Objavljeno u Nacionalu br. 389, 2003-04-29

Teški akutni respiratorni sindrom zarazio je tisuće i ubio stotine osoba u Kini, Singapuru, Kanadi i drugdje: masovne karantene, panika i pad turističkog i robnog prometa već udaraju na globalnu ekonomiju, a stručnjaci se boje da bi SARS mogao uzeti milijunske žrtve proširi li se na pothranjenu i siromašnu Afriku

Građani desetomilijunskog Pekinga žive u panici od izvanrednog stanja: vlast bi mogla zatvoriti sve izlaze iz grada, sve ceste, željezničke stanice i aerodrome te sve njih staviti u karantenu. Mnogi koji mogu napustiti grad čine to navrat-nanos. Vlakovi su prepuni studenata iz unutrašnjosti koji odlaze kući iz Pekinga, radnika sa sela koji su pokušavali naći posao u gradu. Grad napuštaju stranci iz predstavništava inozemnih tvrtki, stručnjaci, nastavnici, predstavnici međunarodnih organizacija. Skupina britanskih turista, koja je stigla u Peking radi sedmodnevnog obilaska Kine, odmah se htjela vratiti, ali im kineska vlast ne želi vratiti putovnice pa sad prosvjeduju preko britanskog veleposlanstva.

Drastične mjere interniranja zaraženih i sumnjivih uvedene u Kini možda neće biti dovoljne da iskorijene bolest u provinciji, pa će SARS postati stalna pojava u svijetuPekinško zdravstvo osnovalo je mobilne ekipe liječnika i bolničara koji u posebno označenim ambulantnim kolima, odjeveni u zaštitna bijela odijela, hitno odlaze na svaku adresu gdje se sumnja da je netko zaražen SARS-om. Uplašeni građani prijavljuju susjede čim zakašlju a ekipa se na adresi nađe za nekoliko minuta. Prije nego što počne pregledavati pacijenta, cijela se prostorija raskuži. Utvrde li se simptomi SARS-a, sumnjivac se odvozi u bolničku karantenu za oboljele. Osoblje ambulantnih kola odlazi na dekontaminaciju a njihova se odjeća spaljuje.

Lokacija gdje se zaraženi nalazio također se proglašava karantenskim područjem pa više nitko tko se tamo nalazio i mogao kontaktirati s oboljelim više ne smije napustiti taj prostor. Tako karantenskim područjima postaju stambene zgrade, poduzeća, studentski domovi, bolnice. Policija je zatvorila prilaz do nekoliko stambenih blokova u Pekingu. Velika bolnica s 2600 pacijenata i bolničkog osoblja potpuno je zatvorena, čuvaju je iznutra ljudi odjeveni u bijela zaštitna odijela, izvana policija. Tvrdi se da je u bolnici epidemija zahvatila 51 osobu. Slične se mjere uvode i u glavnoj pekinškoj zaraznoj bolnici. Pekinški studentski dom proglašen je karantenskim područjem, koje studenti ne smiju napustiti. Iz drugog studentskog doma 50 studenata, pod sumnjom da su bili u kontaktu s oboljelim od SARS-a, prebačeno je iz Pekinga u vojni logor pretvoren u karantenu.

Navodno je tako na 14 dana u Pekingu u prisilne karantene zatvoreno 4000 ljudi. Onima koji su s njima mogli biti u kontaktu zabranjeno je da napuštaju kuću pod prijetnjom drastičnim kaznama. U Pekingu su zatvorenesve škole, kod kuće su ostala 2 milijuna učenika. Otkazana su sva javna okupljanja, pa i prvi koncert Rolling Stonesa u Kini i kinesko nogometno prvenstvo. Ukinuti su prvomajski praznici, koji su trebali trajati sedam dana, kako Kinezi ne bi putovali i prenosili bolest.

