Dražen Mikulić je glumac s 30 godina karijere iza sebe, a deset godina je prvak Drame u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci. Poznat je kao umjetnik koji ne preže od oštrih komentara pa tako nije štedio ni intendanta Marina Blaževića. Stoga su upravo Mikulića zaposlenici Zajca izabrali za novog člana Kazališnog vijeća, putem kojeg će, kaže on, pokušati Zajc dovesti u red jer je situacija s kojom se već godinama suočavaju zaposlenici prilično kaotična.

Dražen Mikulić rođen je 1964. u Drinovcima. Diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti 1990. godine. Stalni je član Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca od 1991. (s prekidom od 1994. do 1996.), a 2012. promoviran je u prvaka Drame. U razgovoru za Nacional govorio je o situaciji u matičnom kazalištu.

NACIONAL: Prvak ste Drame HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i novi ste član Kazališnog vijeća, zašto ste se uključili u rad KV-a?

Prvo da se osvrnemo na prošli saziv Kazališnog vijeća koje se raspalo. U tom sazivu je od troje predstavnika Grada, jedan naginjao na stranu intendanta a dvoje nisu. Začudno je bilo da i dvoje predstavnika iz kazališta naginje na stranu intendanta, pa je tako omjer bio 3:2 za intendanta. Ne bih sada s javnosti podijelio zašto je to bilo tako, ali ću navesti primjer da je predsjednica tog Kazališnog vijeća radila honorarno u kazalištu, što je po Statutu strogo zabranjeno. No u tom sazivu predstavnik svih zaposlenih u kazalištu daje ostavku, predstavnik umjetnika i ujedno predsjednik daje ostavku iz zdravstvenih razloga i ostaje troje predstavnika Grada koji mogu djelovati jer je natpolovična većina, s omjerom 2:1. Odjednom taj predstavnik Grada koji je podupirao sve intendantove prijedloge daje ostavku i Kazališno vijeće ne može funkcionirati sljedeća dva mjeseca. U to vrijeme ja sam već bio javno eksponiran kao umjetnik koji ukazuje na probleme u kazalištu, na nezakonite radnje, na enormno narušene međuljudske odnose, na samovolju intendanta Marina Blaževića i njegovo autoritativno vođenje kazališta. Stoga sam se, na usmeno inzistiranje većine umjetnika, odlučio kandidirati za predstavnika umjetnika u Kazališnom vijeću, odnosno da djelujem i praktično u tijelu nadređenom intendantu.

NACIONAL: Vaš izbor, u kojem ste premoćno pobijedili, nije prošao glatko jer je – pretpostavlja se – intendant Marin Blažević neposredno prije glasovanja na razne adrese slao pismo u kojem su iznesene optužbe za vaše grijehe iz mladosti. O kojim je grijesima riječ i kako komentirate takve metode, pokušavalo vas se obeshrabriti da uđete u Kazališno vijeće, pretpostavljam?

