Objavljeno u Nacionalu br. 527, 2005-12-19

U Hrvatskoj se godišnje vjenča oko 23 tisuće parova, a pripreme za vjenčanje moraju početi godinu dana unaprijed jer nedostaje prikladnih dvorana; troškovi prosječne svadbe s 200 uzvanika iznose više od 12.000 eura, no mnogi mladenci unajmljuju i agencije za organiziranje vjenčanja

Svake se godine u Hrvatskoj vjenča približno 23 tisuće parova. Pripreme za vjenčanje su dugotrajne, a katkad moraju započeti i godinu dana prije, što budući mladenci često prekasno shvate. Ono što je gostu tek jedna večer veselja, mladencima se zna pretvoriti u mali organizacijski kaos iz kojeg izlaz nađu tek angažiranjem profesionalnih organizatora. Odluče li se pak sami pripremiti tradicionalni veliki pir, nerijetko se moraju suočiti s nizom problema.

U potragu za odgovarajućom dvoranom i glazbom morat će krenuti mjesecima prije samog svečanog čina, a da bi stali pred oltar u željenoj crkvi, morat će se angažirati i pola godine prije. Buduće mladence očigledno pretjerano ne zabrinjava podatak da se u Hrvatskoj svake godine razvede više od 4000 parova. Zanimljivo je da se prosječno trajanje braka, suprotno očekivanjima, produžava iz godine u godinu i danas iznosi gotovo 15 godina – prije tri godine bilo je za godinu i pol kraće.
Prema statističkim podacima, prosječna je starost prvorotkinja sve viša i danas je iznad 26. godine, dakle, u bračne odnose Hrvati stupaju sve stariji. Minus na tekućem računu i upitna perspektiva mnoge tjeraju da odustanu od tradicionalnih velikih vjenčanja, iako ih žele, a svatove pogrešno percipiraju samo kao dodatni trošak u ionako nesređenoj financijskoj situaciji.

Protivno mišljenju da je vjenčanje skupo i da si velike svadbe mogu priuštiti samo imućni, jednostavnim računanjem vidi se da to ipak nije tako. Primjerice, za prosječnu svadbu sa 200 uzvanika sama večera stoji oko 7000 eura, a glazba još najmanje tisuću. Kada se svemu pridodaju troškovi prijema kod mlade i mladoženje, usluga fotografa, dekorativne sitnice te odjeća za mladence, teško da ukupni troškovi neće premašiti 12.000 eura.
Mladenci najradije umjesto darova primaju novac, a uobičajeno ih je darivati sa stotinjak eura po osobi. Tako se na kraju svatovi čak i isplate, što je tradicionalno i njihova društvena funkcija. Budući da je veći dio troškova fiksan, svadba s manje od stotinjak ljudi može mladencima čak donijeti i gubitke. Nije tajna da svi prekobrojni tosteri, mikrovalne pećnice, pa čak i umjetničke slike koje kao alibi-darove dobiju, mladenci nakon kurtoazne zahvale bace u najmračniji kutak stana. Rjeđe se u Hrvatskoj događa da mladenci sastave listu darova – u tom slučaju im gosti kupuju stvari koje su im doista potrebne.

