‘Iz želje da me uništi, Gorna mi je, svako na svoj način, oduzeo djecu. Rane od ovog su doživotne. Pitam se je li se ikada, kao otac te iste djece, upitao kakve će posljedice na njih ostaviti njegovi postupci… Odsjekle su mi se noge od straha kada su u tri ujutro dva nepoznata muškarca agresivno zvonila na zvono stana u kojem živim, a koji je baš tih dana naša kći formalno darovala Goranu. Sve sam odlučila prijaviti policiji’

Tatjana Dragović, poznata hrvatska manekenka i poslovna žena, bivša supruga slavnog hrvatskog tenisača Gorana Ivaniševića, s kojim ima dvoje djece, dala je koncem proteklog tjedna, ekskluzivno, opsežan intervju Nacionalu. U njemu je progovorila o, kako navodi, hororu s kojim se proteklih godina suočava zbog agresivne obiteljske i pravne hajke koju Goran Ivanišević protiv nje vodi kako bi joj posve zatrovao odnose sa zajedničkom djecom i oteo joj stan u Dalmatinskoj ulici u centru Zagreba, jedinu nekretninu koju je na temelju sporazuma o raspodjeli njihove višemilijunske bračne stečevine Tatjana Dragović dobila u vlasništvo.

Nacional je tijekom proteklih mjeseci u više navrata pisao o toj nesvakidašnjoj i u brojnim elementima bizarnoj pravnoj agresiji, prvenstveno iz aspekta koji osvjetljava naglašeno pristrani pristup hrvatskih institucija u korist Gorana Ivaniševića. Zbog toga se Tatjana Dragović osjeća nepravedno stigmatizirana, a duboko je razočarana i zato što joj se čini da su hrvatske institucije, javnost i većina hrvatskih medija nezainteresirani za, u najmanju ruku, duboko nemoralno, a u nekim segmentima i zakonski dvojbeno ponašanje Gorana Ivaniševića.

Suočena s više sudskih postupaka koje je protiv nje i njene kćeri Amber Marije pokrenuo Goran Ivanišević, ona je o tomu dosad izbjegavala javno govoriti. Naročito zato da ionako već pristrano ponašanje pojedinaca unutar hrvatskih institucija ne bi dodatno okrenula protiv sebe. No nedavno se predomislila jer je tijekom pokušaja mirenja s Goranom Ivaniševićem u sporu oko spomenutog stana u Dalmatinskoj ulici u Zagrebu, shvatila da je Ivanišević to mirenje naumio iskoristiti kako bi vlastitu kćer, koju je prethodnih godina bio potpuno odbacio, nagovorio da preko nje, potajice i prijevarno, preuzme stan u kojem Tatjana Dragović živi sa svojom obitelji.

Na vrhuncu tih bizarnih zbivanja Tatjana Dragović suočila se i sa zlokobnim uznemiravanjima. Prije par tjedana, tijekom triju uzastopnih noći, nepoznate osobe zvonile su joj na zvono tog stana, što ju je užasnulo. Snimke nepoznatih muškaraca izdvojila je s nadzorne kamere i taj događaj u tekućem tjednu odlučila prijaviti policiji, jer smatra da je povezan s krajnjim ciljem Gorana Ivaniševića da je iz tog stana izbaci iako ona tu ima i doživotno pravo stanovanja.

‘Nisam očekivala da će manipulacije Gorana Ivaniševića uspjeti potpuno odvojiti djecu od mene, naročito jer sam godinama praktički sama odgajala Amber i Emanuela’ Photo Sasa ZinajaNFoto

U razgovoru za Nacional Tatjana Dragović progovorila je o pravnom nasilju koje nad njom provodi Goran Ivanišević te o pristranosti hrvatskih institucija. Dodatno je bila motivirana za razgovor nakon što je napokon, tek prije nekoliko dana, dobila na uvid odluku Općinskog državnog odvjetništva o svojoj prijavi protiv Gorana Ivaniševića zbog nasilja u obitelji.

