Budući da se policija ponovo našla u fokusu javnosti zbog učestalih intervencija protiv ilegalnih migranata, razgovarali smo s Dubravkom Jagićem, 51-godišnjim predsjednikom policijskog sindikata. Dubravko Jagić zaposlio se u Ministarstvu unutarnjih poslova kao policijski službenik 1991. godine, a bio je i dragovoljac Domovinskog rata. U početku je obavljao poslove temeljne policije, a od sredine 1992. godine radio je kao detektiv za obradu kriminaliteta. Od 2001. godine član je Pregovaračkog odbora sindikata državnih službi te potpisnik šest kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike. Prvi policijski sindikat osnovan je 1999. godine, a trenutno ima 13.097 članova od ukupno 25.000 zaposlenih, a od toga 19.000 policajaca djeluje u okviru Ministarstva unutarnjih poslova. Dio članstva je u Ministarstvu pravosuđa među pravosudnim policajcima, ali i u Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje. Jagić ne vjeruje u tvrdnje ilegalnih migranata koji se žale na grubo postupanje pogranične policije niti u optužbe da im policajci oduzimaju novac. Sve navode provjeravala je i unutarnja kontrola MUP-a, a kako tvrdi, za izrečene optužbe nisu ponuđeni vjerodostojni dokazi.

NACIONAL: Pogranična policija intervenirala je vatrenim oružjem na granici s Bosnom i Hercegovinom, teško ranivši dvoje maloljetnih migranata. Kada je migrantska kriza 2015. godine eksplodirala i kroz Hrvatsku je prošlo nekoliko stotina tisuća migranata, pritisak je bio daleki veći, ali takvih intervencija nije bilo. Što se u međuvremenu promijenilo?

U vrijeme te migrantske krize 2015. godine kroz Hrvatsku su prolazili migranti koji nisu tražili azil u Hrvatskoj, a sada su se okolnosti promijenile. Više nijedna država zapadne Europe ne želi prihvatiti te migrante. Politika je odlučila, a smatram da je to i interes hrvatskih građana, da Hrvatska jednostavno ne treba danas postati „hot spot“ koji bi trebao zbrinjavati te silne migrante pa smo morali snažnije zaštiti hrvatsku granicu. Vezano uz konkretnu intervenciju, policijski službenici nisu imali rendgenske oči da bi mogli znati tko se nalazi u kombiju, migranti ili kriminalci.

NACIONAL: Mogli su pretpostaviti. Bili su postavljeni upravo na toj lokaciji zato da bi spriječili ulazak ilegalnih migranata.

Pucali su, međutim, zato što ih je vozač kombija htio pregaziti. To su provjerene činjenice. Uostalom, cijeli je slučaj istražila i unutarnja kontrola i nije pronašla ništa sporno u toj intervenciji, a ja vjerujem u rad svojih kolega.

NACIONAL: Ali pucali su u stražnji dio vozila kada je kombi prošao pored njih. Vozilo bi se tako i tako zaustavilo jer su bili postavljeni metalni ježevi, koji su probušili gume.

Vozilo se nastavilo kretati i nakon što je prošlo te prepreke, a kao što znate, vozač kombija je uspio pobjeći. Uhićen je tek nekoliko dana kasnije, a na vozilo je pucano zbog pokušaja bijega. Lako je biti general poslije bitke. U djeliću sekunde moramo biti i policajci i psiholozi, a morali bismo valjda biti i proroci da bismo mogli znati tko je bio u kombiju. Posao policije je težak. Njen je posao štiti granicu, što je u konkretnom slučaju bilo i učinjeno. Na politici je da donosi odluke, a na nadležnim tijelima da odlučuje tko će dobiti azil u Hrvatskoj, a tko ne.

NACIONAL: Televizijske kamere zabilježile su i izjave migranata u kojima optužuju policiju za grubo postupanje, pokazivali su modrice, a tvrdili su da im se oduzima i novac?

Moramo biti svjesni toga da su osobe koje pokušavaju ilegalno prijeći hrvatsku granicu različitih profila. Evo, baš sinoć se dogodio slučaj u susjednoj Bosni i Hercegovini, u Velikoj Kladuši, da je u tučnjavi među migrantima jedna osoba smrtno stradala…

Ne vjerujem da su te tvrdnje istinite. Smatram da hrvatski policajci rade svoj posao profesionalno i štite hrvatsku granicu u skladu s europskim standardima. Ni u jednom dosadašnjem slučaju nisu dokazani takvi navodi, a naravno da se bilo koja od tih tvrdnji potvrdila, policijski službenici za to bi odgovarali pred disciplinskim i pred redovnim sudom.

