Nacionalu je proteklog tjedna nekoliko svećenika Riječke nadbiskupije otkrilo šokantne i uznemirujuće informacije o više slučajeva pedofilije i seksualnog izrabljivanja ministranata i bogoslova u Riječkoj nadbiskupiji, izričito navodeći da ih sistemski i hladno administrativno pokušava zataškati riječki nadbiskup Mate Uzinić.

Isti izvori Nacionalu su omogućili i uvid u interne crkvene dokumente za koje tvrde da to i zorno pokazuju.

Štoviše, Matu Uzinića, a u manjoj mjeri i njegova prethodnika Ivana Devčića, teško optužuju da nisu spomenutu pedofiliju i seksualno zlostavljanje primjereno istražili i sankcionirali, nego su takva kršenja morala, crkvenih propisa i državnih zakona smišljeno zataškali. Tvrde da to potvrđuje i činjenica da većina počinitelja i dalje neometano obavlja svećeničke dužnosti.

U spomenutim slučajevima radi se o “groomingu”, manipulativnoj uspostavi povjerenja između zlostavljača i žrtve, u kojemu zlostavljač poklonima, manipulacijom, ali i vlastitim autoritetom te otvorenom ucjenom žrtvu dovodi u ovisan položaj i potom seksualno iskorištava.

Izvori Nacionala tvrde kako su razmjeri kršenja crkvenih propisa, ali vjerojatno i Kaznenog zakona, takvi da se može govoriti o ‘’hrvatskom Spotlightu’’, po uzoru na Oscarom nagrađeni film o istraživačkom timu Boston Globea koji je 2001. razotkrio višegodišnju masovnu i sistematsku pedofiliju u bostonskoj biskupiji, što je pokrenulo globalnu svijest o općem problemu Katoličke crkve s pedofilijom i seksualnim iskorištavanjem maloljetnika i mladih.

U ponedjeljak je te navode o prijavama slučajeva pedofilije i homoseksualizma u Crkvi Nacionalu službeno potvrdila i Riječka nadbiskupija. Na izravan upit Nacionala odgovorili su sljedeće:

‘’Da, bilo je slučajeva obavijesti i o jednom i od drugom. Ipak, valja reći da nije moguće stavljati u istu kategoriju pedofiliju i homoseksualizam. Drugačiji je i zakonodavni pristup prema obavijestima o jednom i o drugom. I ovdje vrijedi ponoviti da je Riječka nadbiskupija sa svim obavijestima mogućih slučajeva zlostavljanja bilo maloljetnika bilo odraslih osoba, bez obzira je li riječ o anonimnoj ili potpisanoj prijavi, postupala s dužnom pažnjom te u skladu s kanonskim i s državnim propisima.’’

Utoliko ne čudi da svećenici s kojima je Nacional stupio u kontakt u središte optužbi za zataškavanje svrstavaju upravo Matu Uzinića.

Za dubrovačkog biskupa Uzinić je zaređen na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka 2011. u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku.

Ondje se posebno istaknuo zbog transparentnosti. Uzinić je od 2017. počeo objavljivati detaljno financijsko izvješće nadbiskupije. Učinio je to posebno se pozivajući na više mjesta na papu Franju, navodeći kako Crkva ‘’osjeća odgovornost da posveti najveću pažnju kako bi upravljanje vlastitim ekonomskim sredstvima uvijek bilo u službi tih ciljeva…“

U javnosti je doživljen kao osoba lijeve orijentacije, a ujesen 2020. spominjao se i kao jedan od kandidata za nasljednika Josipa Bozanića na mjestu zagrebačkog nadbiskupa.

Međutim, unatoč tomu papa Franjo imenovao ga je na blagdan sv. Karla Boromejskog, 4. studenoga 2020. riječkim nadbiskupom koadjutorom. Službu riječkog nadbiskupa preuzeo je na blagdan sv. Ivana XXIII., 10. listopada 2022.

Uzinić je u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji obnašao više dužnosti. Od 10. studenoga 2015. ondje obnaša službe predsjednika Vijeća HBK za život i obitelj i što je posebno u svjetlu Nacionalova otkrića intrigantno od 9. rujna 2020. – predsjednika Povjerenstva HBK za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba.

