Broj iseljenika iz Hrvatske iz dana u dan sve više raste, no raste i broj useljenika. Dok brojni Hrvati ovdje ne vide mogućnost financijskog napretka pa se iseljavaju u zemlje s jačim ekonomijama poput Njemačke ili Kanade, stranci dolaze u Hrvatsku, ne samo kako bi je turistički razgledali, već kako bi u njoj živjeli i radili. Iseljenik je osoba koja privremeno ili trajno boravi, kao imigrant, u zemlji u kojoj nema državljanstvo. Na engleskom se takve osobe nazivaju “expats”. Riječ dolazi od latinskih pojmova ex (“izvan”) i patria (“zemlja, domovina”).

Britanac Constantine Azar, Khan Kanga iz Pariza i Gustavo Vilera iz Venezuele već godinama žive u Zagrebu i uspješno rade. Sva trojica za sebe odmah kažu da su “expats”. Noću se druže po restoranima, barovima, kafićima i noćnim klubovima u centru hrvatske metropole, a danju naporno rade.

Constantine Azar suvlasnik je jedne od najvećih tvornica baklava u Europi. Prije dvije godine došao je u Hrvatsku tražeći zemlju u koju bi investirao. “Rumunjska i Bugarska bile su prvotne opcije. Međutim, nisu mi sasvim odgovarale kao mjesta gdje bih investirao i nisu imale infrastrukturu poput one u Hrvatskoj. Naš posao ovisi o izvozu, tako da je Rijeka kao luka bila veliki plus u odabiru, kao i činjenica da je Hrvatska europska zemlja”, kaže Azar.

Svi njegovi radnici su Hrvati i trenutno ih je zaposleno dvadesetak. “Prva stvar koju napravim svakoga radnog dana jest da osoblju u uredu poželim na engleskom dobro jutro. Poslije toga odem do kata na kojem je pekara kako bih se uvjerio da su proizvedene baklave na razini kvalitete koju očekujemo”, kaže suvlasnik tvornice baklava Nubake. Sa svojim partnerom koji živi u Londonu i povremeno dolazi u Hrvatsku, izvozi baklave u 12 zemalja. Nada se da će se do kraja 2016. taj broj povećati na 16 te da će im dobit za iduću godinu biti dva milijuna eura. Cilj je, kaže, udvostručiti zaradu iz godine u godinu.

“EKONOMIJA JE TRENUTNO U REGRESIJI, ali se nadam da će se to promijeniti kada se emigranti ponovno vrate u Hrvatsku i pokrenu posao u svojoj zemlji. Birokracija je problem, kao i poslovna klima koja bi trebala biti fleksibilnija”, kaže Azar nadodajući da Hrvati imaju pomalo neopterećen stav prema poslu te da vlada svojevrsna ljutnja između vlasnika i radnika. “To ja nazivam “prtljagom iz prijašnjeg režima”. Stav prema ekonomiji i radu trebao bi biti pozitivniji, a odgovornost veća. Mediji bi trebali više veličati ‘heroje’ tako da ih drugi mogu slijediti te sami biti pozitivan primjer”, smatra Azar. Hrvati se, kaže, trude, ali je do stanja kakvo je primjerice u Velikoj Britaniji, još dalek put. Ipak, smatra da lokacija zemlje na Mediteranu pruža mnoge mogućnosti te da je tlo još uvijek neobrađeno u usporedbi s drugim razvijenijim europskim zemljama. Trebali bismo se, smatra, ugledati na ekonomske modele poput onih u Njemačkoj i Velikoj Britaniji te ih implementirati u svoj. Prelazak na euro bi, dodaje, potaknuo i olakšao trgovinu. Pronalazi Constantine Azar i neke prednosti Zagreba: “U usporedbi s Londonom, Zagreb je jeftiniji, sigurniji i manji. U Londonu trebate puno više planirati bilo što jer je grad prevelik.” O Hrvatskoj kaže da je skriveni dragulj kojeg njeni građani često ne znaju dovoljno cijeniti. “Ljudi su topli i gostoljubivi. Hrana je svježa. Domaća hrana je fantastična. Imate Plitvička jezera, obalu i gradski život, sve na malom prostoru. Postoje stvari koje se ne mogu kupiti novcem, a u Hrvatskoj su to: sunce, svježa hrana i svjež zrak. Takvo što nemamo u Londonu. Otkad sam došao u Zagreb, primijetio sam da tu život postaje sve zanimljiviji. Razni ljudi sve više ‘duše’ donose u grad”, zaključuje taj nasmiješeni i radišni Grk arapskih korijena koji je Veliku Britaniju, u kojoj je odrastao, zamijenio Hrvatskom.

