Objavljeno u Nacionalu br. 721, 08. rujan 2009.

MNOGI STRANCI sve se više doseljavaju u Hrvatsku u potrazi za vlastitim poslom a Nacional donosi nekoliko priča o njihovoj poslovnoj sreći i novom životu

‘Obožavam Hrvatsku i ne pada mi na pamet preseliti se natrag u rodni London”, kaže Karl Gillingham kojega je u Hrvatsku dovela ljubav prema Hrvatici Martini s kojom već nekoliko godina vodi uspješnu tvrtku sa sjedištem u Zagrebu. Gillingham je direktor agencije Rent in Zagreb, a bavi se iznajmljivanjem nekretnina u Zagrebu strancima, ali i hrvatskim građanima. Njegova supruga je direktorica tvrtke Adriatic Property Services i posreduje pri kupnji stanova, kuća i zemljišta na moru i kontinentu, a posebno u Zagrebu.

U Hrvatsku se, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, useljava sve više stranaca: samo lani doselilo se oko 14.500 osoba, a otišlo ih je 7500. Promjena posla najčešći je razlog zašto se Hrvati sele iz jednog u drugi grad unutar svoje zemlje – lani je svoju adresu u Hrvatskoj promijenilo čak 75 tisuća osoba. Karla Gillinghama u Hrvatsku je dovela ljubav, a tek je onda ovdje odlučio pokrenuti posao. No zašto bi zbog pokretanja vlastitog posla i useljenja u Hrvatsku jedna japanska obitelj prevalila oko 10.000 kilometara zračne linije, i to samo da otvori hostel, malo komu na prvi pogled može biti jasno.

U Hrvatskoj je često bilo uobičajeno da se cijela sela zbog “potrage za kruhom” odesele u Njemačku, Australiju ili SAD. Ipak, najavljeni skori ulazak Hrvatske u Europsku uniju privukao je i mnoge strance da kod nas pronađu svoju poslovnu sreću.

“U Londonu sam radio za tehnološke tvrtke, ali sam poslom i životnim stilom u Hrvatskoj puno zadovoljniji. Martina i ja imamo dvoje male djece, od sedam i pet godina, pa nam je to neizmjerno važno”, kaže Gillingham koji se u Hrvatskoj bavi i savjetovanjem stranaca o ulaganjima u Hrvatsku. Tako je, kako kaže, pomogao Nokiji, kao i tvrtki Ernest & Young da bolje razumiju hrvatsko tržište. “Za ljude koji žele pokrenuti posao u vašoj se zemlji neprestano nude nove mogućnosti. Hrvatska ima puno potencijala pa zato i mi planiramo proširiti svoj posao u regiji. Ipak, barijere za ulazak na hrvatsko tržište puno su manje za međunarodne korporacije, dok jer privatnim poduzetnicima i dalje prilično teško. Birokracija je svima njima najveći problem, ali im je potrebna i pomoć da lakše razumiju kako stvari u Hrvatskoj funkcioniraju. Ipak, sve je bolja situacija s vizama koje je prije bilo puno teže dobiti. No moram naglasiti da, unatoč tomu što je hrvatski jezik težak, gotovo svi Hrvati tečno govore njemački ili engleski, a to je za ulagače veliko olakšanje”, objasnio je Gillingham.

Pri iznajmljivanju nekretnina tvrtka Rent in Zagreb ove godine stagnira jer 80 posto njenih klijenata čine stranci koji rade u Hrvatskoj u stranim tvrtkama ili su članovi ambasada. Danas je mnogo nekretnina na zagrebačkom tržištu prazno, kaže Gillingham, jer su strane tvrtke odlučile velik broj svojih radnika vratiti u matične države i radnu snagu zamijeniti lokalnom.
“Moja je procjena da bi za dvije godine iznajmljivanje nekretnina ponovno moglo oživjeti, jer bi tada Hrvatska već trebala ući u EU, čime bi se i povećao dolazak stranaca u vašu zemlju”, zaključio je Karl Gillingham.

