EKSKLUZIVNO Nepoznati detalji liječničke intervencije iz bitke za život jednog pacijenta koja u doba koronavirusa Hipokratovu zakletvu stavlja na ultimativnu kušnju
Desetak liječnika i medicinskih sestara završilo je u samoizolaciji jer nisu znali da je teško ozlijeđeni pacijent zaražen koronavirusom. To je smanjilo kapacitete krovne bolnice za zbrinjavanje životno ugroženih pacijenata, pa se otvara pitanje treba li na koronavirus testirati svakog pacijenta na hitnom prijemu
Tijekom proteklog vikenda u KBC-u Sestara milosrdnica odvijala se prvorazredna drama, koja pokazuje koliko kompleksne i dosad nezabilježene izazove pandemija koronavirusa može postaviti pred hrvatski zdravstveni sustav, ali i svakog građanina. U središtu te drame jedan je stariji pacijent koji je prozvan nevjerojatno neodgovornim jer je zatajio kontakte s oboljelim od koronavirusa, pa je tijekom njegova trodnevnog boravka u toj bolnici zbog kontakta s njime čak 25 ljudi, uključujući više liječnika, završilo u karanteni.
Međutim, prema tvrdnjama iz liječničkih krugova koji su o tomu informirali Nacional, riječ je o iznimno slojevitom slučaju čije su možda i ključne nijanse prešućene javnosti, a mogu pomoći da se smanji širenje epidemije i korigira pristup tretmanu osoba za koje se sumnja da su zaražene koronavirusom.
Liječnik neposredno upoznat s tim slučajem objasnio je što se dogodilo: „Riječ je o pacijentu koji je u bolnicu stigao po pomoć, a pokazalo se da je zapravo bio u životnoj opasnosti.
Da nije bio na vrijeme operiran, mogao je umrijeti. Bio je u velikim bolovima, blijed i preznojavao se, pojedinim zaposlenicima već je i zato bio sumnjiv na koronavirus, ali ključno je pitanje koliko je on u takvom stanju mogao biti sposoban sjećati se s kim se sastajao proteklih dana. E sad, pitanje je je li prikladnije svaku osobu koja dolazi na hitni prijem testirati pa izbjeći nepotrebne karantene i opasnost od zaraze za veći broj ljudi ili imati ovakve situacije koje mogu vrlo brzo jako smanjiti broj ljudi unutar zdravstvenog sustava koji mogu raditi svoj posao.“
Naglasio je da ovaj slučaj može poslužiti kao poticaj da se potencijalno drugačije pristupi strategiji testiranja pojedinaca na koronavirus, odnosno da se testiranja provode puno opsežnije i zahvate veći broj osoba, što uostalom sugerira i Svjetska zdravstvena organizacija.
Ovaj slučaj može poslužiti kao poticaj da se potencijalno drugačije pristupi strategiji testiranja pojedinaca na koronavirus, odnosno da se testiranja provode puno opsežnije i zahvate veći broj osoba
KBC Sestara milosrdnica je tijekom pandemije koronavirusa predviđen za primanje hitnih slučajeva, akutnih miokarda, moždanih udara i trauma – zapravo je u tim uvjetima krovna bolnica predviđena za hitne i životno ugrožene pacijente koji nemaju koronavirus.
Ovaj slučaj, kao i promišljanje o strategiji testiranja pojedinaca na koronavirus, može pomoći da se liječničko osoblje kvalitetnije sačuva od zaraze koronavirusom, ali i da se sagleda pred kakvim se sve izazovima nalaze liječnici koji spašavaju živote teško ozlijeđenih ljudi u periodu pandemije koronavirusa. Sve to ilustrira drama koja se odvijala i dodatno se razvija oko tog jednog slučaja, koji ćemo u nastavku podrobnije opisati.
