Nacional je proteklog tjedna istražio neobičan odnos države i Hrvatskog katoličkog sveučilišta (HKS) te otkrio da je država – osim što to privatno sveučilište još od 2007. legalno ali neprincipijelno financira iz državnog proračuna – novac koji odvaja za plaće njegovih profesora i osoblja, što je ove godine 4,6 milijuna eura, devet godina isplaćivala mimo propisa, preko Centralnog obračuna plaća (COP), mehanizma predviđenog za zaposlenike u tvrtkama kojima je vlasnik država, ali ne i za zaposlene u privatnim tvrtkama, što Hrvatsko katoličko sveučilište jest. Protupropisna isplata plaća zaposlenicima privatnog sveučilišta preko sustava predviđenog za zaposlenike državnih tvrtki započela je 2014., a okončana tek u lipnju ove godine, kada je u mandatu ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa promijenjen zakon, pa su u novu verziju zakona izrijekom unesene i “ostale pravne osobe iz sustava znanosti i obrazovanja kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu”, što je očito odredba vezana uz HKS, ali i druge katoličke škole plaćene iz državnog proračuna. Ti su podaci dodatni argument za čestu tvrdnju, koja se može argumentirati i brojnim drugim činjenicama, da je načelo odvojenosti Crkve od države u Hrvatskoj ozbiljno narušeno, jer su zaposlenici Katoličkog sveučilišta i crkvenih škola, baš kao i vjeroučitelji u vrtićima i školama, na temelju zakona utemeljenih na ugovorima države i Crkve, faktički pretvoreni u – zaposlenike države.

U mandatu ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa promijenjen je zakon, pa su u novu verziju zakona izrijekom unesene i ‘ostale pravne osobe iz sustava znanosti i obrazovanja kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu’. FOTO: Davorin Visnjic/PIXSELL

Hrvatsko katoličko sveučilište (HKS) jedno je od tri privatna sveučilišta u Hrvatskoj, koje je 2006. osnovala Zagrebačka nadbiskupija. Osim HKS-a, djeluju još Sveučilište Libertas i Sveučilište VERN. I dok su dva potonja komercijalna, pa se financiraju iz školarina i na tržišnim principima, HKS je 2007., nedugo nakon što ga je 2006. dekretom nadbiskupa Josipa Bozanića osnovala Zagrebačka nadbiskupija, s državom potpisao sporazum o financiranju, postavši tako jedino privatno sveučilište u Hrvatskoj koje se, baš kao i javna sveučilišta kojima je osnivač država, financira iz državnog proračuna. Ta činjenica, premda kontroverzna, odavno je poznata; manje je, međutim, poznato da novac koji država izdvaja za HKS raste iz godine u godinu, kao i da se plaće i svi dodaci na njih profesorima i osoblju na HKS-u – to je glavni izdatak države za HKS – već devet godina, od 2014., isplaćuju preko sustava Centralnog obračuna plaća (COP), predviđenog za obračun plaća zaposlenima u tvrtkama kojima je vlasnik država. Država tako zaposlenike Katoličkog sveučilišta tretira kao zaposlenike države, što je problematično na nekoliko razina: donedavno je bilo protivno propisima koje je donijela ista ta država, a i nepravedno je prema ostala dva privatna sveučilišta, koja novac nalaze na otvorenom tržištu.

Hrvatsko katoličko sveučilište (HKS) jedno je od tri privatna sveučilišta u Hrvatskoj koje je 2006. osnovala Zagrebačka nadbiskupija. Osim HKS-a, djeluju još Sveučilište Libertas i Sveučilište VERN. FOTO: Davorin Visnjic/PIXSELL

