Objavljeno u Nacionalu br. 709, 2009-06-16

VIDOVNJACIMA SE SVE VIŠE ZA POMOĆ obraćaju mnogi Hrvati, a reporteri Nacionala razgovarali su s četvero osoba koje pomažu ljudima proricanjem budućnosti i predviđanjima

Dok neki ljudi uživaju u čarima neizvjesnosti, mnogi bi ipak voljeli znati što im donosi sutra, pogotovo u kriznim vremenima poput ovoga. Stoga se obraćaju raznim ljudima koji imaju sposobnost proricanja budućnosti, odnosno vidovnjacima. Među njima ima onih koji samo iskorištavaju ljudsku naivnost i lakovjernost, ali i onih koji tom poslu pristupaju vrlo ozbiljno te kod kojih po savjet dolaze i visokoobrazovane osobe ili ih čak angažiraju ozbiljne kompanije. Nacionalova ekipa razgovarala je s četiri vidovnjaka koji se služe različitim tehnikama i na vlastitoj se koži uvjerila kako funkcionira tajanstveni svijet paranormalnoga.
Televizijski nastupi Milana Radonjića, poznatijeg kao Vidoviti Milan, nakon Srbije i Bosne Hercegovine postali su pravi hit i u Hrvatskoj. Samo na stranici YouTube neke od isječaka njegovih emisija gledalo je i po pola milijuna ljudi. No, dok ga dio publike gleda u nadi da će naći lijek za svoje probleme, drugi dio gleda ga iz puke zabave jer, iako možda neće riješiti vaše probleme, uz Vidovitog Milana zajamčena vam je obilna porcija smijeha, a poznato je da smijeh liječi.

“Uzmite bananu. Ogulite ju. Pojedite. Sad si stavite koru od banane na glavu i trljajte rukom u smjeru kazaljke na satu”, to je samo jedan od “recepata” za sreću koje nudi taj srpski “prorok” i tarot majstor u svojim emisijama uživo. Kako drukčije nego samo kao dobru zabavu shvatiti njegove savjete ljudima koji od njega traže spasonosno rješenje za sve svoje probleme, od zdravlja, ljubavi, financija do poslovnih pitanja. Tako je jednoj gledateljici, na pitanje kad će upoznati budućeg muža, odgovorio: “Za sedam dana, u pošti, kad budete plaćali struju. Živojin Mirković, nezaposlen.” Drugoj gledateljici na isto je pitanje odgovorio da će se udati za 19 mjeseci i sedam dana za Petra, radnika u ćevabžinici “Micko”, a trećoj da će se njezina kći udati za Jelenka kojeg će upoznati kraj trafike dok bude kupovala bon za mobitel. U svojoj prvoj emisiji u Hrvatskoj, koja je bila emitirana nedavno na OTV-u, jednoj je starijoj gledateljici iz Jastrebarskog Vidoviti Milan kao lijek za slabu cirkulaciju u nogama preporučio ni manje ni više nego da ode u videoteku i posudi film “Hot Legs”. Riječ je o porno filmu “Vruće noge”. “Samo to pogledajte i odmah će vam biti bolje”, savjetovao joj je. Drugom gledatelju, koji je zvao zbog problema sa stolicom, rekao je neka uzme mokru krpu i obriše stolicu. Ženi koja je rekla da ima neke dugove, rekao je neka na papir napiše riječ dug, papir podere na sitne komadiće i prožvače. Prilikom prošlotjednog gostovanja na televiziji Z1 jednoj je gledateljici koja je imala novčane brige izrecitirao: “Ja imam zelene oči, novac nikad neće doći”, što su inače stihovi pjesme grupe Disciplina kičme, dok je drugoj, koja je zvala zbog problema s leđima, rekao da izreže veliki papir, na njega napiše “disciplina” i zaljepi ga uzdužno uz kičmu.