Vlast u Pekingu uvjerena je da se epidemija SARS-a može suzbiti samo tako drastičnim mjerama, što je potpun zaokret od donedavne neodgovorne politike zbog koje su smijenjeni gradonačelnik Pekinga i kineski ministar zdravstva. SARS se pojavio u Kini još u studenom, u južnoj pokrajini Guangzhou, ali isprva liječnici nisu prepoznali novu bolest. Kad se ona u toj pokrajini počela naglo širiti i kad su liječnici utvrdili da je posrijedi epidemija opasne nepoznate bolesti, lokalni političari u Guangzhouu i ministarstvu zdravlja u Pekingu o tome su šutjeli, pokušavajući tajnim mjerama obuzdati bolest. Tako se ponašala i gradska uprava Pekinga kad su se prvi slučajevi bolesti pojavili i u glavnom gradu,. Tako se epidemija naglo raširila i poprimila sadašnje opasne razmjere izazvavši opću paniku. Tek nakon što je prije dva tjedna kineski predsjednik Hu Jintao posjetio pokrajinu Guangzhou i dao nove instrukcije u vezi sa SARS-om, državna politika prema toj bolesti potpuno je promijenjena pa se otišlo u drugu krajnost. U Kini je dosad evidentirano 2600 slučajeva bolesti (u Pekingu tisuću), od toga 115 smrtnih.

U Kini su napokon shvatili da je najefikasnije ono što su u drugim zemljama već odavno počeli primjenjivati u borbi protiv SARS-a – izolacija zaraženih, kako bi se spriječilo širenje epidemije. To je zasad jedini način borbe protiv bolesti za koju još nema cjepiva ni lijeka jer je uzročnik nepoznat. Tvrdi se da je to virus corona iz obitelji virusa koji izazivaju običnu gripu, ali da je mnogo agresivniji a neugodno mu je svojstvo da stalno mutira. U Kini se bolest proširila u 21 pokrajinu s najmanje tri velika žarišta – pokrajinama Guangzhou i Shaanxi te Pekingom. U najvećem gradu Šangaju zasad je otkriveno nekoliko slučajeva.

Slično Pekingu ponaša se i Singapur, koji je na početku epidemije bio – nakon kineske pokrajine Guangzhou i Hong Konga – treće najveće svjetsko žarište. Singapur je bio prva zemlja na svijetu koja je uvela karantenu za one za koje se sumnjalo da su bili u kontaktu s oboljelima od SARS-a i to je vjerojatno glavni razlog zašto je epidemija uglavnom zaustavljena, uz minimalan broj novih slučajeva. No Singapur je bio prva zemlja koja je uvela i najstrože mjere pri ulasku u zemlju i izlasku iz nje, što su tek poslije počeli slijediti i drugi.

Trenutačno je u Singapuru u karanteni 2489 osoba. U Singapuru su dosad evidentirana 192 slučaja SARS-a, od kojeg je umrlo 19 osoba, što iznosi 10 posto, a to je veći postotak nego u drugim zemljama (obično 6 posto). Broj novih slučajeva posljednjih se dana smanjuje na jedan ili dva dnevno, a vlast je uvjerena da će za mjesec dana iskorijeniti epidemiju. Karantene su ovih dana pooštrene i prekršiteljima (kojih je dosad bilo 16) prijete oštre kazne bez suđenja: šest mjeseci zatvora i globa od 8500 dolara. Neke su osobe u posebnim logorima za karantenu, druge kod kuće. One u kućnoj karanteni kontrolirat će se pomoću elektronskih okova na nogama i videokamera u njihovim kućama.

Svi taksisti prije odlaska na posao medicinski se provjeravaju, mjeri im se temperatura a na njihova vozila stavljaju naljepnice koje potvrđuju da su zdravi. Škole ne rade. Zaposleni u restoranima moraju nositi masku od izlaska iz kuće do dolaska na posao, posebno ako se voze javnim prometom. Čim uđu u restoran, mjeri im se temperatura, a onaj tko ima više od 37 stupnjeva predaje se liječniku. Ostali idu na tuširanje i moraju odjenuti čisto rublje i odjeću. I u poduzećima se provode posebne mjere kontrole zdravlja, koje se preporučuju i obiteljima. Država je kupila milijun elektronskih toplomjera koje će besplatno dijeliti. Svi putnici koji stižu na singapurski aerodrom prolaze ispred infracrvenog skenera koji provjerava njihovu tjelesnu temperaturu. Posebno se kontroliraju putnici iz Kine i Hong Konga. Skeniraju se i svi putnici koji odlaze iz Singapura i onima s povišenom temperaturom zabranjuje se ukrcaj.

