Dragutin Domitrović, stručnjak za geotermalnu energiju, jedan od pionira takvih projekata u RH i voditelj izgradnje prve geotermalne elektrane u nas u Velikoj Ciglenoj, govori o hrvatskim geotermalnim potencijalima.

O geotermalnoj energiji i njezinom korištenju u energetskim sustavima već se puno govorilo i puno se zna. Dobro je poznato da geotermalna energija, za razliku od energije sunca i vjetra koje su podložne vremenskim uvjetima, osigurava stabilnu, stalnu izlaznu snagu, a kako elektroenergetske mreže uključuju više varijabilnih obnovljivih izvora, ta vrsta energije može igrati ključnu ulogu u održavanju stabilnosti mreže. Uz to, geotermalna energija emitira vrlo niske razine stakleničkih plinova u usporedbi s fosilnim gorivima, pa je njezino intenzivnije korištenje ključno za postizanje globalnih klimatskih ciljeva. Jedan od glavnih nedostataka geotermalnih projekata – visoki početni troškovi ulaganja u istraživanje ležišta i bušenje – s vremenom će se smanjivati kako napreduju istraživanje i razvoj. Uz to, stručnjaci upozoravaju da geotermalnim ležištima valja upravljati mudro i održivo kako bi se spriječila moguća iscrpljivanja ležišta. Ukratko, budućnost geotermalne energije izuzetno je svijetla kako tehnologija napreduje, troškovi se smanjuju, a globalna potražnja za čistom, pouzdanom energijom raste. Ako se potpuno realizira, geotermalna energija mogla bi igrati ključnu ulogu u globalnom prijelazu na budućnost održive energije. I geotermalni izvori u Hrvatskoj imaju potencijal postati značajan dio energetskog miksa zemlje, doprinoseći smanjenju emisija stakleničkih plinova i povećanju energetske neovisnosti. Stručnjak za geotermalnu energiju Dragutin Domitrović, jedan od pionira geotermalnih projekata u Hrvatskoj i voditelj izgradnje prve geotermalne elektrane u nas, one u Velikoj Ciglenoj kod Bjelovara, u razgovoru za MegaWatt pojasnio je sadašnju situaciju u Hrvatskoj koja posljednjih godina velikim koracima grabi prema geotermalu, objasnio je kakvi izazovi i problemi na tom putu očekuju potencijalne investitore te u kojoj su mjeri banke i državne institucije zadužene za koncesijska odobrenja, spremne pratiti i podržati takve projekte.

MEGAWATT: Kako komentirate nagli rast zanimanja za istraživanje geotermalnog potencijala i geotermalne projekte u Hrvatskoj s obzirom na činjenicu da su to projekti s visokim početnim ulaganjima i većim investicijskim rizikom?

Iskreno, čini mi se da je zanimanje za geotermalne projekte naglo poraslo prije svega u medijima pa se u zadnje vrijeme puno više piše i govori o geotermalnoj energiji nego prije, što je svakako dobro. Zanimanje investitora za geotermalne projekte ipak već dulje postoji, što se može vidjeti iz činjenice da je u zadnjih šest godina izdano čak trideset dozvola za istraživanje geotermalnih voda, a ukupno je utvrđeno i osam geotermalnih eksploatacijskih polja.

MEGAWATT: Jesu li banke u Hrvatskoj spremne financijski podržati geotermalne projekte ili sve ipak ostaje na inozemnim investitorima i inozemnim bankama?

Prema razgovorima s predstavnicima nekih domaćih banaka, one su vrlo zainteresirane za financiranje geotermalnih projekata – ali banke su konzervativni ulagači pa su se voljne uključiti u projekte tek u fazi eksploatacije. Dok traje istraživanje, financiranje se mora osigurati iz drugih izvora, najčešće iz vlastitog kapitala investitora.

‘Prema razgovorima s predstavnicima nekih domaćih banaka, one su vrlo zainteresirane za financiranje projekata, ali tek u fazi eksploatacije’

MEGAWATT: Kad govorimo o investiciji u geotermalni projekt, o kakvim je brojkama zapravo riječ? Možemo li govoriti o nekim okvirnim iznosima investicije u jednu geotermalnu elektranu po megawattu instalirane snage u usporedbi s vjetroelektranom ili solarnom elektranom i u kojem roku se takva investicija isplati?