Svećenici koji su bili u izravnom kontaktu s Nacionalom izričito demantiraju navode koje je službeno poslala Riječka nadbiskupija u kojima tvrde da se u spornim slučajevima postupalo s dužnom pažnjom. U tom kontekstu posebno ističu vijest koja je objavljena u četvrtak, 4. svibnja, na web stranici udruge David.

Radi se o vijesti koju su potpisali “župljani i građani Crikvenice”, o pismu M. L., “oca mladića i bogoslova M. L. koji je stanovao u našoj župnoj kući u Crikvenici u kojem njegov otac moli pomoć Riječku nadbiskupiju i nadbiskupa Uzinića za svoga sina M. koji je upao u ralje velečasnog Marka Stipetića koji je zlostavljač, homoseksualac, drogeraš i alkoholičar.” U vijesti su objavljena puna imena i prezimena oca M. L. i njegova sina M.L, ali Nacional ih neće prenositi. Na web stranici objavljen je i faksimil cijeloga pisma koje se opisuje u vijesti. U njemu piše kako je M. L. “prije do otprilike tri godine pohađao Bogoslovni fakultet u Rijeci”, ali da njegova obitelj nije obaviještena da je izopćen s Bogoslovije. “Za daljnji tijek njegovog života se pobrinuo Marko Stipetić, kod kojeg je boravio do 9. rujna ove godine. Reći ću samo da smo vam na Bogosloviju poslali i dali normalno i zdravo dijete, a od tog 9. rujna smo od Marka Stipetića otrgnuli alkoholičara, narkomana itd. Usput rečeno, naš sin je dva puta pokušao izvršiti suicid za vrijeme boravka kod Marka Stipetića. Dijete nam je emocionalno i psihički osakaćeno”, navodi se, među ostalim, u tom pismu.

Marko Stipetić, koji se u tom dokumentu spominje u negativnom kontekstu, župnik je župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Crikvenici. Bio je vicerektor Bogoslovije Ivana Pavla II. u Rijeci te župnik u nekoliko župa na području Rijeke. Također, misionar je Kongregacije Misionara Srca Isusova Južnonjemačke – austrijske provincije sa sjedištem u Salzburgu.

Suočen s navodima iz spomenutog pisma Stipetić je za Nacional izjavio da su sve činjenične tvrdnje u potpunosti neistinite. O tomu je napisao: ‘’Niti jedno kazneno, prekršajno ili koje drugo slično djelo nisam niti sam ikada pokušao počiniti prema bilo kome i potpuno stojim iza svake svoje riječi i nemam potrebe za ovakve besmislene optužbe sebe opravdavati. Ova pisma nisu pisma niti građana, niti župljana Crikvenice, nego su anonimna pisma dviju osoba koja su zbog počinjenja krivičnih djela isključena iz svojih službi u Crkvi. Njihova imena dok sud ne izrekne pravomoćnu presudu ne mogu napisati.’’

Izvori Nacionala potvrđuju tvrdnju iz pisma Crikveničana da je sklon alkoholu te, kada je pod utjecajem tog opijata, hvalisavome i bahatom ponašanju u kafićima. Osobno je, kažu izvori Nacionala, blizak sa sadašnjim generalnim vikarom Riječke nadbiskupije Marijom Tomljanovićem, koji je bio rektor bogoslovije u vrijeme kada je Stipetić bio njegov zamjenik, odnosno vicerektor. Postoje i tvrdnje da je Tomljanović osobno isposlovao neka Stipetić, umjesto da bude sklonjen u Austriju, što je zbog njegovih skandala želio nadbiskup Devčić, dobije župu u Crikvenici, kako bi mogao “pokriti” nepropisno djelovanje samoga Tomljanovića, koji je ranije i sam bio župnik u Crikvenici.

