Objavljeno u Nacionalu br. 787, 2010-12-14

DPRH sumnja da je ministrica Marina Matulović Dropulić za Ivu Sanadera nadgledala izvlačenje više desetaka milijuna kuna iz energetskog sektora

Ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marina Matulović Dropulić mogla bi u idućih nekoliko tjedana podnijeti ostavku i napustiti Vladu, doznao je Nacional od izvora u vrhu HDZ-a. Pokaže li se ta informacija točnom, obistinit će se spekulacije o tome kako će ta moćna političarka biti obuhvaćena nadolazećom rekonstrukcijom Vlade. Nacional doznaje kako su razlog otkrića o velikim nepravilnostima u poslovanju državne tvrtke za transport i skladištenje plina Plinacro te sumnje kako su desetke milijuna kuna vrijedni poslovi sklopljeni u nezakonitoj proceduri. Na temelju tih sumnji pravosudne institucije pokrenule su istragu. Naime, DORH-ovi istražitelji već dugo vremena sumnjaju kako je marketinška agencija Fimi-media bila samo dio mnogo veće strukture namijenjene izvlačenju novca iz javnih poduzeća, te da su se znatno veća financijska sredstva prikupila kroz mrežu manjih tvrtki koje su putem namještenih natječaja dobivale milijunske poslove od javnih poduzeća iz sfere građevine i energetike.

Takvo poduzeće je i Plinacro, a u njemu je Marina Matulović Dropulić godinama bila jedini član Skupštine, te predsjednica Nadzornog odbora. Ako se u istrazi potvrde sumnje o nelegalnostima, na udaru istrage mogla bi se naći i sama ministrica, odnosno činjenica da spomenute nelegalnosti nije spriječila i prijavila mjerodavnim institucijama. Iako sama nije sudjelovala u spornim poslovima, Marina Matulović Dropulić za njih snosi odgovornost, pa se zbog toga mogući odlazak najdugovječnije HDZ-ove ministrice može smatrati početkom velike kampanje rasvjetljavanja poslovanja velikih državnih poduzeća za vrijeme vladavine Ive Sanadera. Plinacro je ogledni primjer takve kompanije, a sporni detalji i indicije o mogućim nelegalnostima u poslovanju te tvrtke dio ustaljenog modela na temelju kojeg su milijuni iz državnih kompanija i javnih poduzeća mimo zakonske procedure transferirani na privatne račune povlaštenih poduzetnika, stranačkih financijera i osoba iz samog vrha državne vlasti. USKOK i DORH odnedavno posjeduju nekoliko spornih ugovora koje je posljednjih godina sklopio Plinacro, a jedan takav ugovor u posjedu je Nacionala. Taj ugovor može se smatrati primjerom ugovora korištenih za pogodovanje povlaštenim tvrtkama i sklopljen je na takav način da čelnicima javnih poduzeća omogućava da izravnim pogodbama milijunske poslove dodjeljuju odabranim tvrtkama, a preko njih dio tog novca bez ikakvog ograničenja preusmjere čak i vlastitim tvrtkama ili tvrtkama u vlasništvu svoje bliske rodbine. Riječ je o ugovoru o obavljanju logističkih poslova koji je Plinacro 2008. sklopio s tvrtkom Centar za kombinirani transport Zagreb, a za koji postoji osnovana sumnja da je služio kao paravan za isplaćivanje više od 50 milijuna kuna iz Plinacra mimo odredbi Zakona o javnoj nabavi.