Investicija u samo postrojenje geotermalne elektrane snage oko 20 megawatta (MW) iznosi oko 1,5 milijun eura po megawattu instalirane snage (1,5 milijun EUR/MW), ali je bušenje eksploatacijskih, odnosno, proizvodnih i utisnih bušotina skupo i to značajno povećava investiciju. Ovisno o dubini bušenja i potrebnom broju bušotina, ukupni iznos može doći i do šest milijuna eura po megawattu (MW) instalirane snage. Skupoća izrade bušotina veliki je poticaj za niz inovacijskih centara širom svijeta pa se u brojnim kompanijama, institutima i na sveučilištima ubrzano razvijaju tehnološka rješenja koja će bušenje geotermalnih bušotina učiniti bržim i jeftinijim. Isplativost investicije u geotermalne elektrane bez sumnje će ovisiti o premijskoj cijeni koju investitori očekuju od Hrvatskog operatora tržišta energijom (HROTE) pa uz fer premijsku cijenu očekujemo povrat investicije u osam do deset godina. Osim premijske cijene, HROTE u najskorije vrijeme mora definirati i ozbiljne kvote za poticanje geotermalne energije, čime će se investitorima u buduće geotermalne elektrane poslati pozitivna poruka regulatorne sigurnosti.

MEGAWATT: Kako državne institucije nadležne za izdavanje dozvola i odobrenje projekata, prate vaš posao? Jeste li zadovoljni brzinom kojom rješavate administrativne obveze?

Geotermalna energija je jedina vrsta obnovljive energije kod koje se osim uobičajenog skupa zakona i pripadajućih podzakonskih akata važećih za sve projekte OIE (Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, Zakon o tržištu električne energije, Zakon o gradnji…), primjenjuje i Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. Tim su zakonom regulirane aktivnosti istraživanja geotermalnog potencijala, procjena rezervi geotermalne vode, planiranje razrade i eksploatacije geotermalnih ležišta te projektiranje i izgradnja bušotina i postrojenja za eksploataciju geotermalne vode. Investitori u geotermalnu energiju tako imaju paralelne administrativne i projektne procese: jedne koji se odnose na eksploataciju geotermalne vode i druge koji se odnose na izgradnju geotermalne elektrane. Ti su procesi vrlo kompleksni, a i dugotrajni, pa bi zbog svih specifičnosti geotermalne energije bilo jako dobro objediniti regulativu u poseban zakon o geotermalnoj energiji. O tome su investitori detaljno i argumentirano razgovarali na Radnoj skupini za geotermalnu energiju pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, čiji sam predsjednik, a taj je zaključak prenesen i u “position paperu” pod nazivom “Prepreke u administrativnim postupcima pripreme i razvoja projekata obnovljivih izvora energije u Republici Hrvatskoj”, koji je HGK prezentirao u ožujku ove godine. Što se tiče brzine rješavanja administrativnih obveza, mogu reći da svi razumijemo potrebu za reguliranjem naše djelatnosti, ali uistinu bismo voljeli vidjeti administrativno rasterećenje i značajno ubrzanje, i to ne primjenom kozmetičkih već radikalnih promjena. Nudimo se kolegama iz zakonodavstva za suradnju prilikom izrade novih ili dorade postojećih zakona, pravilnika i uredbi – ali ne tek u fazi javnog savjetovanja, nego već ranije, kad se krenu razmatrati nove ideje i rješenja.

‘Srećom, visoki geotermalni potencijal Hrvatske koncentriran je u njenom kontinentalnom, panonskom dijelu’, kaže Dragutin Domitrović | Foto: Saša Zinaja/NFoto

MEGAWATT: U više navrata izjavljivali ste da je geotermalni potencijal u Hrvatskoj u startu vrlo skromno procijenjen, da su to stare procjene i da je stvarni potencijal puno veći. Na temelju kojih podataka vi tvrdite da je potencijal veći i jesu li već napravljene revizije ranijih procjena?

Istina, godinama se kroz energetske strategije RH provlačila teza o maksimalnom geotermalnom kapacitetu od tridesetak ili četrdesetak MW, ali je onda Agencija za ugljikovodike (AZU) napravila temeljitu analizu ogromne količine podataka koji su prikupljeni tijekom nekoliko desetljeća istraživanja nafte i plina u Hrvatskoj. Već njihova prva procjena, i to dobivena na temelju prilično konzervativnih pretpostavki, bila je značajno veća: 500 MW, a u međuvremenu su nastavili s analizom podataka i danas im je procjena udvostručena na 1000 MW moguće snage geotermalnih elektrana. Usporedbe radi, to je više od ukupne snage Nuklearne elektrane Krško, a zbroj snage svih HEP-ovih klasičnih termoelektrana na fosilna goriva je oko 1270 MW. K tome, geotermalne elektrane se oslanjaju na 100 posto domaće energetske resurse i ne trebaju uvoz energenata niti zbrinjavanje otpada.