Dakle, u KBC Sestara milosrdnica prošle srijede je vozilom Hitne pomoći dovezen muškarac starije životne dobi koji je pao i imao višestruke prijelome kostiju te rupturu slezene. Prema Nacionalu dostupnim informacijama, to se dogodilo oko 17 sati. Pacijent je dovezen na hitni prijem na ležećim kolicima. U 20.45 sati napravljen mu je ultrazvuk abdomena. Tada mu je uočen kontuzijski hematom unutar slezene pa je upućen na pretragu slezene CT-om. Ta je pretraga napravljena svega petnaest minuta nakon prijašnje i njome je otkriveno da pacijent na više mjesta ima rupturu slezene te veliki supkapsularni hematom, frakturu devetog i desetog rebra s desne strane tijela. Kao i da ima dosta krvi u lijevoj zdjelici. Pola sata kasnije napravljeno mu je i rendgensko snimanje ručnog zgloba desne ruke. Ispostavilo se i da ima multifragmentarni prijelom. U kolopletu većeg broja pretraga napravljeno mu je i rendgensko snimanje pluća. Snimka nije otkrivala nikakvu upalu ni zastoj rada tog organa.
Pacijent je operiran, tijekom operacije primio je dozu koncentrata eritrocita i otprilike u 22.30 operacija je dovršena. Tijekom tog zahvata uklonjena mu je slezena. Potom je pacijent prebačen na intenzivnu njegu Odjela onkološke kirurgije, tzv. Houston jedinicu za intenzivno liječenje. Sutradan je pacijent oko 13 sati dogovorno prebačen na Kliniku za kirurgiju. Bio je prilično dobrog stanja, ali dan kasnije pojavile su mu se teškoće u disanju. Nedugo potom dobio je temperaturu 37,5, ali nakon takvih operacija povišena tjelesna temperatura nije neuobičajena.
Tek potom je testiran na koronavirus. Dan kasnije pristigao je pozitivan nalaz. Izvor s neposrednim saznanjima o tom slučaju istaknuo je sljedeće:
„Da se procedura promijeni, svaki bi se takav pacijent odmah po primanju testirao, bez obzira na to što oni govorili o tome jesu li rizični, odnosno postoji li mogućnost da su bili u kontaktu s nekim tko ima koronavirus. Nalaz bi mogao stići dovoljno brzo da se potpuno suzi broj osoba koje su s njim bile u kontaktu do tog trenutka. A i prije no što bi nalaz stigao, barem najveći dio onih koji su s njime u bili u doticaju, ako već ne i svi, mogli bi se zaštititi. Tako bi se izbjegle karantene i rizici za brojne osobe koje su tako završile u karanteni. Osim toga, pitanje je mogu li osobe koje su s pravom zaprimljene na hitni prijem u tim trenucima racionalno promišljati o svojim potencijalnim kontaktima s osobama koje se smatraju rizičnima u vezi s koronavirusom. Tako bi se izbjegle i neugodne situacije i prozivanja.“
Kada se sve otkrilo, ravnatelj KBC-a Sestara milosrdnica Mario Zovak dao je izjavu:
„Naravno, ispitan je više puta ima li sumnju da je bio u kontaktu s oboljelim od koronavirusa, odnosno postoji li ikakva bojazan da bi mogao biti zaražen. Na sva pitanja odgovorio je negativno, tako da je hitno odvezen na operaciju.“
Zovak je potom otkrio i da je bolnicu kasnije nazvala obiteljska liječnica pacijenta i rekla da je muškarac bio u kontaktu s rođakom koji mu je došao u posjet iz Njemačke te da je istom potvrđen koronavirus, odnosno da pacijent nije prijavio da je nekoliko dana bio u kontaktu s rođakom koji je došao iz zemlje u kojoj bukti epidemija.
Zovak je pacijenta nazvao neodgovornim jer je kontaminirao srce bolnice, intenzivnu njegu, šok-sobu te doveo u opasnost pacijente koji su na intenzivnoj njezi, liječnike i medicinske sestre.
Potom je pacijent prebačen u Zaraznu bolnicu, ostali pacijenti razmješteni, a prostori dezinficirani. U samoizolaciji je završilo desetak liječnika i sestara, a 15 pacijenata bilo je u sekundarnom kontaktu.
