Objavljeno u Nacionalu br. 383, 19. ožujak 2003.

Najnovije hrvatsko istraživanje staro je 11 godina i govori da Hrvatska, iako je po broju razvoda u svjetskom vrhu, živi u društvenom kamenom dobu

Marko je Sanju, oboje su ekonomisti, osvojio svojom energijom, nemirnim i zabavnim duhom, spremnošću da je iznenadi. Činio joj se kao čovjek koji zna što želi i kako će do toga doći. Imponiralo joj je što se on sviđa i drugim ženama, vjerujući da ono što vrijedi žele i druge. Njega je oborila njezina širokogrudnost, tolerantnost i predanost. Uz nju je imao osjećaj da diše punim plućima, da mu pruža bezuvjetnu ljubav i razumijevanje, a da pritom nije posesivna. A i seks je bio hemingvejski, nije se tresla zemlja, ali ni s jednom ženom mu nije bilo kao s njom… Kad su se vjenčali, Marko nije prestao iznenađivati Sanju, samo što se vrckavi duh u praktičnom životu pokazao nepouzdanim – zaboravio bi otići po djecu u vrtić i nikad nije dolazio kući na vrijeme. Nije uspio realizirati nijedan od svojih poduzetničkih planova u koje je uložio sav njihov novac: restorana, autopraonice, agencije za pomoć u kući. On je odbijao preuzeti rutinske obaveze, a ona je nosila teret odgoja i brige za dvoje djece te je postala i glavni financijer obitelji. To što je račune podmirivala njegova supruga, prijateljima je tumačio: ona samo “kvoca” i nikad joj dosta novca. Jaz među njima postojao je sve veći, sve dok suočena s policijskim pozivom nakon deset godina braka, nije spoznala da je i nepremostiv. A to da je majka, domaćica, majstorica u kući, uspješna u svojem poslu i silno usamljena sa mužem koji se tek traži spoznala je to na okrutan način: obavijestili su je da joj je suprug uhvaćen pri pokušaju pljačke banke i odveden u pritvor. Marka je u toku sudskog procesa bilo teško povezati s kriminalcem koji je stavio najlonku na glavu i dječji pištolj uperio u službenicu banke. Zbog primjerenog vladanja, izašao je iz zatvora godinu i pol prije roka, ali njihov brak bio je zauvijek izgubljen.

Najčešći uzroci razvoda u Hrvatskoj su alkoholizam i miješanje roditelja u brak Službena politika brak tretira kao jaram kojeg treba podnositi bez obzira na cijenu Premda je Sanjin i Markov slučaj bizaran primjer raspada braka, on pokazuje u kakvu zamku upadaju moderni brakovi, u eri izmijenjenih društvenih odnosa i uloga spolova te potvrđuje ono što posljednjih godina otkrivaju sociolozi obitelji u svijetu: brakovi se danas raspadaju zbog iznevjerenih očekivanja, uvjetovanih različitim porijeklom, obrazovanjem, interesima, pogledima na život, društvenim statusom. A epizode bračnih nevjera, kao uzrok rastava, u modernim društvima ostale su zapisane kao poglavlja koja pripadaju generacijama baka i djedova.

U Hrvatskoj se raspadne svaki peti brak. Po stopi od 4,1 raspadnutih brakova (broj rastavljenih na tisuću stanovnika) Hrvatska ne zaostaje mnogo za Amerikom, koja je sa stopom od 4,7 svjetski rekorder po broju bračnih brodolomaca. No po uzrocima razvoda braka i društvenoj klimi kao da je još u kamenom dobu. Takav se zaključak nameće kad se pogledaju najnoviji rezultati dvogodišnjeg istraživanja što su ga proveli sociolozi u Njemačkoj. Pokušaj novinara Nacionala da te rezultate – koji utvrđuju faktore bračne stabilnosti u suvremenom društvu – usporede sa sličnim takvim u Hrvatskoj, završio je neuspjehom. Posljednje istraživanje na sličnu temu kod nas je proveo profesor Josip Obradović, najveći autoritet na području sociologije obiteljskih odnosa, prije 11 godina.

