Glumac Dragan Mićanović u seriji ‘Sablja’ igra srpskog premijera Zorana Đinđića, ubijenog u atentatu 2003. godine. Serija je dobila nekoliko uglednih međunarodnih priznanja i nagrada, a u Hrvatskoj se ekskluzivno može gledati ponedjeljkom na streaming platformi Max

Nova srpska televizijska serija „Sablja“ privukla je veliku pozornost gledatelja u cijeloj regiji. Već je zaslužila nekoliko uglednih međunarodnih priznanja i nagrada, a u Hrvatskoj se ekskluzivno može gledati ponedjeljkom na streaming platformi Max.

„Sablja“ se kroz osam epizoda bavi urotom i ubojstvom srpskog premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003. godine te istragom i policijskom operacijom u kojoj su potom uhićeni počinitelji zločina i slomljen kriminalni zemunski klan, sve u uvjetima kaosa i uvedenog izvanrednog stanja u Srbiji. Iako su počinitelji uhićeni i osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, čime je slučaj ubojstva Zorana Đinđića za institucionalnu Srbiju i političke elite zaključen, mnogi u Srbiji i danas sumnjaju u rezultat službene istrage, uvjereni da su i nakon okončanja suđenja za ubojstvo, pravi krivci i nalogodavci za atentat na srpskog premijera i dalje na slobodi. Tako i serija „Sablja“ zapravo šalje poruku da je čovjek koji je ubio premijera i dalje nedodirljiv.

Glavnu ulogu Zorana Đinđića tumači ugledni srpski kazališni, filmski i televizijski glumac Dragan Mićanović. Tijekom svoje bogate i uspješne karijere Mićanović je ostvario veliki broj zapaženih kazališnih i filmskih uloga, kako u srpskim tako i u filmovima i TV serijama britanske produkcije. Mićanović je neko vrijeme živio u Londonu, gdje je u Globe Theateru glumio i u „Hamletu“. Zanimljivo je da je u ovoj godini ostvario i dvije zanimljive uloge u hrvatskim filmovima. U filmu „Dražen“, redatelja Danila Šerbedžije, glumio je Draženova oca Jolu Petrovića, a u kratkom filmu Nebojše Slijepčevića „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, nagrađenom u Cannesu, glumio je Tomu Buzova. O svim tim iskustvima Dragan Mićanović, koji u Sarajevu snima novi film, govorio je u intervjuu za Nacional. Svjestan pozicije Zorana Đinđića u novijoj srpskoj povijesti i značaja pokušaja njegova obračuna s kriminalom za budućnost Srbije, Mićanović ulogu Zorana Đinđića smatra svojim bitnim glumačkim postignućem.

Serija ‘Sablja’ bavi se urotom i ubojstvom srpskog premijera Zorana Đinđića, kojeg igra Mićanović. FOTO: HBO ADRIA/MAX/WARNER BROS/DISCOVERY/PRIVATNA ARHIVA

NACIONAL: Je li tumačenje lika ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića bilo osobito izazovan glumački zadatak? Ako jest, zašto?

Mogu slobodno reći da je to bio najizazovniji glumački zadatak koji sam dosad imao. A vjerujte mi, nisam bježao od teških i zahtjevnih uloga, ni pred kamerama, a naročito ne u kazalištu. Odgovornost koju su prvenstveno na sebe preuzeli redatelji ove serije baveći se tom jako delikatnom temom iz naše bliske prošlosti, djelomično su podijelili i sa mnom ponudivši mi ulogu prvog demokratski izabranog premijera Srbije. Odgovornost je bila ogromna. To je ključna osobina koja je krasila i Zorana Đinđića. On je mnogima od nas bio suvremenik. Sjećamo se i njega i tog tragičnog 12. ožujka jako dobro. Vremenska distanca nije velika i svi imaju svoju viziju i odnos prema njemu. Nije lako igrati nekoga tko, ni za života, a ni nakon užasnog ubojstva, nikoga nije ostavio ravnodušnim.

NACIONAL: Kako ste se pripremali za ulogu? Jeste li trebali uvid u povijesnu rekonstrukciju događaja u Srbiji prije 2003. godine ili je lik Zorana Đinđića bio potpuno jasan iz scenarija?