Upravo zbog toga što bi Hrvatska uskoro trebala ući u EU šansu za sreću u našoj su zemlji odlučila potražiti i dvojica Francuza, prijatelji Richard Matton (24) iz Cannesa i Samuel Pais (22) iz Mentona. U travnju ove godine u središtu Zagreba, na adresi Jurišićeva 3, otvorili su prvi salata bar u regiji. Velik izbor gurmanskih i vegetarijanskih salata u njihovu lokalu može se kombinirati s francuskim vinima i šampanjcima. Obojica su u Francuskoj radili kao financijski savjetnici, a Hrvatsku su prepoznali kao perspektivnu zemlju u kojoj će jednoga dana moći lagodno živjeti. “U Zagrebu ima puno mladih koji vole izlaziti i trošiti, a grad nema puno barova i mjesta gdje se može pojesti zdrava hrana. Zbog toga nam se Zagreb učinio sjajnim mjestom za ulaganje, a očekujemo da će nam ići još bolje kad Hrvatska uđe u Europsku uniju”, rekao je Richard Matton.

Prvi put je turistički posjetio Hrvatsku 2006. i ubrzo nakon toga on i Samuel u Parizu su prisustvovali konferenciji o tome kako pokrenuti posao u Hrvatskoj. “Ondje smo upoznali čelne ljude Podravke i direktora Splitske banke Pierrea Boursota i oni su nam objasnili situaciju u Hrvatskoj. Kako su nas zaista ohrabrili, počeli smo štedjeti novac za dolazak u Zagreb. Lokaciju za bar pronašli smo preko Plavog oglasnika. Na početku nam je bilo jako teško jer je iznamljivanje objekata u Zagrebu vrlo skupo. Trenutačno živimo kod prijatelja, ali planiramo iznajmiti stan i nismo požalili što smo došli u Zagreb”, ispričao je Samuel Pais.

Najveći problemi s kojima su se pri pokretanju posla susreli u Hrvatskoj bilo je rješavanje papirologije i nedostatak informacija koje bi na jednome mjestu strancima pružale podatke o tome što je sve potrebno da počnu raditi u Hrvatskoj. “Birokracija je u svim zemljama problem, pa tako i u Hrvatskoj, ali transparentnost informacija najviše nas je mučila. Također, budući da smo vrlo mladi, dobavljači nas ne shvaćaju ozbiljno. Neprestano od nas traže nekakve garancije i sve moramo plaćati u gotovini. Pritom se ne drže dogovora. Kažu da će robu donijeti danas, a dođu tek za tri dana i ne vide u tome problem. No, kako poslujemo od travnja i na tom području su se stvari počele poboljšavati”, kaže Matton.

U njihovu baru nude se salate “Gérard Depardieu”, “Jean Jacques Rousseau”, “Napoléon Bonaparte” i sl. Tako salata “Sarkozy & Bruni” sadrži tikvice, mozzarellu, sojine klice i preljev. “Kako je prva dama Francuske rodom iz Italije, u ovu salatu stavili smo i francuske i talijanske namirnice. Pokretanje posla i u svojoj, a kamoli u tuđoj zemlji velik je rizik i pritom ne treba izgubiti smisao za humor. Bio sam član Sarkozyjeve stranke i ovo je zato njemu u čast”, ispričao je Samuel Pais.