Počne li se vjenčanje planirati u zadnji čas, mladenci će se često suočiti s neplaniranim troškovima i poteškoćama, ponajprije neće moći pronaći odgovarajuću salu ili kvalitetan sastav. Zato je i u nas zaživio trend da se angažiraju profesionalne agencije za organizaciju vjenčanja, koje mladence lišavaju cjelokupne organizacije najsvečanijeg dana njihova zajedničkog života.
“Gledamo li iz pozicije para koji samostalno planira vjenčanje, njegova organizacija katkad doista može biti teška. Za organizaciju takvog događaja treba ponajprije imati dosta vremena, što je ljudima, koji su pritisnuti poslovnim obvezama, u današnje vrijeme sve samo ne lako. Naravno, tu do izražaja dolazi i suradnja i afiniteti samih mladenaca koji su, iako zaljubljeni, individualci koji će za organizaciju takve prigode morati pristati na mnoge kompromise, a još kada svemu dodamo želje obiju obitelji, stvar se može znatno zakomplicirati. Da bi vjenčanje doista bilo najljepši dan u životu, sve to treba izbalansirati i ukomponirati u cjelinu kojom će na kraju svi biti zadovoljni”, objasnio je Bruno Pintar, suvlasnik “Arke”, jedne od najstarijih agencija za organizaciju vjenčanja u Hrvatskoj – osnovana je prije deset godina – uz čiju se pomoć do danas vjenčalo više od tisuću parova.
“Arku” su zajednički osnovali Bruno Pintar i njegova supruga Ines, a prema njihovim iskustvima, vjenčanja iz godine u godinu postaju sve složenija, stoga se velika pozornost pridaje stilu, dekoracijama i općenito nekakvom vizualnom dojmu. Posljedak je svega toga da se danas na vjenčanja troši kudikamo više novca nego prije. Upravo je i to jedan od razloga što agencije za organizacije vjenčanja posluju puno bolje nego prije desetak godina, kada je u Hrvatskoj još postojao svojevrstan otpor prema njihovu angažiranju.
“Danas su ljudi puno svjesniji da im angažiranje agencije uvelike olakšava stvari. Još kada se pritom uvjere da naše usluge ne koštaju puno više od večere za dvoje u dobrom restoranu, puno komotnije organizaciju prepuštaju nama u ruke”, istaknuo je Pintar. Pritom je objasnio što mogu očekivati mladenci koji se odluče organizaciju svog vjenčanja povjeriti agenciji “Arka”: “Buduće supružnike koji nam se obrate očekuju razgovori u kojima se prije svega odlučuje hoće li biti riječi o velikom ili malom vjenčanju. Mi cjelokupnu ponudu i sve elemente pokušavamo povezati u jednu cjelinu i predložiti najbolju kombinaciju glazbe, restorana, dekoracija, pozivnica… Sve, naravno, ovisi o mogućnostima mladenaca te o ozračju kakvim bi oni željeli obojiti svoje vjenčanje. Potom kreiramo budžet vjenčanja tako da par unaprijed okvirno zna što ih čeka i da mogu sigurno kročiti kroz cijelu ceremoniju ne zabrinjavajući se da će odnekud izletjeti neplanirani veliki trošak”, objasnio je Bruno Pintar.

Prema njegovim riječima, u Hrvatskoj su i dalje najčešća tradicionalna vjenčanja: “Kada smo osnivali agenciju, mislili smo da ćemo ubrzo organizirati vjenčanja u špiljama, na planinama, pod slapovima i slično, no takvo se što zapravo rijetko traži”, kaže Pintar.
S obzirom na to da je u Hrvatskoj u posljednje vrijeme sve više parova koji se odlučuju na brak, rezervirati željenu crkvu, salu ili glazben sastav postaje pravom pustolovinom. Kada je o Zagrebu riječ, preporuke da se vjenčanje počne organizirati barem godinu i pol unaprijed apsolutno su na mjestu.
“Da, to je uistinu tako. Uzmemo li samo u obzir da kvalitetan glazbeni sastav već godinu dana unaprijed ima rezerviranih sedamdeset do osamdeset posto svojih termina, i to najčešće za travanj, svibanj, lipanj, te rujan i listopad, jasno je da to i te kako otežava planiranje. Dodamo li da se isto događa i sa salama, ne čudi što se planiranje preporuča početi i više od godinu dana prije samog vjenčanja”, savjetuje Bruno Pintar.
No unatoč tako otežanom planiranju, mnogi budući bračni parovi u Hrvatskoj svoja vjenčanja organiziraju kao ekskluzivne evente obogaćene raskošnim vatrometima, pomno biranom ponudom hrane i pića i ostalim luksuznim dekorom. Takvih ekskluzivnih vjenčanja, kaže Pintar, u nas je sve više – otprilike pet posto klijenata njegove agencije želi upravo takvo vjenčanje.
“Takva vjenčanja najčešća su ona pod šatorom, kada se zapravo izgradi jedan novi mali grad. Tako smo lani organizirali nekoliko vjenčanja pod šatorom na zagrebačkom Jarunu, a na jednom od njih, sa 160 uzvanika, snimale su kamere na kranovima, postavljen je fantastičan light show, glazbu su puštala dva vrhunska DJ-a i svirao je bend. No bitno je da se ne pretjera”, zaključuje Pintar.