Četiri dana nakon što je na web stranici udruge David objavljeno pismo Crikveničana, 8. svibnja, na istom je mjestu objavljeno priopćenje Riječke nadbiskupije, u kojem se potvrđuje da je riječki nadbiskup Mate Uzinić 23. rujna prošle godine primio spomenuto pismo M.L. “Nadbiskup je autoru pisma odgovorio 28. rujna 2022., a već 30. rujna 2022. su imenovani delegat prethodne kanonske istrage i bilježnik koji nisu iz Riječke nadbiskupije, kako bi mogli biti objektivni u prosudbi. Tim imenovanjem je službeno pokrenuta prethodna kanonska istraga o ovom slučaju. Nakon provedene istrage, tijekom koje je saslušan autor pisma, optuženi i više svjedoka koji su dobro bili upoznati s osobama koje se spominju u pismu i njihovim odnosom te pregledana druga dostupna dokumentacija iz koje se moglo bolje razumjeti taj odnos, 3. ožujka 2023. je podnesen izvještaj u kojem je zaključeno da nema elemenata počinjenja kaznenih djela o kojima je u pismu riječ, nakon čega je prethodna istraga zaključena 8. ožujka 2023.”, stoji u priopćenju, u kojem se dodaje i ovo: “O rezultatima prethodne kanonske istrage i svim poduzetim mjerama nadbiskup Mate Uzinić je 30. ožujka 2023. mailom i redovitom poštom obavijestio autora pisma. Na to je istoga dana odgovorio autor pisma te u svoje ime i u ime svoje obitelji zahvalio nadbiskupu na poduzetim radnjama u razrješenju situacije. Ovim je ovaj slučaj bio zaključen.”

Očevo pismo u kojem traži da Marko Stipetić ostavi njegovo dijete M.L. na miru i u kojem navodi da mu je dijete emocionalno i psihički osakaćeno. FOTO: Nacional

Nacional je tijekom proteklog tjedna uspio stupiti u izravni kontakt s nekoliko službenih osoba Riječke nadbiskupije, među kojima su i svećenici. Inače gotovo u pravilu suzdržani od bilo kakve komunikacije s medijima o osjetljivim pitanjima, oni su očito duboko uznemireni razmjerima spomenutog seksualnog zlostavljanja u crkvenim redovima pristali izravno progovoriti o onome što smatraju nedopustivim ponašanjem čelništva Riječke nadbiskupije, uključujući nadbiskupa Matu Uzinića i njegova zamjenika, generalnog vikara Marija Tomljanovića. Ti su izvori željeli ostati anonimni jer se ne žele izložiti osveti crkvenih vlasti kojima hijerarhijska moć, prema tvrdnjama tih izvora, omogućuje da se na različite načine osvećuju kritičarima kojima egzistencija ovisi o crkvenoj hijerarhiji.

Obitelj M. L. nije željela razgovarati s novinarom Nacionala, što drugi izvori objašnjavaju snažno ukorijenjenim strahom među vjernicima i crkvenim osobljem. Jedan od Nacionalovih izvora potvrdio je navode iz pisma M.L. Štoviše, tvrdi da “taj dečko nije bio jedini”. Taj izvor kaže kako se na M. L., u vrijeme kada je bio povezan s Markom Stipetićem, vidjela “očigledna fizička promjena nagore”, tako da su se “svi njegovi susjedi i sustanari u sjemeništu pitali što je s njim”. “Kada je bio isključen iz sjemeništa, plakao je i ponavljao da je previše trpio i pretrpio da bi tek tako odustao. Radio je jedno vrijeme u kafiću pored sjemeništa, što je bio žalostan prizor. Neko vrijeme živjeli su zajedno žrtva i zlostavljač u neposrednoj blizini sjemeništa.” Taj izvor ima informaciju da je nezadovoljstvo ponašanjem Marka Stipetića, koji je u to vrijeme bio vicerektor i odgojitelj riječke bogoslovije, eskaliralo toliko da je jedan hrvatski nadbiskup, iz nadbiskupije s koje su bogoslovi studirali u Rijeci, zaprijetio kako će prestati slati bogoslove u Rijeku ako Marko Stipetić i dalje ostane odgojitelj i vicerektor.