Zovak je napomenuo i da je situacija unatoč svemu pod kontrolom te da bolnica ima dovoljno kapaciteta. Rekao je da je pripremljena i dodatna zgrada u kojoj su operacijske sale, intenzivna njega i šok-sobe te kako smatra da će već početkom tjedna sve normalno funkcionirati.
Jedan drugi liječnik koji je za Nacional prokomentirao ovaj slučaj smatra da je pogrešno pacijenta optuživati za neodgovornost iako je uobičajena procedura ispoštovana te je s njime obavljen razgovor o brojnim bitnim okolnostima prije operacije:
„Ključno je kako zaštititi liječničko osoblje. Bilo bi idealno kada bi se svi pristigli hitni pacijenti tog tipa testirali, ali je upitno je li to moguće. A podjednako je upitno i mogu li se i koliko zaštititi pojedinci koji su u primarnom i neposrednom kontaktu s takvim pacijentima. Naravno da se takve pacijente mora operirati. Ali je upitno koliko se doista liječnici mogu zaštititi u takvim situacijama.
‘Pitanje je je li prikladnije svaku osobu koja dolazi na hitni prijem testirati pa izbjeći nepotrebne karantene i opasnost od zaraze za veći broj ljudi ili imati ovakve situacije’, kaže liječnik iz Vinogradske
Odnosno, imaju li naši liječnici dostatnu zaštitnu opremu i standardizirano postupanje u takvim situacijama. Zasad je situacija u Hrvatskoj po tom pitanju pod kontrolom, ali ovakvi slučajevi, naročito ako bi se ponavljali, mogu to brzo promijeniti.“
Još neki liječnici smatraju da se takve situacije trebaju nastojati izbjeći pod svaku cijenu te da ne treba igrati na povjerenje kada su u pitanju tvrdnje osoba koje su u tim trenucima često i životno ugrožene. I prema njihovu mišljenju to bi se moglo izbjeći ako bi se promijenila politika testiranja i uvelo obavezno testiranje svih pacijenata na hitnom prijemu. Tako bi se zaštitio sustav koji se treba brinuti o takvim pacijentima koji su zbog svojih bolesti ionako vitalno ugroženi i zahtijevaju intenzivnu skrb.
A time bi se, smatraju, mogao izbjeći bespotreban stres za sve one kojima su uzimani uzorci jer su bili u neposrednom kontaktu s pacijentom oboljelim od koronavirusa. U konkretnom slučaju riječ je o trima medicinskim sestrama i liječnicima koji su operirali, ali i onima koji su radili pretrage. Jednako tako, ne bi bilo potrebe za strepnju zbog pacijenata koji su bili u kontaktu s oboljelim, bez obzira na to što su im kreveti bili dovoljno udaljeni jedan od drugoga.
Zaključno, u ovom slučaju otvara se i pitanje naknadnog testiranja osoba koje su primarno ili sekundarno bile u doticaju s oboljelom osobom. Ravnatelj Zovak pristupio je testiranju, ono se pokazalo negativnim i on je nastavio raditi svoj posao. Jedan liječnički izvor o tomu je rekao:
„Postavlja se pitanje zašto nisu testirani još neki liječnici ili osoblje koje je bilo u doticaju s oboljelim. Pa ako nisu pozitivni, neka se i oni vrate na posao kao Zovak. Moguće je da bi sustav imao više koristi od njih ako rade, nego ako su bespotrebno u izolaciji. Nikoga ovdje ne treba prozivati jer se radi o nikad doživljenom izvanrednom stanju. Ali svakako treba u hodu pokušati unaprijediti postojeća postupanja.“
Time bi se, smatra isti izvor, dodatno moglo spasiti živote i rasteretiti zdravstveni sustav kojem prijeti nedostatak adekvatnog kadra bude li se insistiralo na samoizolacijama čak i ako je riječ o čisto preventivnoj mjeri.
