Energetski institut „Hrvoje Požar“, od početaka zamišljen i ustrojen kao znanstvena ustanova, od osnivanja 1994. godine aktivno surađuje s industrijskim i poduzetničkim sektorom kroz brojne projekte i aktivnosti, dijeleći znanje i iskustvo svojih stručnjaka s ciljem stvaranja energetski učinkovitijeg i ekološki svjesnijeg gospodarstva ne samo u Hrvatskoj, već i izvan njezinih granica. Nakon povlačenja utemeljitelja Instituta i dugogodišnjeg voditelja Gorana Granića, od početka prošle godine EIHP je preuzeo novi ravnatelj Dražen Jakšić. U intervjuu za Megawatt objasnio je s kakvim se sve izazovima susreo na početku mandata, što ih sve čeka i kakve planove imaju u idućem razdoblju, ali i na kakvim sve projektima rade i na koji način posve konkretno mogu pomoći realnom sektoru u procesu energetske tranzicije.

“Na dužnost sam stupio u trenutku kada je započinjala pandemija pa smo odmah na početku mojeg mandata bili prisiljeni uvesti organizacijske promjene i funkcioniranje Instituta prilagoditi novonastaloj situaciji. Tome smo se jako dobro prilagodili jer nam produktivnost unatoč promjenama i uvođenju rada od kuće nije opala, a svi ranije ugovoreni radni zadaci uredno su ispunjeni. U protekle dvije godine prošli smo kroz značajne organizacijske promjene i posebno promjene u ljudskim kapacitetima te je naš tim značajno pomlađen i osnažen. Uz to, proveli smo i financijsku konsolidaciju poslovanja pa smo već proteklu godinu završili s preko 800.000 kuna dobiti, a na kraju ove godine očekujemo da će se ona utrostručiti. Refinancirali smo dugove, smanjili troškove te sve svoje financijske obveze uredno podmirujemo. Financijska konsolidacija poslovanja omogućila nam je da se okrenemo promišljanju strateškog razvoja Instituta. Ove smo godine usvojili novi strateški plan za naredne tri godine, unaprjeđujemo sustave upravljanja kvalitetom, a uvodimo i novi informacijski sustav koji će poboljšati organizaciju rada i povećati produktivnost. Naša najveća snaga su ljudi, vrhunski stručnjaci koji su svojim znanjem, radom i iznimnim zalaganjem omogućili ovako dobre poslovne rezultate.”

MEGAWATT: Jedan od aktualnih projekata u koje je uključen EIHP jest i nZEB. Kakav je to projekt i kakvu ulogu u njemu ima Institut?

Projekt podrazumijeva uspostavu Nacionalnog trening centra za nZEB gradnju, financira se iz sredstava financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora za razdoblje 2014. – 2021. godine s ukupno 1,6 milijuna eura bespovratnih sredstava koje smo osigurali za provedbu projekta. Glavni pokretački motiv ovog projekta je rješavanja problema loših energetskih karakteristika, odnosno energetske neučinkovitosti javnih zgrada. Taj je problem u središtu dva ključna strateška dokumenta – Nacionalnog energetskog i klimatskog plana za razdoblje 2021.-2030. te Dugoročne strategije obnove Nacionalnog fonda zgrada do 2050. Hrvatska je usvojila i standardizaciju zgrada gotovo nulte energije, a usvojen je i nZEB standard koji će se primjenjivati na sve novoizgrađene zgrade i koji podrazumijeva gradnju koja će omogućavati maksimalnu uštedu u potrošnji energije. Ostaje nam riješiti problem kako postojeći fond stambenih i javnih zgrada dovesti do razine potrošnje energije sukladne nZEB standardima i to je svrha osnivanja ovog trening-centra. Projekt provodimo u partnerstvu s Građevinskim fakultetom u Zagrebu te u suradnji s norveškim istraživačkim centrom Sintef i norveškim sveučilištem NTNU. Krajnji cilj nam je razviti programe edukacije za građevinski sektor, dakle za arhitekte, projektante i građevinare, kako primijeniti standarde nZEB gradnje na konkretnim projektima obnove postojećih i izgradnje novih zgrada.