Unatoč takvim savjetima, telefon za vrijeme njegove emisije ne prestaje zvoniti. Je li tu pitanju praznovjerje, lakovjernost ili naprosto čista ljudska glupost, pitali smo ga, a on je odgovorio:
“Ne bih to nazvao praznovjerjem. Smatram da ljudi imaju velikih problema, a njihovi problemi nikoga ne zanimaju, ni liječnike, ni ministre. Nitko se za njih ne brine jer svi samo gledaju svoju korist. Zato im je zadnja opcija da se obrate meni. Ja gledam da pomognem svakom čovjeku. Ne gledam na njih kao na glupe i neobrazovane jer meni se obraćaju i intelektualci i političari. Međutim, kad sam radio ozbiljnu emisiju, nitko nije zvao, a sad se veza ne može dobiti od silnih poziva.

Ali ljudi misle da će jednim pozivom riješiti sve svoje probleme, hoće znati vara li ga žena, zašto ga šef mrzi, kako da napreduje na poslu. Kad me čovjek pita kad će mu se krava oteliti, ja mu kažem – kad sretne Brucea Willisa. A šta drugo da mu kažem? Ljudi misle da ih zezam, ali ja prije mislim da oni zezaju mene takvim pitanjima. Ne želi ići k liječniku i čekati na red, lakše mu je nazvati tarot. Odmah hoće sve riješiti. A ti neki problem moraš intenzivno rješavati svaki dan mjesecima da nešto uspiješ promijeniti. Ali ljudi su lijeni, lakše im je okrenuti broj telefona od kuće nego pokrenuti sebe.” Vidoviti Milan kaže i da je jedan od najčešćih problema s kojima se susreće taj što ljudi za svoje probleme najčešće okrivljuju druge, bilo da je u pitanju bračni partner, prvi susjed ili političari. Svatko vidi ono što želi vidjeti. A u tarotu, objašnjava, uvijek si ti kriv, odnosno čovjek je sam odgovoran za svoje postupke.

Milan Radonjić, kojem je 36 godina, prvenstveno se prezentira kao tarot majstor, a sve tajne čudnovatih karata sudbine naučio je, tvrdi, u Školi misterija u Beogradu. Već je objavio i dvije knjige, “Tarot poetika duha” i “Tarot, Thank You for Everything”.”Tarot je kao ogledalo, pokazuje kakav ti je sklop. To je način i put rješenja problema. Svatko ima svoju kartu. Kažete mi datum rođenja i ja vam pronađem kartu. Energija koju imam prezentira se kroz slike u kartama, a svaka ima svoje mjesto. Iako nekome može izgledati čudno, kad ljudi učine ono što im ja kažem, to im pomogne. Ne mogu promijeniti ljude, ali mogu prenijeti poruku. Ja nemam reklamacije. K meni dolaze ljudi i u ured na osobno savjetovanje”, kaže Milan Radonjić. O njemu je, priča, sniman i dokumentarni film u kojem su prikazani i slučajevi ljudi kojima je pomogao u raznim prilikama. Ispričao je da je snimao prilog i u jednoj kući gdje su navodno bili duhovi, a kad su se čuli neki koraci i lupkanje vratima, svi su mu snimatelji od straha pobjegli i trebalo im je šest mjeseci da ponovno počnu snimati.

