Dubravka Marušić, izvršna direktorica Adopte, udruge za potporu posvajanju, objašnjava kako izgleda postupak posvajanja djece u Hrvatskoj te ukazuje na nedostatke u postojećem zakonu o posvajanju

Nakon što je osmero hrvatskih građana koji su otišli posvojiti djecu u Zambiju uhićeno zbog navodnog pokušaja trgovinom djecom, u javnosti se aktualizirala tema o sustavu posvojenja u Hrvatskoj. Četiri bračna para iz Hrvatske su provela više od mjesec dana u istražnom zatvoru, a nakon što su pred sudom izjavili da nisu krivi, čekaju početak neizvjesnog sudskog procesa. Zagreb News je stoga razgovarao s Dubravkom Marušić, izvršnom direktoricom Adopte, udrugom za potporu pri posvajanju, kako bi objasnila procedure posvajanja djece u Hrvatskoj te zašto se neki posvojitelji odlučuju posvojiti djecu iz inozemstva.

Prema informacijama kojima raspolaže, zadnjih 10 godina godišnje je prosječno posvojeno 130 djece. U razdoblju od 2010. do 2022. godine, rekla je, posvojeno je ukupno 1603 djece, a najviše posvojenja bilo je 2021. godine, 152 posvojenja te 2022. godine 191 posvojenje.

Objasnila je i kako je sam postupak posvojenja u Hrvatskoj propisan Obiteljskim zakonom, a sastoji se od nekoliko ključnih koraka koje moraju proći bračni/izvanbračni partneri ili osoba koja želi posvojiti. “Najprije je potrebno podnijeti pisanu prijavu namjere posvojenja nadležnom Hrvatskom zavodu za socijalnu skrb (HZSR) i zahtjev za izdavanje mišljenja o podobnosti i prikladnosti za posvojenje. Nakon toga slijedi postupak utvrđivanja podobnosti i prikladnosti za posvojenje. U tom postupku Centar za socijalnu skrb (CZSS) ocjenjuje je li potencijalni skrbnici ispunjavaju zakonske pretpostavke za posvojenje (dob, državljanstvo, bračno stanje, nepostojanje drugih pravnih prepreka za posvojenje, npr. lišenje poslovne sposobnosti, roditeljske skrbi, ponašanje i osobine nepoželjne za roditeljstvo). Zatim prolaze Program stručne pripreme za posvojenje (Adopta ga provodi pod nazivom ADOPTAonica) i nakon toga dobivaju Mišljenje o podobnosti i prikladnosti za posvojenje i upis u Registar potencijalnih posvojitelja”, objasnila je Dubravka Marušić.

Nakon toga, nastavila je, slijedi izbor najprikladnijeg posvojitelja za određeno dijete, priprema djeteta za posvojenje, izdavanje suglasnosti i ostvarivanje osobnih odnosa radi procjene hoće li zasnivanje posvojenja biti na dobrobit djeteta te, na kraju, rješenje o posvojenju (od trenutka pravomoćnosti rješenja potencijalni posvojitelji postaju roditelji djeteta).

Najdulja i najkompliciranija dionica puta, tvrdi Dubravka Marušić, počinje nakon upisa u Registar potencijalnih posvojitelja do trenutka kada nekog potencijalnog posvojitelja HZSR uvrsti i pozove radi izbora najprikladnijeg posvojitelja za određeno dijete. Upravo tu, nastavlja, nalazi se ogroman prostor, dugo vrijeme u kojem neko dijete čeka svoje roditelje i obrnuto.

“Istina je da je većina djece koja imaju ostvarene pretpostavke za posvojenje u kategoriji djece koja teže pronalaze obitelj i to je jedan od razloga zašto toliko dugo čekaju svoj red na posvojenje. Postoji pozitivan trend u posvajanju djece nacionalnih manjina pa se tako posvojitelji češće odlučuju za djecu romskog podrijetla. Na kraju 2022. godine ukupno je posvojeno 191 dijete, što je za 25 posto više zasnovanih posvojenja u odnosu na prethodnu, 2021. godinu. Naravno, ove trendove je potrebno još više intenzivirati jer je i dalje prevelik broj djece u domovima koja čekaju svoju šansu za sretnije djetinjstvo kroz odrastanje u obitelji”, rekla je Dubravka Marušić.