Valjda vrijedi ona poslovica „Strah je vrag“. Kako se pročulo da ću se kandidirati za predstavnika umjetnika u Kazališnom vijeću, prvo sam dobio pismeno „Poziv na očitovanje zbog izrazito grube povrede iz radnog odnosa, koja može rezultirati trenutnim otkazom“. Točnije, intendant je „iskopao“ da nisam tražio njegovu dozvolu za snimanje filma „Divljaci“ u kolovozu 2019. godine. Ubrzo nakon toga su me nazivali ljudi koji su dobili pismo s fotokopijom članka iz Crne kronike Novog lista iz 1992. godine, u bijeloj kuverti s isprintanim imenom i adresom, bez potpisa. Taj članak se referira na moje hapšenje i grijeh iz mladosti – gdje sam se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme prije 30 godina – koji sam otplatio, od kojeg nisam nikada bježao, o kojem sam gotovo sa svim pisanim i audiovizualnim medijima u Hrvatskoj tada razgovarao. To znaju svi koji me blisko poznaju, to su znali svi intendanti uključujući i trenutačnog. To pismo su dobili novinari u medijima koji pišu o „liku i djelu“ intendanta Blaževića, preostali članovi Kazališnog vijeća, svi predsjednici političkih stranaka koji imaju svoje predstavnike u gradskom parlamentu. Predsjednica Gradskog vijeća i pojedini gradski vijećnici, Odbor za kulturu Grada Rijeke, svi ravnatelji i sindikalni povjerenici u HNK Ivana pl. Zajca, pa čak i glavni sindikalni povjerenik Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi. To su ljudi za koje znam, a vjerojatno je odaslano i nekim osobama za koje još ne znam. Dakle, točno osobama koje su mi davale ili mogle dati podršku u konfrontaciji s Marinom Blaževićem. I, naposljetku, samo slanje takvog pisma je, kažu odvjetnici, kazneno djelo i mogao bih tužiti N.N. No ne pada mi na pamet. I nije me obeshrabrilo u kandidaturi, već dapače, još više me uvjerilo da je to dobar put.

NACIONAL: Ono što je u cijeloj priči najvažnije i zapravo je time sve krenulo po zlu za intendanta Blaževića, jest odluka Gradskog vijeća da ne prihvati financijsko izvješće Zajca, čime je otvorena mogućnost za njegovu smjenu. No nakon toga se politika umiješala, zašto se toliko odugovlači s odlukom?

Nakon neizglasavanja Financijskog i programskog izvješća na Gradskom vijeću se raspalo Kazališno vijeće, nije funkcioniralo više od dva mjeseca i nije moglo donositi odluke dok se nije potpuno formiralo. Budući da nije bilo formirano, nije moglo poslati nikakve odluke na sjednicu Gradskog vijeća u srpnju. Sada kad se formiralo, postupili smo po naputku Gradskog vijeća. Točnije, prošli saziv Kazališnog vijeća izglasao je Programsko i financijsko izvješće za 2021. i takvu odluku poslao na Gradsko vijeće. Gradsko vijeće takvu odluku nije prihvatilo – što daje mogućnost razrješenja intendanta – i ponovno je, da se tako izrazim, vratilo lopticu Kazališnom vijeću, na ponovno razmatranje. Kazališno vijeće je, na moj prijedlog, zbog toga i još desetak razloga, na sjednici 2. kolovoza izglasalo nepovjerenje intendantu Blaževiću i svoje razloge i objašnjenja poslalo Gradskom vijeću na odlučivanje, koje je zakazano za 22. rujna. U kolovozu sjednice nema. To su razlozi što se to sve oteglo. Evo, navest ću i jednu stavku koju sam ja pronašao u izvješću. Zbrojimo broj prodanih ulaznica s brojem ulaznica u pretplati i to podijelimo s brojem izvedbi Hrvatske drame, dobijemo da je dramske predstave gledao 71 čovjek. Gledalište Zajca broji 670 mjesta. Ako to isto učinimo i s prvih šest mjeseci ove godine, dobijemo brojku 77. Pritom intendant Blažević izjavi s govornice gradskog parlamenta da je Drama, od svih grana, imala najviše gledatelja. Usporedbe radi, u mandatu prethodne intendantice Nade Matošević istom matematičkom operacijom dobivao se broj 405.

NACIONAL: Kazališno vijeće donedavno nije moglo funkcionirati, smatrate li da mu je Uprava pokušala onemogućiti rad?

Mislim da ste u pravu. Točnije, intendant, gradonačelnik i pročelnik za kulturu. Misleći da će u novom sazivu imati većinu. Ali vidimo da su se prevarili, jer je trenutačni saziv po glasovanju na zadnjoj sjednici KV-a 5:0 protiv Blaževića.