Osim znanja o tarotu, Milan Radonjić kaže da posjeduje i energiju te moć uvida u neke buduće događaje, a taj dar u sebi otkrio je prije otprilike dvije godine. No, kaže, ljudi često pogrešno percipiraju što je to vidovitost.
“Nije vidovitost da vam kažem koje čarape ili rublje nosite. Ponekad mi čovjek dođe i ja ne vidim ništa, ali mi dođe vizija za nekoliko dana i onda otvorim tarot. To se ne može dogoditi uvijek kad ja hoću. Jednom je policija tražila moju pomoć u vezi s nestankom jedne osobe i ja sam rekao pogrešno mjesto, zato što su prije toga tu istu sliku pokazali jednom drugom vidovnjaku i meni je njegova energija zamela trag. Ja ni sam ne znam objasniti kako je to što ja vidim moguće niti na koji se način događa. Kad bih to znao, to bi i znanost priznala. Međutim, ja ne radim nikakva čuda, ne mogu vidjeti brojeve lota. Da je takvo što moguće, netko bi spriječio 11. rujna u Americi. To ne postoji nigdje u svijetu. Ali ljudi žele čuda i žele brojeve od lota jer su lijeni i ne da im se raditi. Očekuju da im sve padne s neba.”
Prije nego što je postao vidovnjak, Vidoviti Milan nije radio ništa ozbiljno jer kaže da je u Srbiji teško naći posao, ali, istaknuo je, još uvijek mu je tarot samo hobi, a živi od nasljedstva.
Na kraju razgovora Vidoviti Milan i meni je bacio jedan tarot. Rasprostro je karte na crnu plišanu tkaninu, a ja sam morala zažmiriti i pomisliti na nešto. Onda sam presjekla karte, a on je nekoliko sekundi držao svoj dlan iznad špila kako bi prenio malo svoje energije. Potom je izvukao nekoliko karata koje su se odnosile na to što sam pomislila. Karte mi baš nisu bile najsjajnije, rekao je da me oko toga na što sam pomislila očekuje jako puno borbe, ali da vidi i kartu snage koja će mi dati da sve to izdržim i izguram do kraja. Kako bi mi dokazao da osim uvida u tarot ima i vlastitu energiju, Milan je držao svoj dlan nekoliko sekundi iznad mog i moram reći da sam uistinu osjetila toplinu. Kako i zašto, ne znam.

Druga vidovnjakinja s kojom sam razgovarala bila je Mirela Marković, kod koje sam došla na zakazani sastanak na njezinu zagrebačku adresu. Njezin broj telefona našla sam na stranici www.magicus.info i ondje pod rubrikom terapeuti odabrala najzanimljiviji oglas: Vidovnjakinja odgovara na razna pitanja. Kad sam nazvala broj 091/516-1097, javila se žena dubokog i pomalo usporenog glasa, koji me u prvi mah malo preplašio. Odmah je rekla da me bole zub i glava. Ja sam rekla da me glava ne boli, a ni zub, iako je istina da imam neku staru boljku s jednim zubom. Tada nisam mogla biti sigurna da li ta žena samo nagađa ili zaista ima neke “moći”. Jer, statistički govoreći, koliko ćete ljudi naći da ih barem ponekad ne muče zub ili glava? Uglavnom, dogovorile smo sastanak, uoči kojeg sam bila toliko uzbuđena i prestrašena neizvjesnošću onoga što me čeka da je fotografa Krasnodara Peršuna i mene, kad smo završili “seansu”, dočekala uplatnica Zagrebparkinga na 250 kuna jer smo zaboravili platiti parkiranje.
U stanu na drugom katu dočekala nas je Mirela Marković uz zvuke indijske glazbe, mirisne štapiće i slike Sai Babe. Saznali smo da je četvrtak Saibabin dan, a on joj, rekla je, puno pomaže u životu. No, na prvi pogled ta vam žena može uistinu uliti malo straha. Ali samo na prvi pogled, odnosno dok ju ne upoznate. Naime, njezin izgled odaje osobu koju život nije previše mazio. Potječe iz hrvatske obitelji iz Vukovara, a jedna baka bila joj je Čehinja, dok je druga bila Njemica. Kaže da je odmalena vidjela slike rata u glavi te da je vidjela kako će se mnogi ljudi odseliti. Često je gostovala u televizijskim emisijama i bila u medijima, pa će tako ovih dana nastupiti i u emisiji “Pogledaj svoju budućnost” na Z1. No u posljednje vrijeme radi dosta ograničeno jer ju previše klijenata iscrpljuje, a i konkurencija je veća nego prije nekoliko godina. Količina posla ponajviše ovisi o tome koliko se netko reklamira i koliko je na televiziji, kaže. Neko vrijeme i ona je bila dosta prisutna u medijima, a tada je imala toliko posla da nije mogla disati. Zato danas radi manje, ali kvalitetnije te najviše sa svojim stalnim mušterijama koje joj se stalno vraćaju.