Tako je bivši riječki nadbiskup Ivan Devčić Stipetića do kraja akademske godine 2020. htio premjestiti u Austriju, jer je Stipetić misionar Kongregacije Misionara Srca Isusova Južnonjemačke – austrijske provincije sa sjedištem u Salzburgu. Ali prema navodima istih izvora, novo vodstvo Riječke nadbiskupije, s Matom Uzinićem i njegovim zamjenikom Mariom Tomljanovićem na čelu, to je spriječilo. Tako je, prema informacijama jednog od Nacionalovih izvora, Stipetić “umjesto kazne, dobio nagradu – lijepu župu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Crikvenici.” Dogodilo se to usprkos činjenici da je Stipetić, prema informacijama Nacionalovih izvora, “počeo zlostavljati L. dok je imao 17 godina, ali i druge bogoslove i ministrante”. Prema uvjerenju tog izvora, Stipetić je “pod direktnom zaštitom riječkog ordinarijata, što je jako teško razumljivo”.

No skandal sa seksualnim zlostavljanjem M. L. ne staje samo na lakonski zaključenoj istrazi o nasilju nad mladićem kojemu bi traume mogle obilježiti cijeli život. Nacional je, naime, dobio uvid u materijalne dokaze iz kojih je jasno da je Marko Stipetić 7. listopada prošle godine, dakle petnaestak dana nakon što je riječki nadbiskup Uzinić primio pismo oca M. L., na bankovni račun Riječke nadbiskupije uplatio 150 tisuća kuna. Izvori upućeni u crkvene odnose izjavili su Nacionalu kako se u Crkvi nikada ne događa da župnici uplaćuju novac svojim nadređenim institucijama i pretpostavljenima, biskupijama i nadbiskupijama, nego je moguće samo obrnuto, a i to u mnogo manjim iznosima, i za točno određene troškove. Riječ je, kažu ti izvori, ili o novcu kojim je Marko Stipetić kupio brzi prekid istrage i zaštitu od Riječke nadbiskupije, ili je taj novac na kraju završio u obitelji M. L., kako bi se njime kupila šutnja za teške traume koje je proživio njihov sin, žrtva Marka Stipetića.

Prema informacijama drugog izvora s kojim je razgovarao Nacional, “činjenica je koja može biti verificirana da je Marko Stipetić živio s nekoliko bogoslova i ministranata na župama u kojima je djelovao”. “Sve se to znalo, ali nitko nije ništa poduzimao. Nikome nije stalo do toga.” Na pitanje što znači da je bivši vicerektor i odgojitelj na bogosloviji i župnik “živio” s bogoslovima i ministrantima, taj je izvor odgovorio: “Odgonetnite sami što bi to trebalo značiti. Što ima raditi jedan dečko graničnih godina, od 17 ili 18 godina, u stanu svećenika? Ili, što ima bogoslov raditi u stanu župnika? Stipetić je ranije bio župnik u Rijeci, na Brašćinama, i tamo je također imao bogoslova koji je živio s njime. I sad u Crikvenici ima par bogoslova i ministranata koji žive s njime, i nitko ništa ne poduzima”, tvrdi izvor Nacionala.

Taj je izvor obaviješten i o slučaju iz Dramlja, gdje je “jedan dečko pokušao suicid, jer nije znao kako se izvući” iz zlostavljanja. Isti izvor navodi da slučaj Marka Stipetića nije jedini. Obaviješten je, na primjer, za konkretan slučaj da je “profesor na fakultetu, svećenik, monsinjor, slao bogoslovu poruke u kojima doslovnim riječima sve i svašta govori direktno”. Također, zna za slučaj u kojemu je župnik jednoga ministranta, koji je bio na početku školovanja u bogosloviji, a potom i još jednoga bogoslova, “ulovio za onu stvar”. Nakon što je ipak prijavljen, taj je svećenik umirovljen, ali ništa se osim toga nije dogodilo. Da se takvi slučajevi spriječe, kaže sugovornik Nacionala, “potrebno je mijenjati mnoge postavke, općenito u Crkvi”. “U Americi se ne može zarediti nijedan svećenik ako nije dao otiske prstiju, prošao sva predavanja o zlostavljanjima i ponašanju pred maloljetnicima, i svake godine redovito ide na testiranja. Tako nešto se mora uvesti na razini čitave Crkve. Nema pravo netko doći u Crkvu i imati svoje privatne interese”, kaže izvor Nacionala.