Potraga za dvoranom

Istražujući na zagrebačkom području koliko unaprijed treba rezervirati dvoranu, Nacionalovi su novinari došli do nevjerojatnog podatka da slobodnih termina nema – do 2007. godine! U Klijeti obitelji Bunčić nedaleko od Dugog Sela, jednom od najpoznatijih mjesta za vjenčanje u zagrebačkoj okolici, rekli su nam da čak imaju rezervacija za travanj i svibanj 2007., jer su to najpopularniji mjeseci za vjenčanja.

Slična je situacija i u luksuznim hotelima: “Sheraton” ima prvi slobodan termin u studenom 2006., premda “stolica” košta 450-550 kuna. Otprilike su do tog datuma rezervirani i hoteli “Zovko” i “Antunović”, u kojima se kao i u “Sheratonu” može prirediti svadbeni pir za 300-400 ljudi. Cijene za takve, “velike” svadbe kreću se od 35 do 50 eura po osobi, a u luksuznim hotelima i 70-ak eura. No cijene su varljive i treba dobro razmotriti što je u nju uključeno – često se za 35 eura dobije više nego za deset eura više na drugom mjestu.

Upustiti se u organizaciju velike svadbe bez pomoći i savjeta onih koji su je već prošli, u sebi krije niz zamki i skrivenih troškova na koje se mladenci moraju pripremiti. Gotovo nigdje cijena ne uključuje glazbeni sastav, ponegdje niti piće, no uglavnom se mogu raditi izmjene osnovne ponude. To se prije svega odnosi na svadbe na koje se poziva više od 200 ljudi, jer je za njih teško na vrijeme pronaći dvoranu.

Anto Šimić, voditelj sale za vjenčanja u “Hotelu Antunović” iz Sesveta, upozorava na nekoliko sitnica: “Pri odabiru ponuđenih menija treba obratiti pozornost na to treba li konobare posebno platiti nakon ponoći. To je dosta česta praksa i pokušaj prividnog rezanja troškova menija, ali kada za svakog konobara zaračunaju petstotinjak do tisuću kuna za rad nakon ponoći, cijena po osobi se povećava.”

Prema njegovim riječima, gotovo je uvijek poseban trošak dekoracija, presvlake za stolice te cvijeće i baloni u dvorani. Tako se presvlake na stolicama naplaćuju od sedam do dvadeset kuna. “Često se nude tek osnovni jelovnici, a u njih ponekad nije uključeno piće”, kaže Šimić i dodaje da je glupo da ičega ponestane dok traje slavlje: Kada i pronađu dovoljno veliku dvoranu, mladenci katkad nisu zadovoljni onim što im se nudi. Anto Šimić kaže da je pri odabiru važan oblik dvorane i raspored sjedenja. Sala treba biti koncipirana tako da su mladenci u sredini, nasuprot njima glazba, a između mladenaca i glazbe plesni podij. Stolovi mogu biti kružni ili kvadratni, to je stvar osobnog izbora, bitno je da ima dovoljno mjesta za sjedenje. Sala po mogućnosti treba imati što manje stupova tako da se pruža nesmetan pogled na mladence sa svih pozicija. Idealan oblik dvorane je kvadratičan, jer se gosti koji su previše udaljeni po strani u izduženim dvoranama često ne osjećaju zadovoljno.

Šimić kaže da vjenčanja petkom postaju trend: “Nije rijetko da nas traže upravo termin petkom. Posebno su traženi oni termini koji se nastavljaju na kakav blagdan koji pada u četvrtak, ali to nije pravilo. Osim toga, oni koji dolaze izdaleka također više vole doći u svatove petkom jer imaju dan za put kući i dodatni dan za odmor,” No u zagrebačkoj je regiji i petkom gotovo nemoguće doći do termina – rezervirani su i do pola godine unaprijed.