Najavljeni skori ulazak Hrvatske u Europsku uniju Britanka Alison Keefe (43) ipak ne vidi kao prednost u svom poslovanju. Još u travnju 2004. došla je u Hrvatsku kako bi uložila u nekretnine na otocima Braču i Čiovu za iznajmljivanje turistima. Danas je u njezinoj tvrtki Dalmatian Property Management – koja se brine za nekretnine stranaca i njihove goste na hrvatskoj obali – zaposleno šest osoba te planiraju proširiti posao u regiji. “Kad sam prvi put došla u Hrvatsku, shvatila sam da na ovom području ne postoji ni jedna agencija koja se bavi održavanjem nekretnina. To mi je bilo zaista nevjerojatno! Vidjela sam priliku za sebe i preselila se u Supetar te otvorila agenciju. U tome su mi najviše pomogli moj računovođa, odvjetnik iz Ministarstva turizma i lokalni turistički inspektor s Brača. Kad sam od njih prikupila sve informacije, bilo mi je puno lakše otvoriti tvrtku. Danas mi je najteže naučiti vaš jezik, ali znam da to moram učiniti jer je to važno za poslovanje. Također, bila sam jako iznenađena koliko je lako dobiti poslovnu vizu za Hrvatsku. Oko toga nisam imala nikakvih problema i sve se vrlo brzo riješilo. Vidim perspektivu u svom poslovanju na ovim prostorima, ali nisam baš sigurna da će ulazak Hrvatske u Europsku uniju biti dobar za turizam. Mislim da vaša zemlja trenutačno ima prednost što nije u EU, naročito s obzirom na Španjolsku i Grčku koje pate zbog toga”, ispričala je Alison Keefe.

U Londonu je radila kao projektna menadžerica u bankarskoj informacijskoj tehnologiji i zarađivala je više nego danas u Hrvatskoj, ali ne žali zbog toga: “Htjela sam stubokom promijeniti svoj životni stil i biti sama sebi gazda. U tome sam u Hrvatskoj uspjela pa mi toliko ne smeta manja zarada.”

U Zagrebu u Babukićevoj ulici prije četiri godine otvoren je hostel Buzz Backpackers, a vlasnici tog hostela su japanski državljani Motomichi Ouchi i Tsutomu Takasuka. Zbog poslovnih obaveza Takasuka je bio odsutan tako da smo razgovarali samo s Ouchijem, koji je vrlo rado predstavio hostel te ispričao kako je zapravo počela njihova hrvatska avantura.
“U Zagreb sam prvi put došao 2003. godine kao turist i odmah mi se svidio grad, ali i ljudi koji su bili vrlo susretljivi i spremni pomoći. Dvije godine kasnije Tsutomu i ja odlučili smo ponovo doći u Zagreb, kako bismo pokrenuli vlastiti posao i počeli živjeti u Hrvatskoj. Čak šest mjeseci tražili smo adekvatan prostor i lokaciju, koja bi nas zadovoljila, a na kraju smo se odlučili za Babukićevu ulicu i ovu prekrasnu kuću”, rekao je Ouchi.

Takasuka i Ouchi živjeli su sedam godina u Britaniji i, osim Zagreba, zanimljivo im je bilo još nekoliko zemalja i gradova iz regije, ali pozitivna iskustva s hrvatskim Ministarstvom kulture te dobra suradnja sa Zagrebačkom turističkom zajednicom na kraju su presudili da hostel otvore u Zagrebu.

“Osim Zagreba razmišljali smo i o hrvatskoj obali, ali ondje ima previše privatnog smještaja koji bi nam bio ne samo konkurencija nego bi i gušio naše mogućnosti zarade i ekspanzije. Zagrebu je nedostajalo hostela, a činjenica da je glavni grad Hrvatske bila je jamstvo da će u naš hostel dolaziti turisti iz cijeloga svijeta, ali i lokalni turisti koji žele upoznati glavni grad svoje zemlje.”

Ouchi je zadovoljan radom hostela, iako smatra da se ovakav oblik turizma i usluge može još bolje promovirati te da je potrebno osigurati više dobrih lokacija, ali i mogućnosti onima koji pokreću ovakav oblik poslovanja.
“Djelomice sam zadovoljan našim hostelom jer i Tsutomu i ja voljeli bismo imati hostel s više spavaćih soba, s većim boravkom, ali i mjestima za odmor, što bi bio velik mamac za turiste koji žele dobar smještaj za prihvatljivu cijenu. Nažalost, vrlo teško je naći dobru lokaciju za otvaranje hostela, a i recesija je utjecala na naše poslovanje.”

Partner i on ne razmišljaju o širenju poslovanja, jer osim velikih financijskih izdataka problem im je i to što ima vrlo malo privlačnih lokacija koje bi bile isplative za otvaranje hostela. U budućnosti svakako žele razviti svoj posao, a osim u Zagrebu planiraju otvaranje hostela i na hrvatskoj obali.

