Dragan Jurilj s turskim partnerom priprema gradnju prve hrvatske geotermalne elektrane koja će proizvoditi električnu energiju na bazi vrele vode iz geotermalnih izvora, a stručnjaci tvrde da bi taj neiskorišteni energent mogao pokrenuti domaće gospodarstvo

Hrvatska leži na golemim zalihama jeftine obnovljive energije koja desetljećima u tišini čeka pod našim nogama, a sve do sada nije bilo ni znanja ni volje ni interesa za njezino iskorištavanje. Ne, to nije nafta. I nije energent na čiji će se spomen na noge podići vojska ekološki osviještenih nevladinih udruga spremnih da zbog planirane eksploatacije Vladu optuže za veleizdaju. Ta energija je – vruća voda. Dobar dio kontinentalnog područja Hrvatske, čitav sjeverozapadni dio zemlje, veliki dio Međimurja i Podravine, a onda i gotovo cijela Panonska nizina, leže na velikim zalihama geotermalne vode pogodne za proizvodnju električne energije, grijanje naselja i industrijskih pogona, zagrijavanje staklenika za uzgoj voća i povrća, pa čak i za uzgoj riblje mlađi. Hrvatskoj su potrebni kvalitetni projekti i investitori voljni uložiti u potencijal vrele vode i taj dragocjeni energent spreman je pogurati naprijed čitavo hrvatsko gospodarstvo, tvrdi više poslovnih izvora s kojima je Nacional razgovarao o toj temi.

NEVEN DUIĆ S FAKULTETA STROJARSTVA I BRODOGRADNJE u Zagrebu potvrdio je za Nacional da su geotermalni potencijali Hrvatske, posebno njenog kontinentalnog dijela, izuzetno veliki i da mogu pružiti vrlo isplativu energiju ako se krene u njihovo iskorištavanje. “Potrebno je ozbiljno razmisliti o velikom nacionalnom projektu koji će pogurati iskorištavanje geotermalne energije kao vrlo vrijednog obnovljivog izvora, jer je njezin potencijal doista vrlo velik, a o tome se jako malo govori. Geotermalna energija nije isplativa samo kao energent za proizvodnju električne energije, ona je puno više od toga. Geotermalna energija može dati vrlo snažan poticaj za razvoj domaće industrije, a uz to je i energent, odnosno, resurs koji ne moramo uvoziti i koji zbog toga može dati veliki prilog energetskoj samodostatnosti i neovisnosti Hrvatske”, upozorava Duić. On navodi da izvori domaćeg plina i nafte polako ali sigurno presušuju, a Hrvatska se sve više oslanja na uvozne energente.

“Geotermalna energija je tu, pod našim nogama, i spremna je za korištenje”, dodaje Duić. U prirodi postoji nekoliko vrsta geotermalnih izvora. Neki od njih su izvori vrlo visokih temperatura, u pravilu iznad 120°C ili 150°C, koji se mogu koristiti za proizvodnju električne energije u geotermalnim energanama, a izvori s nižim temperaturama, od 60°C ili 80°C, pa i viši, pogodni su kao izvori tople vode pogodne za iskorištavanje u toplinskim sustavima gradova. Stoga je u budućim planovima komercijalnog korištenja geotermalne energije, tvrdi Duić, potrebno isplanirati razvoj projekata za iskorištavanje geotermalnih izvora koji će se koristiti za proizvodnju električne energije, ali i za centralizirane gradske toplinske sustave. I jedan i drugi sustav, upozorava Duić, mogu otpadnu toplu vodu, onu koja je već iskorištena za proizvodnju struje ili pak u toplovodnom sustavu, dodatno iskoristiti i za zagrijavanje staklenika za uzgoj voća i povrća. Upravo ta činjenica geotermalnoj energiji daje dodatnu važnost pa ona, osim energetskog potencijala, dobiva i posve konkretnu gospodarsku vrijednost koja može dati zamah razvoju lokalne zajednice na čijem se teritoriju nalazi elektrana.