Općinsko državno odvjetništvo (ODO) u Zagrebu izvelo je u tom postupku skandalozan manevar, koji poprilično jasno ilustrira kako je u tom sporu više različitih institucija izravno ili neizravno išlo na ruku i pogodovalo Ivaniševiću. Gotovo tri godine nakon što je Tatjana Dragović kazneno prijavila svog bivšeg supruga za obiteljsko nasilje, Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu nije je izvijestilo o rezultatima te prijave – dapače, taj predmet Odvjetništvo je zaključilo i arhiviralo bez da je, kako zakon nalaže, o rezultatima svojih izvida službeno obavijestilo prijaviteljicu. DORH time nije učinio samo formalni propust, nego je Tatjanu Dragović de facto spriječio u tome da nakon što je njena prijava očito odbačena, privatnim putem nastavi goniti Ivaniševića. U tom kontekstu dodatno joj je teško pala odluka u kojoj se doslovno konstatira sljedeće: „Vezano uz kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona na štetu Tatjane Dragović, ona sadržajno opisuje ponašanja koja bi ostvarivala obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona od strane Gorana Ivaniševića, no iz same izjave Tatjane Dragović proizlazi da bi se odvijala zaključno do 2012., odnosno sve se odnosilo na razdoblja prije 31. svibnja 2015. kada je izmjenama Kaznenog zakona kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a uvedeno u Kazneni zakon. Naime, donošenjem Kaznenog zakona koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013., nasilje u obitelji više nije bilo propisano kao samostalno kazneno djelo. Stoga, uvažavajući odredbu članka 3. Kaznenog zakona prema kojoj se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja, a to u konkretnom slučaju znači da se radi o kaznenom djelu koje se ne goni po službenoj dužnosti.“ Ili, kraće rečeno, po tom obrazloženju odluke ispada da je kaznena prijava Tatjane Dragović zbog obiteljskog nasilja protiv Gorana Ivaniševića odbačena samo zato što su mu na ruku išle zakonske promjene na temelju kojih se ono više ne goni po službenoj dužnosti, nego bi progon trebala preuzeti Tatjana Dragović. Ali ta je odluka ostala skrivena u Državnom odvjetništvu sve do prije nekoliko dana, lako moguće kako bi joj se to otežalo ili pokušalo onemogućiti.

Zbog svega toga Tatjana Dragović napokon je odlučila i javno progovoriti o postupcima Gorana Ivaniševića kojima razara njezine odnose s njihovom djecom, ali i o obiteljskom nasilju Gorana Ivaniševića koje je dugo prešućivala nastojeći sačuvati koliko-toliko normalne odnose s bivšim suprugom i radi dobrobiti djece.

NACIONAL: Možete li opisati uznemiravanje koje ste sada odlučili prijaviti policiji i što mislite o čemu je tu zapravo riječ?

Prije nekoliko dana, otprilike u tri sata ujutro, na zvono stana u Dalmatinskoj ulici gdje stanujem s obitelji, agresivno su počela zvoniti dvojica meni nepoznatih muškaraca. Zvono me je probudilo i užasno sam se preplašila. Naravno da u to doba noći nitko ne očekuje posjet i da nisam imala poriv otvoriti vrata. Kad sam na videosustavu vidjela te nepoznate muškarce, znajući da u susjednoj sobi spava moje devetogodišnje dijete, doslovno su mi se noge odsjekle. Sljedeća dva dana to se ponovilo, ali su bili oprezniji pa im se lica nisu pojavila u dosegu kamere. Tako da sam uspjela izvući i spremiti tu prvu snimku, odnosno, njihovu fotografiju, gdje se njih dvojica vrlo jasno vide. Taj događaj povezujem s ostalim agresivnim ispadima i sudskim napadima svog bivšeg supruga Gorana Ivaniševića, zbog kojih posljednje tri godine živim u neprestanom strahu. Znakovito je da se taj incident zbio u vrijeme kada je naša kći Amber Marija mom bivšem suprugu formalno darovala, a zapravo prodala isti taj stan u Dalmatinskoj ulici, koji sam joj ja darovala zadržavši pravo doživotnog uživanja. Pa je moguće da je to zvonjenje usred noći označilo početak procesa zastrašivanja s ciljem da se iz tog stana iselim. Osim toga stana, ja nemam druge imovine. Zbog kompleksnih obiteljskih okolnosti, činjenice da i Goran i ja imamo djecu u novim brakovima, na Amber sam upisala vlasništvo tog stana isključivo kako bi ona imala osjećaj sigurnosti za budućnost, uz jasan dogovor da je prijenos formalan i da ja tu imam doživotno pravo stanovanja te spoznaju da je stan opterećen hipotekama trećih osoba. Međutim, situacija se počela razvijati drugačije. Zato sam sve to odlučila prijaviti policiji, a i javno progovoriti o traumama i hororu koji proživljavam zbog ponašanja Gorana Ivaniševića.