NACIONAL: Sve manje kandidata javlja se na natječaje za policijske službenike pa je ove godine produljen i rok za upise na tečajeve, a smanjeni su i psihofizički kriteriji koje bi budući policajci trebali zadovoljiti, što ne zvuči ohrabrujuće. Je li stanje u policiji dramatično? Što kažu vaše analize?

Nisam imao uvid u te analize, ali znam da su plaće policajaca mizerne. Početna plaća policijskog službenika manja je od 4.000 kuna. Malo je i onih koji se javljaju na natječaje, a da zadovoljavaju potrebne uvjete za policijskog službenika. Ne žele ljudi raditi u policiji za taj novac. Radije emigriraju u Irsku ili se bave nekim sezonskim poslom u turizmu. Više će tako zaraditi. Osim što su plaće male, Hrvatska je među rijetkim zemljama koje, zapravo, uopće nemaju specijaliziranu srednju školu za policijske službenike. Postoji policijska akademija, ali to je za one koji završavaju višu ili visoku školu. Ne postoji temeljna obrazovna ustanova pa se policajci osposobljavaju na tečajevima. Nekada je postojala srednja dvogodišnja policijska škola u koju su se upisivali srednjoškolci nakon što bi završili prve dvije godine neke druge srednje škole. Danas ni toga nema. Trenutno samo u Zagrebu nedostaje 1000 policajaca, a u drugim gradovima po nekoliko stotina. Zagreb je rastući grad pa je i kriminal u porastu. Posebno imamo problema u policijskim upravama na jadranskoj obali.

NACIONAL: Je li taj problem posebno vidljiv u turizmu?

Problem je uočen, ali nije riješen, a ljudi se ponašaju očekivano. Radije će se baviti iznajmljivanjem apartmana, ugostiteljstvom, vinogradarstvom ili maslinarstvom, nego raditi u policiji za mizernu plaću od 3.800 kuna. Ako Vlada želi privući ljude za posao policajca, mora povećati plaće, povećati policijske ovlasti i napokon osposobiti sustav da stane u obranu policije, jer do sada sustav nije stajao iza policajaca i njihovih postupaka. Uskoro ulazimo i u Schengen pa će nam trebati 6.000 policajaca samo na granici.

NACIONAL: Ali u Ministarstvu tvrde da već postoji 6500 pograničnih policajaca?

S mnogo službenih brojki barata Ministarstvo unutarnjih poslova, ali policajaca nema dovoljno. Treba nam policija i u drugim dijelovima Hrvatske, a ne samo na granici. Ako vlada i MUP ne počnu uskoro obnavljati kadar, neće biti dobro. Neće imati tko raditi u policiji.

NACIONAL: Ne bi li se stanovnici jadranske obale mogli baviti poslovima u turizmu, ali i raditi kao policajci?

To se do sada nije moglo, ali sada se stvaraju pretpostavke da im se omogući takva opcija. Za bilo koji dodatni posao do sada su službenici morali tražiti posebnu dozvolu glavnog ravnatelja policije ili ministra. Pripremamo dokumentaciju koja će omogućiti ljudima koji imaju OPG da rade i kao policijski službenici. Policijski službenici su pod velikim povećalom javnosti pa ne vjerujem da bi oni zloupotrebljavali tu svoju službu. Vidite i sada pod kojim su pritiskom pogranični policajci zbog migranata. Svaki se naš potez propituje. Do sada je bilo apsurdnih situacija pa smo imali i takve slučajeve da jednom policajcu nije bilo dozvoljeno biti u dobrovoljnom vatrogasnom društvu, a drugom nije bilo dozvoljeno voditi amaterski nogometni klub iako je kao trener radio besplatno.

NACIONAL: Ministar Davor Božinović u zadnje vrijeme tvrdi da se nabavlja nova oprema?