• ‘GEOTERMALNI POTENCIJALI Hrvatske izuzetno su veliki i mogu pružiti vrlo isplativu energiju, to je resurs koji ne trebamo uvoziti, a otpadna topla voda može se koristiti i za zagrijavanje staklenika’

DA U HRVATSKOJ POSTOJE LEŽIŠTA GEOTERMALNE VODE, odnosno, podzemne rezerve vruće vode, dobro je poznato već više od 100 godina. Na neka od tih ležišta geotermalne vode nailazili su Inini djelatnici koji su u Panonskom bazenu bušili tlo u potrazi za naftom i plinom. Pojedine bušotine, umjesto nafte ili plina, otkrile su tek vrelu vodu. Naftaši su, ne znajući što s njima, takve – za njih beskorisne – bušotine u pravilu zatvarali i zaboravljali. Jedna od najvažnijih prepreka bilo kakvom pokušaju iskorištavanja tih dragocjenih izvora vrlo jeftine energije bila je činjenica da je Ina kao domaća naftna kompanija dugi niz godina imala ekskluzivno pravo na koncesije za bušenje tla i sve bušotine, pa i one naizgled beskorisne, koje su umjesto nafte i plina otkrile tek vruću vodu, bile su u vlasništvu Ine. Iako Ina nije krenula u komercijalnu eksploataciju geotermalnih izvora na koje je naišla u svojim istraživanjima – što je, kako kaže Duić, posve logično jer vrela voda naftnoj kompaniji nije primarni interes – izvještaji i zapisi o otkrivenim izvorima vrele vode, tehnički podaci i dokumentacija ostali su sačuvani.

NO INA JE PRIJE NEKOLIKO GODINA po sili novog Zakona o koncesijama izgubila pravo na koncesije na nekoliko potencijalnih naftnih i plinskih polja u Međimurju i Panoniji, a među njima i na koncesije za geotermalne bušotine. Taj novi moment u priči o geotermalnim izvorima konačno je otvorio prostor za ozbiljnije razmišljanje o njihovoj komercijalizaciji. Zapisi i dokumentacija o otkrivenim izvorima tople vode do kojih je došla Ina, koji su nakon gubitka koncesije prešli u vlasništvo države, danas su, uz saznanja do kojih su došli znanstvenici Rudarsko-geološko naftnog fakulteta i Fakulteta strojarstva i brodogradnje, dragocjen izvor podataka za potencijalne investitore koji žele ulagati u komercijalno iskorištavanje geotermalnih izvora. Rudarsko-geološko naftni fakultet u proteklim godinama je, upravo uz pomoć podataka do kojih je bušenjima došla Ina, načinio i geotermalnu kartu Hrvatske s podacima o temperaturama vode u pojedinim bazenima.