Uz karantenu, kontrola zračog prometa najdjelotvornija je mjera protiv širenja SARS-a. Bolest je od studenoga do veljače bila ograničena samo na ruralni dio kineske pokrajine Guangzhou, gdje se stanovništvo malo kreće i koju stranci ne posjećuju, sve dok 21. veljače SARS-om zaraženi kineski liječnik bolest nije prenio u Hong Kong, gdje je želio dobiti bolju njegu. On je u liftu hongkonškog hotela kašljem zarazio nekoliko drugih hotelskih gostiju, a oni su bolest prenijeli u Singapur, Vijetnam i Kanadu. Da se protiv SARS-a treba boriti i restrikcijama u zračom prometu, stav je i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja je preporučila da se ne putuje u zaražena područja, kojima je proglasila Kinu (posebno pokrajine Guangzhou i Shanxi, te gradove Peking i Hong Kong) i – kanadski grad Toronto.

U Torontu su zbog toga ogorčeni, iako je SARS u prvom valu stigao u taj grad, kamo ga je iz Hong Konga prenijela kanadska državljanka kineskog podrijetla, koja je potom umrla, kao i njezin sin kojeg je zarazila. Bolest se brzo proširila u Torontu, a bilo je i slučajeva i u nekim drugim mjestima savezne države Ontario. U Kanadi je dosad evidentirano 265 slučajeva SARS-a a 19 je pacijenata umrlo. No gradska vlast u Torontu tvrdi da je situacija pod kontrolom, jer se SARS pojavio samo u pojedinim zgradama, koje su izolirane, i bolnicama. Priznaju da se svakodnevno evidentiraju novi oboljeli, ali se epidemija usporava.

Kanadski premijer Jean Chretien u petak je u Torontu izjavio da odluku WHO-a smatra neopravdanom i da je kanadska vlada tražila od WHO-a da je promijeni jer ekonomski pogađa Toronto, ali je WHO zasad pristao jedino na to da je u utorak ponovno razmotri. Chretien je Torontu obećao 400 milijuna dolara za borbu protiv SARS-a i saniranje posljedica epidemije. Obznanio je da će kanadska vlada, u znak podrške, svoju sljedeću sjednicu održati upravo u Torontu, gdje će Chretien prespavati u hotelu zajedno sa suprugom i, najavio je, “jako mirno spavati”.

Građani Toronta jako su zabrinuti zbog ekonomskih posljedica preporuke WHO-a: sve manje putnika stiže u grad, otkazane su međunarodne konvencije, britanski pjevač Elton John otkazao je koncert zakazan za 28. travnja na kojem je trebao nastupiti i američki pjevač Billy Joel. Gradonačelnik Toronta zamolio je one koji imaju zakazane poslovne sastanke, konvencije, posjete Torontu da ih ne otkazuje, tvrdeći da je situacija u gradu pod kontrolom, da se epidemija smiruje, da su oboljeli u karanteni.

Oštre mjere poduzimaju i zemlje gdje još nema žrtava SARS-a ali gdje zbog velike frekvencije putnika postoji opasnost od zaraze, u prvom redu SAD i Britanija. Na najvećem europskom aerodromu, londonskom Heathrowu, uvedene su posebne mjere kontrole putnika s Dalekog istoka i iz Toronta. Slično je i na američkim aerodromima. Air India obustavila je letove za Daleki istok. U SAD-u je evidentiran 41 sumnjiv slučaj, zasad ni jedan smrtan. No i u SAD-u se osjećaju ekonomske posljedice SARS-a. Sve očitije SARS utječe na ekonomsku aktivnost na Dalekom istoku, a to zabrinjava američke privrednike. Hong Kong je već u ekonomskom kolapsu jer je turizam posve zamro. Hongkonški hoteli, restorani, trgovine otpuštaju višak radnika. Broj putnika hongkonške avionske kompanije Cathay Pacific pao je za 40 posto, a ako se situacija ne popravi do sredine svibnja, tvrtki prijeti bankrot. Na Tajvanu je evidentiran 41 slučaj SARS-a, oboljelih ima u Maleziji, Singapuru, na Filipinima su dvije osobe umrle od SARS-a. Londonska financijska kuća Standard Chartered procijenila je da će zbog SARS-a ekonomije deset dalekoistočnih zemalja pretrpjeti ukupni gubitak od 15 milijardi dolara.

