Objavljeno u Nacionalu br. 874, 29. siječanj 2015.

U Hrvatskoj posljednjih godina raste potražnja za ekološki uzgojenim proizvodima. U pravilu se ne pita za cijenu takvih proizvoda, no ona zapravo i ne mora biti puno viša od one u supermarketima

Nakon pravog procvata malih vrtova u Hrvatskoj posljednjih godina za hranom koja se u njima uzgaja na organski, prirodan način sve je veća potražnja. Informacija o tome gdje se može kupiti povrće ili voće koje nije uzgojeno na industrijskim usjevima, nego je u nečijem vrtu ručno sađeno i njegovano, dijeli se samo s najbližima. U pravilu se ne pita za cijenu takvih proizvoda, no ona zapravo i ne mora biti puno viša od one u supermarketima ili kod prekupaca, posebno ako poznajete proizvođača i kupujete izravno od njega. Nacional je istražio tu neovisnu scenu na kojoj se, mimo supermarketa i gradskih tržnica, nudi hrana organski proizvedena na malim obiteljskim imanjima. Tržnice organski proizvedene zdrave hrane u svijetu su već godinama uobičajena pojava. Kod nas su se počele pojavljivati tek u posljednje dvije godine, i to kao inicijativa pojedinih udruga i građana na prostorima koje su sami uspjeli osigurati, od privatnih tavana do klubova. Taj prehrambeni “underground”, zahvaljujući Zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU, uskoro bi mogao postati dostupan i najširem krugu potrošača, onima koji žele jesti zdravo, ali nemaju vremena ili volje istraživati gdje se nudi organski uzgojena hrana. Zbog puno neobrađene zemlje, koja je baš zbog toga najbolja za ekološki uzgoj, hrvatska mala gospodarstva koja se bave organskim uzgojem uz prave bi potpore mogla postati konkurentna i na EU tržištu zdrave hrane s prometom koji je 2012. bio veći od 22 milijarde američkih dolara i do danas neprekidno raste.

Zajednička poljoprivredna politika EU od ove godine uvela je pravilo prema kojem svaka država članica 30 posto direktnih davanja za poljoprivredu mora uložiti u proizvođače koji organski obrađuju zemlju. Kako se radi o politici na koju se tradicionalno usmjerava više od pola ukupnog proračuna EU, riječ je o značajnim sredstvima koja se ne ulažu samo u proizvodnju, nego i u udruženja organskih poljoprivrednika i drugih organizacija ili inicijativa koje promoviraju takav način obrađivanja zemlje. Agencija za plaćanja na svojoj je internetskoj stranici objavila da će 30. siječnja raspisati natječaj za potpore iz Programa za ruralna gospodarstva prema novim pravilnicima objavljenim 21. siječnja u Narodnim novinama. Ovo je prilika za vlasnike malih obiteljskih imanja koji su se opredijelili za ekološku, prirodnu proizvodnju hrane. Popis ekoloških subjekata koje vodi Ministarstvo poljoprivrede neprekidno raste: 2009. bilo ih je registrirano 817, a na proljeće 2013. već 1864.

Najviše ekoloških subjekata na popisu čine upravo obiteljska gospodarstva koja se mogu i najbrže prilagoditi načelima održive poljoprivredne proizvodnje kako ih propisuje Zajednička poljoprivredna politika.

Posljednjih godina značajno se promijenila i struktura vlasnika takvih imanja: dok je to nekoć bila starija generacija koja je život provela na selu, sve više mladih i obrazovanih ljudi napušta gradove kako bi živjeli zdravije. Uz sredstva sada osigurana i Zajedničkom poljoprivrednom politikom rastući trend naseljavanja ruralnih područja mogao bi se nastaviti. Osim što sami obrađuju svoje vrtove, novi stanovnici sela svoja znanja i kontakte stečene u struci kojom su se prethodno bavili uspješno primjenjuju kako bi sami ponudili svoje proizvode tržištu.

Razvila se tako, najprije na internetu, cijela mreža suvremenih poljoprivrednika koji na svojim stanicama nude ne samo vlastite, nego i provjerene proizvode svojih susjeda. Širila se putem preporuka, a sada je pred prilikom da svoje proizvode ponudi i za široku potrošnju.