NACIONAL: Možete li pojasniti o kakvom se hororu i traumama radi te je li sve to povezano s nerazjašnjenim odnosima nakon vašeg razvoda braka s Ivaniševićem?

Ne bih rekla da se tu radi o nerazjašnjenim odnosima, baš naprotiv. Na inicijativu Gorana Ivaniševića od 2012., kad smo se mi odlučili razdvojiti, došla sam kod odvjetnika Zorana Vukića u Rijeku i ondje smo napravili sporazum o podjeli bračne stečevine, popisali sve nekretnine te definirali naš poslovni odnos koji se potom nastavio sve do 2021. Znači, sve se to dogodilo u prisustvu dvoje svjedoka, ovjereno je kod javnog bilježnika i predstavljalo je odraz njegova viđenja stvari. Bio je to, grubo govoreći, popis stanova i nekretnina koje smo zajednički stjecali te naš poslovni dogovor. Nekoliko mjeseci prije toga Ivanišević je za više milijuna eura prodao vilu na Mejama u Splitu, koju smo izgradili. To je također bila naša zajednička bračna stečevina, ali nitko me nije pitao za bilo kakvu suglasnost za prodaju niti sam od toga ostvarila ikakav prihod, nego je Ivanišević rješavao razne financijske probleme članova svoje uže obitelji. To napominjem kako bih naglasila da je sporni stan u Dalmatinskoj ulici praktički jedina imovina koja mi je pripala kao bračna stečevina. Nisam zbog toga stvarala nikakve probleme i mi smo sljedećih par godina funkcionirali potpuno civilizirano. A onda su se tijekom 2021. okolnosti iznenada počele dramatično mijenjati.

NACIONAL: Što se tada počelo događati?

Prvenstveno zbog interesa naše djece, na sve sam moguće načine pokušavala normalizirati naš odnos i zadržati ga primjerenim. Činila sam sve kako bi djeca zbog našeg razvoda što manje patila, iako u toj dobi djeci to nije lako prihvatiti. Ivanišević je i sam tada javno govorio da smo obitelj za cijeli život, da i dalje izvrsno funkcioniramo i da sam mu ja menadžer. Nakon što je prekinuo poslovne odnose s Ionom Tiriacom, Ivanišević me je zamolio da mu pomognem i preuzmem te poslove. Nalazila sam mu neke angažmane, igrao je Senior Tour, snimao reklame… Glavninu toga sam ja pronalazila, dogovarala i u poslovnom smislu odrađivala, uključujući početak razdoblja suradnje s Novakom Đokovićem. On to sada nastoji demantirati te u nekim sudskim postupcima koji su među nama otvoreni, tvrdi da je sve te poslove odrađivala tvrtka koju smo u nekim poslovima koristili kao posrednika. Međutim, šestogodišnja poslovna komunikacija, e-mailovi i ekstenzivna dokumentacija to demantiraju. Štoviše, u tom razdoblju čak smo imali i zajednički bankovni račun. Iz uvjeta i odredbi povezanih s tim računom, jasno proizlaze prava obaju vlasnika. Taj zajednički račun otvoren je u Monte Carlu i nastao je na temelju našeg sporazuma u kojem je navedeno da ćemo zaradu dijeliti popola, nakon što Ivanišević podmiri porezne obveze. Račun je otvoren 2015. i zatvoren 2021. godine. Sve to vrijeme držali smo se tog sporazuma i problema nije bilo. Postoji opširna dokumentacija koja pokazuje i kako se taj novac s računa trošio. Problemi su počeli nakon što je Ivanišević tražio da mu cesijom prenesem potraživanje svoje pozajmice za kupovinu njegova stana u Ban centru. Bez razmišljanja sam to napravila jer je takav bio naš dogovor, a nisam niti slutila da se time išao zaštititi prije nego što krene u napad, koji traje još i danas.