Bilo mi je jasno iz scenarija što se od mene očekuje. Ali bilo mi je jako važno pogledati što više materijala vezanog za taj period, poslušati govore i intervjue pokojnog premijera da bih ga približio sebi. Naprosto da bih, kako bismo mi glumci rekli, mogao braniti taj dramski lik. Imali smo veoma temeljite i duge pripreme. Ne pamtim da sam toliko proba imao s redateljima i kolegama za bilo koje drugo snimanje.

NACIONAL: Tko je i kakav je bio Zoran Đinđić? Razlikuje li se od čovjeka kojeg smo poznavali?

Brz, elokventan, lucidnih misli, precizne dikcije i netko koga sam doživljavao kao čovjeka koji ide ispred svoga vremena. Čovjek s jasnom vizijom, a potpuno svjestan dubine problema u kojem su bili cjelokupno društvo i država krajem 20. i početkom 21. stoljeća.

NACIONAL: Imate li osobno iskustvo ili sjećanje na taj atentat i vrijeme koje je uslijedilo tijekom policijske operacije „Sablja“? Što vam je ostalo u sjećanju i sada vam pomoglo da ostvarite tu ulogu?

Sjećam se vrlo dobro toga traumatičnog perioda. Bio sam 12. ožujka u svojem rodnom kraju u posjetu majci kad je jedna susjeda sva izbezumljena ušla u stan i povikala: „Ubiše nam premijera!“ Bio je to veliki šok. Nevjerica da je tako nešto moguće u jednoj europskoj državi. Sutradan sam se vratio u Beograd, sjećam se nevjerojatne tišine koja je vladala gradom. Riječju, bilo je jezivo. Svuda se mogao osjetiti strah od toga što nam se kao društvu upravo dogodilo – strah od neizvjesne budućnosti.

‘Mi smo ovakvo društvo kakvo jesmo i zbog toga što je na ulazu u zgradu Vlade Srbije ubijen njezin premijer. To je ogromna kolektivna trauma koja ostavlja posljedice’.

NACIONAL: Smeta li vam što Đinđićev život u serijalu završava već u prvoj epizodi, smrtnim hicem iz urotničkog snajpera?

Ne, ne smeta mi. Mislim da su autori našli pravi ključ kako da ispričaju ovu priču. Dramaturgija naše serije je takva da ćemo Zorana Đinđića gledati u flashbackovima, ali ne bih mnogo otkrivao. To je jedan vrlo uzbudljiv politički triler u kojem kao glavne aktere pratimo policijske inspektore, novinarku i mladića koji tek ulazi u te mračne kriminalne vode. Događaje koji su prethodili atentatu na premijera sagledavamo iz njihove vizure, a onda i cijeli taj traumatični period nakon ubojstva.

NACIONAL: Kakve su bile reakcije na vaš doprinos i cijelu seriju kad je započelo emitiranje na platformi Max?

S jedne strane, brojne reakcije na profesionalno urađen posao u svim segmentima scenarija, režije, kamere, glume, kostima, scenografije zaista su fantastične, potpuno pozitivne i pune pohvala. S druge strane, meni su mnogo značajnije emotivne reakcije koje dobivam od tolikog broja ljudi da sam jednostavno zatečen.

NACIONAL: Je li atentat na Zorana Đinđića spriječio razvojni put Srbije i usmjerio ga u nekog drugom pravcu? Volite li glumiti karizmatične likove?

Znate kako, mislim da je jedna od stvari koje su jako značajne i ta što će mlađe generacije, koje ne znaju puno o periodu s početka 21. stoljeća, saznati više o tom događaju i Zoranu Đinđiću kroz njima blisku igranu strukturu ove serije. Možda će ih to zainteresirati da saznaju još više o tom tragičnom vremenu. Možda će se zapitati je li ovo društvo u kojem danas živimo, posljedica i tog kobnog snajperskog metka ispaljenog, po mojem dubokom uvjerenju, u budućnost Srbije. Mi smo ovakvo društvo kakvo jesmo i zbog toga što je na ulazu u zgradu Vlade Republike Srbije ubijen njezin premijer. To je ogromna kolektivna trauma koja ostavlja posljedice na dugi period.

S Ivorom Šiberom na premijeri filma ‘Dražen’ u kojem igra Jolu Petrovića, Draženova oca FOTO: Armin Durgut/PIXSELL

NACIONAL: Slažete li se s ocjenom redatelja serije Vladimira Tagića da „Sablja“ ima sve elemente šekspirijanske tragedije?