Danas se čitav grad bavi gatanjem, odjednom su svi postali vidoviti, a astrologa imate u svakoj ulici”, smiješno joj je nakon više od 20 godina karijere. Klijenti ponekad ne znaju prepoznati tko je pravi, a tko lažni vidovnjak. Nakon pada Vukovara otišla je u München samo s knjigama u koferu, a među njima je bila i ona iz astrologije. Neko je vrijeme ondje živjela te i danas ima dosta mušterija u Njemačkoj. “Ljudi najčešće dolaze s ljubavnim problemima, da im kažem kad će se vjenčati i za koga. Ali ne dolaze samo žene, nego i muškarci. Bavim se i otkrivanjem nestalih osoba, ukradenih automobila, dijagnosticiram bolesti”, rekla je Mirela Marković. Ona je i stručnjak za hiromantiju, odnosno čitanje s dlana, o čemu je napisala i knjigu, a bavi se i astrologijom. Kod nekih je klijenata teže ući u podsvijest, odnosno osloboditi njihovu energiju, a takva sam, budući da sam bila ‘pokusni kunić’, bila i ja. No, unatoč mom otporu izazvanom nekom vrsta straha od nepoznatoga, Mirela Marković pokušala je dijagnosticirati neke moje probleme. Opustila me gledanjem u dlan.
“Vidiš kako si opuštena kad ti gledam u dlan, a na vidovitost mi ne daš blizu. Kako ćemo ući u tvoju podsvijest kad si tvrdoglava?”, pitala me. Ponovila je svoju sumnju da me muči zub, a konstatirala je i neki problem sa želucem te me pitala što mi je s bubrezima. Ispravno je zaključila i da na jednom oku imam znatno veću dioptriju nego na drugom. Gledanjem u dlan rekla je i da ću imati malo težu trudnoću i porod, ali da će sve na kraju biti u redu. Prvi put me vidjela u životu, a pogodila je da sam radila dva posla istovremeno i da sam promijenila posao, što je točno jer sam zapravo promijenila struku. Rekla je i da sam pustolovnog duha, da volim putovanja i avanture te da imam jaku intuiciju, što je također točno, te da bih se i ja mogla baviti nečim alternativnim. I kolegi fotografu dijagnosticirala je zdravstveni problem koji ga muči. Govorila je i o karmi koju nosimo te pričala i o tome što smo navodno bili u prošlim životima.
Kako je to moguće, na koji način ona može vidjeti takve stvari, pitali smo je.
“Vidim slike koje čitam s tvoje aure, ono što ti je u podsvijesti. Ja sam prije svega vidovnjak, a uz to mogu koristiti i pomoćne metode poput gledanja u dlan i astrološke analize, pogotovo ako netko nije opušten, poput tebe. Jedino ne smijem reći ako je nešto jako negativno jer to jako utječe na ljude i stalno misle da će im se to dogoditi. Zato im uvijek kažem da im je linija života duga”, objasnila je. Njezin posao, rekla je, nije lak, a žali se i da često izaziva i razne predrasude. Kako nema svoj stan u Zagrebu, nego je podstanarka, već se dvadesetak puta selila jer joj susjedi nisu dali da radi.

