Svjetski čelnici i čelnice okupili su se u Sharm el-Sheikhu na sastanku na vrhu o provedbi klimatske politike 7. i 8. studenoga na 27. konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP27). Dvjestotinjak država koje su sudjelovale na ovogodišnjoj Konferenciji o klimi prvi put su se dogovorile da bi trebalo formirati poseban fond kojim bi se siromašnijim zemljama nadoknadila šteta prouzročena klimatskim promjenama. Konferencija u egipatskom ljetovalištu prethodno je morala biti produžena, upravo zbog prepirki oko fonda. Na kraju je ipak nešto dogovoreno, ali kritičari kažu – premalo. Naime, države su se suglasile da postupno napuste energiju koja se dobiva sagorijevanjem ugljena, ali ne i nafte i plina.

EU su predstavljali predsjednik Europskog vijeća Charles Michel i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Tijekom svojeg govora na plenarnoj sjednici konferencije COP27 predsjednik Michel naglasio je da treba hitno djelovati u pogledu klimatskih promjena, istodobno priznajući da je zbog ruskog rata protiv Ukrajine to pitanje postalo složenije. U tom je kontekstu naglasio da je predanost EU-a klimatskoj neutralnosti i dalje snažna, unatoč izazovima koje je donijela energetska kriza, čemu je dodatno negativno doprinijelo to što Rusija upotrebljava opskrbu energijom kao oružje.

Tijekom svojeg govora na plenarnoj sjednici konferencije COP27 Charles Michel je naglasio da treba hitno djelovati u pogledu klimatskih promjena. FOTO: Armin Durgut/PIXSELL

Također je izjavio da EU mora preuzeti svoj dio tereta u cilju postizanja nulte neto stope emisija stakleničkih plinova i da naše djelovanje u području klime podrazumijeva tri obveze: prema zemljama u razvoju, sljedećoj generaciji i našim građanima. S obzirom na rat Rusije protiv Ukrajine i novi geopolitički kontekst Michel je ponovno potvrdio da je cilj EU-a i dalje isti, a to su klimatska neutralnost do 2050. i postizanje nulte neto stope emisija, ali da moramo preispitati strategiju tranzicije i osloniti se na puni opseg tranzicijskih izvora energije i što veću diversifikaciju kako bismo zajamčili sigurnost opskrbe.

Iako se iz Michelovih izjava to teško može primijetiti, Europska unija je u početku imala velike rezerve prema fondu kojim bi se siromašnijim zemljama nadoknadila šteta prouzročena klimatskim promjenama. Naime, ovaj fond bi trebalo biti formiran, ali kada, kako, i tko će koliko uplaćivati u njega, a tko će uzimati – to se sve ne zna, i trebalo bi biti naknadno dogovoreno. Jasno je da će morati platiti razvijenije zemlje koje su kroz povijest ionako najviše trovale životnu sredinu. Odštetu će dobiti one „zemlje u razvoju“ koje su posebno pogođene sušama, poplavama, olujama, širenjem pustinja ili rastom razine mora. No u toj oznaci „zemlje u razvoju“ nalazi se još jedna kvaka. Naime, Kina se pridružila grupi od oko 130 zemalja u razvoju kako bi se slomio politički otpor Sjedinjenih Država oko formiranja fonda za odštete. EU se u početku nećkala, ali je onda ipak također pristala na fond. No, Kina sada traži da ju se tretira kao „zemlju u razvoju“, kao što je prije tri desetljeća zapisano u Protokolu iz Kjota. Zapadne zemlje kažu da je to apsurdno, da je Kina danas ekonomska velesila te najveći zagađivač na svijetu. Osim toga, zemlje sudionice su pristale na pojačanje napora u smanjenju štetnih emisija te obećale da će to predstaviti do iduće konferencije krajem 2023. godine u Ujedinjenim Emiratima. No, sve je to na dobrovoljnoj bazi, nitko se ni na što nije obvezao. To što detalji nisu utanačeni kritičari vide kao besmisao konferencije kojoj je na Crvenom moru prisustvovalo čak 34.000 sudionika iz cijelog svijeta.

Odštetu će dobiti one ‘zemlje u razvoju’ koje su posebno pogođene sušama, poplavama, olujama, širenjem pustinja ili rastom razine mora, a među tim državama svoje mjesto traži i Kina

Ono što nakon konferencije u Egiptu ostaje nepoznato jest koliko će sve to utjecati na ciljeve Europske unije kada je u pitanju zelena tranzicija. Naime, EU u razdoblju od danas pa do 2050. drastično planira smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova i iznaći načine za kompenzaciju preostalih i neizbježnih emisija. Postizanje ravnoteže s nultom neto stopom emisija koristit će ljudima i okolišu te će se tako ograničiti globalno zagrijavanje. Čelnici i čelnice EU-a prepoznali su i potrebu za uspostavom poticajnog okvira kako bi se osiguralo da tranzicija bude troškovno učinkovita te socijalno uravnotežena i pravedna.

Nedavno uspostavljenim mehanizmom za pravednu tranziciju osigurat će se i prilagođena potpora regijama i sektorima suočenima s posebnim izazovima u klimatskoj tranziciji. U djelovanje u području klime plan je uključiti sve sektore politika, čime se, navodno, ističe predanost EU-a ispunjavanju svojih obveza. Zato su i za put prema tranziciji EU-a potrebna znatna javna i privatna ulaganja te bi se u tom kontekstu sljedećim dugoročnim proračunom EU-a trebalo znatno doprinijeti djelovanju u području klime. Nakon odobrenja dugoročnog proračuna EU-a za razdoblje 2021. – 2027. i instrumenta Next Generation EU najmanje 30 % ukupnih rashoda trebalo bi biti usmjereno na projekte povezane s klimom.

Svjetski čelnici i čelnice okupili su se 7. i 8. studenoga u Sharm el-Sheikhu na sastanku na vrhu o provedbi klimatske politike, 27. konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP27). FOTO: White House/Wikimedia Commons/Public Domain

Europskim zelenim planom pružaju se plan i program za ostvarenje EU-ovih klimatskih ambicija. U njemu se prepoznaje potreba da se svim djelovanjima i politikama EU-a doprinese postizanju klimatske neutralnosti te se utvrđuje plan za zakonodavne i nezakonodavne inicijative kojima će se EU-u pomoći da ostvari taj cilj. Ta se djelovanja odnose na sektore kao što su industrija, promet i mobilnost, energetika i financije. S druge strane, Europskim propisom o klimi, koji je u središtu europskog zelenog plana, političke obveze EU-a u području klime postat će pravna obveza.

Tim zakonodavnim aktom uspostavit će se okvir za djelovanja koje EU i njegove države članice trebaju poduzeti kako bi postupno smanjili emisije i u konačnici postigli klimatsku neutralnost EU-a do 2050. Međutim, nakon sastanka u mondenom egipatskom ljetovalištu ostaje upitno koliko su ovi ciljevi Europske unije uopće ostvarivi i koliko je EU usamljen u ambicijama vezanim uz energetsku tranziciju i klimatske promjene.