MEGAWATT: U kojoj se mjeri projekt nZEB poklapa s postojećim projektima obnove javnih i stambenih zgrada u cilju povećanja energetske učinkovitosti koji se u Hrvatskoj provodi već nekoliko godina?

Ovaj je projekt svojevrsna nadogradnja na postojeće projekte povećanja energetske učinkovitosti zgrada. nZEB standard uključuje i instaliranje obnovljivih izvora u samoj zgradi ili u njezinoj neposrednoj blizini kako bi se postigla visoka razina energetske samodostatnosti objekta. To uključuje postavljanje solarnih panela na krovu zgrade, uvođenje sustava dizalica topline i korištenje plitkih geotermalnih izvora gdje je to moguće te baterija za skladištenje proizvedene energije, digitalizaciju sustava za upravljanje proizvodnjom i potrošnjom energije te posebno pojačanje toplinske izolacije kako bi se maksimalno smanjilo rasipanje energije. Sljedeći nam je cilj krenuti ka stvaranju gradskih četvrti obnovljenih ili izgrađenih po standardima nZEB gradnje. Taj koncept, nazvan nZEN (Zero Energy Neighborhood – Susjedstvo s nultom potrošnjom energije), primijenit ćemo u praksi tako što ćemo u sklopu ovog projekta analizirati mogućnosti obnove jednog zagrebačkog kvarta, u neposrednoj blizini našeg Instituta. Naši norveški partneri imaju velika iskustva u takvim projektima, a konačni nam je cilj energetski unaprijediti ne samo gradske četvrti već i čitave gradove i manja naselja.

MEGAWATT: Posljednjih nekoliko godina Hrvatska, zahvaljujući europskim fondovima, intenzivno provodi energetsku obnovu zgrada. Kako teče taj proces? Vaš je Institut nadležan za kontrolu provedenih projekata. Jeste li zadovoljni brzinom i kvalitetom do sada obavljenog posla?

U procesu obnove zgrada povučena su značajna sredstva iz europskih ESI fondova namijenjena energetskoj obnovi zgrada, više od 250 milijuna eura, a dijelom su uključena i Nacionalna sredstva koja se plasiraju kroz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Činjenica je da je interes za korištenje bespovratnih sredstava iz javnih fondova bio vrlo velik, posebno vlasnika obiteljskih kuća, i da su utrošena sva sredstva koja su bila namijenjena u tu svrhu. Taj podatak najbolje potvrđuje opravdanost ovakvih ulaganja te pokazuje da su građani svjesni koristi energetske obnove, ali i da su stope sufinanciranja bespovratnim sredstvima od u pravilu 60 posto izuzetno privlačne. Ovaj proces teče prilično dobro, no smatram da ga treba dodatno ubrzati kako bismo postigli ciljeve energetske tranzicije. Kompletan projekt energetske obnove nosi nove izazove, ali i mogućnost korištenja značajno većih financijskih sredstava pa je pred nama zadatak da pametno iskoristimo ta sredstva koja su nam na raspolaganju i kroz Nacionalni program oporavka i otpornosti (NPOO) i kroz ostale izvore financiranja koji su predviđeni za tu namjenu u okviru Europskog zelenog plana. Strategija obnove Nacionalnog fonda zgrada predviđa ubrzanje energetske obnove na tri posto postojećih objekata na godinu, a u njega svakako treba uključiti i digitalizaciju i automatizaciju upravljanja zgradama i potrošnjom energije. To se posebno odnosi na zgrade u javnom sektoru, a projekt trening-centra za nZEB gradnju će upravo pomoći u educiranju i provedbi sveobuhvatne obnove zgrada. Naglasio bih i nužnost da se kroz sustav redovnog i cjeloživotnog obrazovanja novih kadrova u građevinskom sektoru uključe i elementi projekata koji će pomoći da se i nove generacije stručnjaka u tom sektoru na vrijeme pripreme za implementaciju zelenih sustava u području gradnje i obnove zgrada s nultom potrošnjom energije.

