Marlena Weinberger Pavlović već mjesec dana pokušava od službenih institucija u Srbiji – počev od policije do državnog ureda povjerenika za rodnu ravnopravnost – dobiti odgovor na dopise i zahtjeve za zaštitu koju je zatražila zbog uvreda i šikaniranja na nacionalnoj i rodnoj osnovi, pretrpljenih u filijali jedne banke u središtu Beograda.

Weinberger Pavlović, Dubrovkinja hrvatske i židovske krvi, koja već više od četiri desetljeća živi i radi u Beogradu, predsjednica je Srpsko-židovskog pjevačkog društva, kulturna djelatnica i aktivistica koja je svojim radom utkala brojne tragove u kulturni milje Beograda i Srbije.

Utoliko prije naglašava kako je “šokirana vrijeđanjem, pogrdama i vulgarnim psovkama”, te nazivanjem “ustašicom”, “bosanskom pjevačicom” i “kurvom”, koje joj je, ničim potaknut, uputio nepoznati mladić 12. rujna.

Jednako tako zapanjena je i činjenicom da ni zaštitar niti itko od zaposlenika u filijali banke, u kojoj se dogodio, nije reagirao na višeminutno ponižavanje i vrijeđanje kojemu je bila izložena.

Uzrujana uvredama i verbalnom agresivnošću, Weinberger Pavlović je incident prijavlia policijskoj postaji u središnjoj gradskoj općini Stari grad, tražeći da se počinitelja identificira i prema njemu poduzmu zakonske mjere.

Obavijest i dopis o incidentu, u koji je Hina imala uvid, uputila je povjerenici za rodnu ravnopravnost Brankici Janković, istaknuvši kako je “šokirana vrijeđanjem po nacionalnoj i rodnoj osnovi”.

“Javno sam – bez da sam ičim izazvala – sramoćena, psovana i vrijeđana. Pošto dugo živim u Beogradu, dogodilo se više puta da budem ‘prozivana’ u negativnom kontekstu po nacionalnoj osnovi. Nekada kao Hrvatica, nekada kao Židovka, zbog mog ‘udrobljenog’ podrijetla, no – trudila sam se ta događanja zanemariti i nisam se puno osvrtala na takve uvrede primitivnih, bahatih pojedinaca”, istaknula je Weinberger Pavlović u dopisu upućenom državnom povjerenstvu za rodnu ravnopravnost.

Uz dopis o vrijeđanju u podružnici Adiko Banke, u nazočnosti zaposlenih i dva klijenta, Weinberger Pavlović naglašava kako se povjerenici obraća s namjerom da se spriječi širenje govora mržnje, uvreda i prijetnji, a nasilnika identificira i kazni primjereno zakonu.

“Uostalom, Beograd je moj grad, a Srbija moja zemlja. Ovdje je moj dom, iako obožavam svoj Dubrovnik. Sigurna sam i ništa mi se ne može dogodit! Tako sam do sada mislila”, naglasila je u pismu povjerenici za rodnu ravnopravnost Weinberger Pavlović.

Dodatno ju iznenađuje da nitko od svjedoka incidenta nije reagirao.

“Što se dogodilo Beogradu, Srbiji, ovom narodu – gleda se bahati nasilnik koji vrijeđa i maltretira ženu – premda takvo ponašanje nije primjereno ni prema kome. Nitko ništa ne poduzima. Ni riječ nisu progovorili. Da li se možda slažu s nacionalističkim uvredama i izgovorenim psovkama? U kakvom to gradu živim, koja je ovo zemlja, kakvi su ovo ljudi?”, navela je ona u pismu.

Dani su prolazili, a kako je u međuvremenu nitko iz policije nije kontaktirao za svjedočenje ili zahtjevom za dodatne informacije, Weinberger Pavlović je u Ministarstvu unutarnjih poslova Srbije (MUP) 8. listopada osobno predala dopis upućen izravno ministru Nebojši Stefanoviću, inače i potpredsjedniku Vlade Srbije i visokom dužnosniku vladajuće Srpske napredne stranke.

U dopisu pita zašto policija do sada – 24 dana – nije postupila po svojoj nadležnosti, niti po njenoj prijavi.

Ukazujući kako dosad ništa nije poduzeto po njenoj prijavi, ona ministra Stefanovića pita: “Trebam li se bojati šetati ulicama svoga grada ili ući u neku javnu ustanovu jer mi svako može reći svašta? Sada sam verbalno napadnuta, što će biti sljedeće? Tko će me zaštiti?”

“Iskreno se nadam da ćete vi osuditi jezik mržnje i poduzeti sve neophodno kako bi nadležna policijska uprava utvrdila identitet nasilnika, osigurala dokaze i poduzela zakonske mjere da se nasilnik zaustavi u daljem širenju jezika mržnje”, istaknula je Weinberger-Pavlović, očekujući reagiranje ministra Stefanovića.

Osim službenog pečata da je dopis zaprimljen, iz ureda ministra Stefanovića Marlena Weinberger-Pavlović još nije dobila povratne informacije o postupanju po njezinoj pritužbi.

Kaznenim zakonikom Srbije, po članku 174. povreda ugleda ili javno izlaganje poruzi „zbog pripadnosti određenoj rasi, boji kože, vjeri, nacionalnosti, etničkog porijekla ili nekog drugog ličnog svojstva“, kažnjivo je novčanom kaznom ili zatvorom do godinu dana.

Ustav Srbije određuje da od zabrane izazivanja rasne, nacionalne i vjerske mržnje nije dopušteno odstupanje ni u vrijeme izvanrednog stanja ili rata, a ta zabrana je u režimu apsolutno zaštićenih prava svih građana.