Nacional je istražio koliko će organski uzgojena hrana postati dostupnija zahvaljujući novim mjerama Zajedničke poljoprivredne politike, odnosno tko su glavni akteri na tržištu koje raste. Pravi njegov potencijal možda je najlakše prepoznati kroz brojne reklamne poruke trgovačkih lanaca o domaćim proizvodima koje nude. Obiteljska gospodarstva manje površine gdje se sve radi ručno i bez ikakve mehanizacije nisu mogla konkurirati na policama takvih trgovina. Cijenom često nisu mogla biti konkurentna ni na tržnicama.

Uoči Božića, prije dvije godine, Mali plac na tavanu je takvim obiteljskim gospodarstvima ponudio mogućnost da se predstave potencijalnim kupcima. Začetnice ideje su Jelena Iva Nikolić, stilistica hrane i blogerica koja je stekla brojne poklonike svojim originalnim pristupom hrani, i Jelena Mikin koja je netom prije prvog održanog placa na tavanu već zatvorila tvrtku u Zagrebu i preselila se u Istru gdje se planirala baviti permakulturom.

“Moja je ideja bila da odem u prirodu i kupila sam zemlju. Sreća je da sam mlada rodila pa mi je ostalo energije da počnem iznova. Tog prosinca slučajno sam bila u Zagrebu jer se kći spremala na put”, sjeća se Jelena Mikin prvog Malog placa na tavanu organiziranog u potkrovlju zgrade u Sinkovićevoj ulici u Zagrebu.

“Napravile smo to za prijatelje. Skupile smo svaka svoje poznate proizvođače, bilo ih je oko 10 do 12, jer smo prijateljima htjele napraviti jedan drukčiji uvod u Božić. Tu su mogli ne samo kušati i kupiti si neke prave namirnice, nego i upoznati ljude koji ih proizvode. Razgovarati s njima, razmijeniti kontakte ako im se proizvod svidi i ubuduće ga naručivati izravno”, objašnjava Jelena Mikin ideju Malog placa na tavanu. Već sljedećeg mjeseca dogovoreno je da će Mali plac na tavanu biti organiziran svaki mjesec, a posljednjih godinu i pol održava se svake subote. Do sada su na taj način predstavili gotovo 400 malih obiteljskih proizvođača.

Mali plac na tavanu otvorena je mogućnost za obiteljska poljoprivredna gospodarstva da ponudesvoj proizvod izvan kruga preporuka i usmene predaje, da ga testiraju na tržištu i predstave kupcima. Istovremeno, njihov je koncept ponudio zdravu hranu po cijenama pristupačnijima od onih u specijaliziranim trgovinama zdrave hrane. Umjesto skupih certifikata koji bi potvrdili organsko porijeklo hrane, ovaj se odnos temelji na povjerenju. Na Malom placu na tavanu nema prekupaca. To je prilika da osobno upoznate čovjeka koji hranu proizvodi i pitate sve što o namirnici treba znati.

“Cilj je da se čovjek s čovjekom sretne, što nije lako jer proizvođači na obiteljskim gospodarstvima nemaju vremena. Ipak, mi nećemo prodavati njihove proizvode. Oni moraju doći sami ili poslati nekoga sa svojeg imanja tko zna priču o proizvodu i kako nastaje. To je osnovna ideja Malog placa na tavanu, ovdje nema posrednika”, kaže Jelena Mikin koja je odlučila svoj istarski projekt staviti na čekanje. Jer projekt koji je pokrenula s imenjakinjom Jelenom Ivom Nikolić ubrzano se počeo pretvarati u pokret koji je odavno prerastao Tavan. Ljeti se već selio u zagrebački Café u dvorištu, gostovao je i na Art Jamu Juraja Vuglača, a od ove godine jednom na mjesec otvoren je i u Katranu kao Mali plac AFTER WORK u Shock Show Industriji, D. Katran.

