Na vrhuncu popularnosti, 1950-ih, postojalo je oko 4000 drive-in kina, no popularnost su stekla tek nakon što je sud poništio patent Richarda Hollingsheada, tako da on nije zaradio na tome…

Mnogo je izuma nastalo jer postojeće stanje stvari nije zadovoljavalo nekoga, a taj netko je, umjesto pokoravanja situaciji, odlučio pronaći rješenje za svoj problem. Ili problem nekoga drugog, kao što je to u slučaju Richarda Hollingsheada bila njegova majka. Ona je, kažu neki izvori, bila krupnije građena, te je zbog toga imala problema sa smještajem u sjedalice konvencionalnih kino dvorana. Sin je razmišljao o tome kako joj pomoći da čim udobnije gleda filmove i zaključio da bi ljudi to mogli činiti iz parkiranih automobila.

Nakon eksperimentiranja s detaljima izmislio je ideju o malim parkirnim rampama, kojima se prednji dio automobila lagano odiže u zrak, tako da svi imaju neometan pogled. Richard Hollingshead je 6. kolovoza 1932. dobio patent, a 6. lipnja 1933. i otvorio prvo kino, u Camdenu u saveznoj državi New Jersey. Zanimljivo, Hollingsheadov izum (iako uglavnom bez rampi) postat će jedan od prepoznatljivih simbola SAD-a, ali njemu neće donijeti sreću.

Na vrhuncu popularnosti, 1950-ih postojalo je oko 4000 drive-in kina, no popularnost su stekla tek nakon što je sud poništio Hollingsheadov patent, tako da on nije zaradio na tome. U drive-in kinima uglavnom je prikazivana B-produkcija, veliki holivudski studiji nikada ih nisu osobito ljubili. To je jedan od razloga postupnog pada popularnosti, uz sve veći broj klasičnih kino dvorana, limitiranost vremena prikazivanja na večernje sate i pojavu televizije, videa i interneta.

No glavni problem ipak je značajno povećanje cijena građevinskog zemljišta u urbanim područjima, što čini rezerviranje velikih parcela za ovu vrstu zabave neisplativom. Početkom 2000-ih, dijelom i zbog pojave videozidova, nastao je određen val nostalgije i otvoreno je nešto novih drive-in kina, te ih diljem SAD-a ima oko 300. Poneko se moglo naći i u Europi, pamtimo čak i jedan pokušaj kod nas, no ovo je ipak bio i ostao tipično američki fenomen.