NACIONAL: Optužbe protiv intendanta Blaževića su ozbiljne. Osim što nije prihvaćeno financijsko izvješće, pogodovalo se nekim zaposlenicima tako što im se osigurao posao i nakon isteka mandata, intendant i članovi Uprave radili su izvan HNK-a bez traženja suglasnosti KV-a, neki zaposlenici nemaju odgovarajuću stručnu spremu za poslove koje obavljaju, a bilo je dosta govora i o mobingu, narušenom povjerenju između djelatnika i Uprave. Kako vi gledate na to, koliko je to ozbiljno i može li se šteta „sanirati“?

Odgovorit ću prvo na drugi dio vašeg pitanja. Trebat će dugo da se saniraju sve nepravilnosti i loše stvari koje je napravio Blažević, koji se ponašao kao da mu je ćaća ostavio kazalište i da je on jedinica mjere za bilo koju stvar u kazalištu. Kao i da će na intendantskom mjestu ostati do kraja života.

Sve ravnatelje je intendant doveo izvana. Poslovnoj ravnateljici, direktoru Tehnike i direktorici Baleta prvo je osigurao radno mjesto u kazalištu na neodređeno pa ih postavio za ravnatelje aneksom ugovora u kojem stoji da se po isteku mandata vraćaju na osigurano radno mjesto. Sebi je osigurao radno mjesto „glavnog dramaturga“ tako što je dramaturga Hrvatske i Talijanske drame spojio u jedno radno mjesto, pa je onda za to radno mjesto bilo potrebno pola radnog vremena, pa kada je ta osoba dala otkaz, to radno mjesto je ukinuo. „Osvanulo“ je i radno mjesto redatelja, a kako znamo da je ravnateljica Drame Renata Carola Gatica to po struci, pitanje je za koga se čuva to radno mjesto. Odnosno, ne znamo je li ravnateljica Drame to po struci, jer nikada nismo vidjeli njezinu diplomu niti ju je dala na uvid. Na kraju krajeva, njeno radno mjesto, na kojem je od lipnja 2018., zahtijeva VSS. Obrazloženja intendanta po tom pitanju su da ona nije nostrificirala diplomu i dovoljno je da ju je on vidio i zašto bi ona nekome pokazivala svoju diplomu. Čudno je da su se u ustrojbenoj jedinici Ured intendanta pojavila umjetnička radna mjesta – glavni dramaturg, redatelj, kostimograf, scenograf, koreograf – a u čl.17 Statuta stoji da „Ured intendanta obavlja stručne i administrativne poslove iz nadležnosti poslova intendanta“. Za sva ravnateljska radna mjesta potrebna je VSS, a ravnatelj Tehnike radi već sedam godina bez ispunjavanja tog uvjeta, štoviše, daje mu se novi mandat na četiri godine. Intendant i neki ravnatelji radili su bez dozvole KV-a za EPK i dobili ne male honorare. Sva izmotavanja intendanta povodom toga „ne drže vodu“. Prvo je bilo mišljenje Ministarstva da to nije bio umjetnički rad, pa se dokazalo da su koristili olakšice strukovnih udruga kod obračunavanja honorara, nedavno je došlo novo mišljenje Ministarstva da se nisu trebale tražiti dozvole jer se smatralo kako je normalno da tom prilikom sve kulturne ustanove u gradu daju doprinos. Da, slažem se, onda svi rade besplatno. Nedavno je izašla i podjela u SNG-u Ljubljana na kojoj piše da je redatelj Marin Blažević, a scenograf Alen Vukelić, ravnatelj Tehnike. Kažu da nisu tražili dozvolu jer nije postojalo Kazališno vijeće. Također je ravnateljica Drame uslikana na probi Kazališta lutaka, gdje je počela režirati. Ni ona nije tražila dozvolu.

‘Drama je devastirana, a Repertoar joj je očajan. Hiperprodukcija bez publike’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Spomenuli ste da ste snimali film „Divljaci“ bez dozvole Kazališnog vijeća, koju niste mogli dobiti zbog kolektivnog godišnjeg odmora, ali ste dobili upozorenje. Mogao je to biti i otkaz. Kako ste se u tom trenutku osjećali, postoje li tu dvostruki kriteriji?