Glazba

Donekle je manji problem odabir i rezerviranje crkve u kojoj će se mladenci vjenčati, jer svećenik ipak može održati nekoliko vjenčanja na dan. No pronaći glazbenike najosjetljiviji je dio posla. Na kraju potrage mnogi otkriju da je dobar dio sastava koji zadovoljavaju njihov ukus rezerviran i do godinu dana unaprijed. Zbog toga je veoma važno istodobno s dvoranom naći i bend. Po cijeni od približno 1500 eura može se naći sasvim solidan glazbeni sastav.

Pri odabiru treba provjeriti repertoar, pitati ih za reference i pogledati snimke nekih vjenčanja na kojima su bili angažirani. Tako se može provjeriti uzimaju li često pauze ili cijelu večer drže goste na nogama. Dobar je bend ključan za atmosferu; čak i ako dobro sviraju, ne znači da znaju voditi zabavu. Stoga je uputno raspitati se gdje inače nastupaju i osobno se uvjeriti u njihovu (ne)kvalitetu.

Prsten

Uz bijelu vjenčanicu, najprepoznatljiviji simbol vjenčanja svakako su burme – vjenčano prstenje. Oni su uglavnom jednostavnijeg dizajna, a mladenci ih nose cijeli život ili – do razvoda. Zagrebački zlatar Marko Široka kaže da ih treba naručiti barem mjesec dana prije vjenčanja: “Odabir dizajna, izrada, graviranje bračnih zavjeta ili neke poruke traju, pa to treba imati na umu. To su u pravilu prsteni identičnog izgleda ili s malim varijacijama. Gotovo svi ih daju posebno napraviti, a tek poneki uzmu već gotove. Ako mladenci i odaberu već gotov prsten, gotovo ga uvijek treba prilagoditi kako bi im bio što udobniji.

Uz klasične zlatne, u posljednje su vrijeme popularne burme od kombinacije bijelog i žutog zlata: “Rijetko se traže burme od bijelog zlata, ono je rezervirano za zaručnički prsten. U pravilu se na burmu ne stavlja drago kamenje, za razliku od zaručničkog prstenja, pa ni cijena nije tako velika. Par burmi košta od dvije tisuća kuna. Uobičajen zaručnički prsten s dragim kamenom znatno je skuplji, pa ljudi najčešće uzimaju one sa cirkonima, koji koštaju oko tisuću kuna komad. Primjerice, prsten od bijelog zlata s dijamantom od 0,3 ili pola karata stoji od 12.000 do 20.000 kuna, što ovisi o čistoći dijamanta i kvaliteti rezanja.

Automobil

Sve je češća pojava u hrvatskim svadbama iznajmljivanje luksuznih automobila u kojima se voze mladenci. Bilo da su to limuzine sa šest vrata, oldtimeri ili neki od novijih automobila iz rent-a-cara, one su zapravo uvijek značajan trošak. Tako, na primjer, iznajmljivanje automobila jaguara daimlera stoji i do 800 kuna na sat. U cijenu je uključen i vozač, kao i u slučaju produženih limuzina koje su česte u ponudama agencija. U svakom slučaju, i automobile treba rezervirati i nekoliko mjeseci unaprijed. A ako ste zakasnili, uvijek ostaje na rapolaganju rent-a-car – dan iznajmljivanja boljeg mercedesa ili audija stoji oko 2000 kuna.

Fotograf

“Izbor fotografa i snimatelja ne bi smio biti manje važan od izbora restorana, benda ili možda vjenčanice i odijela. Fotografije i videovrpca jedino je što nam nakon vjenčanja pomaže da osvježimo naša sjećanja”, kaže Robert Balaško iz Art-studija. Prema njegovim riječima, s vremenom je njihova “vrijednost” neprocjenjiva. Upravo zato treba biti vrlo oprezan pri izboru studija. Raspitajte se u više studija i zamolite da vam pokažu više albuma i dvd-a. Iako je dobra oprema i te kako važna, ona nije jamstvo da ćete snimkama biti zadovoljni. Većina ljudi može naučiti koristiti se tehnikom, no preduvjet za odličan videosnimak i fotografije prije svega je dobar osjećaj za kadar i kompoziciju. Detalji poput cipela, buketa i prstenja bitan su dio cijele priče. Kičasti, jeftini efekti nisu već davno moderni, jer da jesu, gledali bismo ih svakodnevno u modnim časopisima i u filmovima. VHS kasete od četiri sata definitivno su out, a in su dvd-i od 1-2 sata. Ako pronađete studio koji zadovoljava vaša očekivanja, ne dopustite da cijena bude presudna. To bi vam ipak trebao biti jedan od najljepših dana u životu.