Izvori s kojima je razgovarao Nacional ne vjeruju u vjerodostojnost istrage koju je nadbiskup Uzinić pokrenuo u slučaju pisma M. L. “Ključno je pitanje zašto je Stipetić od trenutka otvaranja istrage, 30. rujna 2022., pa do njezina navodnog zaključenja, 8. ožujka ove godine, i dalje bio župnik u Crikvenici? Dakle, čak pet mjeseci, usprkos tome što je u Crkvi opće poznato da svećenik ne bi trebao vršiti službu dok se istraga ne završi, jer se ne zna je li zlostavljač ili nije! Dakle, predator je djecu vrebao pet mjeseci!”, tvrdi izvor s kojim je razgovarao Nacional, dodajući kako je odgovoran i vrh nadbiskupije. “Zataškavali su. Počinjeni su veliki propusti. Trebaju za to odgovarati”, tvrdi. Drugi sugovornik Nacionala, dobro upućen u crkvene poslove, priopćenje Riječke nadbiskupije o pismu M. L. opisuje ovako: “Strašan je to odgovor. Administrativan, pisarski hladan, bešćutan. ‘Slučaj je zaključen’ – znači, gotovo. A kako je taj dečko? Kakvog je zdravlja? Funkcionira li? Je li nastavio svoj željeni put? Kako je sve to proživjela njegova obitelj? Nadbiskup Uzinić kaže da je slučaj okončan, pa bismo trebali vjerovati da se sva ta patnja i bol brišu njegovim štapom. Ali, sva su ta pitanja ostala neodgovorena – i zato, naravno da nije gotovo.” Drugi izvor Nacionala tvrdi da je istraga bila farsa za javnost: nadbiskup Uzinić daje nalog svom zamjeniku, generalnom vikaru Mariju Tomljanoviću, da provede istragu protiv svojeg prijatelja Marka Stipetića, koji je bio vicerektor riječke bogoslovije u vrijeme kad je Tomljanović bio rektor, i kojega Tomljanović i danas štiti. “Drugim riječima, Uzinić nalaže da Tomljanović provede istragu protiv samoga sebe. Možete misliti kakva je to istraga bila”, kaže izvor Nacionala koji dodaje da je čelništvo Riječke nadbiskupije bilo dužno izjasniti se o teško objašnjivoj uplati od 150 tisuća kuna koje je župnik Stipetić uplatio Riječkoj nadbiskupiji. Na pitanje znači li sve to da je nadbiskup Uzinić znao kako istraga neće biti kako valja, sugovornik Nacionala odgovara: “Točno tako”.

Prije jedanaest godina, u studenome 2011., Večernji list objavio je da je “iz riječkog Bogoslovnog sjemeništa Ivan Pavao II. izbačeno šest sjemeništaraca zbog homoseksualnih sklonosti.” Neimenovani izvor iz Crkve, dobro upućen u zbivanja u riječkom sjemeništu, izjavio je tada Večernjem listu kako su ti mladići izbačeni ne samo zbog njihovih osobnih homoseksualnih sklonosti, nego i zato što su “i druge sjemeništarce nagovarali i gurali u homoseksualnost”. “Govorili su im kako je to ‘in’, kako im nikakav problem neće biti jednoga dana postati svećenik i to prakticirati, bit će situirani i zbrinuti, a istodobno živjeti bez ikakvih posljedica”, izjavio je tada riječki izvor Večernjeg lista. Izvor Nacionala, pak, podsjetio je kako je nadbiskup Uzinić, koji je u Rijeci oko tri godine, nekoliko puta javno rekao – i pred svećenicima ali i u medijima – da postoji problem s homoseksualizmom među svećenicima. No slučajevi poput onoga M. L. i drugih, u kojima se spominje svećenik Marko Stipetić i drugi, nemaju nikakve veze s dobrovoljnim upuštanjem u intimne odnose među muškarcima, bili oni pripadnici Katoličke crkve ili ne, i bilo to dopušteno ili ne: u ovim slučajevima, naime, radi se o odnosu moći i dominacije koji rezultira seksualnim izrabljivanjem.