Osjećao sam se progonjeno i da mi intendant želi pošto-poto naštetiti. Usto, odgovor na ovo pitanje referira se na moj prethodni odgovor. Snimao sam film u kolovozu 2019. kada je bio kolektivni godišnji odmor i nisam imao od koga tražiti dozvolu. Snimao sam to za vrijeme svog godišnjeg odmora i ničim nisam doveo u ugrozu obavljanje svojih poslova u kazalištu jer je jednostavno bilo zatvoreno. To sam naveo i u svojoj obrani, uz dodatak da bi to trebala biti reklama kazalištu, a ne razlog prijetnje otkazom. I da pojasnim i zakon. Umjetnici traže dozvolu od intendanta, a intendant i ravnatelji od KV-a. Dakle, ako ja ne mogu tražiti dozvolu, onda mi se prijeti otkazom više od mjesec dana, a ako intendant i ravnatelji nemaju od koga tražiti dozvolu, onda nikome ništa. Na kraju sam dobio opomenu i informaciju da je intendant tražio i mišljenje Ministarstva o tom mom slučaju.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s intendantom Blaževićem?

Nikakvim. On mene „ne može vidjeti nacrtanog“, ni kao osobu ni kao umjetnika, iznoseći čak javno hrpu laži o meni zato što oduvijek govorim što mislim i imam svoj stav. A ja ne mislim da riječko kazalište počinje od Marina Blaževića. I uvjeren sam da je on jako loša osoba za čelno mjesto jednog nacionalnog kazališta.

NACIONAL: Kako gledate na Dramu Zajca u njegovu mandatu?

Drama je devastirana. Minimum glumaca za jednu Dramu trebao bi biti 18, trojica starijih muških glumaca, trojica srednjih i trojica mladih, i isto toliko glumica. Nas je sada 14, a do početka ove godine bilo nas je 12. Mi nemamo podjelu za malo ozbiljniju predstavu. Kada sam se zaposlio 1991. godine, bio sam 36. glumac. Prije dolaska Blaževića bilo nas je 20. Usporedbe radi, Split ima 36, Osijek 21, Zagreb 40. Repertoar Drame je očajan. Hiperprodukcija bez publike. Rijetko koja predstava prijeđe osam izvedbi, jer je toliko ciklusa pretplate. Nešto prije sam naveo koliko je gledatelja pohodilo predstave Hrvatske drame. Moram nadodati da intendant lukavo pribrojava glumce Talijanske drame, kada govori o broju glumaca u Zajcu.

NACIONAL: Prije nego što ste stupili na funkciju u KV-u, prijavili ste inspekciji korištenje prostora, starog skladišta, u kojem Drama izvodi program. Nakon inspekcijskog nalaza taj je prostor zatvoren za izvođenje, što se dogodilo i kako je moguće da se program izvodio, a očito nema odgovarajuće uvjete?

Točno je da sam Dram(m)a centar, kako ga je nazvao Blažević, prijavio inspekciji 2. lipnja, prije nego što sam postao kazališni vijećnik. Rekao sam javno na press konferenciji PGS-a, gdje se okupilo dvadesetak nezadovoljnih umjetnika iz kazališta, da je Drama dislocirana iz zgrade kazališta u skladište, kao ni jedna Drama bilo kojeg nacionalnog kazališta u Hrvatskoj. Nakon toga me intendant prozivao i govorio da to nije skladište nego nova Riječka kazališna scena. Eto, ja sam dokazao da je ipak skladište, jer nema adekvatne sigurnosne uvjete za boravak više ljudi. A moja namjera je bila i preispitati kako je taj prostor dobio dozvolu za scenska izvođenja, jesu li s tim upoznati KV i osnivač. Je li Blažević namjerno doveo u opasnost život i zdravlje publike da bi zadovoljio svoju ambiciju.

