Osim s jezičnom barijerom i nedostatkom tečajeva hrvatskog jezika, stranci u Hrvatskoj susreću se i s nepriznavanjem kvalifikacija i drugim problemima. Zato mnogi jer nemaju dokumente rade slabije plaćene poslove bez obzira na zanimanje ili struku. Otkrivamo koliko se stranci u Hrvatskoj susreću s rastućom ksenofobijom i predrasudama te donosimo svjedočanstva o njihovim iskustvima s građanima i birokracijom
Carmilia Chandrelle, 29-godišnjakinja iz Konga, informatičarka je po struci, a u Hrvatskoj boravi tri godine. Kako je objasnila, iako joj je otac sugerirao Hrvatsku kao opciju, inicijalno nije željela doći u zemlju o kojoj je znala malo toga izuzev onoga što je učila o Jugoslaviji u sklopu nastave povijesti. Francuski joj je materinji jezik pa je razmatrala Francusku, ali nije na vrijeme obavila potrebno za vizu. Odbijala ju je ideja učenja novog jezika u potpuno nepoznatoj zemlji, ali je vidjela i prednost dolaska u Hrvatsku s obzirom na to da je mislila da će tu biti dosta francuskih firmi u kojima bi mogla raditi. Kada je došla u Hrvatsku, upisala je tečaj hrvatskog jezika, a potom i još jedan studij koji je kasnije zamrznula. Njena priča jako je zanimljiva te vrlo karakteristična kada se govori o tome kako se stranci u Hrvatskoj snalaze dok traže posao te žele ovdje početi život, na kakve administrativne i profesionalne probleme nalaze te kakav je odnos vlasti i poslodavaca prema njima. Iako je tu već dugo, osjeća se kao da je još na početku, barem kada je karijera u pitanju…
Komentari