MEGAWATT: S druge strane, novi Nacionalni energetski i klimatski plan zacrtao je vrlo ambiciozan cilj prema kojem bi u Hrvatskoj do 2030. trebalo biti realizirano čak 318 MW instalirane snage u geotermalnim izvorima. Je li taj plan realan, odnosno, je li ostvariv?

Tako postavljen cilj nas, recimo to menadžerskim rječnikom, sigurno izbacuje iz zone komfora – ali često se događa da se najbolji rezultati postižu upravo zadavanjem teških ciljeva, a ne ležernom šetnjom u parku. No dostizanje tog cilja ne ovisi samo o investitorima, nego je za to potrebna uistinu korjenita promjena načina na koji radimo, pa čak i načina na koji razmišljamo o izvođenju projekata, tako da se ne sliježe ramenima i kaže “takva je procedura”, nego da propitujemo smisao i potrebno trajanje ama baš svakog koraka u odobravanju projektne dokumentacije da bi se vrijeme od ideje do izgrađene elektrane maksimalno skratilo. Budući da su podizanje energetske samodostatnosti i dekarbonizacija jasno postavljeni kao strateški ciljevi Hrvatske i EU-a, smatram da se uopće ne trebamo ustručavati niti formalnog uvođenja pozitivne diskriminacije prema postupcima koji se odnose na projekte obnovljivih izvora energije. Za radikalni napredak potrebni su radikalni potezi!

‘Postoji podjela interesa: lokalne zajednice usmjerene su dominantno na projekte direktnog korištenja topline za grijanje zgrada, a veliki investitori žele graditi geotermalne elektrane’

MEGAWATT: Tvrtka kojoj ste na čelu, IGeoPen, dobila je dozvole za istraživanje geotermalnih izvora na tri istražna područja. Budući da se IGeoPen natjecao za čak tri područja, znači li to da vi posjedujete preciznije informacije o stvarnom potencijalu tih područja?

Jedno od istražnih područja preuzeli smo od prethodnog nositelja istražnih prava, a dva su dobivena kroz postupak nadmetanja, no princip je u biti jednak: treba temeljito analizirati sve u tom času dostupne podatke i napraviti čim kvalitetnije procjene očekivanih ulaganja i realno mogućih rezultata. IGeoPen nije imao nimalo preciznije informacije od drugih kompanija koje su se nadmetale; osim generalne prepoznatljivosti Hrvatske kao vrlo obećavajućeg geotermalnog prostora, ono što je možda prevagnulo je činjenica da je jedan od suvlasnika IGeoPena naftna kompanija koja vrlo dobro razumije geologiju, naftni inženjering, bušenje i sve rizike koji su prisutni u procesu istraživanja. Primjerice, kad nekome tko se nikad nije bavio naftnim ili geotermalnim biznisom kažete da se vjerojatnost uspješnosti istražnih geotermalnih bušotina u Hrvatskoj procjenjuje na 80 posto, ta bi se osoba mogla zabrinuti jer takva vjerojatnost ostavlja 20 posto mogućnosti za neuspjeh, odnosno, za nedovoljno dobre rezultat. A netko s iskustvom u podzemlju – geološkom, da me se ne bi krivo shvatilo – bit će oduševljen jer se takva uspješnost u istraživanju drugdje procjenjuje na 30 do 40 posto.

MEGAWATT: O kojim je istražnim područjima riječ i koliko bušotina tamo planirate otvoriti? Jeste li već krenuli sa istražnim bušenjima i postoje li na tim istražnim područjima neke stare bušotine (Inine) koje je moguće iskoristiti?

Na istražnom području Ernestinovo, sukladno tamošnjem istražnom programu, revitalizirali smo staru Ininu bušotinu izbušenu 1989. godine i iskoristili je za ispitivanje geotermalnog ležišta, a sad smo u fazi pripreme za eksploataciju. Na istražnom području Sječe, koje je smješteno u Osječko-baranjskoj županiji, obvezali smo se izbušiti četiri istražne bušotine, a na IP Pčelić koje je u Virovitičko-podravskoj županiji, u programu imamo bušenje triju istražnih bušotina. Na oba područja postoje stare bušotine čije ćemo korištenje u nekom trenutku razmotriti, ali je Agencija za ugljikovodike u zadnjem nadmetanju koje je bilo otvoreno krajem 2022. godine davala bodove isključivo za bušenje novih bušotina. Za Sječe i Pčelić u tijeku su pripreme za dodatna magnetotelurska mjerenja, a onda ćemo detaljnom interpretacijom geoloških i geofizičkih podataka odabrati lokacije prvih istražnih bušotina.