U skripti pod nazivom “Iskorištavanje geotermijskih ležišta” koju su za studente Rudarsko geološko naftnog fakulteta u Zagrebu napisali Tomislav Kurevija i Miroslav Golub, navodi se da je eksploatacija geotermalne bušotine (dakle, geotermalnog izvora koji se sastoji od bušotine kroz koju se vadi vruća voda i još jedne bušotine kroz koju se iskorištena voda vraća pod zemlju) investicijski vrlo zahtjevna te da je potrebno uložiti velika financijska sredstva kako u same bušotine, tako i u sustave za izvlačenje i ponovno utiskivanje geotermalne vode u podzemlje. Dragan Jurilj, direktor hrvatske tvrtke Geoen, koji s turskim partnerom MB Holdingom priprema gradnju prve hrvatske geotermalne elektrane koja će proizvoditi električnu energiju uz pomoć vrele vode iz geotermalnih izvora, upozorava kako u domaćoj javnosti vlada posve pogrešno uvjerenje da se energetski projekti u Hrvatskoj razvijaju vrlo sporo isključivo zato što ih koče spora administracija, prekompliciran postupak ishođenja potrebnih dozvola ili pak otpor lokalne zajednice. “Ništa od toga nije točno. Najveći izazov pred kojim se nađe investitor i nositelj projekta gradnje energetskih postrojenja jest trenutak kada sa svim ishođenim dozvolama dođe u financijsku instituciju, banku, i zatraži sredstva za svoj projekt. Tada nastaje pravi i istinski zastoj. To me ne čudi, s obzirom na to da se tržište energije u Hrvatskoj otvorilo neposredno prije nadolazeće globalne financijske krize. Banke su nakon toga postale iznimno konzervativne kod plasmana i preuzimanja rizika i od nositelja projekta traže izrazito visoka vlastita učešća, ali i iskustvo koje potencijalni domaći nositelj projekta, barem kada je geotermalna energija u pitanju, nema” objašnjava Jurilj. “Banke su postale preoprezne i danas više nisu spremne preuzeti gotovo nikakve rizike projekta. Uz veliko učešće u investiciji, od nositelja projekta se traži i da pruži dodatne garancije iz već uhodanog i postojećeg poslovanja”, tvrdi Jurilj.

• KONCESIJE NA PODZEMNE REZERVE vruće vode do sada su bile u vlasništvu Ine, a iako ona nije krenula u komercijalnu eksploataciju, podaci o bušenjima dragocjeni su za buduće investitore

SHVATIO JE, KAŽE, NA VRIJEME da takve projekte u nas nije moguće realizirati bez strateškog partnera koji zadovoljava sve kriterije koje traže banke kao izvori financiranja. A takvog partnera našao je u turskom investitoru MB Holdingu, tvrtki s golemim iskustvom u istraživanju i eksploataciji geotermalnih izvora. Vlasnik MB Holdinga, Muharrem Balat ujedno je i predsjednik Svjetske geotermalne asocijacije, a tvrtka posjeduje ukupno pet geotermalnih energana. Balat je, prema Juriljevim riječima, prepoznao uspavani potencijal hrvatskih geotermalnih rezervi te je uz domaćeg partnera, tvrtku Geoen, odlučio krenuti u projekt Velika Ciglena. Na ruku im je išla i činjenica da je Ministarstvo gospodarstva ne tako davno Ini oduzelo istražne koncesije zbog neaktivnosti. U samom startu, kaže Jurilj, od velike koristi im je bio dokument pod nazivom “Studija izvodljivosti upotrebe geotermalne energije na lokaciji Velika Ciglena” koji su zajednički financirali HEP i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), a koji je izradilo nekoliko hrvatskih fakulteta. Na tim temeljima u svibnju ove godine krenuli su s istražnim radnjama na lokalitetu Velika Ciglena. “Studija mi je pomogla u odluci da investiram u ovaj projekt, ali i da pronađem strateškog partnera. Doduše, mi smo u skladu s novim spoznajama o geotermalnom ležištu do kojih smo došli dosadašnjim istražnim radovima, ali i u skladu s aktualnim tržišnim tokovima, djelomično odstupili od Studije, no u samom početku bila mi je od velike pomoći”, objasnio je Jurilj. U ovom trenutku projekt je osigurao sve potrebne dozvole za gradnju, potpisani su i ugovor o koncesiji i ugovor o otkupu cjelokupne proizvedene električne energije s agencijom HROTE te se privode kraju posljednje pripreme za početak gradnje prve hrvatske geotermalne elektrane.