Na snimci s nadzorne kamere jasno se vidi lice muškarca koji je Tatjani Dragović zvonio u tri ujutro, on nije bio jedini, a ona je to doživjela kao pokušaj zastrašivanja koji će prijaviti policiji

Nedugo potom potpuno se prestao držati svih naših poslovnih dogovora iz sporazuma te su uslijedile tužbe apsurdnih sadržaja u kojima tvrdi da je sav novac koji sam koristila s tog zajedničkog računa tih šest godina, zapravo on meni pozajmio na temelju usmenog dogovora. Bio je to uvod u više sudskih postupaka koje je pokrenuo i tad zapravo započinju moje noćne more s raznim hrvatskim institucijama, koje su njemu, kao nekoć slavnom sportašu, izrazito naklonjene. Ivanišević je sudskim putem tražio da se proglasi ništetnim ugovor kojim sam stan u Dalmatinskoj ulici u Zagrebu darovala našoj kćeri Amber Mariji, tvrdeći, među ostalim, da se radi o ugovoru koji je „suprotan moralu hrvatskog društva“. Tijekom postupka pozvali su nas na pokušaj mirenja, a čak mi se sve to činilo kao da je sud praktički sugerirao Ivaniševiću i njegovim odvjetnicima da ne stoje dobro u postupku te bi bilo dobro da se nađe kompromis i da se pokušamo pomiriti. Na to smo pristali i sve je to bilo izuzetno emotivno. Svi smo se dodatno slomili. Goran je imao suze u očima. Amber Maria također, jer otac je odbijao s njom razgovarati i kontaktirati pune tri i pol godine. Sasvim ju je ignorirao, nije odgovarao na njene poruke. Tada sam pomislila da se sve kreće u boljem pravcu i kad sam se počela malo opuštati, ispalo je da je sve to bilo njegov podmukli manevar. Prema mišljenju stručnjaka, Ivanišević nije imao šanse uspjeti u tom postupku i presudom dobiti vlasništvo nad stanom koji mi je sporazumno pripao i koji sam darovala našoj kćeri. Da nisam smatrala da je sve posve čisto, ne bih 2019. godine kompletno renovirala taj stan. Samo nekoliko dana nakon što je Ivanišević počeo komunicirati s našom kćeri, ona je njemu taj stan formalno darovala, a zapravo joj je on za to dao veliki novac. Ali ipak daleko ispod vrijednosti stana. Osim toga, Ivanišević i njegovi odvjetnici u tijeku postupka mirenja „pod cijenu darovanja“ odveli su Amber u DORH te tražili da dade izjave protiv mene, sve kako bi poništili punomoći, upisane terete i sve što otežava Ivaniševićev upis u zemljišne knjige. Tom istom DORH-u svojevremeno su me prijavljivali za prevaru, tvrdeći da sam emotivno iskoristila Ivaniševića kako bi prije 12 godina potpisao bračni sporazum! Pa kako onda čovjek ne bi stekao dojam da je DORH servis za potrebe Gorana Ivaniševića i njegovih odvjetnika?

NACIONAL: Kako ste to doznali, što se tu zapravo zbilo?