Naime, taj ugovor sklopljen je na rok od tri godine, a njime je Plinacro tvrtku CKTZ imenovao svojim ugovornim partnerom za špediciju i transport, s precizno određenim cjenikom na temelju kojeg primjerice CKTZ-u kao naknada pripada 3 posto cijene željezničkog prijevoza. Ipak, unatoč tome u ugovoru nije navedena procijenjena vrijednost usluga, a upravo tu činjenicu istražitelji smatraju inkriminirajućim detaljem za tadašnjeg predsjednika Uprave Plinacra Branka Radoševića, ali i ostale koji su u sklapanju tog ugovora sudjelovali. Naime, nenavođenjem vrijednosti ugovora stvoren je uvjet da se na njega ne primjenjuju odredbe Zakona o javnoj nabavi. Na temelju tog zakona javna poduzeća dužna su raspisati javni natječaj za svaki posao vredniji od 200 tisuća kuna. Plinacro to nije napravio, ugovor o logističkim uslugama s CKTZ-om sklopljen je izravnom pogodbom, no na temelju njega je u protekle dvije godine Plinacro toj tvrtki isplatio nešto manje od 50 milijuna kuna. S druge strane, sklapanjem ugovora bez vrijednosti stvoren je uvjet da ga ne moraju odobriti Nadzorni odbor i Uprava, nego ga je sklopio Plinacrov direktor sektora investicija Dubravko Kamenečki. Iako su te činjenice same za sebe inkriminirajuće za čelne ljude Plinacra, činjenica je da je i sam ugovor s poslovne strane vrlo upitan.

Naime, na temelju njega Plinacro je CKTZ-u dao pravo da sam organizira natječaj za najpovoljnije ponude za željeznički prijevoz robe. Riječ je o čudnom aranžmanu s obzirom na to da zarada CKTZ-a izravno ovisi o ugovorenoj cijeni transporta, pa ispada da bi tvrtka tražeći najpovoljnija rješenja za Plinacro zapravo radila na vlastitu štetu. Stručnjaci za prijevoz i logistiku s kojima se konzultirao Nacional kažu kako se radi o neuobičajenom dogovoru, te kako bi bilo logično da je ugovorena fiksna cijena za logističke usluge, pa se stoga može očekivati kako će Radošević i Kamenečki istražiteljima morati pojasniti kojim su se to poslovnim načelima vodili kad su sklopili taj ugovor. S druge strane, taj ugovor iznimno je neugodan za Marinu Matulović Dropulić koja je bila predsjednica Nadzornog odbora Plinacra u vrijeme njegova sklapanja, ali i za ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, koji je u to vrijeme bio član istog odbora, ali i dioničar tvrtke CKTZ. O tom potencijalnom sukobu interesa Nacional je već pisao, no Bošnjaković se od optužbi branio tvrdeći kako je svoj vlasnički udjel u tvrtki prebacio na drugu osobu, te kako nije ni jednom bio na sjednici Nadzornog odbora Plinacra kad se raspravljalo o poslovnim odnosima s tom tvrtkom. Unatoč tome, čini se kako je izvjesno da su deseci milijuna kuna u Plinacru potrošeni mimo zakonske procedure, i to dok je poslovanje tvrtke nadzirala osoba koja je bila član Vlade koja je tu istu zakonsku proceduru donijela.

Ako se utvrdi da su te optužbe točne, politička odgovornost Marine Matulović Dropulić za takvo stanje je neosporna, pogotovo s obzirom na činjenicu da je većina spornih ugovora sklopljena za vrijeme dok je predsjednik Uprave Plinacra bio Branko Radošević, kojeg u političkim kuloarima smatraju čovjekom od povjerenja ministrice Dropulić i njezina kandidata za člana novog nadzornog odbora Plinacra, o čijem sastavu Vlada već dulje od mjesec dana ne može donijeti odluku. U takvim okolnostima, moguće je očekivati da će se ponovo razmotriti i neke ranije optužbe koje su javnosti iznesene na temelju ministričina angažmana u Plinacru. Marina Matulović Dropulić godinama je u domaćim medijima bila izvrgnuta optužbama kako ide na ruku velikim građevinskim tvrtkama na čelu s Institutom građevinarstva Hrvatske, kompanijom u kojoj posjeduje i vlasnički udjel. Ta tvrtka, među ostalim, poslovala je i s Plinacrom. Kako je Nacional pisao još prije nekoliko mjeseci, Plinacro je u travnju 2009. dodijelio 78 milijuna kuna vrijedan posao nadzora gradnje plinovoda dotad nepoznatoj tvrtki Arka 96, koja u to vrijeme nije imala značajnijih poslovnih prihoda niti stručnih referenci za obavljanje tako velikog posla, a zapošljavala je tek dvoje ljudi. Uvidom u ponudbenu dokumentaciju, vidljivo je da je ta tvrtka poslužila tek kao paravan za veliki IGH, u kojem je ministrica dioničar.

