kako je Vindija dnevno fakturirala oko tisuću stranica računa. “Računali smo na to da ni jedan inspektor ne bi zbrajao te račune ručno. Svi računi su bili fakturirani, ali oni označeni nisu zbrajani. Na taj način Vindija je državni proračun oštetila za 80 milijuna kuna u četiri godine”, objasnio je.

Dodao je kako su varali i na trošarinama, ali se na tim stavkama nisu mogli ‘razmahati kao na PDV-u’. “Trošarina se plaćala na proizvedene količine robe. Mi smo smanjili normative i praktički došli do manje proizvodnje. Na tome smo oštetili proračun za 2,5 milijuna kuna u 6 mjeseci”, kaže.

Varalo se, dodaje, i na reviziji pretvorbe i provatizacije. Sve je to 2014. godine prijavio Uskoku, predao pisani iskaz na sedam stranica. Rečeno mu je da će ga kontaktirati. No, iz policije su ga zvali tek prije tjedan dana.