I NEVEN DUIĆ I DRAGAN JURILJ upozoravaju ipak da u procesu iskorištavanja geotermalne energije, odnosno, vrele vode iscrpljene iz podzemlja, treba zadovoljiti i određene uvjete. Naime, geotermalna voda u sebi sadrži i više vrsta vrlo agresivnih sastojaka, kiselina, nerijetko i velike količine soli i plinova, pa se vrela voda koja je izvučena iz podzemlja u pravilu ne koristi direktno u toplinskom sustavu ili pak u primarnom krugu termoelektrane kako ne bi došlo do korozije i uništavanja cjevovoda i posebno metalnih dijelova postrojenja. Umjesto toga grade se izmjenjivači topline koji preuzimaju toplinu iz geotermalne vode i prenose je na medij u primarnom krugu (najčešće običnu, demineraliziranu vodu ili posebnu tekuću mješavinu) koji se onda koristi za proizvodnju električne energije na parnim turbinama ili se pušta cirkulirati u gradski toplovodni sustav. Nakon što geotermalna voda, koja cirkulira u zasebnom, zatvorenom sustavu, preda svoju toplinu mediju, kroz drugu, utisnu bušotinu vraća se u podzemlje. Voda koja se vraća u podzemlje pomaže održavati stabilan tlak unutar izvora.

NEKE NESLUŽBENE INFORMACIJE do kojih je Nacional došao pripremajući ovaj članak, govore da je HEP, koji je u projektu Geoena i turskog MB Holdinga vidio opasnog konkurenta koji investira u proizvodnju energije jeftinije od one koju sam nudi tržištu, nastojao maksimalno zakočiti i usporiti projekt Velika Ciglena. Jurilj to oštro demantira. “To nije točno. HEP je kod razvoja ovog projekta uvijek bio susretljiv i spreman pomoći, jednako kao i druge hrvatske tvrtke”, kategorički tvrdi sugovornik Nacionala. Spominje pritom posebno Crosco, tvrtku u većinskom vlasništvu Ine, koja za njih izvodi rudarske radove na remontu bušotina i bušenju novih geotermalnih bušotina, a dodaje da je i turski partner iznimno zadovoljan suradnjom s hrvatskim tvrtkama i državnim administrativnim tijelima te da je zato na svim poslovima angažirao isključivo domaća javna i privatna poduzeća.

Na pitanje zašto su onda geotermalna ležišta u Velikoj Cigleni kod Bjelovara te na lokaciji Kutnjak-Lunjkovec kod Koprivnice, koja je još 70-ih godina prošlog stoljeća istražila Ina, sve do danas ostala neiskorištena i zbog čega ih i sam HEP nije iskoristio kao izvor jeftine energije, Jurilj odgovara da su isključivi razlozi neznanje i nedovoljno iskustvo. “Nemojte zanemariti činjenicu da se geotermalna energija na ovoj lokaciji nije koristila prvenstveno zato što nitko nije znao napraviti tehničko i ekonomski isplativo rješenje za njenu eksploataciju”, tvrdi Jurilj. “HEP je odustao od financiranja ovog projekta jer nije imao iskustva kod izvođenja rudarskih radova, a ne zbog nedostatka financija. Zadatak Ine bio je da ovaj resurs privede svrsi, ali Inini inženjeri, prije svega zbog kompleksnosti ležišta, ali i kemijskog sastava vode, nisu imali ni tehničko rješenje niti iskustvo s kojim bi geotermalni izvor stavili u funkciju. HEP je korporacija koja ima iskustvo u razvoju konvencionalnih elektrana na plin i ugljen i hidroelektrana, ali nema iskustva sa složenim rudarsko-geološkim radovima koji prethode gradnji geotermalne elektrane, zbog čega je naposljetku HEP odustao od daljnjeg ulaganja”, objasnio je Jurilj.