“Teško je raditi ovaj posao. Ljudi donose svoje probleme, a to troši puno energije. Ali volim to raditi. Vidovitost postoji otkad je i ljudi. Ljudi koji dolaze k meni nisu lakovjerni, iako ima i takvih, očekuju od mene da im riješim sve probleme. No ja im mogu samo dati dobar savjet.”
Bioenergetičar i vidovnjak Damir Tursan, do kojeg sam došla po preporuci, kaže da se ljudi s darom vidovitosti rađaju, ali mnogi to ne znaju prepoznati. On je svoj dar otkrio nakon što su mu liječnici dijagnosticirali tešku i u nekim slučajevima smrtonosnu bolest, Fallotovu tetralogiju, odnosno urođenu srčanu manu. Sa 17 godina prošao je tešku operaciju nakon koje je pio 16 tableta na dan.
“Već sam odavno trebao biti mrtav, ali, eto, nisam. Za mene kažu da sam greška prirode. Međutim, mnogi doktori koji su mi prognozirala smrt danas više nisu živi, a ja jesam, i imam 45 godina. Zamislite da vam netko, kad imate 17 godina, kaže da ćete živjeti još najviše dvije, tri godine. Za to što ja još uvijek živim nema znanstvenog objašnjenja. Svi su mi rekli da mi nema pomoći, ali ja uporno živim.”
Damir Tursan kaže da se specijalizirao za dijagnosticiranje bolesti, iako kaže da može vidjeti i druge stvari, poput emotivne slike čovjeka, kao i prognozirati neke buduće događaje. Kaže da su njegove oči poput magnetne rezonance i da može vidjeti svaku žilicu i svaki organ u ljudskom tijelu. “Oči mi to što vidim prevedu u boje ili frekvencije”, objasnio je. Začudilo me kad me pitao što mi je s desnim ramenom. Nikad ga prije u životu nisam vidjela, a na bol u ramenu koja se iz meni nepoznatog razloga pojavila u dva navrata prije nekih mjesec, dva dana nisam se nikom žalila jer sam smatrala da je to posljedica lošeg položaja pri spavanju. On mi je, međutim, rekao da imam neki problem s hrskavicom te da su mi općenito cijeli gornji dio kralježnice te vrat problematični, što je – točno. Kao Mirela Marković, i on mi je ukazao na problem s jednim zubom, kao i probleme sa želucem i bubrezima, a rekao mi je i da su mi pluća u stanju sličnom kao kod pušača, iako sam nepušač, ali sam očito bila izložena dimu. Ne znam kako, ali zaključio je da volim planinariti i rekao mi je da se pazim visine. Rekao mi je i nešto o ljubavi, ali to ću zadržati za sebe. Međutim, sljedeće što mi je rekao nije mi se baš svidjelo.ČOVJEK SA SRČANOM MANOM I OČIMA POPUT RENDGENA Bioenergetičar i vidovnjak Damir Tursan, kojemu je sa 17 godina operirano srce, kaže da su njegove oči poput magnetske rezonancije, a našoj je novinarki rekao da ne bi smjela jesti čokoladu