Neki mladići s kojima se svećenici nedopušteno povezuju, naime, jesu maloljetni, ali neki i nisu. U prvom slučaju, riječ je o kaznenom djelu pedofilije. No, ako i nisu, riječ je o nasilju, odnosno o podčinjavanju osoba koje su podložne svećenikovom autoritetu, a to svakako jest bogoslov koji se školuje za svećenika, “pogotovo kad je u pitanju njegov rektor ili vicerektor, odgajatelj u bogosloviji, ili kad je u pitanju župnik”. Sugovornik Nacionala objasnio je kako se radi o “groomingu”, manipulativnoj uspostavi povjerenja između zlostavljača i žrtve, u kojemu zlostavljač poklonima, manipulacijom, ali i vlastitim autoritetom te otvorenom ucjenom, žrtvu dovodi u ovisan položaj, i potom seksualno iskorištava. U slučaju Riječke nadbiskupije, prema informacijama Nacionalova obaviještenog izvora, “radi se o sistemskom prikrivanju”. “Dva zadarska bogoslova bili su otpušteni iz bogoslovije kada su govorili o tome da ih je Stipetić znao izvoditi, izdvajati iz skupine, voditi na sladoled, na kavu, da bi na kraju pokušao imati odnos s njima, a oni su to prijavili, i bili otpušteni iz bogoslovije. Svi su toga duboko svjesni, ali su i svjesni da nitko ništa ne poduzima. Medijima su zanimljivi biskupi koji daju neprihvatljive izjave, poput sisačkog biskupa Vlade Košića, ali Uzinić im nije zanimljiv, nego im je dobar sugovornik”, kaže sugovornik Nacionala, koji ističe kako su “mnogi bili sretni kada su čuli za imenovanje Mate Uzinića riječkim nadbiskupom”, ali je to “vrlo brzo splasnulo”. “I ne govorim to zato što je Uzinić navodno ljevičar. Ni sam nisam sklon suradnji s desnicom”, naglasio je izvor Nacionala koji tvrdi da nadbiskup Uzinić jedno govori u javnosti, a posve drugo radi kada je daleko od njezina pogleda. “Za gotovo svaki potez i izjavu nadbiskupa Uzinića dala bi se napraviti paralela između njegovih izjava kad su drugi u pitanju, i razlike u njegovu vlastitom postupanju”, tvrdi Nacionalov sugovornik.

Sugovornik Nacionala objasnio je zašto se žrtve tako rijetko odvažuju javno objaviti zlostavljanje kojem su bili izloženi. “Crkva je hijerarhijska organizacija. Svećenici, bivše žrtve, nemaju radni staž, nemaju mirovinsko osiguranje, nemaju zdravstveno. Kada bi bili izbačeni, što mogu raditi s teološkim fakultetom? Gdje bi mogli raditi? Oni ne smiju tražiti ni razgovor s terapeutom, jer bi im to bilo zabilježeno u dosjeu, pa bi nadređeni to automatski iskoristili da ih suspendiraju. Povrh toga, oni često dolaze iz vjerničkih obitelji, u kojima su i drugi članovi na ovaj ili onaj način povezani s Crkvom, pa bi njihovo svjedočenje i unutar obitelji otvorilo teška moralna, a često i egzistencijalna pitanja. Teret je, naprosto, najčešće pretežak. Zato žrtve šute, prepuštene same sebi, i same se nastoje nositi sa svojim traumama.”

