Datum 26. siječnja ostat će tužan u našoj pomorskoj povijesti jer je tog dana 1930. godine u Atlanskom oceanu potonuo prvi hrvatski parobrod ‘Daksa’ sa svih svojih 38 pomoraca.

Sagrađena 1911. godine u engleskom brodogradilištu za dubrovačku kompaniju Navigazione a Vap Unione, teretni parobrod „Daksa“, s duljinom od 113 m, širinom od gotovo 16 m te maksimalnom brzinom od 11 čvorova, bio je u to vrijeme jedan od najmodernijih brodova u čitavoj Austro-Ugarskoj. Nakon samo četiri godine plovidbe, na početku Prvog svjetskog rata, zaplijenjen je od strane Kraljevine Italije pod čijom je zastavom i novim imenom „Santa Rosa“ plovio punih sedam godina prije nego je 1923. godine vraćen Dubrovačkoj parobrodarskoj plovidbi (DPP).

Pod starim novim imenom „Daksa“ je plovila sve do svoje posljednje plovidbe koja je započela 10. siječnja 1930. godine u splitskom Vranjicu gdje je ukrcan cement za Tunis. Iz Tunisa je brod isplovio 9 dana kasnije natovaren željeznom rudom za Rotterdam gdje međutim nikad nije stigao. Naime, prošavši Gibraltar, „Daksa“ je upala u veliko nevrijeme koje je danima haralo zapadnim obalama Europe. Doplovivši do krajnje sjeverozapadne obale Španjolske i ulaska u zloglasni Biskajski zaljev, oko podneva 24. siječnja, „Daksa“ je uputila SOS kada je golemi val probio jedno od brodskih skladišta. Taj poziv opozvan je nešto kasnije, ali je u 15:18 poslan novi što je bilo posljednje što je ikad zabilježeno od posade „Dakse“.

Brod je službeno proglašen nestalim, a lokalni galicijski ribari su nakon smirivanja oluje danima pronalazili ostatke brodoloma. U vodenom grotlu Atlantika s brodom je nestalo i 38 života članova posade od kojih je četvero bilo iz Dubrovnika, jedan iz Stona, a ostali iz svih dijelova ondašnje države.