Amber Maria je od svega što se zbivalo ranijih godina bila teško traumatizirana. Danas proizlazi da je Ivanišević, dok smo mi u nadi iščekivali raspravu za mirenje, potajice ponudio Amber 300 tisuća eura kako bi mu potpisala darovni ugovor.

Priznajem da me je naš razgovor na izvanraspravnom pokušaju mirenja jako zavarao. Emocije koje je Ivanišević pokazao podsjetile su me na Gorana kakav je nekad znao biti. Ali očito je sve radio svjesno, sa sasvim drugim ciljem. Nagovorio je kćer da mu daruje stan koji mu ne pripada. Osim toga, više od tri godine pridonosi tomu da nemam adekvatan odnos sa svojim sinom, zbog čega silno patim. Sve to radi svjesno, uz to što za neke poteze koje povlači evidentno ima i pravne savjetnike.

NACIONAL: Jeste li ikada ikako pridonijeli tomu da bi djeca sama htjela prekinuti s vama komunikaciju?

Nisam na način o kojem pitate. Ali očito je situacija u kojoj su njih dvoje danas i moj veliki poraz. I očito sam dugi niz godina, misleći da ih štitim od ekscesa, zapravo dopuštala da sila njihova oca raste i da danas ovako može preokrenuti naše živote.

‘Već na početku braka, nakon mog povratka iz SAD-a, postalo mi je jasno u kakvoj sam poziciji. Tretirana sam bila kao nitko i ništa…’ Photo Sasa ZinajaNFoto

NACIONAL: O kakvim ekscesima govorite?

Pa znao me je na autoputu izbaciti iz automobila, pobacati sve moje stvari i gađati parfemom u glavu. Takvi bi se incidenti događali dva do tri puta godišnje. Primjerice, kada sam iz Pariza, gdje sam tada još uvijek radila, došla na turnir u Sankt-Peterburgu s dva kofera koja mi je Marat Safin pomogao donijeti do hotela, Ivanišević mi je uništio svu garderobu. Sve je izrezao škaricama za nokte i potom bacio. Poslije me je Safin pitao gdje su mi ona dva kofera. Slično je bilo jedne sezone u Wimbledonu. Tom prilikom mi je poderao i uništio putovnicu. Pa mi je Boris Becker pomogao da uopće otputujem iz Engleske. S tim zlostavljanjem bili su upoznati brojni ljudi iz naše blizine. Ali ja sam bila Emanuelovih godina kada sam s njim ušla u odnos, nisam znala ni kome ni kako se obratiti za pomoć. Zadnji put me je uhvatio za vrat i počeo gušiti, pokušavao me je baciti kroz prozor pa onda plakao, ispričavao se i govorio da nije to tako mislio. Potaknuta tim zadnjim nasrtajem, taj sam odnos i napustila. Ako ikada bude trebalo, spremna sam sve ponoviti na poligrafu. To već svi znaju, ali ironično je da za razliku od njegova nasilja na teniskom terenu, o ovome, izgleda, ja ne smijem govoriti jer on svaki put podigne novu apsurdnu kaznenu prijavu protiv mene. Pa što mislite, zašto je razbijao tolike rekete tijekom karijere? Takve ispade nekontroliranog bijesa imao je i u privatnom životu. I to je našem toksičnom patrijarhalnom društvu često bilo simpatično. Meni to nije simpatično. Ja sam se bojala hoću li preživjeti.

NACIONAL: Je li istina da je Goran Ivanišević pretukao vašeg malodobnog sina na javnom mjestu?

Budući da je Emanuel maloljetan, ne mogu o tome javno davati izjave. Ali danas si ne mogu oprostiti što sam mislila da ću šutnjom zaštititi djecu i sebe. Goran mi je, svako na svoj način, oduzeo djecu. Iz želje da me uništi. I uspio je. Rane od svega ovog su doživotne. Jedino se pitam je li se ikada, kao otac te iste djece, upitao kakve će posljedice na njih ostaviti njegovi postupci.