No nisu samo žrtve seksualnog zlostavljanja u Crkvi prepuštene same sebi. Prema informacijama koje je Nacionalu dao izvor, mizoginija, ženomrstvo, još je jedno ružno naličje crkvenih odnosa hijerarhijske moći. Nacionalov izvor govori o “nemilom položaju žena u Riječkoj nadbiskupiji”. “Časne sestre su sluškinje svećenstvu. Pomaka nema. Služe im čak i osamdesetogodišnje starice, radeći poslove kao mlade časne sestre. Sve su one besplatna radna snaga, s radnim vijekom koji nema dobne granice. Ženama su dostupne samo funkcije za koje im ne treba ni mozak ni škola. Ili će izvršavati što muške svećeničke glave kažu, ili ih nema. Da bi dobile ikakvu značajniju ulogu u hijerarhiji, prisiljene su biti prijetvorne, lažljive, ulizice. To je uistinu žalosno”, kazao je izvor Nacionala. Prema njegovim riječima, muškarci unutar crkve vide žene “prvenstveno kao spremačice i kuharice”. “Dok su kuharice i spremačice, nekako još i ide – ostalo, nikako. Omalovažavaju ih, ismijavaju, kleveću, imitiraju… ‘Ča ženska će nan zapovidat?’, znao je govoriti jedan riječki crkveni velikodostojnik. Nisu, istina, svi takvi – ima naravno i dobrih, ali pojedinci jesu. To su lažni sveci: bavit će se ženama, njihovim čarapama, njihovom kosom, njihovim socijalnim kontaktima, a sve kako bi prikrili svoju razvratnost. Znali su ženu čak pred bogoslovima nazvati ‘vragom’. Nadbiskupijski ekonomi neće praviti problem ako muški miljenici nešto traže; ali ako žena zatraži – za svoju ustanovu, a ne za sebe – neće dobiti, i to zato što je žena, zato što mora biti skromna, a ne smije se, ne daj Bože, naučiti dobivati, pa makar to trebalo za opće dobro”, otkriva izvor Nacionala.

Sugovornici Nacionala kažu kako slučaj M. L., čiji je otac smogao hrabrosti da javno progovori, svjedoči baš o tome – da su žrtve unutar Crkve prepuštene same sebi. Jer, nakon što je sin M. L. tri godine trpio zlostavljanje – po svemu sudeći tipični “grooming” zbog kojega je “dva puta pokušao izvršiti suicid” – Riječka nadbiskupija objavi kratko, hladno, lakonsko priopćenje s tvrdnjom “da nema elemenata počinjenja kaznenih djela o kojima je u pismu riječ”, i konstatacijom kako je “slučaj zaključen”. Neki svećenici Riječke nadbiskupije ogorčeni su zbog takvog postupanja.

Izvor Nacionala kaže kako je nadbiskup Uzinić o svemu bio dužan obavijestiti Dikasterij za nauk vjere u Vatikanu. Naime, prema hijerarhiji Katoličke crkve, ako su iznesene sumnje da nadbiskup osobno zataškava protupravna i kaznena djela zlostavljanja, o tome mora biti obaviješten vatikanski Dikasterij. “Da je to učinjeno, Dikasteriju za nauk vjere bio bi to crveni alarm. Je li to učinjeno? Je li Dikasterij reagirao?” pita se izvor Nacionala. “Uostalom”, dodaje, “postavlja se i pitanje je li išta poduzeo apostolski nuncij u Hrvatskoj Giorgio Lingua?”.

Doista je značajno pitanje što oni znaju o spomenutim slučajevima, je li ih Uzinić o svemu informirao te jesu li sve spomenute okolnosti imale ikakvog utjecaja na Uzinićevu crkvenu karijeru, posebice u svjetlu toga što se spominjao čak i kao nasljednik Josipa Bozanića.

O navodima iz pisma M. L. i informacijama svojih izvora, Nacional je uputio pitanja Uredu za odnose s javnošću Riječke nadbiskupije, kao i crikveničkom župniku Marku Stipetiću. Iz Riječke nadbiskupije odgovorili su kako su za svaku obavijest o pedofiliji i o homoseksualizmu poduzimali adekvatne kanonske mjere. I dalje smatraju slučaj M. L. zaključenim. Također su potvrdili da je bilo i drugih prijava za pedofiliju i homoseksualizam te da se o svemu provodi opsežna istraga.

Jedan od izvora Nacionala, pak, zaključio je ovako: “Preteško je breme šutnje. Kad bi svećenici mogli govoriti otvoreno, ta priča ne bi stala godinu dana. Ona je za ‘Spotlight’ ovdje, u Hrvatskoj. “

Riječki slučaj dio je šireg konteksta zataškavanja u Crkvi