MEGAWATT: Postoje li već neki konkretniji podaci o povećanoj energetskoj učinkovitosti obnovljenih objekata i uštedama koje su postignute zahvaljujući energetskoj obnovi?

Prilikom sufinanciranja energetske obnove zgrada predviđeno je da se nakon provedene obnove zgrade potrebe za toplinskom energijom za grijanje zgrade smanje barem za 50 posto u odnosu na raniju potrošnju. No podaci iz do sada provedenih projekata obnove pokazali su da su postignute uštede i preko 60 posto. Ovdje se radi o potrebama zgrade, a stvarna potrošnja energije ovisi o samim navikama i ponašanju korisnika, ali nedvojbeno je da se i potrošnja energije, a time i računi za energiju smanjuju. No osim samih ušteda na potrošnji energije, obnova donosi i niz drugih benefita jer povećava vrijednost nekretnine i poboljšava kvalitetu života u objektu.

MEGAWATT: EIHP uskoro planira krenuti u projekt obnove sjedišta Instituta, odnosno vaše zgrade u Zagrebu, i to upravo uvažavajući standarde i preporuke nZEB-a. Možete li precizirati na koji će način biti obnovljena zgrada?

Naša bi zgrada, kada dovršimo projekt obnove, trebala postati ogledni primjer obnove objekta u skladu s principima i standardima nZEB gradnje i primjer sveobuhvatne obnove javnih i poslovnih zgrada. Osim pojačane toplinske izolacije vanjske ovojnice zgrade, instalirat ćemo fotonaponske panele na krovu zgrade s kojima ćemo zadovoljiti veći dio potreba za električnom energijom. Provest ćemo i potpunu elektrifikaciju i digitalizaciju sustava grijanja i hlađenja uz ugradnju dizalica topline korištenjem podzemnu vode iz plitkog geotermalnog izvora. Uvest ćemo i sustav e-mobilnosti, odnosno planiramo ugraditi punionice za električna vozila jer nam je u planu elektrifikacija našeg voznog parka, a u zgradu ćemo instalirati baterijski sustav za pohranu viška energije proizvedene iz fotonapona. Naše analize pokazuju da kroz nZEB standard sadašnju potrošnju energije možemo smanjiti čak 10 puta. Trenutačno na godišnjoj razini ukupno trošimo oko 320 MWh energije, a svim planiranim mjerama procjenjuje se da će ta potrošnja biti oko 32 MWh. Također, četiri puta će se smanjiti troškovi za energiju, a sadašnje emisije stakleničkih plinova, koje su na razini od 90 tona godišnje, spustit će se nakon obnove na razinu od 8 tona godišnje. Vjerujemo da će svi ti zahvati, osim smanjenja potrošnje energije, u konačnici omogućiti kvalitetniju i ugodniju klimu u samoj zgradi i bolje radne uvjete za naše zaposlenike.

‘U Hrvatskoj još uvijek nemamo razrađen sustav kojim bismo doskočili problemu energetskog siromaštva, ali razmatramo kako da ljudi što bezbolnije svladaju tranziciju’, kaže Dražen Jakšić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

MEGAWATT: Spomenuli ste Europski zeleni plan. EU je vrlo ozbiljno pristupio realizaciji toga plana i u narednih 30-ak godina nas čekaju velike promjene, posebno u energetskom sektoru. Je li Hrvatska spremna na te promjene i je li ih jednako ozbiljno shvatila kao i ostale članice EU-a?