Hrvatska je, prema posljednjem istraživanju Europske komisije u prosincu 2012. o stavu potrošača zemalja EU prema eko i organskim proizvodima na 9. mjestu top 10 zemalja s najvećim udjelom konzumacije eko i organske hrane po glavi stanovnika. Isto istraživanje otkriva da je već tada, prije dvije godine, svaki stanovnik Hrvatske u prosjeku trošio 25 eura na proizvode označene kao organske. Prije nešto više od dvije godine, otkad datira ovo istraživanje, domaća ekološka proizvodnja tržištu je uglavnom nudila svježe proizvode, dok su ekološke prerađevine uglavnom bile iz uvoza. Sada se i to mijenja pa sve veći broj obiteljskih gospodarstva nudi i prerađevine poput marmelada, ukiseljenog ili pasiranog povrća, suhog voća, sokova. Međunarodni certifikati održivog šumarstva u hrvatskim šumama omogućuju i legalno skupljanje ekološki certificiranog samoniklog bilja i šumskih plodova.

Proizvodnja raste, postoji i potražnja, no hrvatski Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede za razdoblje od 2011. do 2016. kao najveću prepreku razvoju ekološke poljoprivrede prepoznaje nedostatnu suradnju malih i srednjih gospodarstava. Nedostaje zajedničko promoviranje koje bi proširilo informacije o njihovim proizvodima izvan uskog kruga stalnih kupaca koji do takvih domaćih proizvoda još uvijek najčešće dolaze na temelju preporuke znanaca. U marketingu i informiranju kupaca velik je pomak napravio Mali plac na tavanu. Što se tiče dostupnosti domaćeg proizvoda, ali i razvoja ekološke poljoprivrede na malim i srednjim gospodarstvima, veliki sljedeći korak namjeravaju učiniti Alan Slapar, voditelj razvoja, i Hrvoje Markotić, financijski direktor tvrtke GoGreen. Na tržnici proizvoda iz domaćeg, ekološkog i biodinamičkog uzgoja, koju u travnju otvaraju u Novom Zagrebu, namjeravaju nuditi isključivo domaće proizvode provjerenog podrijetla i sastava.

“Prije sam radio u IT sektoru. Imao sam ozbiljnih problema zbog sužavanja krvnih žila vratne kralježnice. Dvije sam godine doslovce preležao. Stres, kava, cigarete, alkohol, svega sam se odviknuo. Naše je tijelo kao stroj, ako ga ne podmazujemo dobro, zakazat će”, govori Alan Slapar o životnoj prekretnici koja je dovela do ideje o otvaranju tržnice gdje će okupiti male i srednje domaće proizvođače hrane.

“Centralno mjesto tržnice rezervirano je za svježe voće i povrće, uz 12 tematskih trgovina, trgovinu mješovite robe i snack bar. Najveći prostor, čak 40 štandova, zauzimat će primarno svježe voće i povrće”, nabraja Slapar dok hodamo uređenim prostorom koji čeka drvene štandove i preostalu opremu. Podrum ispod Ambiente, preko puta Avenue Malla, nudit će domaće proizvode barem 300 obiteljskih gospodarstava. Namirnice koje kupac odabere na tržnici plaćaju se na zajedničkoj blagajni, a prema želji roba se može i ostaviti za dostavu na kućnu adresu.

“Naš je prioritet domaći, lokalni proizvod, platforma za male i srednje proizvođače, jer oni imaju problem plasiranja svojih proizvoda. Ulazak u velike trgovačke lance iziskuje jednako veliku infrastrukturu i puno novca. Bit ćemo katkad mrvicu skuplji od supermarketa jer mali proizvođači još uvijek rade ručno. No zato je i kvaliteta bolje kontrolirana”, smatra Slapar. Mnogi od tih proizvoda nemaju skupe certifikate kao priznanje kvalitete jer za domaće proizvode nije nužan, no zato će na tržnici dobiti internu oznaku. Pri svakom zaprimanju robe tehnolog će obaviti osnovno ispitivanje porijekla i sastava proizvoda.