KHAN KANGA DOSELIO SE U ZAGREB IZ SAN FRANCISCA prije dvije godine. “U San Franciscu živio sam osam godina. Za vrijeme života u SAD-u upoznao sam svoju bolju polovicu Martinu. U jednom trenutku trebala nam je velika promjena. Nisam se želio vratiti u Pariz gdje sam se rodio i odrastao. Htio sam otkriti novu regiju, novu kulturu. Tako smo se odlučili preseliti u Zagreb”, prisjeća se Khan Kanga. Svoju odluku nije požalio. Zagreb mu se najviše dopada zbog centralne geografske pozicije. Iz hrvatske metropole, kaže, možeš lako posjetiti mnoga druga mjesta u svim smjerovima. Osim toga, za manje od dva sata može se doći do hrvatske obale, što smatra neprocjenjivim.

Kada ga Hrvati upoznaju, prvo što ga pitaju jest “odakle si?” i “što radiš ovdje?”. Kad shvate da nije turist, nego da zaista tu živi, reakcija im bude gotovo uvijek ista. “Iznenađuje ih činjenica da bi netko došao živjeti u Hrvatsku. Neobična je kontradikcija to što je s jedne strane toliko ljudi ponosno na svoju zemlju koju jako vole, a s druge strane su oko nje jako pesimistični”, kaže Kanga koji je živio u sjevernim i zapadnim afričkim zemljama u razvoju te je imao priliku posjetiti susjedne zemlje na Balkanu. Kada život u Hrvatskoj uspoređuje s tim zemljama, stvari nisu uopće tako loše. Smatra da se Hrvati puno više fokusiraju na negativne aspekte, dok postoje brojne lijepe strane života ovdje. “Hrvatska je sigurna, uredna, ima izvanrednu infrastrukturu poput cesta, telekomunikacija itd. Ima sve aspekte moderne, metropolitanske sredine koja paralelno čuva svoj tradicionalni i kulurni šarm. Takvu kombinaciju zasigurno ne možete naći posvuda!”, kaže Kanga koji se profesionalno bavi marketingom i organizacijom raznih događaja (tzv. evenata).

U tom polju ima zavidno višegodišnje iskustvo. Organizirao je na stotine događaja u Parizu, San Franciscu i Los Angelesu za prestižne robne marke kao što su Moet&Chandon, Belvedere, Johnnie Walker, Perrier, Air France i brojne druge. Upoznavši lokalno tržište, ponudio je i tu svoje usluge. Osnovao je tvrtku za konzulting u marketingu i eventima, točnije “iskustveni marketing za premium and luxury brendove”, kako bi kreirao bliže veze između potrošača i brenda. “Hrvatska ima mnogo potencijala i brzorastuće tržište. Živeći tu uvidio sam da ima prostora da se eventi i uslužne djelatnosti uzdignu na svjetsku razinu”, smatra Kanga.

O ZAGREPČANIMA KAŽE DA SU POMALO HLADNI i da se u početku teško s njima zbližiti. “To još uvijek nije multikulturalan, kozmopolitski grad, pa pretpostavljam da se radi samo o pitanju vremena. Gotovo godinu dana trebalo mi je da se počnem osjećati ugodno u Zagrebu. Učeći o povijesti i kulturi, jednostavno sam shvatio da nekim ljudima treba više vremena da bi se s nekim zbližili”, kaže Kanga i dodaje da su mu prijašnja iskustva doseljenja u nove gradove, u kojima nikoga ne poznaješ, pokazala da upoznavanjem drugih iseljenika obnavljaš svoj društveni život. U Zagrebu je tako upoznao Constantina Azara i Gustava Vilera. “Premda imaju drugačije osobne i poslovne priče, mogu reći da zaista uživamo zajedno u Hrvatskoj. Imamo i mali ritual. Sjednemo na terasu nekog kafića, naručimo kavu ili rakiju, pozovemo ljude do nas da nam se pridruže i čarolija Zagreba počinje”, veselo će Khan Kanga.

Gustavo Vilera je umjetnički direktor specijaliziran za dizajn korisničkog sučelja. Rođen je u Venezueli, a prije dolaska u Hrvatsku živio je preko sedam godina u europskim zemljama – Španjolskoj, Francuskoj, Danskoj i najviše u Njemačkoj gdje je upoznao Hrvaticu, majku svojega sina Gustava mlađeg. “Došao sam s njom kao poduzetnik u Hrvatsku 2010. godine. Ona vam daje pomisliti kako nijedno poduzetništvo nije previše teško ako imate pravo društvo uz sebe. Otišla je iz Hrvatske prije dvije godine, a ja sam odlučio ostati. S toplim i gostoljubivim Hrvatima, u ovoj zemlji se osjećam kao doma. Nisam tu odlučio ostati zbog poslovnih prednosti ili iz financijskih razloga, već zato što se osjećam jako dobro kada sam okružen Hrvatima. Mentalitet, humor i možda čak i socijalistička pozadina, vraćaju me u toplinu Venezuele”, kaže Vilera.