“Problem nam je što većina turista Hrvatsku i Zagreb vidi kao savršeno ljetno odredište, a zapravo bi ovaj grad cijele godine trebao privlačiti turiste, jer ima velike mogućnosti, samo ih treba iskoristiti na pravi način. Smatram još uvijek da Zagreb mora i može ponuditi više svojim gostima. Upravo surađujemo s Turističkom zajednicom grada Zagreba, ali i svim ostalim hostelima, kako bismo nešto promijenili, jer kod nas se gosti u prosjeku zadržavaju noć ili dvije, ali samo zato što su nezadovoljni ponudom grada. Zagreb treba neku atrakciju, nešto što će turistima dati razlog da ostanu tjedan, deset dana, pa i duže.”

Ouchi je zadovoljan i sretan u Zagrebu, a u Japan putuje svake dvije godine, dok njegova rodbina još nijednom nije bila u Zagrebu. Uživa u hrvatskoj hrani i mirnom životu, koji mu je trebao nakon sedam godina u Britaniji.
“Posao uvijek može bolje, tako da vjerujem da će i ovaj hostel postizati bolje poslovne rezultate. Uvijek može biti bolje, ali ne želim se žaliti jer u Zagrebu imam jako kvalitetan i dobar život. Ni u jednom trenutku nisam požalio što sam došao ovamo, a iako volim putovati i često mijenjati svoje životno okruženje, vjerujem da ću u Zagrebu ostati još jako, jako dugo”, rekao je Ouchi.

Nick Colgan u Zadar je prvi put došao u kolovozu 2003. godine u posjet prijatelju, a osam mjeseci kasnije odlučio se preseliti iz Londona u Hrvatsku i započeti vlastiti posao. Osnivač je The Garden Festivala koji iz godine u godinu privlači sve više renomiranih izvođača iz Velike Britanije, ali i cijeloga svijeta, a koji posjeti i do 5000 gostiju iz Europe i Hrvatske.

“U Zadar sam došao živjeti u travnju 2004. godine, a cijela obitelj preslila se u srpnju 2004. čime je započeo naš život u Hrvatskoj. Na početku smo bili svi malo nervozni jer nismo znali što možemo očekivati od svega, ali pokazalo se da smo donijeli dobru odluku i danas smo sretni što radimo i živimo u Hrvatskoj”, rekao je Colgan.

Koliko mu se sviđa Hrvatska najbolje pokazuje činjenica da je kupio stan u centru Zadra kako bi njegova djeca bila što bliže školi, ali i vrlo dobra suradnja s gradom Zadrom, s kojim već ima dogovorene neke nove ideje i vizije za promociju turizma u Zadru i Hrvatskoj.

“Posao ide sve bolje i bolje, a vjerujem da će tako biti i u budućnosti. Nakon teških početaka, uspjeli smo festival dovesti na jednu zavidnu razinu, a sve veći broj turista i gostiju potvrđuje da smo na dobrom putu. Nove zrakoplovne linije, dobra povezanost sa Zagrebom i odlična promocija kroz medije razlog su sve veće popularnosti Garden festivala. Moram zahvaliti i gradu Zadru koji je prepoznao moju inicijativu i koji mi je bio velika podrška u samim počecima”.

Colganu je oduvijek želja bila imati vlastiti festival, želio je napraviti nešto atraktivno što će privući ljude u Zadar i Hrvatsku. Osim festivala ima i druge planove, a vjeruje da će uz pomoć svojih prijatelja iz glazbene industrije, ali i svoje obitelji uspjeti u naumu da otvori veliki glazbeni studio u Zadru.

“The Garden Festival je uhodan i ima već svoj značaj u hrvatskoj turističkoj ponudi. Želja mi je otvoriti glazbeni studio u Zadru, u kojem bih radio s glazbenicima, ne samo iz Hrvatske, nego i iz Europe. Ali isto tako želja mi je da se u tom studiju obrazuju svi oni mladi koji vole glazbu, a nemaju mogućnosti upisivati glazbene akademije i svi oni koji vole glazbu”.