Nacional predstavlja učitelje i nastavnike koji već primjenjuju nove metode rada s učenicima, bez obzira na to što kurikularna reforma još nije zaživjela; kod njih lektira nije bauk, već se s guštom čita, praktična nastava uklopljena je u program, kritički se promišlja i povezuje gradivo različitih predmeta, uči se na greškama i primjenjuje tehnologija
Unazad desetak godina postalo mi je jasno da djeca sve lošije reagiraju na moja nastojanja da im nastavu učinim zanimljivijom, da se nauče služiti papirnatim udžbenicima i uredno pisati po papiru. Najlošije su reagirali na pisanje sastavaka, pisanje testova, na pisanje općenito. Prije dvadeset godina s lakoćom sam im mogla objasniti zašto je važno naučiti uredno pisati – tada su se molbe za posao pisale rukom na papiru, vodila su se papirnata knjigovodstva, liječnici su pisali papirnate recepte. Prije 20 godina bilo mi je lako objasniti zašto moraju naučiti pisano množiti i dijeliti – jer neće uvijek imati digitron u džepu. Posljednjih godina svi ti argumenti kojima su se služili i moji učitelji, padaju jedan po jedan. Danas više nema zanimanja u kojem je potrebno znati pisati po papiru. Svaki poslodavac želi digitalno pismenog zaposlenika. A digitron je dostupan na svakom mobitelu. Danas djeci moramo objašnjavati da ne postoji kovanica od tri kune jer ih gotovo nitko više ne šalje u trgovinu. Zbog svega toga nastava danas mora biti potpuno drugačija nego što je prije bila. Danas u škole dolaze prvaši koji su od prvog dana svog života bili okruženi tehnologijom. Oni ne razumiju važnost i svrhu papira i pisanja po papiru. Moramo se prilagoditi novim generacijama. Nove generacije sigurno se neće tehnološki vraćati u prošlost”…
Komentari