“Kako je naš logo leptir, što označava preobrazbu, maksimum kvalitete imat će oznaku sedam leptirića, a dva će biti dopušteni minimum. Neće to biti na nivou službenog certifikata koji iziskuje puno iscrpnija ispitivanja, ali i iza ovog našeg sustava ocjenjivanja stajat će struka. To je i za našu zaštitu. Jedan prekupac mogao bi nam ugroziti čitav koncept koji se temelji na povjerenju kupaca”, kaže Alan Slapar

Ideja je istovremeno razvijati i sustav logističke potpore u kojem bi proizvođači mogli tražiti sve informacije koje ih zanimaju na jednom mjestu, bilo da žele i službeno certificirati svoje proizvode, povećati proizvodnju ili aplicirati za poticaje. Ulazak Hrvatske u EU čini dostupnima i sredstava EU programa NATURA 2000 za razvoj ekološke poljoprivrede.

“Kako se to ne bi svelo na puku preprodaju njihova proizvoda, mi razmišljamo dugoročno i željeli bismo skupiti iskustva, stručnjake, predstavnike institucija u centru gdje će svaki proizvođač moći dobiti informaciju i logističku pomoć koja mu je za njegove projekte potrebna. Kao dijete sa sela znam koliko je teško vlasniku manjeg OPG-a doći do potpune i kvalitetne informacije na jednom mjestu. Zato je moja osobna želja da se i u tome razvijamo i nešto napravimo”, govori voditelj tržnice Andrija Kunić koji se posljednjih deset godina bavi distribucijom domaće hrane i predstavljanjem domaćih proizvođača na prestižnim sajmovima. Kad je na internetskoj stranici GoGreen pročitao o konceptu, nije nimalo oklijevao prije nego što je nazvao idejnog začetnika Alana Slapara i ponudio mu suradnju.

“Nazvao sam ga i rekao mu da želim sudjelovati jer sam se tu prepoznao na prvu loptu”, kaže Kunić, koji je zadužen za nabavu i male proizvođače. Njihova baza ima ih već do 700, zadovoljni su suradnjom s Ministarstvom poljoprivrede i njihovim odjelom za ekološku i integriranu poljoprivredu.

Resorno ministarstvo nadležno je i za provedbu Akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede do 2016. godine. Jedna od hrvatskih prednosti tu je i velik broj zapuštenih i ekološki čistih poljoprivrednih površina pogodnih za razvoj ekološke poljoprivrede. Radi se o 37 posto ukupnih poljoprivrednih površina u Hrvatskoj.

Tako su komad neobrađene zemlje u obiteljskom vlasništvu odlučili kultivirati Martina Uzelac i Igor Popović i izgraditi svoj organski vrt. Uz vrt je i voćnjak, a kako su Martina i Igor od početka ustrajali na što većoj biološkoj raznolikosti, sada sezonski nude više od 250 raznih vrsta povrća, voća, bilja. U vrtu rade sami, njih dvoje.

“Naš je vrt samoodrživ, ako baš ništa mjesecima ne napravimo na njemu, hrana će ipak narasti i sama će prijeći s organskog na prirodni uzgoj. Budući da mi ne izvrćemo tlo, nego malčiramo, i ne upotrebljavamo nikakvu mehanizaciju jer sve radimo ručno, služimo se isključivo oborinskim vodama, svaki dan oboje radimo puno radno vrijeme, pa i zimi. I u tome uživamo!“, govori Martina Uzelac, a odluku obitelji da se iz Zagreba preseli u Križ objasnila je željom da žive bolje. U Zagreb dolaze jednom ili dva puta tjedno. Po potrebi i češće, ovisno o narudžbama koje stižu putem njihove web stranice Organski vrt.

Velika početna ulaganja potrebna su kako bi se kultivirala zapuštena poljoprivredna zemljišta, od kojih su neka još uvijek i minirana, a to je jedna od prepreka bržem rastu ekološke proizvodnje, navodi se u Akcijskom planu Ministarstva poljoprivrede. Problem je i nepostojanje sustava banke gena autohtonih sorti poljoprivrednog bilja i zaštićenih pasmina životinja, kao i razvojnih programa koji bi potaknuli upotrebu obnovljivih izvora energije u ekološkoj poljoprivredi.

Broj registriranih ekoloških subjekata u međuvremenu se udvostručio, a raste i tržište za autohtoni domaći eko proizvod. Kolike su tu mogućnosti, govori i podatak da je na globalnom tržištu 2012. u segmentu eko proizvodnje ostvaren promet veći od 64 milijarde dolara.