“Ne bi smjela uopće jesti čokoladu. Imaš zadebljanje stijenke želuca i teško probavljaš čokoladu. Trebala bi izbaciti mlijeko, češnjak i meso, kao i umjetna sladila.”
Za meso me boli briga, ali da mi netko zabrani jesti čokoladu!? Dobro, ne bi me ubilo da smanjim. Mlijeko pijem uglavnom samo u kavi, češnjak mi zaista smeta, kao i umjetna sladila koja gotovo nikad ne koristim, a meso jedem u malim količinama.
Damir Tursan također je vidio problem i kod mog kolege Krasnodara Peršuna, i to isti problem kao i Mirela Marković. Njegov opis tog zdravstvenog problema bio je detaljan, doslovno je opisao kako on vidi taj organ te rekao da je problem samo u jednom živcu koji šalje pogrešan signal te da to nije ništa ozbiljno.
No k Damiru Tursanu dolaze i ljudi koji imaju ozbiljne zdravstvene probleme, poput malignih oboljenja.
“Sve se svodi na to da natjeraš organizam da uništi stanice raka, potrebno je podići imunitet organizma”, kaže, “A tragično je da kemoterapija ubije to malo imuniteta koji oboljeli od raka imaju. Ja ljudima ne govorim trebaju li ili ne trebaju ići na kemoterapiju, ali im bionergijom mogu pomoći da ju lakše prebrode. Savjetujem im i da promijene prehranu, a ponekad im dajemo i biljne čajeve i preparate. Lagao bih kad bih rekao da mogu svakoga izliječiti. K meni često dolaze i ljudi koji piju razne antidepresive ili imaju problema sa živcima i uspješno ih skidam s tableta. Moj pristup je jednostavan, kažem ljudima: ‘Riješit ćeš to na taj i taj način.’ Njihov je izbor hoće li me poslušati ili neće.” Damir Tursan i sam je svjestan da se njegov pristup, nekima ne sviđa. “Kod mene nema mistike. Ja nemam staklenu kuglu, krila od šišmiša ni zlatne lance i prstenje po sebi, iako sam završio školu za zlatarskog majstora. Ne puštam nikakvu istočnjačku muziku jer bih poludio da to moram slušati cijeli dan, niti palim mirisne štapiće jer mi to smrdi. Jedna me žena pitala kako to da sam ja tako normalan jer je prije mene bila kod nekog vidovnjaka koji je imao 15 kila zlata na sebi, a rekao joj je da mu je to katalizator. To ne postoji, to su gluposti, kao da tražiš katalizator za ljudsku glupost. Neki su u nedoumici da li se odlazak k meni kosi s njihovom vjerom. Jedna me žena pitala. ‘A vi ste katolik?’ Rekao sam: ‘Ne, ja sam Monty Python.’ Nekima je pak čudno što imam bioenergiju, a ne mašem rukama. Jer za to mahanje uistinu nema potrebe, oni koji to čine čine to više radi teatralnosti. Meni je bitno da mi je čovjek blizu, ali opet na određenoj distanci. Držim određeno odstojanje s klijentima. Vi sad sjedite preko puta mene i ja vam šaljem nešto što bih mogao usporediti s prskalicama. To sad pada po vama i vi se čistite. No 50 posto ljudi apsolutno ništa ne osjeti. Neki mi kažu da ništa ne osjećaju, ali im je ugodno.”
K Damiru Tursanu, koji djeluje preko udruge KIC “Put” u Prearadovićevoj 29 u Zagrebu, koja je i član Hrvatske udruge za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu, dolaze, kako tvrdi, uglavnom visokoobrazovani ljudi, čak i sveučilišni profesori, studenti i liječnici, a radi i grupna savjetovanja te će organizirati tečaj joge. Za eventualne dogovore može ga se dobiti na mobitel 091/5506-122. A može li i sam sebi predvidjeti neke događaje?