Da je isplata plaća profesorima HKS-a preko sustava COP protivna državnim propisima, dokazuju najmanje dva dokumenta: prvi je objašnjenje sustava javnog financiranja znanosti i visokog obrazovanja na web stranici Ministarstva znanosti i obrazovanja, u kojemu piše da se “sredstva iz državnoga proračuna RH namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju korisnicima proračuna u ukupnome iznosu (lump summ)” (…) te ih korisnici svojim proračunom raspoređuju za pojedine namjene, sukladno statutu i drugim općim aktima.” Drugi je dokument Zakon o registru zaposlenih u javnom sektoru iz ožujka 2011. godine, na temelju kojeg funkcionira sustav COP, i koji precizno propisuje da se plaće iz sustava COP isplaćuju “zaposlenima u javnom sektoru”, a to su, prema zakonu, “državni službenici i namještenici, službenici i namještenici u javnim službama, državni dužnosnici imenovani na dužnost u državnom tijelu ili javnoj službi i pravosudni dužnosnici”. Zakon dodatno precizira što je “državno tijelo”, a što “javna služba”. Državna tijela su “tijela državne uprave, pravosudna tijela, stručna služba Hrvatskoga sabora, Ured predsjednika RH, stručna služba i uredi Vlade RH, stručna služba Ustavnog suda RH, stručna služba pučkog pravobranitelja, stručna služba pravobranitelja za djecu, stručna služba pravobranitelja za ravnopravnost spolova, stručna služba pravobranitelja za osobe s invaliditetom, Državni ured za reviziju, stručna služba Državnog izbornog povjerenstva i druga tijela koja se osnivaju za obavljanje državne službe”. Javne službe, pak, definirane su kao “javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje”. Ovome, očito, valja dodati i Hrvatsko katoličko sveučilište, a vrlo moguće – premda Nacional za to nije uspio dobiti službenu potvrdu – i ostale crkvene dužnosnike plaćene iz proračuna, poput vjeroučitelja u školama. Zakonsko uporište za isplatu plaća profesora Katoličkog sveučilišta preko COP-a vjerojatno je pronađeno u odredbi da se “javnim službama” smatraju i “druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu”, ali iz svih odredbi Zakona o registru zaposlenih u javnom sektoru jasno je kako takvo rješenje, u najmanju ruku, ne odgovara smislu tog zakona, koji regulira registar zaposlenika kojima je poslodavac država.

Zagrebačka nadbiskupija i vlada Ive Sanadera potpisale su sporazum o financiranju 2007. godine, tri godine nakon što je HKS počeo provoditi prve studijske programe. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Plaće profesora na HKS-u preko sustava COP počele su se isplaćivati od 2014. godine, sedam godina nakon što su Zagrebačka nadbiskupija i vlada Ive Sanadera potpisale sporazum o financiranju, i tri godine nakon što je HKS počeo provoditi prve studijske programe te nakon što je profunkcionirao sustav COP. Zašto se plaće na HKS-u isplaćuju preko mehanizma za zaposlenike države, a ne tako da država dostavlja novac crkvenim tijelima ili izravno HKS-u, a ona ga potom raspoređuju za plaće, Nacional je pokušao doznati na HKS-u, u ministarstvima financija te znanosti i obrazovanja, na HKS-u, Zagrebačkoj nadbiskupiji i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji te od Željka Jovanovića, koji je 2014. bio SDP-ov ministar znanosti kada je HKS ubačen u sustav COP. U pismenoj izjavi koju je dostavio Nacionalu, Jovanović je napisao ovako: “Financiranje Hrvatskog katoličkog sveučilišta regulirano je Ugovorom Vlade Ive Sanadera koji su potpisali Sanader i tadašnji kardinal Josip Bozanić 2007. (temeljem Vatikanskih ugovora) s obavezom da sufinanciranje kreće onda kada HKS ishoduje potrebne dopusnice za planirane studije (filozofija, povijest, sociologija i psihologija), što se većim dijelom dogodilo nakon 2011. godine odobrenjem dopusnica od, za to nadležnog, Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. Republika Hrvatska sporazumom se obvezala tada mjesečno doznačavati sredstva za plaće i ostale naknade zaposlenih nastavnika na preddiplomskoj i diplomskoj razini studija za 40 studenata po godini studija na svakom studijskom programu te plaće i ostale naknade za prateće stručno i ostalo osoblje, a sukladno propisima koji uređuju plaće službenika i namještenika u javnim službama. Sukladno tome MZOS je morao osigurati sredstva koja su se kretala od 1.500.000 kn 2011. do 8.800.000 2014. Kao i za sve zaposlene u javnom sektoru svi koji su plaću dobivali iz proračuna bili su uneseni u sustav Centralnog obračuna plaća, pa tako i zaposleni na HKS. Prema tome, nemam što dodati činjenicama koje govore da su samo ispoštovane obaveze koje su potpisane prije mandata Vlade Zorana Milanovića i mene kao ministra znanosti, obrazovanja i sporta”.