NJEGOVE RIJEČI NACIONALU su na neizravan način potvrđene i u samom HEP-u, iz kojega je na pitanje planira li HEP graditi geotermalne elektrane, odgovoreno da u ovom trenutku takvi planovi ne postoje, iako nisu potvrdili da uzrok leži u nedostatku znanja i iskustva. “Prije nekoliko godina razvijala su se dva pilot projekta izgradnje geotermalnih postrojenja za proizvodnju električne i toplinske energije, od kojih je jedan bio uznapredovao u razvojnoj fazi, a to je geotermalna elektrana-toplana Lunjkovec-Kutnjak, zbog koje je i osnovano društvo Geopodravina d.o.o.. No projekt Geopodravina (Lunjkovec-Kutnjak) nije ostvario sve razvojne pretpostavke, od kojih su ključni potrošači toplinske energije”, navodi se u odgovoru HEP-a. Razlog je, kako tvrde, gospodarska recesija, velik broj sudionika koji su bili uključeni u projekt, ali i neriješeno vlasništvo nad bušotinom, odnosno, Inino ekskluzivno koncesijsko pravo, koje joj je u međuvremenu oduzeto. HEP navodi i da je razmatrao mogućnost da geotermalne izvore uključi u razvoj novih mreža, a za projekt polja Lunjkovec-Kutnjak u drugoj fazi je bio predviđen i razvoj toplovodne mreže prema gradu Koprivnici. Kako je HEP kao strateški projekt odabrao upravo polje Lunjkovec-Kutnjak, od polja Velika Ciglena se u toj fazi odustalo. No i Lunjkovec-Kutnjak je propao, pa se odustalo i od Velike Ciglene, kažu u HEP-u. Obje te lokacije, kako smo naknadno saznali, istraživane su na temelju postojećih Ininih bušotina, no ni HEP ni Ina nisu imali dovoljno tehničkih rješenja s kojima bi otkrivena ležišta geotermalne vode iskoristili na pravi način.

• ‘ZA 1 MWH ELEKTRIČNE ENERGIJE IZ PLINA koji uvozimo treba platiti 770 kuna, a 1 MWh energije iz geotermalnih izvora košta 15 kuna. Investicija u početku ovisi o poticajima, ali dugoročno je isplativija’

Bušotine koje su potom Geoen i MB Holding zatekli na lokalitetu Velika Ciglena, koje je prije 40-ak godina načinila Ina, u izvornom obliku nisu bile iskoristive za eksploataciju geotermalne vode, tvrdi Jurilj i dodaje da su morali investirati dodatna sredstva ne samo u istraživanja, već i u rudarske radove i dodatnu tehničku prilagodbu bušotina kako bi se iz njih mogla crpiti geotermalna voda. “Rudarski radovi su najsloženiji i najskuplji dio poslova koji prethode samoj gradnji geotermalne elektrane. Oni određuju visinu ulaganja u projekt, a uvijek su vrlo neizvjesni i rizični jer, slično kao i kod istraživanja nafte, ne možete biti sigurni hoće li bušotina doista dokazati prisutnost geotermalne vode”, kaže Jurilj. Ulaganje u geotermalnu elektranu upravo je zato početno skuplja i rizičnija investicija nego što je ulaganje u neku termoelektranu na fosilno gorivo, i to isključivo zbog činjenice da se značajna sredstva ulažu i u rudarsko-geološke radove. “Vrijednost investicije gradnje geotermalne elektrane u Velikoj Cigleni, s rudarsko-geološkim radovima, iznosi 60 milijuna eura. No bez obzira na visinu investicije, dugoročno je isplativije ulagati u gradnju geotermalnih elektrana. Trošak proizvodnje električne energije u postrojenju u kojem kao pogonsko gorivo koristite vruću vodu, višestruko je niži od troška proizvodnje struje uz plin ili ugljen kao pogonsko gorivo. Za 1 MWh proizvedene električne energije iz plina, danas treba platiti 770 kn. Pritom dobrim dijelom plin i uvozimo, pa uz trošak imamo i odljev novca iz države. A 1 MWh proizvedene električne energije iz geotermalnog izvora košta 15 kn i još je to domaći resurs koji ne uvozimo, novac ostaje u državi i ravnomjerno ga dijele lokalna zajednica, županija i Ministarstvo. Pa sada iz navedenih brojki sami procijenite na čemu bi se trebala bazirati hrvatska energetska strategija. Naša namjera je hrvatskoj vladi dokazati da se geotermalni resurs može komercijalno koristiti i da se u budućnosti treba oslanjati upravo na takve izvore energije više nego na konvencionalne elektrane koje su veliki zagađivači, a i dugoročno proizvode skuplju struju za kućanstva i industriju”, govori Jurilj. Kada se nakon nekoliko godina vrate sredstva uložena u gradnju postrojenja, proizvodnja električne energije iz geotermalne elektrane daleko je jeftinija i isplativija od one dobivene iz termoelektrane na fosilna goriva, navodi dalje Jurilj i dodaje da realizacija investicije geotermalne elektrane u početku ovisi o poticajima, ali zato takvi objekti nakon toga imaju prednost nad svim drugim oblicima energije. “Geotermalna energija se pravilnim korištenjem može neograničeno dugo eksploatirati i dugoročno Hrvatskoj donijeti gospodarski preporod, a stanovnicima jeftinu električnu i toplinsku energiju. Osim toga, za razliku od elektrana na sunce i vjetar, koje u potpunosti ovise o vremenskim uvjetima, geotermalne elektrane su stabilan izvor električne energije za elektroenergetsku mrežu, jer isporučuju struju kontinuirano 24 sata dnevno kroz cijelu godinu”, upozorava Nacionalov sugovornik.