Ako uzmete reference koje čine dramaturgiju serije – dvor (vrh vlasti), krvavo ubojstvo, zavjerenici, obezglavljen narod – onda je potpuno jasno zašto je Tagić „Sablju“ mogao imenovati nekom formom i sadržajem koja poprima karakteristike Shakespeareove tragedije.

NACIONAL: Kako komentirate scenaristički i redateljski pristup po kojem je, u viđenim prvim epizodama serijala, jednaka pažnja data glavnom liku, premijeru na kojeg je izvršen atentat, i novinarki Danici Mandić koja premijeru nije nimalo sklona? Je li izazovno da su središnji likovi serijala premijer i novinarka?

Mislim da je odluka da se kroz lik novinarke Danice prikaže i taj medijski aspekt priče o „Sablji“, izuzetno značajan. Mediji su tada imali ogromnu ulogu. Imaju je i danas. Svojim činjenjem i svjesnim nečinjenjem, svrstavanjem na jednu stranu bez obzira na činjenice i stvarnost, pa i na samu istinu, mediji su utjecali te i dan-danas utječu na sve nas. Htjeli mi to priznati ili ne, teško je pobjeći od „vijesti“. Moja draga kolegica Milica Gojković naprosto je sjajna u toj ulozi novinarke, koja u kratkom vremenu prolazi put od osobe koju mladost i ambicija vode u površno novinarstvo „stvaranja vijesti“ do hrabre i odlučne žene koju vrtlog stvarnosti odvodi u istraživačko novinarstvo. I na sami rub opstanka. Ali da ne otkrivam detalje…

NACIONAL: Je li bilo teško odigrati lik samozatajnog Jole Petrovića, oca Dražena Petrovića, u Šerbedžijinu filmu „Dražen“? Je li film uspio dobro prezentirati Draženov život?

Bilo mi je ogromno zadovoljstvo igrati Jolu Petrovića. Za mene su sudjelovanje i uloga u filmu „Dražen“ bili prava glumačka avantura s fantastičnom ekipom na setu. Snimanje u Šibeniku i Zagrebu ostalo mi je u prelijepoj uspomeni. Uopće, cijeli proces snimanja, a sada i druženje na premijerama u mnogim gradovima regije, apsolutno su zadovoljstvo. Dražen je netko kome sam se u djetinjstvu divio, imitirao sam njegove pokrete i želio jednoga dana biti kao on – neustrašivi vođa i košarkaški mag. Scene u kojima se koristi i originalni arhivski materijal, filmu daju jednu posebnu dimenziju dokumentarnosti. Po mojem skromnom mišljenju, sjajno su ukomponirane u dramsku strukturu filma. Kad radite film o tako voljenoj osobi koja je ostavila veliki trag na mnoge generacije te čija prerana smrt i danas izaziva snažne emocije, osjećate se odgovorno i privilegirano. To je jedan od onih filmova kojima ćemo se stalno vraćati i iznova ga gledati sa sjetom i tugom. Siguran sam da će trajati.

‘Možda će se mlađe generacije zapitati je li ovo društvo u kojem danas živimo, posljedica i tog kobnog snajperskog metka ispaljenog, po mojem dubokom uvjerenju, u budućnost Srbije’.

NACIONAL: Kako je bilo biti Tomo Buzov? Tko je on iz vaše vizure – čovjek koji nije mogao šutjeti ili čovjek kakvog je danas teško naći?

Da, Tomo Buzov je bolna tema ljudskosti usred strašnog zločina u Štrpcima. Bilo je to nekoliko dana snimanja na zagrebačkom kolodvoru, nas šestero u kupeu vlaka, uniformirana lica koja stalno ulaze, divni Nebojša Slijepčević tu pored nas, nadgleda za monitorom. Sve je kratko trajalo, u pitanju je kratki film. A onda, iznenada, samo nekoliko mjeseci kasnije – Cannes i Zlatna palma. Potpuno nestvarno. Zapisao sam za sebe kao dojam – film koji je po svojoj formi kratak, ali poslije kojeg još dugo lebdi bitno pitanje: kako biti i ostati Čovjek?

NACIONAL: Zoran, Jole, Tomo… Tko je vaš sljedeći lik? Što trenutno radite?

Trenutno snimam film u Sarajevu. U pitanju je žanrovski horor film, jedna vrlo zahtjevna filmska forma. Ali uzbudljiva i glumački inspirativna.