Europski zeleni plan je najvažniji strateški razvojni plan EU-a do 2030. i on predstavlja veliki korak prema energetskoj transformaciji Europe ka zelenoj ekonomiji. Plan otvara niz prilika, ali je i vrlo izazovan za sve zemlje jer podrazumijeva transformaciju velikog dijela industrije prema klimatski neutralnom gospodarstvu. On također podrazumijeva prilagodbu i kućanstava. Jasno je da nas očekuju vrlo zahtjevni zadaci koje će trebati ispuniti kako bismo postigli zadane ciljeve, od značajnije implementacije obnovljivih izvora energije, povećanja energetske učinkovitosti u svim segmentima gospodarstva i svakodnevnog života te smanjenja potrošnje energije. Sve te ciljeve treba implementirati u naše Nacionalne strateške razvojne ciljeve i programe. Hrvatska je spremna za energetsku tranziciju, taj je proces već započet, no rekao bih da ga trebamo dodatno ubrzati. Postoji ozbiljna politička volja da se provedu svi ciljevi navedeni u Nacionalnom energetskom klimatskom planu i ostalim strateškim dokumentima, a na raspolaganju su nam i značajna sredstva kako bi se provela transformacija ne samo energetskog sektora nego i industrije, prometa, zgradarstva i svih ostalih segmenata gospodarstva.

MEGAWATT: Što Europski zeleni plan konkretno znači za građane Hrvatske, a što za gospodarstvo, odnosno kakve promjene donosi u svakodnevnom životu?

Energetska transformacija će obuhvatiti sve segmente života u Hrvatskoj i svakog pojedinca. Moramo promijeniti dosadašnje navike i načine na koje grijemo i hladimo prostore u kojima živimo ili radimo, načine na koje smo koristimo kućanske uređaje, prometna sredstva i načine putovanja i transporta. Jednom riječju, energetska tranzicija će promijeniti naš dosadašnji način života, ali će u konačnici omogućiti bolji životni standard, čisti okoliš, čisti zrak te sigurniju energetsku opskrbu. Energetska tranzicija će biti prilika domaćem gospodarstvu za razvojem novih ‘’zelenih’’ radnih mjesta i razvoj novih inovativnih ‘’zelenih’’ proizvoda i usluga koji će biti konkurentniji na međunarodnom tržištu.

MEGAWATT: Zeleni plan podrazumijeva i odustajanje od fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije. Taj oblik energije još je uvijek nešto skuplji od klasičnih energenata. Koliko će ta činjenica utjecati na naš životni standard, odnosno hoće li građani trebati uložiti dodatna sredstva kako bi svoja kućanstva prilagodili novim zahtjevima i obavezama?

Treba znati da je fosilna energija samo prividno jeftinija jer će nam klimatski poremećaji izazvani njihovom potrošnjom tek doći na naplatu. Ona je u konačnici, kad pogledamo širu sliku, zbog posljedica na klimu, okoliš i zdravlje ljudi, zapravo daleko skuplja od energije iz obnovljivih izvora. S druge strane, cijena energije iz obnovljivih izvora značajno pada iz godine u godinu i ta je energija dobrim dijelom već danas konkurentna onoj proizvedenoj iz fosilnih goriva. Prelazak na obnovljive izvore energije svakako će u narednim godinama zahtijevati investicije u kućanstvima jer će postojeće sustave grijanja prostora na fosilna goriva trebati zamijeniti, primjerice dizalicama topline korištenjem električne energije. To će predstavljati u početku određeni investicijski trošak, no ta će se investicija vrlo brzo isplatiti kroz smanjenje troškova za energente i kroz ugodniji životni prostor. I u prometnom sektoru buduća vozila više neće koristiti fosilna goriva već ćemo prijeći na vozila na električni pogon ili na vodik.