U Kini neka poduzeća zbog problema povezanih s epidemijom SARS-a ne mogu ispuniti poslovne obveze. Zbog pada broja turista koji putuju na Daleki istok američka tvrtka Kodak smanjuje isporuke filmova na tamošnja tržišta pa je zbog toga pala vrijednost njenih dionica na newyorškoj burzi. Pad vrijednosti dionica pretrpjele su i mnoge druge kompanije koje intenzivno posluju s Kinom i Dalekim istokom.

Kina je postala drugi ekonomski partner SAD-a, nedavno prestigavši Japan. Čak 15.000 američkih tvrtki posluje s Kinom koja danas ima najpropulzivniju ekonomiju na svijetu. Svako zaustavljanje kineskog ekonomskog buma dramatično će utjecati i na američku privredu i radna mjesta. Već i obična robna karantena, koju bi Amerikanci mogli uvesti za isporuke kineske robe u SAD i koja bi usporila njen prolazak kroz američke luke i aerodrome, mogla bi imati velike štetne posljedice.

Zato se i u SAD-u poduzimaju veliki napori u borbi protiv SARS-a u cijelom svijetu. Centar za kontrolu bolesti u Atlanti koordinira istraživanja uzročnika SARS-a. SAD snažno podržava i mjere WHO-a i spreman je pomoći zemljama koje su najviše pogođene SARS-om. WHO tvrdi da se upravo u ovom trenutku odlučuje hoće li SARS biti iskorijenjen ili će postati endemska bolest s kojom će se čovječanstvo dugo hvatati u koštac.

Stručnjaci WHO-a vrlo su nezadovoljni što ih Kinezi nisu obavijestili o novoj bolesti odmah nakon izbijanja epidemije, koja se tada mogla odmah ugušiti. SARS bi tada bio na razini ebole, koja se pojavi ponegdje u Africi u obliku manje epidemije, ali se odmah i suzbije. Sada je čovječanstvo u opasnosti da SARS postane opasan poput AIDS-a.

Singapurski primjer upućuje na to da bi se energičnim mjerama mogla zatvoriti sva žarišta i tako uništiti SARS. Stručnjaci su uvjereni da bi se mogla uništiti glavna žarišta u Hong Kongu, Hanoju i Torontu. No nisu sigurni je li moguće zaustaviti širenje SARS-a u Kini.

Stoga sada pomno prate sve što poduzimaju Kinezi. Tamošnje su mjere drastične, ali možda će u Pekingu dati rezultate. No stručnjaci su skeptični prema razvoju situacije u unutrašnjosti. Kineska zdravstvena služba nije razvijena ni efikasna, slabo je opremljena, sa slabo uvježbanim osobljem, na mnogim mjestima birokratski vođena. Sumnja se da čak ni situacija u Šangaju nije pod kontrolom, jer tamošnja vlast izvješćuje o samo slučajeva SARS-a, što je malo vjerojatno u gradu s više od 13 milijuna stanovnika povezanom sa zaraženim područjima. No ima i optimističkih procjena, jer je kineska vlast u novijoj povijesti pokazala da je u kriznim situacijama spremna na drakonske mjere, odnosno na ekstremne postupke prema pojedinim segmentima stanovništva kako bi se zaštitila ukupna zajednica.

Kinezi su svjesni da SARS može ugroziti sadašnje kinesko otvaranje svijetu i uključivanje u globalizaciju, kao i povjerenje građana u vlast, koja se posljednjih godina počela okretati prema javnosti i poticati međuodgovornost vlasti i javnosti. Kineska se vlast u borbi protiv SARS-a odlučila otvoreno ponašati i prema vlastitoj javnosti i prema međunarodnoj zajednici, jer će o tome ovisiti ne samo iskorjenjivanje SARS-a nego i ishod kineskog projekta otvaranja i globalizacije te postupni prijelaz iz maoističkog komunističkog režima u demokratsko, poduzetničko društvo.

Svjetska zdravstvena organizacija tvrdi da je sada ključan trenutak u kojem će se SARS suzbiti ili će se pak nezadrživo proširiti. Stručnjaci WHO-a smatraju da je važno što prije suzbiti SARS, dok još nije prodro u Afriku, gdje su medicinske službe najlošije, zdravlje stanovnika ionako najslabije, gdje su glad i AIDS oslabili imunološki sustav milijuna ljudi i gdje SARS nitko ne bi mogao zaustaviti.