“Neke stvari sam znao, ali nisam ih mogao izbjeći. Ali ne vidim ni ja sve. U globalu je sve u našim životima zapisano. Znaš da će se nešto dogoditi, ali moraš to proći pa onda gledaš da to prođe što je bezbolnije moguće. Ponekad osjetim da ipak ne bih trebao ići na put i onda ne odem. Sve je stvar intuicije, a ljudi, na žalost, često ne slušaju vlastitu intuiciju.”
Najiskrenije, za Alena Jakovinu, prije nego što sam ga upoznala, mislila sam da je popularan najviše zbog toga što se slika u Gloriji i nadala sam se da nije toliko vidovit da to vidi. Na termin za dolazak k njemu na razgovor čeka se i do dva mjeseca. Još krajem 80-ih na zagrebačkom Radiju 101 vodio je pod pseudonimom Vam prvu kontakt emisiju u kojoj je uživo predviđao slušateljima budućnost, a mnogo puta gostovao je u raznim radijskim emisijama, izbjegavajući pojavljivanje na televiziji. Danas je još povučeniji i bira mjesto i vrijeme kad će se pojaviti u javnosti jer mu je svaka reklama suvišna. Željela sam se uvjeriti da to zaista nije zbog toga što je “razvikani šminker”, nego da za ono što radi zaista ima pokriće. Jedini način da se u to uvjerim bio je, kao i u drugim slučajevima, da sama sjednem na stolicu preko puta njega i vidim što to on može znati o meni.
Počeli smo sa zdravljem. Nevjerojatno, ali istinito, i on me je upozorio na problem s tim nesretnim zubom, nakon čega sam zaista konačno otišla kod zubara kojeg izbjegavam već dosta dugo, a također je rekao i da bi mi prevelike količine mesa mogle škoditi želucu, no da, srećom, pred sobom vidi osobu koja meso jede u malim količinama, što je posve točno. Rekao je i da imam manje probleme sa sinusima, a, kao i Mirela Marković, rekao je da na jednom, desnom oku imam znatno veću dioptriju nego na lijevom te čak rekao i da sam kratkovidna. Kako je to mogao znati, nemam pojma. Rekao je i da mi stres utječe na želudac, a i na maternicu, koja mi je smještena dosta nisko. I on tvrdi da ću imati nešto težu trudnoću. Dao je i posve detaljnu sliku stanja moje kralježnice, a prekorio me i zbog toga što, kad je tonus mišića u pitanju, “živim na kredit koji sam davno potrošila”. Naime, davno sam se bavila sportom, a osim povremenog planinarenja i vožnje bicikla, sve je ostalo na tom davno. Nakon što smo završili s psihofizičkim stanjem mog organizma, u razgovoru koji je trajao više od sata, Alen Jakovina precizno je opisao neke detalje iz mog života. To, naravno, nije za novine, ali moram reći da je vrlo točno opisao odnos mojih roditelja, čak i bake i djeda, narav mog brata i pojedinosti iz života meni bliskih osoba, od toga čime se bave do toga imaju li djece. Čak je opisao i kako izgleda kuća u kojoj živim. Moram naglasiti da ga, kao ni prethodne sugovornike, ja apsolutno ništa nisam pitala kako mu svojim pitanjem ne bih natuknula u kojem bi smjeru trebao ići. Stvari koje mi je rekao ne znaju ni moji kolege s posla, ni urednica, čak ni policija. U svakom slučaju, nitko mu to nije mogao reći.

“Namjerno sam išao tako duboko i široko da bih vam pokazao koliko mogu vidjeti. Iako u dijelovima”, objasnio je Alen Jakovina, “dajući vam informacije koje prelaze ono što bi se moglo zaključiti logički i racionalno. Ali ne volim to nazivati vidovitošću jer ljudi očekuju čuda, recept i rješenje za svaki problem. Ja sebe predstavljam kao prekognicista. Ono što ja radim jest produkt misli, umna slika. Ljudi misle da ja to što vidim gledam očima, ali ne, gleda se umom. Mene podržava moj unutarnji doživljaj, imam unutarnje slike. Nije bit u pogađanju nego u onom što je vrednije od toga, pokušati pomoći da si ljudi sami pomognu. Volim reći da bi ono što ja ljudima kažem trebao biti jedan marker, poput prometnog znaka na putu, orijentir i faktor snalaženja. Ispred vas se na cesti nalazi zavoj i lakše će vam biti ako vas na to upozorim. Vi ćete taj zavoj morati proći, ali vi držite volan i samo o vama ovisi kako ćete voziti, hoćete li prilagoditi brzinu ili ćete u njega uletjeti nespremno i neprilagođeno. Pokušavam vam dati pravodobno upozorenje koje vam može pomoći ili vam uopće neće pomoći da stignete do cilja, to ovisi o vama. To je poput uputa za upotrebu koje ljudi ne vole čitati, a čitaju ih tek kad im nešto zapne. Ja sam medij kad sagledavam dijelove mnogućih budućnosti, gledam odnos, harmoniju mnogih segmenata vašeg života. Ljudi dolaze k meni iz znatiželje ili kad ne znaju kako se odrediti prema nekim stvarima, kad ih nešto plaši ili nose teret neizvjesnosti. Jedan od najčešćih problema koji ih muče je i egzistencija, pogotovo kad dođe kriza, ali najčešće sagledavam emocije i emotivne odnose, zdravlje i poslovne aspekte.”
Alen Jakovina svoj je dar spoznao tijekom odrastanja. Primijetio je da drugi ljudi ne osjećaju stvari koje su njemu bile normalne. Mi smo primijetili da je pri fotografiranju bljeskalica u njegovoj blizini odjednom počela nekontrolirano okidati.
“Nedavno sam sreo svoju tetu iz vrtića koja mi je ispričala da je došla na posao na dan kad se rastala i da sam joj ja prišao i rekao: ‘Teta, nemojte biti tužni. Taj vas striček ionako nije volio.” Ja, naravno, nisam mogao znati da se rastala, ali sam osjećao da joj to trebam reći, iako se ja danas toga ne sjećam. Prijatelji mojih roditelja kažu mi da sam još kao dijete znao vrlo ozbiljno razgovarati. Znao sam osjetiti istinu, bol, emocije. Međutim, vrlo brzo sam naučio zašutjeti, jer neugodno je biti različit, drukčiji. No to je nešto što vas naprosto izabere, za što ste pozvani. Nikad nisam mislio da bih se mogao baviti nečim drugim.”
To što su neki ljudi možda imali loših iskustava s raznim vidovnjacima Jakovina pripisuje činjenici da, kao i u svakoj profesiji, postoje ljudi koji su kvalitetni i oni koji to nisu. Hrvatska alternativa, kaže, nije ništa gora od Hrvatskog sabora.
“Najgore je kad netko tko se ovim bavi postane pohlepan ili kad ga ulovi duhovno pijanstvo, kad si počne umišljati da je svemoguć, da je jači od Boga. Ja sam nakon nekoliko razgovora već jako iscrpljen. Zato radim ograničeno, s malim brojem ljudi, jer ne bih bio kadar više od toga odslužiti, usmjeriti pažnju i koncentraciju na njih.”