Beroš: ‘Slučaj je bio hitan, pacijentu je bio ugrožen život, a testiranje na koronavirus traje nekoliko sati ‘
Od ministra zdravstva Vilija Beroša zatražili smo odgovore na pitanja o mogućim učincima testiranja na koronavirus, nakon incidenta koji se dogodio u bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu. Dvanaestero zdravstvenih djelatnika, troje liječnika i devetero medicinskih sestara ispalo je iz sustava jer su završili u samoizolaciji zbog kontakta s jednim pacijentom za kojeg je nakon operacije utvrđeno da je inficiran koronavirusom. Prema Nacionalovim izvorima, pacijentu koji je u bolnicu primljen u vrlo teškom stanju operacijom je odstranjena slezena, ali on je prolazeći u bolnici kroz pojedine punktove – operacijsku dvoranu, šok-sobu i jedinicu intenzivne njege – bio u kontaktu s dvanaestero zdravstvenih djelatnika. Temeljno pitanje koje smo postavili bilo je bi li se ta situacija izbjegla da je testiranje na koronavirus obavljeno prije no što je ušao u bolničku proceduru za operaciju.
NACIONAL: Je li pacijentu koji je prošloga tjedna u bolnici Sestara milosrdnica zarazio dvanaestoro zdravstvenih djelatnika, moglo odmah po prijemu biti obavljeno testiranje na koronavirus? Hoće li vas to iskustvo navesti na to da i hitne slučajeve odmah po prijemu u bolnicu, prije bilo kakvog zahvata, testirate na COVID 19?
Radilo se o hitnom stanju koje je zahtijevalo žurnu intervenciju. Riječ je bila o puknuću slezene i pacijentu je bio ugrožen život. Slučaj je zahtijevao hitni kirurški zahvat. U tom slučaju testiranje na koronavirus, koje traje nekoliko sati, nije bilo izvedivo. Nisu poznati podaci iz epidemiološke anamneze koji su ukazivali na nekakav pozitivan kontakt ili boravak u inozemstvu, što bi svakako naglašavalo moguću prisutnost koronavirusa. Zbog hitnosti stanja u toj zdravstvenoj ustanovi učinjeno je sve što je potrebno da bi se sačuvao nečiji život. Napominjem opet, koliko god bili oprezni i analizirali sve okolnosti, u medicini to uvijek nije moguće. Tako nije moguće izbjeći ni da u hitni zdravstveni sustav uđe pacijent s prisustvom koronavirusa.
NACIONAL: Ako bi možda testiranje i produljilo proceduru i usporilo potrebnu intervenciju, bi li prethodno testiranje u tako hitnim slučajevima u situaciji epidemije bilo primjereno? Zašto to nije predviđeno bolničkim protokolom?
U svim zemljama u okruženju, pa i u Kini, događale su se slične situacije. Napokon, i Hipokratovo načelo nalaže medicinskom osoblju da je dužno spašavati ljudski život. Hitna intervencija u tom slučaju je bila nužna i nije bilo tri-četiri sata vremena za čekanje. Bila je riječ o spašavanju života. Mislim da je u tom slučaju napravljeno sve kako treba i kako nalaže medicinska etika.
‘Bilo bi idealno kada bi se svi pristigli hitni pacijenti tog tipa testirali, ali je upitno je li to moguće. A upitno je i mogu li se i koliko zaštititi pojedinci koji su u neposrednom kontaktu s takvim pacijentima’
NACIONAL: U javnosti je sva krivnja bačena na pacijenta koji nije rekao da se sastao s rođakom iz Njemačke. Budući da je pacijent bio u vrlo teškom stanju i spašavao vlastiti život, možda je doista zaboravio na važnost tog susreta?
To je čak i vrlo vjerojatno. Budući da je bila riječ o teškoj tjelesnoj, po život opasnoj ozljedi, pacijent je bio zbunjen. Nije bilo vremena za dodatne provjere i čekanje. Ako je pacijent bio dezorijentiran, to ga oslobađa odgovornosti. Sumnjam da bi on i zbog sebe i zbog drugih prešutio jednu takvu informaciju.
NACIONAL: Dvanaestero ih je završilo u samoizolaciji, a ravnatelj bolnice Mario Zovak riješio se izolacije jer je obavio testiranje na koronavirus. Jesu li jednako mogli postupiti i ostali zdravstveni djelatnici i tako izbjeći izolaciju? Zašto oni nisu mogli, a ravnatelj je mogao testiranjem izbjeći samoizolaciju?