Oko toga ima mnogo priče pred kamerama, a vrlo malo se od toga što bi trebalo i radi. Badava i nove uniforme ako ih neće imati tko nositi. U Dubrovniku i Istri policajci od svojih plaća ne mogu iznajmiti stan, a odgovarajući smještaj i prehrana nisu im osigurani. Tamo su troškovi života bitno viši od hrvatskog prosjeka, tako da su policajci u vrlo neugodnoj situaciji. Doduše, nedavno su se počeli osiguravati smještaj i jeftinija prehrana u nekim stacionarima, ali to je još uvijek nedovoljno. Ima puno obećanja iz MUP-a i od samog ministra Davora Božinovića, što je za pohvalu, ali još je premalo konkretnih rješenja. U vrijeme krize 2008. godine i policija se solidarizirala s građanima pa su policajcima bile smanjene plaće. Nakon što je kriza prošla, koeficijenti za plaće malo su povećani, ali to je bilo minimalno, stotinjak kuna. Nekim su službenicima neopravdano snižavane i beneficije.

NACIONAL: Koje beneficije?

Ljudima koji su radili na suzbijanju kriminaliteta i droga ukinuta su bila dva mjeseca beneficiranog staža uz tumačenje da njima to ne treba jer oni rade u uredima. Ranije su na svaku godinu radnog staža dobivali četiri dodatna mjeseca, da bi im to bilo smanjeno na dva mjeseca, čime su im bila uskraćena prava. Obećano je da će im se vratiti ta beneficija, ali ni to još nije učinjeno.

NACIONAL: Ipak, obnovljen je vozni park – stigli su novi automobili i motocikli.

Nažalost, taj vozni park nije na razini potrebnoj za policijsko djelovanje. Vozila nisu odgovarajućih karakteristika. Naša vlada još ne shvaća ozbiljnost situacije. Imamo migrantsku krizu, a terorizma je svuda oko nas. U takvim uvjetima država ne smije štedjeti na sigurnosti, a u Hrvatskoj se upravo to događa. Proračun MUP-u nije smanjen, ali su se povećali troškovi što se ne prati u dovoljnoj mjeri. Nemamo dovoljno pancirnih košulja, a posao policajca ne podrazumijeva i to da može biti ubijen. Nemamo tasere, električne paralizatore koji omogućavaju policajcima svladavanje nasilnih počinitelja bez trajnih posljedica, koji su danas uobičajena oprema u policijama razvijenih zemalja. Bilo bi dovoljno već i to da svaka policijska patrola ima barem dvije pancirne košulje i jedan taser. Nemamo plinske maske, a već drugi put se u Zagrebu dogodio požar u kojem je bila potrebna i policijska intervencija.

NACIONAL: Ali protiv policajaca podignut je i veliki broj tužbi zbog lošeg postupanja s građanima. Kako se s tim nosite? Što poduzimate da se promijeni situacija?

Koliko mi je poznato, broj pritužbi na rad policijskih službenika kod nas nije veći u odnosu na druge države Europske unije. I kazne po tim tužbama policajac je morao plaćati iz vlastitog džepa. Tražimo da i te troškove ubuduće snose Ministarstvo i hrvatska vlada. Tu sustav i država ne stoje iza policijskih službenika. Ako je policajac u određenom trenutku branio ustavni poredak i zakone države, a kasnije ga netko zbog toga privatno tužio, onda bi država morala snažno stati iza takvog službenika, a ne ga prepustiti na milost i nemilost kaznenog progona, da se sam snalazi. Država mu ne bi smjela okrenuti leđa, ne može ga se ostaviti da se sam snalazi kako zna i umije. Ne smije se zaboraviti i na činjenicu da su i policajci u obavljanju posla izloženi napadima, da su im nerijetko ugroženi i životi.

NACIONAL: Koliko su česti napadi na policiju?

Trend je zabrinjavajući. Napadi na policajce su svakodnevni, a događaju se prigodom primjene policijskih ovlasti u redovnim intervencijama. Najčešći su u intervencijama protiv nasilja u obitelji, jer su počinitelji nerijetko pod utjecajem alkohola i naoružani ilegalnim vatrenim oružjem ili barem noževima. Policajci su izloženi napadima i kod narušavanja javnog reda i mira na javnim mjestima, na sportskim događajima, kod kontrole prometa, ali i nadzora državne granice. Policajce napadaju verbalno, za što se najčešće izriču minorne kazne od 100 kuna, a u Međimurju smo imali i slučaj kazne u obliku „pisane isprike“. Koliko je to područje zakonski neuređeno potvrđuje i činjenica da u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira postoji odredba o kazni za omalovažavanje i napad na policijskog službenika od 100 njemačkih maraka, dakle, kazna u valuti koja već godinama ne postoji.