S druge strane, otkriće o spomenutim nelegalnostima u Plinacru vjerojatno će potaknuti i dublju istragu o poslovanju te državne kompanije, koja je u posljednje dvije godine zahvaljujući kreditima Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj bila vjerojatno najlikvidnija domaća državna kompanija koja je provodila 500 milijuna eura vrijedan projekt plinofikacije Dalmacije. S obzirom na taj golemi novac prisutan u Plinacru posljednjih godina, logične su sumnje istražitelja kako je i to poduzeće poput HEP-a, HAC-a i ostalih državnih tvrtki služilo kao poligon za zbrinjavanje i financiranje lojalnih stranačkih članova i rodbine ljudi iz samog vrha stranke. Kao primjer takvog aranžmana u Plinacru navode se poslovi koje je ta tvrtka sklopila sa Zlatkom Pavoševićem, mužem Branke Pavošević, bivše šefice računovodstva HDZ-a i jedne od najbližih suradnica Ive Sanadera. Inače, Pavošević je godinama prije dolaska Sanadera na vlast radio u Plinacru na poziciji specijalista za tehničku zaštitu.

Ipak, 2002. dobio je izvanredni otkaz ugovora o radu na temelju optužbi da je tražio mito pri projektu izgradnje odorizacijske stanice Pitomača. Pavošević se na tu odluku žalio, no njegova žalba nije prihvaćena. Dolaskom Ive Sanadera na vlast njegov status se poboljšao, a njegova tvrtka Ideo projekt 2006. Plinacru je prodala oko 12 i pol tisuća četvornih metara poljoprivrednog zemljišta za nešto više od 1,8 milijuna kuna. To zemljište Plinacro je kupio za potrebu gradnje svoje nove poslovne zgrade, a osim od Pavoševića tvrtka je otkupila i 3 tisuće kvadrata zemlje od još jedne privatne prodavateljice, te manju parcelu od Grada Ivanić-Grada. Ipak, sporna je cijena. Naime, Plinacro je privatnim prodavateljima zemlju platio 147 kuna po kvadratu, sedam puta više nego što je plaćeno gradsko zemljište. Dapače, cijena od 20-ak eura za poljoprivredno zemljište, bez obzira na lokaciju, može se smatrati iznimno visokom, pa je stoga logičan zaključak kako su Pavošević i druga prodavateljica na tom poslu ostvarili lijepu zaradu. Nadalje, to nije jedini poslovni odnos Pavoševićeve tvrtke s Plinacrom. Unatoč tome što je svojedobno iz tvrtke otpušten zbog optužbi za korupciju, Plinacro je navodno njegovoj tvrtki dodijelio unosne poslove tekućeg održavanja mjernoredukcijskih čvorova i dijelova plinovoda. Prema Nacionalovim informacijama, za te usluge samo tijekom ove godine Pavoševićevoj tvrtki Plinacro je isplatio oko 800 tisuća kuna. Istražitelji smatraju kako se njihov poslovni odnos može smatrati modelom na temelju kojeg je funkcionirao Sanaderov režim i pomoću kojeg je bivši premijer kupovao naklonost i lojalnost svojih najbližih suradnika. Upravo zato može se očekivati da će istraga u Plinacru, ali i drugim javnim poduzećima otkriti nove detalje o kriminalnim detaljima Sanaderove vlasti.

Ti detalji neosporno će se pokazati vrlo neugodnima za pojedine članove aktualne vlade. Bez obzira na to što izravno nisu sudjelovali u tim aranžmanima, ministri poput Marine Matulović Dropulić neosporno snose političku odgovornost zbog toga jer takve nelegalnosti nisu primijetili i prijavili, što su na temelju svoje dužnosti bili dužni učiniti. Najavljeni odlazak Marine Matulović Dropulić iz Vlade stoga se može smatrati dokazom kako su vladajuća stranka i Vlada pod vodstvom Jadranke Kosor spremni preuzeti dio te odgovornosti i jasno se distancirati od politike koja je vođena za vrijeme vladavine Ive Sanadera.