Spomenula je da je u je zadnjih 10 godina u Hrvatskoj ukupno zasnovano više od 1600 posvojenja, zbog čega je za oko dvije trećine djece teško pronaći obitelj jer su to djeca starija od pet godina i/ili imaju određene teškoće u razvoju i pripadnici su nacionalnih manjina.

“Dakle, duljina čekanja varira od slučaja do slučaja, a može se značajno ubrzati kada su obitelji spremnije posvojiti dijete starije od pet godina, dijete s teškoćama u razvoju ili pak više braće i sestara zajedno. Od izuzetne je važnosti da kao društvo, a naročito stručnjaci kojima je povjerena skrb o djeci, težimo osiguranju ravnopravnih uvjeta u ostvarivanju prava djeteta na život u obitelji, neovisno o njegovoj trenutačnoj životnoj dobi ili drugim karakteristikama. Nijedno dijete se ne smije dovoditi u situaciju da mora ‘zaslužiti’ obitelj ili neko drugo pravo. Sva dječja prava djetetu su prirođena, dakle pripadaju mu samim rođenjem”, naglasila je Dubravka Marušić.

Rekla je i da je od donošenja Obiteljskog zakona 2015. godine proteklo sedam godina od njegove primjene u praksi i bi bilo poželjno periodično analizirati njegove praktične učinke. Tvrdi i kako je aktualni slučaj vezan uz područje međudržavnog posvojenja otvorio niz pitanja vezanih uz normativni okvir, i iz sfere međunarodnog prava i nacionalnog zakonodavstva, koji se odnose na više sustava odnosno nadležnih tijela. Stoga se nada kako će nadležna tijela pristupiti obuhvatnoj analizi stanja i nakon dobivenih nalaza pristupiti ojačavanju normativnog i operativnog okvira u području nacionalnog i međudržavnog posvojenja.

Što se pak tiče djece koja u Hrvatskoj ne budu posvojena, rekla je kako je u Godišnjem statističkom izvješću MROSP-a, u poglavlju Posvojenje, navedena kategorija Broj djece koja nisu posvojena u roku od tri godine od dana kada je izjava o pristanku bila dana. “U okviru te kategorije zadnjih pet godina, prosječno sedamnaestero djece godišnje nije posvojeno. Razlozi zbog kojih izostaje posvojenje vrlo su složeni. Međutim, za cjelovito objašnjenje neophodno je provesti dublju analizu koja će osim navedenog propitati i postupke nadležnih tijela, vrste mjera i postupaka, trajanje i drugo”, objasnila je Dubravka Marušić.

Smatra i kako o kvaliteti zakonske procedure posvajanja u RH donekle ukazuje i aktualni medijski popraćen slučaj pokušaja međudržavnog posvojenja. Naglasila je da je potrebna žurna provedba analize stanja kad je riječ o posvojenju (i nacionalnom i međudržavnom) koja će jasno ukazati na potrebe unapređenja regulative, definiranja nadležnosti, provedbenih akata i jasnih procedura te u konačnici i oblike podrške potencijalnim posvojiteljima, posvojiteljima i posvojenoj djeci i mladima u skladu s njihovim aktualnim potrebama.

Dodala je i kako ne raspolažu podacima o međudržavnim posvojenjima. “Središnje tijelo za međudržavno posvojenje u sastavu MROSP-a prikuplja podatke o broju međudržavnih posvojenja iz država koje su stranke Haške konvencije o međudržavnom posvojenju. Ministar Piletić je 11. siječnja 2023. javno iznio podatak kako je 131 dijete posvojeno iz DR Konga, ali nisu izneseni niti su javno dostupni podaci o posvojenjima iz ostalih, trećih zemalja, država koje nisu stranke Haške konvencije”, rekla je Dubravka Marušić.

Na kraju je svim tražiteljima posvojenja poručila da ako se odluče na međudržavno posvojenje, da to bude iz države potpisnice Haške konvencije o zaštiti djece i suradnje u vezi međudržavnog posvojenja jer to jamči sigurnost u legalnost cijelog postupka posvojenja i štiti dobrobit i najbolji interes djeteta koje se posvaja iz jedne u drugu državu. “Posvajanje djeteta iz ‘trećih država’ koje nisu stranke Haške konvencije nosi brojne rizike primarno za dijete, ali i za potencijalne posvojitelje. Važno je prikupiti sve informacije od nadležnih hrvatskih državnih tijela umjesto iz neformalnih izvora”, zaključila je Dubravka Marušić i pozvala da se slobodno obrate Adopti za savjet i pomoć.