U četvrtak, 6. listopada, Nacional je Ministarstvu financija, Ministarstvu znanosti i obrazovanja te HKS-u poslao pitanja o tome s koliko novca godišnje Hrvatska iz državnog proračuna financira HKS, kako se ta ukupna svota raspoređuje, odnosno na koje djelatnosti HKS-a te kako se tehnički taj novac isplaćuje. Zanimalo nas je li HKS uvršten u državni sustav Centralizirane obrade plaća (COP), i ako jest, kada je to učinjeno, zašto, i na temelju čije odluke. Iz Ministarstva financija poručili su kako je za odgovore nadležno Ministarstvo znanosti i obrazovanja, iz kojega smo 9. listopada dobili sljedeći odgovor: “U skladu s člankom 3. Sporazuma između Zagrebačke nadbiskupije i Vlade Republike Hrvatske od 2. studenog 2007. godine, iz proračunskih sredstava osiguravaju se sredstava za plaće i ostale naknade zaposlenih nastavnika koji će izvoditi nastavu iz studijskih programa na preddiplomskoj i diplomskoj razini studija za 40 studenata po godini studija na svakom studijskom programu te plaće i ostale naknade za prateće stručno i ostalo osoblje, a prema propisima koji uređuju plaće službenika i namještenika u javnim službama.

Zagrebačka nadbiskupija, na čijem je čelu odnedavno Dražen Kutleša, osnivač je Hrvatskog katoličkog sveučilišta. FOTO: Boris Scitar/PIXSELL

Hrvatskom katoličkom sveučilištu su, u skladu s navedenim, Državnim proračunom Republike Hrvatske za 2023. godinu i projekcije za 2024. i 2025. godinu (Narodne novine, broj 145/22, 63/23) na aktivnosti A621185 za 2023. godinu osigurana sredstva u iznosu od 4.601.307,00 eura za obračun i isplatu plaća i materijalnih prava zaposlenika (175 prema podacima isplate plaće za rujan 2023.), a isti se provodi kroz sustav Centraliziranog obračuna plaća. Hrvatsko katoličko sveučilište korisnik je sustava Centraliziranog obračuna plaća od obračuna za lipanj 2014. godine do danas u skladu s odredbama Zakona o registru zaposlenih i centraliziranom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine, broj 59/2023)’’. Iz HKS-a smo dobili sljedeći odgovor: “Na temelju potpisanih međunarodnih Ugovora između Svete Stolice i Vlade Republike Hrvatske na području odgoja i kulture, potpisanog Sporazuma između Zagrebačke nadbiskupije (temeljem odluke Hrvatske biskupske konferencije) i Vlade RH, Hrvatskom katoličkom sveučilištu doznačuju se plaće za zaposlene u nastavi i zaposlene izvan nastave, poštujući propise koji uređuju plaće službenika i namještenika u javnim službama Republike Hrvatske. Planirani godišnji iznos iz Državnog proračuna Republike Hrvatske za Hrvatsko katoličko sveučilište iznosi 4.601.307,00 €. Iznos se troši namjenski sukladno potpisanom Sporazumu.

Plaće HKS-u preko sustava COP počele su u mandatu vlade Zorana Milanovića, odnosno ministra Željka Jovanovića. FOTO: Nel Pavletic/PIXSELL

Ministarstvo znanosti i obrazovanja isplaćuje plaće zaposlenicima Sveučilišta, putem Centralizirane obrade plaća (COP-a) na tekući račun zaposlenicima u nastavi i zaposlenicima izvan nastave Sveučilišta. Sveučilište je uvršteno u lipnju 2014. u sustav COP-a, a zaposlenici, službenici i namještenici Sveučilišta na temelju priložene dokumentacije i odobrenja Ministarstva ulaze u COP-a. Sveučilište je u lipnju 2014. od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH dobilo RKP (proračunski broj) 44209.”