MEGAWATT: No što je s onim kućanstvima koji zbog slabijeg materijalnog statusa neće moći sami isfinancirati prelazak s korištenja fosilnih goriva na obnovljive izvore energije? Postoje li razrađeni sustavi ili fondovi koji će takvim kućanstvima financijski pomoći u prilagodbi i procesu energetske tranzicije na čistije energente?

Energetsko siromaštvo je problem koji se ozbiljno razmatra na razini cijele Europske unije. I naš Institut sudjeluje u projektima analiza i studija energetskog siromaštva u zemljama regije kako bismo ocijenili što i kako treba poduzeti za smanjenje rizika od energetskog siromaštva. Postoje određeni modeli koje neke od zemalja članica EU-a već primjenjuju. Mi u Hrvatskoj još uvijek nemamo razrađen sustav kojim bismo doskočili tom problemu, ali se razmatraju načini kako pomoći energetski siromašnim kućanstvima da lakše savladaju tranziciju. Vjerujem da pritom ne bismo trebali ići u smjeru sufinanciranja troškova energenata, već da sredstva treba usmjeriti u smanjenje potrošnje energije mjerama energetske učinkovitosti koja će dugoročno riješiti problem.

MEGAWATT: Na koji način EIHP surađuje s realnim sektorom? Kakve oblike suradnje razvijate u tom području, odnosno na koji način EIHP može konkretno pomoći industriji i poduzetništvu?

Energetski institut ima odličnu suradnju s poslovnim sektorom. Surađujemo s više od 150 različitih tvrtki i institucija, domaćim i stranim, kroz pružanje savjetodavnih usluga u području energetike ili pak kroz konkretnu suradnju na projektima. Već sam podatak da čak 46 posto ukupnih prihoda Instituta stiže direktno od poslovne suradnje s realnim sektorom pokazuje koliko nam je ta suradnja važna. Konkretna suradnja odvija se i kroz projekte smanjenja potrošnje energije i smanjenja ugljičnog otiska tvrtki i proizvoda, a kroz različite studije i analize pomažemo u provođenju razvojnih projekata brojnih tvrtki. U posljednje vrijeme uspostavili smo odličnu suradnju s IT sektorom, s kojim razvijamo zajedničke projekte razvoja digitalnih sustava upravljanja proizvodnjom i potrošnjom energije. Vjerujem da će takva suradnja znanstvenih i stručnih instituta poput našeg s industrijskim sektorom u narednim godinama još više jačati, kako bismo zajednički pomogli gospodarstvu da se prilagodi energetskoj tranziciji i promjenama koje nas očekuju. Naš je cilj da postanemo svojevrsni predvodnik i generator promjena prema niskougljičnom društvu.

MEGAWATT: Jedan od konkretnih projekata u koje je EIHP uključen jest i „Predikcija proizvodnje vjetroelektrana“. Kakav je to projekt i što konkretno donosi u sektoru proizvodnje energije iz obnovljivih izvora?

Taj je projekt svojevrsni model razvoja kvalitetne suradnje Instituta s IT sektorom. Projekt provodimo u suradnji s informatičkom tvrtkom Sedam IT koja je nositelj projekta, a cilj je razviti rješenja za povećanje učinkovitosti i poboljšanje predviđanja proizvodnje vjetroelektrana, prilagođeno lokalnoj vjetroklimi. Projekt će trajati dvije godine, započeli smo ga u rujnu ove godine i financiran je sredstvima iz norveškog financijskog mehanizma, a donijet će kvalitetnije predviđanje proizvodnje uzimajući u obzir klimatske uvjete, ali i pomoći u smanjenju operativnih troškova za uravnoteženje elektroenergetskog sustava. Takva rješenja i modeli izuzetno su zahtjevni jer podrazumijevaju obradu velikih količina podataka pa kroz suradnju s informatičkim tvrtkama razvijamo inovativna rješenja za potrebe investitora i upravitelja vjetroelektranama. Ovaj je projekt ujedno i primjer uključivanja digitalnih usluga u energetski sektor.