Trebao je, kaže, i naučiti kako sam sebe opustiti, naučiti ne percipirati druge ljude, normalno šetati gradom ili se voziti tramvajem, a da ne osjeća 20 ljudi oko sebe. Osim toga, nikada si ne dopušta nekome nešto govoriti dok ga taj ne pita. Ako ga ne pita, znači da treba poštovati njegovu intimu i suspregnuti se čak i kad misli da bi bilo dobro toj osobi nešto reći. Nekima je čudno i to što, osim stotine figura slonova koje donosi s putovanja i čiji je strastan kolekcionar, sa zbirkom koja je gostovala u zagrebačkom Etnografskom muzeju, u njegovu uredu ne postoji ništa neobično. “Ja ne gledam u kavu, ne bacam grah, nemam kugle, ništa, čak ni muziku ne puštam. Ljudi vole mistificirati tamo gdje nema mistike. Sve je to duboko naturalno. U svijetu je normalno da se ozbiljne kompanije savjetuju s prekognicistima ili majstorima feng shuia i drugih istočnjačkih metoda kako bi njihova djela bila u skladu s energijom svijeta, sebe i drugih ljudi. Majstori i jinga, đjotiša, tarota, runa i ostalih vještina su ljudi s pojačanom intuitivnošću, s izvanosjetilnim sposobnostima. Svaka od tih tehnika tisućljećima je stara. Da te tehnike nisu dobre i pouzdane, ne bi toliko dugo opstale jer glupost se lako može roditi, ali ne može toliko dugo živjeti. Svjetski je trend da se u zdravstveno osiguranje uvedu čak i neke alternativne metode liječenja poput akupunkture, kiropraktike, homeopatije, ajurvede.”

Budućnosti se uvijek predviđa, kaže Jakovina, samo mi toga nismo svjesni ili to potiskujemo zbog nelagode ili straha. “Što je burza, ako ne predviđanje kretanja u ekonomiji? Što je majčinski instinkt nego izvanosjetilno opažanje? Ona osjeća da se djetetu nešto dogodilo u školi ili na putu iako joj to nitko nije javio. Ili kad netko kaže: ‘Već je dva dana neki nemir u meni.’ I onda se za par dana nešto dogodi. Svi su ljudi donekle vidoviti, odnosno kadri su za određeno uviđanje, ovisno o tome koliko su ga, ili nisu, odrastajući potisnuli. Zato je najčešća greška ne poslušati vlastiti predosjećaj.”