U četvrtak, 30. lipnja, u 11 sati Državno sudbeno vijeće moglo bi donijeti odluku o tome tko će u sljedećem četverogodišnjem mandatu biti predsjednici Općinskih sudova u Osijeku i Zadru. Na toj bi sjednici desetero članova DSV-a (jedanaesto mjesto upražnjeno je zbog imenovanja Davorina Mlakara sucem Ustavnog suda) moglo biti na zanimljivoj kušnji, posebno zbog Općinskog suda u Zadru. Na taj se natječaj, osim aktualnog predsjednika suda Željka Rogića, javilo još petero kandidata: Ana Mišlov, Ana Brkić, Ante Bačić, Ivana Parać i Mario Pešić. Dok velik broj kandidata neki u pravosudnim krugovima tumače nezadovoljstvom zbog ozračja na tom sudu, izvori bliski Rogiću tvrde da je on ponosan na to što se javilo više kandidata, jer smatra da više nema straha od pojedinih interesnih grupacija koje su smatrale da su predodređene da njima bliske osobe obnašaju tu i druge ključne pravosudne funkcije na tom području. Rogić je za vrijeme svog mandata na čelu tog suda smanjio broj zaostalih neriješenih predmeta za čak 15 tisuća i u prijavi koju je podnio DSV-u jamčio je da će, bude li izabran na drugi mandat, tijekom sljedeće četiri godine taj sud riješiti sve zaostale predmete i svoje resurse staviti na raspolaganje da pomogne drugim sudovima u radu.

Rogić je tijekom svog mandata zahtijevao da se predmeti počnu brže rješavati, ali je odmah naišao na otpor sudačkih kolega kojima se nije svidjelo to što im se počelo nametati da moraju raditi brže i učinkovitije te da moraju ostvariti puno kvalitetniju interakciju sa strankama, osobito u situacijama kada su se one interesirale zašto se s nekim predmetima godinama odugovlači u rješavanju. Upućeni pravosudni izvori tvrde da je Rogić primio velik broj stranaka i ažurno odgovarao na njihove upite. Uveo je praksu da pred strankama kontaktira suce zadužene za predmet. Pred strankama bi tražio od sudaca odgovor zašto se godinama ili mjesecima ne zakazuju ročišta u pojedinim slučajevima. To je iritiralo brojne suce koji su smatrali da o tomu ni strankama, ali ni predsjedniku suda ne bi trebali polagati račune. Rogić je sredinom svog mandata s nekima od njih ušao u otvoreni konflikt, što se iskoristilo da se protiv njega povedu razni postupci, među njima i zbog povrede sudske etike. Bivši predsjednik zadarskog županijskog suda Vladimir Mikolčević neposredno pred odlazak u mirovinu zatražio je od DSV-a da Rogića razriješi dužnosti, ali je 9. lipnja taj zahtjev povukao njegov nasljednik na toj poziciji Boris Babić, iako je i on među onima koji su Rogića tužili zbog povrede časti i ugleda. Zato upućeni pravosudni krugovi smatraju da je Babićevo povlačenje zahtjeva za Rogićevim razrješenjem tek taktički manevar – povlačenjem zahtjeva stvaraju se preduvjeti da DSV odluči o izboru novog predsjednika suda, što se ne bi moglo dogoditi sve dok je u tijeku postupak za Rogićev opoziv. U tomu neki vide i naznaku da pojedini pravosudni dužnosnici žestoko lobiraju da se Rogića što je brže moguće smijeni te da se na njegovo mjesto imenuje Ana Klišmanić, ili Ana Brkić, čiji je svekar sudac ustavnog suda Branko Brkić. Neki pravosudni izvori tvrde da je moguće da pojedine utjecajne obitelji, čiji su članovi godinama obnašali utjecajne pravosudne dužnosti, žele nakon ovog natječaja povratiti ključni utjecaj na pravosudna zbivanja na zadarskom području. Tvrdi se da je na tom području ključna platforma za potencijalnu trgovinu utjecajem ponovo postao upravo zadarski općinski sud, nakon što je bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić donio odluku da se od 1. siječnja 2016. žalbe šalju na razmatranje i odlučivanje po njima u druge sudove u Hrvatskoj, pa se zadarske žalbe rješavaju u Osijeku, Bjelovaru i drugdje. U isto vrijeme, zadarski županijski sud odlučuje od žalbama na prvostupanjske presude općinskih sudova iz drugih hrvatskih gradova. Tvrdi se da se time poremetilo razne nepotističke i klijentelističke platforme u pravosudnim krugovima. Rogić bi o tomu mogao govoriti i na razgovoru s članovima DSV-a. U svjetlu svih tih silnih lobiranja, očekuje se hoće li DSV ocijeniti da su Rogićevi rezultati dovoljna preporuka da mu se pokloni povjerenje u još jednom mandatu, ili će se odlučiti za nekog drugog kandidata.