Vjenčanica

“Cijena najma vjenčanica kreće se od tri do pet tisuća kuna. Što se kupnje tiče, cijena vjenčane haljine kreće se oko 10-13 tisuća kuna, a dizajnerske vjenčanice stoje od 25 do 70 tisuća kuna. Posljednjih sezona traženije su bež vjenčanice, ali i klasične bijele uvijek su popularne. Široki “princes” kroj više se uzima nego uski tzv. sirena kroj, koji je ipak malo smjeliji i zahtijeva dobru figuru”, kazala nam je Lana Zadravec iz “Spose”, jednog od najpopularnijih mjesta u Zagrebu kad je o odabiru i ponudi vjenčanica riječ. U “Sposi” se može kupiti ili unajmiti i haljina španjolskoga kreatora Manuela Motija Zaporoliosa, koja košta 70 tisuća kuna, a može se i unajmiti za pet tisuća kuna. Njezina je posebnost što je ukrašena mrežastim perlicama i Swarovski kristalima. Ondje se mogu nabaviti i dizajnerske vjenčanice Elie Saaba, Demetriosa i Maggie Sottero. “Prilikom odabira accessoiresa za vjenčane haljine, treba se voditi pravilom: što skromnija haljina, to više dodatnih ukrasa, i obratno. Najčešći dodaci su neizbježni velovi i rukavice te pernate stole, dok se u zimskim danima mladenke često odlučuju i za krzno. Od nakita su najčešći dodaci ogrlice i naušnice”, objasnila je Lana Zadravec.

Frizure

Na sam dan vjenčanja prvo što će mladenka napraviti bit će – frizura. “Ležernost, lako održavanje i prije svega ženstvenost najnoviji su trendovi svečanih frizura kakve danas nudi francuska modna legenda, slavni frizer Jacques Dessange. Istodobno, riječ je o stilu koji je hrvatskim ženama i te kako blizak pa one, pogotovo kada je riječ o svečanim prigodama poput vjenčanja, najradije odabiru upravo te pariške stilove za svoje frizure”, rekao je Jozo Čabraja iz salona ljepote Estetic Uveme, licencirani profesor šišanja slavne pariške škole Jacquesa Dessangea. U tom zagrebačkom salonu klijenticama se trendovi francuske modne prijestolnice pa se mnoge mladenke odluče svoje vjenčane frizure izraditi prema uzoru na one koje su frizeri Jacquesa Dessangea kreirali za svjetske zvijezde poput Sharon Stone, Selme Hayek, Liz Taylor ili Scarlet Johanson, za čiji su styling zaduženi.

“Izrada svečane frizure stvar je s kojom svakoj mladenki počinje dan vjenčanja, pa je i zato vrlo važna. Uglavnom ne traje duže od sat vremena, a košta između 200 i 400 kuna, dok make up može dobiti po cijeni od 150 do 300 kuna”, kaže Jozo Čabraja.

Vjerski običaji

U Hrvatskoj su najčešća vjenčanja prema katoličkom obredu. Zanimljivo je da je u postupku dobivanje dozvole da svećenici iz svih vjerskih skupina dobiju ovlasti matičara. Donedavno su to mogli samo katolički svećenici. Katolička crkva ne priznaje pravo na razvod, a dopušta ponovno vjenčanje samo udovcima i udovicama. Pravoslavna crkva, koja je brojnošću vjernika druga u Hrvatskoj, dopušta razvod, ali blagoslov za ponovnu ženidbu daje samo onoj strani koja nije kriva za razvod. Sve vjerske zajednice teže tome da se kod vjenčanja u kojemu su mladenci različitih vjera, taj prevede u novu vjersku zajednicu. No to nije uvijek tako. Katolička i Pravoslavna crkva zahtijevaju samo da je jedan od mladenaca iz njihove crkve te suglasnost drugog partnera da će djecu odgajati prema njihovim vjerskim pravilima.