Ne slaže se s tim da je u kontekstu ekonomije birokracija najgora stvar u Hrvatskoj, kada se uzme u obzir da je hrvatski hobi broj jedan sjesti u kafić i žaliti se. “Osobno ne razumijem kako toliko komplicirano može biti rukovoditi se potrebama, organizacijom, papirima i birokracijom u zemlji s četiri milijuna stanovnika koja ima jako velik broj zaposlenih u javnom sektoru, i to u ovom stoljeću”, kaže Vilera i dodaje da mu je nevjerojatno vidjeti kako Hrvati mogu na ulicama u velikom broju podržati svoju nogometnu reprezentaciju, a kada je riječ o kretanju zemlje u određenom smjeru, samo sjede u kafićima i prigovaraju, kao da ih se to ne tiče dovoljno da bi poduzeli akciju. “Venezuela je prije 15 godina imala istu apatiju, iste ljude sa stavom ‘ne tiče me se’. To nas je dovelo do toga da imamo najgoru ekonomiju u Latinskoj Americi, gdje je ljudsko dostojanstvo luksuz, a život vrijedi manje od para Nikeovih tenisica. U Venezueli danas možete vidjeti milijune ljudi koji su na ulicama u pokretu za nečim u što vjeruju da je najbolje za budućnost zemlje. Svi su aktivisti za dobro ili loše. Shvatili su, prekasno, da je puštanje ‘drugih’ da odlučuju, recept za korupciju i sramotu. Hrvatima danas nedostaje pravi smjer, da znaju što mogu aktivno raditi i imaju listu prioriteta u koju vjeruju kako bi izgradili bolju Hrvatsku”, kaže Vilera.

TAJ RAD NA PRODUKTIVNOSTI I UČINKOVITOSTI uzima toliko ozbiljno da trenutačno priprema beta izdanje aplikacije, kako iOS tako i Android, koja će aktivno preuzeti većinu tog birokratskog tereta pojednostavljujući komunikaciju, informacije i procesuiranje birokratskih zadaća. To će, kaže, osnažiti Hrvate da kao pojedinci ili u skupini, proaktivno budu učinkovitiji u ostvarenju tog procesa. Uz sve ostale projekte na kojima radi, većinu energije troši na aplikaciju koja će povećati produktivnosti, napredak i izgraditi bolju Hrvatsku za našu djecu.

Njegov uobičajeni radni dan pokazuje da su prvi koraci u napretku odgovornost i ustrajnost. “Dan mi započinje u 5.30 ujutro. Vani sam u 5.45. Prvo se sastajem sa Sergiom Varelom, još jednim ‘expatom’ koji živi u Zagrebu. On mi je desna ruka u radu na novoj aplikaciji koju sam spomenuo. Zajedno radimo u većim timovima i na drugim projektima. Preferiramo biti u uredu najkasnije u 6 sati ujutro. Doručkujem religiozno u 9 i ručam u 12. Nakon toga s timom odlazim u teretanu gdje trčim između 8 i 10 kilometara, ovisno o danu, i vježbam na tjelesnoj težini. Doma dolazim u 16, popijem svoj smoothy od svježeg voća i odspavam malo. Potom se opet nalazim sa svojim timom s kojim radim na novoj aplikaciji do 8.30 navečer”, kaže Vilera koji sebe opisuje kao upornu osobu. Smatra da je dobro imati tu karakteristiku jer će uporne osobe u nekom trenutku uvijek nadmašiti genijalce. Hrvati bi, po njegovu mišljenju, trebali biti proaktivniji. Spas ekonomije vidi u internetskom biznisu, u tehnološkim startupima te u pružanju mogućnosti mlađim generacijama koje, kako kaže, rade iz podruma. Hrvatsku preporučuje kao zemlju u kojoj možete imati ugodan, sretan, zdrav i siguran život, ali nije dovoljno dobra kao poslovna destinacija. Unatoč tome, u Zagreb je pozvao brojne ljude iz Engleske, Španjolske, Kolumbije i Brazila. Ostali su, kaže, barem godinu dana i bili su zadovoljni svojim boravkom. Posjetile su ga mnogo puta i majka i sestra. Obje su uživale u mirnoći i sigurnosti Zagreba. “Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i prisustvom brojnih studenata iz programa Erasmus, Zagreb se obogatio. Proširila se kulturna ponuda, razvili su se brojni hosteli, pivnice, tradicionalni dućani, različita zanimljiva mjesta poput Croatian Design Superstorea. Svega toga nedostajalo je u prijašnjoj ponudi Zagreba”, smatra Gustavo Vilera.

Sva trojica stranaca uočavaju napredak i prednosti Hrvatske na brojnim razinama, ponekad i bolje nego Hrvati sami. Uz to dokazuju da se uz određeni kapital, iskustvo, viziju i veliku volju, može dobro živjeti i u vrijeme ekonomske krize. Možda upravo ljudi poput njih mogu biti znatan poticaj u pokretanju Hrvatske.