NACIONAL: Možete li pojasniti s kakvim ste se neprimjerenostima susretali kada je u pitanju postupanje hrvatskih institucija?

U vrijeme Ivaniševićeva pokretanja mnogobrojnih sudskih postupaka, sutkinja Lucija Arelić donijela je privremenu mjeru, bez rasprave i bez mog saznanja da se vodi postupak. Blokirani su mi računi, poslovni udjeli, sve, i to više od 500 dana.

Tako su mi onemogućili i financiranje obrane u mnogobrojnim sudskim postupcima kojima napada moj integritet i imovinu.

Sud je privremenu mjeru donio bez održavanja rasprave i dokaza o postojanju duga, samo na temelju Ivaniševićeve izjave koja nije potkrijepljena nijednim dokazom. Danas, nakon 500 dana, sutkinja Lucija Arelić i nakon što joj je dostavljen dokaz da se radi o isplatama s računa koji je i u mojem vlasništvu, kao i nalaz vještaka prema kojem je Ivanišević dužan meni, a ne obrnuto te nakon što su dostavljene presude Vrhovnog suda po kojima sutkinja nije smjela donijeti predmetnu mjeru, ona je i dalje odbija ukinuti. Umjesto da Luciju Arelić zbog toga svega barem stegovno goni, sud čak odbija i moj zahtjev za njezino izuzeće. Goran Ivanišević i njegovi odvjetnici toliko se osjećaju zaštićeni sustavom da u sudskim postupcima dostavljaju izvode bankovnih domaćih i stranih računa iz kojih jasno proizlazi da Ivanišević vara hrvatsku državu u stotinama tisuća eura za porez, i to čine bahato, javno i bez ikakva straha od kaznenog progona. Konačno, to potvrđuju i posljednji događaji u zagrebačkoj gruntovnici u kojoj Ivanišević može spriječiti svaki upis koji mu ne odgovara.

NACIONAL: U kojoj su mjeri ta zbivanja utjecala na vaš odnos sa zajedničkom djecom?

Nisam očekivala da će manipulacije Gorana Ivaniševića uspjeti potpuno odvojiti djecu od mene, naročito jer sam godinama praktički sama odgajala Amber i Emanuela. Ivaniševića gotovo nikada nije bilo kod kuće, a djeca su bila cijeli moj život. Nisam u tom razdoblju radila ništa drugo nego se bavila djecom. I vodila računa o tome da se ničim ne narušava slika o Goranu Ivaniševiću u obitelji i u javnosti.

NACIONAL: Što želite reći, kakav je zapravo bio Goran Ivanišević u tom razdoblju?

Već na samom početku našeg braka, nakon mog povratka iz SAD-a gdje sam imala jako uspješnu karijeru modela, postalo mi je jasno u kakvoj se poziciji nalazim. Tretirana sam bila kao nitko i ništa, bez prava glasa i bilo kakvog postojanja.

NACIONAL: Kako to mislite, u kojem smislu?

U smislu slike našeg braka koju je trebalo poslati prema javnosti. Prvo su me predstavljali kao nevjenčanu suprugu Gorana Ivaniševića. Praktički sam stavljena u kontekst nekoga tko živi s nacionalnim sportskim herojem i da kao žena kraj njega ne postojim. Kako sam tada bila vrlo mlada, jer imala sam 17 godina, dugi niz godina i sama sam vjerovala u tu priču i narativ. Iako sam već tada imala iza sebe uspješnu karijeru, tek danas jasnije sve to sagledavam. Naročito u svjetlu činjenice da me nijedna udruga za zaštitu žena i ženskih prava dosad nije kontaktirala i pitala kako se osjećam. Znam da nisam o tomu dosad javno govorila, ali detalji drame kroz koju prolazim dospjeli su u javnost. Zato sam i odlučila sada o svemu javno progovoriti. Ne znam kako će sve to završiti, ali Ivanišević ne preza ni od čega kako bi me uništio. I ne staje.