NACIONAL: Kad je sve krenulo po zlu s ovom upravom, je li to bio trenutak ili je sve trajalo neko vrijeme?

Prvo ću odgovoriti što je uprava u HNK Ivana pl. Zajca. Uprava jednako Blažević. Ravnatelji jednako poslušnici, osim sadašnjeg i bivših ravnatelja Opere. Riječ uprava Blažević koristi kada želi nešto uljepšati, podilaziti ili opravdati sebe. Ja ću dati svoju osobnu analizu stolovanja Marina Blaževića. On kada je došao, s Frljićem, u riječko kazalište, ponašao se kao intendant iako je službeno bio ravnatelj Opere, glavni dramaturg i pomoćnik intendanta, i sve to na pola radnog vremena, ostalu polovicu bio je profesor na ADU-u. Nije nikada izlazio iz Ureda intendanta. No ovdje moram napomenuti jednu nepoznatu činjenicu. Nakon Nade Matošević u Rijeku su trebali doći Oliver Frljić i poznati srpski redatelj Kokan Mladenović. Obavili su i preliminarne razgovore s tadašnjim gradonačelnikom i pročelnikom za kulturu. Nekim čudom je otpao Mladenović, uskočio Blažević i nakon dvije godine ostao Blažević, gotovo nepoznato ime u kazališnim krugovima. Do tada je u praktičnom dijelu izvedbene umjetnosti imao samo tri dramatizacije, a danas u Zajcu ima oko 18 opernih režija. Kruže i priče da je nekoliko puta pokušao upisati režiju na ADU-u. No naprasnim odlaskom Olivera Frljića, Blažević želi ostati upamćen kao intendant koji je riječku Operu digao na europski nivo. Sve karte baca na to, uz promoviranje sebe kao opernog redatelja. Zato mu ostale grane kazališta nisu bitne i tu mu trebaju samo poslušnici koji će izvršavati njegove naredbe. Međutim, za Operu mu kao ravnatelj treba ime i znalac, ali nikako da u njima nađe poslušnika, pa ih se rješava na razne načine ili ti ljudi sami odlaze. Uz to, iz zgrade kazališta izbacuje Hrvatsku i Talijansku dramu, tako da glavna zgrada postane samo operno kazalište. Balet je prije toga već bio dislociran u zgradi hotela Neboder. Dijelio je otkaze umjetnicima koji su u kazalištu bili od 14 do 28 godina. A gomilala se administracija. Primjerice, 90-ih godina je bilo 36 glumaca i osam ljudi u Propagandi. Sada je 14 glumaca i 16 ljudi u Marketingu. Svaki umjetnik koji je prije Blaževića nešto značio u Zajcu, otišao je, potjeran ili stavljen na margine. Pa meni je osobno rekao nekoliko puta da odem i dam otkaz! Kako mislite da zaposlenici gledaju na situaciju da je netko ravnatelj sedam godina bez adekvatne stručne spreme, a otkaz dobije umjetnik koji je u kazalištu 14 godina i ima završen studij u Milanu? Kako kaže moj kolega: hvali se neviđenim menadžerskim sposobnostima, a nikada nije bilo tolike kaotičnosti u organizaciji. Stalno se sve raspada. Rasporedi, budžeti međuljudski odnosi… Dakle, loše stanje u kazalištu gomilalo se cijelo vrijeme mandata Marina Blaževića, a sada je došlo do kulminacije.

NACIONAL: Kao što ste rekli, Kazališno vijeće jednoglasno je usvojilo zahtjev intendanta Marina Blaževića o prestanku njegova mandata godinu dana prije isteka, s 1. siječnja 2024. No to ne znači da će Blažević ostati intendant cijelu iduću sezonu 2022/23 jer je Vijeće predložilo i usvojilo Odluku o razrješenju intendanta HNK, koja bi trebala ići u proceduru odmah tako da, prema njoj, Blažević ne bi dobio još godinu i pol. Intendant mora pripremiti obranu, a nakon toga obje točke idu na glasanje na Gradsko vijeće, što znači da će o svemu odlučiti politika. Što očekujete?