MEGAWATT: Tko stoji iza vaše tvrtke i kako je riješeno financiranje projekta?

Većinski vlasnik IGeoPena je britanska naftna kompanija Star Energy Group koja je u Velikoj Britaniji operator i partner na nekoliko desetaka naftnih i plinskih polja, no imaju i tri geotermalna istražna projekta u kojima se zbog niže temperature planira koristiti isključivo toplina, a ne i proizvoditi električna energija. Činjenica da su na svom domaćem terenu već bili aktivni u istraživanju geotermalnog potencijala ih je i ponukala da prošire svoje poslovanje i na Hrvatsku. Kako sam već ranije rekao, u fazi smo istraživanja pa se aktivnosti financiraju uglavnom vlastitim kapitalom.

‘Geotermalne elektrane se oslanjaju na 100 posto domaće energetske resurse i ne trebaju uvoz energenata niti zbrinjavanje otpada’

MEGAWATT: Geotermalni izvori sve su zanimljiviji i tvrtkama u vlasništvu općina, gradova i lokalne samouprave. Kako gledate na takve projekte i mogu li se oni na natječajima nositi s velikim, ozbiljnim investitorima koji iza sebe najčešće imaju pouzdane izvore financiranja?

Tu postoji određena podjela interesa: lokalne zajednice usmjerene su dominantno na projekte direktnog korištenja topline za grijanje zgrada, a veliki investitori žele graditi geotermalne elektrane. U projektima toplinarstva potrebna je niža temperatura dostupna iz plićih i lakše dohvatljivijih geotermalnih ležišta, dok je za proizvodnju električne energije potrebna viša temperatura, u praksi od 130°C naviše, prisutna u dubljim ležištima koja je skuplje bušiti. Time se već i u definiranju istražnih područja za koja AZU otvara natječaje razlučuje buduća namjena geotermalne vode, pa se tako profiliraju i investitori zainteresirani za nadmetanje. Što se tiče financiranja projekata geotermalnog toplinarstva, Radna skupina za geotermalnu energiju HGK-a zalaže se da u suradnji s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU-a razradimo uvjete prema kojima će se moći raspisivati ciljani natječaji koji bi pojednostavnili dostupnost i povećali iskoristivost europskih fondova na tom području. Ne bismo voljeli da se ponavljaju situacije u kojima su uvjeti za natječaje definirani vrlo generički i bez razumijevanja stvarnog sadržaja i strukture geotermalnih projekata pa se korištenje novca EU-a onemogući nizom zahtjeva koje investitori naprosto ne mogu ispuniti.

MEGAWATT: Kako je riješen problem preuzimanja proizvedene električne energije u projektima koji predviđaju proizvodnju električne energije? Kakva je suradnja s HOPS-om i HEP-om po pitanju preuzimanja te energije s obzirom na aktualno stanje elektroenergetskog sustava u Hrvatskoj – koji, poznato je, nije u najboljem stanju?

Srećom, visoki geotermalni potencijal Hrvatske koncentriran je u njenom kontinentalnom, panonskom dijelu, a gužva u elektroenergetskom sustavu koja je prisutna u južnom dijelu Hrvatske ne proteže se i na panonsko područje. Zato u budućnosti ne očekujemo probleme u spajanju geotermalnih elektrana na mrežu, a to svakako neće biti slučaj s našim budućim eksploatacijskim poljem Ernestinovo unutar kojega se nalazi i istoimena HOPS-ova visokonaponska trafo-stanica. Ono na što ovdje treba upozoriti su trenutna Pravila o priključenju na mrežu prema kojima HOPS podatke o stanju mreže, potrebne za izradu Elaborata optimalnog tehničkog rješenja priključka (EOTRP), daje samo jednom godišnje, od 1. do 15. svibnja – dakle, ako investitor sa svojim zahtjevom za podatke zakasni jedan dan, prisiljen je pasivno čekati sljedećih godinu dana. Geotermalnim projektima, upravo zbog smještaja u panonskom dijelu Hrvatske s komfornim kapacitetom visokonaponske mreže, a i malenog međusobnog utjecaja pojedinačnih projekata, treba omogućiti da podatke o stanju mreže zatraže u bilo kojem trenutku. Sjetimo se opet onog cilja od 318 MW geotermalnih elektrana do 2030. godine: nemamo vremena za čekanje.