Možda ravnatelj nije bio u kontaktu. Nadalje, samo jedan test nije dovoljan, nego je potreban i drugi test nakon 48 sati. Negativan prvi test ne znači da vam za dva dana test ne bi mogao pokazati da ste pozitivni na koronavirus. Tako je jedina prava epidemiološka mjera da se utvrdi je li netko zaražen koronavirusom ili nije – 14 dana samoizolacije
NACIONAL: Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak izjavio je za televiziju RTL da jedan test za COVID 19 stoji 100 eura. Je li i cijena jedan od razloga što se testiranja obavljaju u relativno ograničenom broju?
Cijena testova ni na koji način ne ograničava testiranja na koronavirus. Zdravstveni sustav raspolaže s posve dovoljno novca za testiranja na temelju vrlo jasne kliničke indikacije. Testirati nekoga ili ne, određuje se isključivo epidemiološkim stručnim procjenama, odnosno postoji li klinička slika ili kontakt s oboljelom osobom s koronavirusnom infekcijom. U prvom trenutku ograničavajući je faktor bio što su se testiranja vršila samo u jednom centru u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević. Međutim, sada postoji mogućnost testiranja u okviru Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kao i u okviru Zavoda Andrija Štampar. Takva testiranja kreću i u Osijeku, Rijeci i Splitu.
Dileme zbog kojih treba preispitati sistem samoizolacije
Slične ozbiljne dileme koje propituju postojeći režim samoizolacije počele su se javljati i u nekim drugim područjima javnog života. Primjerice, otvara se pitanje trebaju li u samoizolaciju po postojećem režimu ići vozači kamiona koji snabdijevaju hrvatsko tržište raznim robama iz inozemstva, ili se za njih trebaju primjenjivati neki blaži kriteriji. U prvom slučaju mogla bi se dovesti u pitanje snabdjevenost trgovačkih centara, ali bi se vrlo vjerojatno usporilo širenje epidemije. U drugoj varijanti robe bi na policama trgovina prehrambenim proizvodima bilo, ali bi se epidemija možda brže proširila. Upravo na to upozorava Hrvatska gospodarska komora koja je izdala službeno priopćenje kako je preko 60 posto domaćih vozača u samoizolaciji ili karantenama, što hrvatske tvrtke dovodi do točke pucanja. U priopćenju navode da bi u slučaju manjka vozača police u trgovinama mogle ostati prazne, a posljedice će vrlo brzo osjetiti cijelo gospodarstvo. Pri tomu potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore za graditeljstvo, promet i veze Mirjana Čagalj navodi da se hrvatski prijevoznici nalaze u neizdrživoj situaciji zbog neujednačenog i neracionalnog provođenja mjera zaštite od koronavirusa. Ona je istakla da vozači prilikom prijevoza te utovara i istovara robe uopće ne dolaze u kontakt s drugim ljudima. Zato traže omogućavanje samoizolacije doma, uz nadzor epidemiologa, ali do po nalogu poslodavca mogu nastaviti voziti dok god nemaju simptome. Takva je praksa u drugim zemljama, a u Hrvatskoj ih se trenutno upućuje kućama u samoizolaciju te im se aktivira bolovanje i 14 dana moraju ostati u izolaciji, što dovodi do velikog problema za prijevozničku djelatnost. S druge strane, na vozače kamiona u vlasništvu stranih tvrtki koji se nakon istovara vraćaju u svoju zemlju ne primjenjuju se mjere zdravstvenog nadzora. Stoga Udruženje cestovnog teretnog prometa HGK apelira da se ujednače uvjeti za strane i domaće vozače te da se mjere zaštite od koronavirusa među prijevoznicima provode na jednaki način i uz iste uvjete koje imaju vozači u drugim zemljama EU-a. U suprotnom će, upozoravaju, doći do kraha u protoku robe, što će imati nesagledive posljedice na kompletno gospodarstvo. Sve to pokazuje kakvi se dosad neviđeni izazovi i ljudske drame pojavljuju uslijed razvoja epidemije koronavirusa.
Komentari