KV jednostavno nije moglo odbiti njegov Zahtjev, a ja bih rekao ultimatum, za okončanjem mandata s 31. 12. 2023. To je jednostavno neopozivi otkaz sa smiješnim rokom. Ja sam se našalio pa rekao da čovjek možda do tada ima nekakav kredit. Ili, recimo, netko postane intendant s mandatom od četiri godine 1. listopada neke godine i kaže 3. listopada da podnosi neopozivu ostavku iz osobnih razloga sedam dana prije isteka mandata. Njegov Zahtjev i Prijedlog KV-a o razrješenju intendanta idu na sjednicu GV-a 22. rujna pa neka vijećnici odluče. Oni su ga i imenovali i oni mu nisu izglasali financijsko i programsko izvješće za prošlu godinu. KV šalje i obrazloženje zašto su mu jednoglasno izglasali nepovjerenje. Intendant se ima priliku pred njima braniti. Nadam se da će vijećnici pomno pročitati i čuti Obrazloženje KV-a pa onda odlučiti. Nadam se također da intendant neće pobjeći sa sjednice kao što je to učinio kada mu nije izglasano Izvješće. Točnije, na njemu je da ode sam prije sjednice GV-a ili da riskira da bude potjeran.

NACIONAL: Što bi bila najbolja opcija, da Blažević ode odmah ili tek 2024.? O čemu će to ovisiti?

Naravno, odmah! I neće propasti kazalište, kao što to on tvrdi. Bilo je intendanata prije njega i bit će nakon njega. Njegov odlazak ovisi isključivo o GV-u. Takav je zakon. Ne ovisi ni o KV-u, ni o gradonačelniku, ni o pročelniku, ni o zaposlenicima Zajca. Nadam se da će vijećnici savjesno postupiti i osjetiti bilo onih koji su ih izabrali – zaposlenika Zajca od kojih su dobivali signale i direktne znakove. I na kraju, zaboraviti na stranačku stegu i savjesno odlučiti kome daju na raspolaganje i u koje svrhe gotovo 50 milijuna kn gradskog novca.

NACIONAL: Blažević je bio jedan od nekoliko ljudi uključenih u izradu novog zakona o kazalištu, prema kojem će intendanti i ravnatelji imati faraonske ovlasti, a sindikati i umjetnici tvrde da će takav zakon dovesti i do uništenja i nestanka ansambala. Unatoč brojnim pokušajima umjetnici i sindikati nisu uspjeli puno toga promijeniti, kako komentirate taj zakon i Blaževićevu ulogu?

Blažević je miljenik ministrice kulture i medija. On je jedan od sukreatora novog zakona, koji je katastofalno loš za sve subjekte izvedbene umjetnosti osim za intendante i ravnatelje. Čak bih rekao da je Blažević davao sugestije po svom razmišljanju kako voditi kazalište. Bojim se da će se posljedice tog zakona, ako bude izglasan, osjećati jako dugo.

NACIONAL: Ministrica Obuljen Koržinek dala je Blaževiću podršku, kaže da „čelne ljude kulturnih institucijatreba tretirati s dignitetom, pustiti ih da završe svoje mandate i nakon toga birati ljude po programima, a ne izmišljati nepostojeće razloge da bi se smjenjivalo po ovom ili onom kriteriju”. Kako to komentirate?

Ministrica nije jedinica mjere za cijelu kulturu Hrvatske. Ona bi trebala biti sluga umjetnicima i osjetiti kako umjetnici dišu i tako postupati. Svatko je zamjenjiv ako ne radi dobro svoj posao. Dakle, danas jesi, sutra nisi. Nitko nije vječan, pogotovo ako ne radi dobro svoj posao. Pogotovo nije dobro prijetiti svojim takozvanim ovlastima.