S obzirom na to da je sustav COP namijenjen isplati plaća zaposlenih u državnim, a ne i privatnim tvrtkama, Nacional je od HKS-a, Zagrebačke nadbiskupije i Ministarstva znanosti i obrazovanja tražio dodatna objašnjenja: od Zagrebačke nadbiskupije, osnivača HKS-a, tražili smo, uz ostalo, objašnjenje zašto se plaće zaposlenicima HKS-a isplaćuju preko COP-a, i je li HKS jedina institucija Crkve kojoj se novac iz državnog proračuna isplaćuje preko COP-a, kao i je li zakonito plaće zaposlenicima privatnog sveučilišta isplaćivati preko državnog sustava za obračun i isplatu plaća zaposlenicima u javnim službama, koje podrazumijevaju zaposlenike institucija u vlasništvu države. Na ta dodatna pitanja, iz Zagrebačke nadbiskupije uputili su nas na Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije, kojemu smo uputili ista pitanja, ali do zaključenja ovog broja Nacionala odgovore nismo dobili. Iz HKS-a, pak, uputili su nas na Ministarstvo znanosti i obrazovanja, koje je u odgovoru ponovilo tvrdnje iz prethodnog odgovora, pa političku odgovornost prebacilo na SDP-ovu vladu Zorana Milanovića, podsjetivši kako je “HKS korisnik sustava Centraliziranog obračuna plaća od obračuna za lipanj 2014. godine što znači da je odluka koju spominjete donesena za vrijeme mandata Željka Jovanovića kojemu je mandat trajao do lipnja 2014.”

Nije teško pretpostaviti zašto nadležne institucije odbijaju podrobno objasniti kako to da se plaće zaposlenicima Katoličkog sveučilišta – a vjerojatno i drugim zaposlenicima Crkve u obrazovnim institucijama – isplaćuju preko sustava za državne zaposlenike: zato što je takav obračun plaća do lipnja ove godine bio protuzakonit ili, u najmanju ruku, na samom rubu zakonitosti. Naime, plaće su tako obračunavane na temelju Zakona o registru zaposlenih u javnom sektoru iz ožujka 2011. godine, koji je regulirao vođenje COP-a i propisivao da su “zaposleni u javnom sektoru državni službenici i namještenici, službenici i namještenici u javnim službama, državni dužnosnici imenovani na dužnost u državnom tijelu ili javnoj službi i pravosudni dužnosnici”. Javne službe, pak, definirane su kao “javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu…”. Premda se zakonsko pokriće za isplatu plaća u COP-u za HKS moglo pronaći i formulaciji o “drugim pravnim osobama”, jasno je bilo kako je uvrštenje zaposlenika Crkve u državni sustav isplate plaća protivan duhu tog zakona, kao i da, kao i mnoge druge forme odnosa države i Crkve u Hrvatskoj, narušava sekularnost. Zato je zakonodavac u lipnju ove godine donio novi zakon, koji se sada zove Zakon o registru zaposlenih i centraliziranom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama te u definiciju “javnih službi” uvrstio i “ostale pravne osobe iz sustava znanosti i obrazovanja kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu”, što je očito “popunjavanje rupe” iz prethodnog zakona, koje se odnosi na HKS. To što je zakonska rupa načina financiranja nakon devet godina “pokrpana” ne mijenja nelogičnost koja je sve to i omogućila: činjenicu da je Jure Radić, predsjednik Povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicama u razdoblju vladavine Franje Tuđmana, 18. prosinca 1996. s apostolskim nuncijem u Hrvatskoj Giuliom Einaudijem potpisao jedan od najkontroverznijih ugovora države i Katoličke crkve, Ugovor Svete Stolice i RH o suradnji na području odgoja i kulture, kojim je dugoročno narušio načelo odvojenosti Crkve od države, uvevši Katoličku crkvu na velika vrata u sustav obrazovanja na svim razinama te otvorivši, među ostalim, i mogućnost da HKS, jedno od tri privatna sveučilišta u zemlji, svake godine od države prima sve veći iznos novca – ubirući istodobno školarine od studenata te plaće preko sustava državnog obračuna – dok ostala dva privatna sveučilišta funkcioniraju po tržišnim principima.