Zanimljivo je da se i Duić kao znanstvenik i Dragan Jurilj kao praktičar slažu u jednoj stvari: postojeća znanstvena saznanja o geološkim karakteristikama stijena unutar kojih se nalaze rezerve geotermalne vode i podaci dobiveni prethodno provedenim znanstvenim istraživanjima, korisni su u samom početku istražnih bušenja kao svojevrsna podloga na čijim temeljima se gradi projekt u samom startu. No podaci do kojih dolazite samim bušenjem geoloških slojeva i odgovori do kojih dolazite radom na terenu, neminovno korigiraju znanstvene činjenice i dovode do posve novih otkrića i novih saznanja. Jurilj tvrdi da je očekivana izdašnost ležišta u Velikoj Cigleni, prema dosadašnjim eksperimentalnim bušenjima, ne samo potvrđena, nego i uvelike premašena, i to zahvaljujući iskustvu inženjerskog tima turskog investitora koji je dodatnim stimulacijama ležišta poboljšao njegove karakteristike. “Na temelju novih rezultata istraživanja povećali smo planiranu snagu buduće elektrane sa 4,7 MWel na sadašnjih 15 MW, od čega ćemo u mrežu moći isporučivati 10 MWel. Velika Ciglena će tako biti ne samo prva hrvatska, nego i najveća europska ORC geotermalna elektrana. Ipak se za geotermalne elektrane kaže da su to dragulji u sektoru obnovljivih izvora energije, jer su jako rijetke i izvedbeno jako zahtjevne”, pohvalio se Jurilj.

UPRAVO IZ PROJEKTA GEOTERMALNE ELEKTRANE u Velikoj Cigleni, koja je svojevrsni pilot-projekt u domaćim razmjerima, očekuje se da će donijeti i nova saznanja na tom polju. Znanje i iskustvo koje je sobom donio turski MB Holding, prema riječima Dragana Jurilja, već daje pozitivne rezultate. Turski i hrvatski partneri su tijekom do sada obavljenih rudarskih radova istražili, provjerili i reinterpretirali postojeće geološke podatke koje su dobili od Ministarstva gospodarstva na lokacijama na kojima imaju istražne koncesije – a to je, uz Veliku Ciglenu, još pet istražnih lokacija – te su najavili izradu posve nove studije o geotermalnom potencijalu Hrvatske.