Podaci do kojih je tada došao Obradović, istražujući kvalitetu bračnog zadovoljstva među 1540 supružnika na urbanoj populaciji, teško korespondiraju sa onima u naprednijim društvima. I muškarci i žene tada su otkrili da im je konzumiranje alkohola nje ili njega jedna od najvećih prepreka bračnoj sreći. Dok su žene kao najvažniju stvar u braku naglašavale osjećaj zajedništva, muškarci su deklarirali da im je u braku najvažnije seksualno zadovoljstvo, da se protive utjecajima šire obitelji na bračne odnose te su priznali da imaju tradicionalnu predodžbu o ulozi žene. Obradović je zaključio da su muškarci u Hrvatskoj snažni individualisti koji vole dominirati – važno im je da odlučuju, da im nitko ne remeti osjećajni život, pa čak niti vlastito dijete. Manje su od žena spremni žrtvovati vlastite potrebe i uvažavati potrebe supruge ili djeteta. Žene pak vide brak kao čvrstu okosnicu svog života. Među najvažnije uzroke koje remete obiteljski sklad navele su upletanje muževljevih roditelja, alkohol i česta izbivanja supruga.

Stoga će se vjerojatno i rezultati istraživanja njemačkih sociologa, koji su izazvali golemo zanimanje tamošnje i europske javnosti, moći primijeniti na hrvatske prilike tek za nekoliko desetljeća. Njemački znanstvenici, suočeni s trendovima potrošačkog društva, koje brzo živi i brzo se rastavlja, dvije su godine ispitivali faktore koji spajaju i razdvajaju ljude te utječu na stabilnost braka. Istraživanje je obuhvatilo 2500 bračnih parova i 2500 rastavljenih parova. Na obitelj primjenjuju matematičku računicu: ako su “troškovi” braka veći od “koristi”, rastava je neminovna. Pritom važnu ulogu igraju ne samo osjećaji bračnog zadovoljstva, nego i barijere. Ispitujući te barijere sociolozi su u Njemačkoj došli do slijedećih otkrića: ako se supruga nije odrekla karijere i radi puno radno vrijeme, to donosi 25 posto rizika za razvod i to iz najmanje dva razloga: financijski je autonomna, a radno mjesto donosi joj veću šansu da upozna novog partnera. Parovi u gradu žive s 44 posto više opasnosti od razvoda jer su u gradu i mogućnosti i dinamika života bitno drugačiji od onih u ruralnim sredinama. Djeca parove drže u načelu na okupu i prepreka su rastavi, pa čak i kad su neplanirana, ali još uvijek postoji rizik od 36 posto za one parove koji su se vjenčali u doba dok su iščekivali prinovu.

Parovi koji imaju zajedničko stambeno vlasništvo imaju i 54 posto više šanse da im se brak održi, više iz računice nego ljubavi, jer razvod donosi gomilu imovinskih problema. Potpisivanje predbračnog ugovora, kojim se reguliraju financijske posljedice u slučaju rastave, čini brak čak 47 posto krhkijim jer ga potpisuju oni koji sumnjaju u njegov opstanak. Parovi koji su rekli da u crkvi imaju 39 posto više šanse ostati zajedno.

Muškarci koji su se oženili u zrelijim godinama, sa svakom godinom života dobivaju sedam posto šansi za uspješan brak od onih koji su brak sklopili u ranoj mladosti: istraživanje je pokazalo da je izbor bolji što se duže tragalo za prikladnim partnerom. Kod žena je taj postotak sveden na dva iz bioloških razloga: što su starije, to im je manja šansa da pronađu atraktivnog partnera. Proučavajući obiteljski background supružnika, Nijemci su zaključili kako su spremniji za razvod parovi u kojima je jedan od supružnika doživio rastavu svojih roditelja. Ako je to iskustvo proživio muškarac, brak je 51 posto osjetljiviji, jer je rastava naučena kao sredstvo rješavanja konflikta. Ako je žena proživjela traume zbog rastave roditelja, sposobnosti partnerskog življenja smanjene su joj za 146 posto.

Bračne krize u Hrvata egzaktno su izmjerene jedino na stranicama crne kronike. Sve ostalo prepušteno je uglavnom inerciji. O upaljačima koji ljude navodi da “da, dok nas smrt ne rastavi” zamjene samačkim životom, svjedoči tek praksa u zagrebačkom bračnom savjetovalištu, jedinom takvom u Hrvatskoj, u kojemu rade tri terapeuta. Ana Kosavec, sociologinja, bračni i obiteljski terapeut, naglašava kako oni ne daju izravne savjete, nego pomažu ljudima kako da izađu na kraj s problemima… Među najčešćim razlozima poremećenih bračnih odnosa navodi preljub koji češće muči muškarce nego žene, potom dijeljenje stambenog prostora s roditeljima i općenito financijsku nesigurnost. Njezino je iskustvo da “tamo gdje postoji emocionalna veza, postoji i velika mogućnost da par ostane zajedno, pogotovo ako su svjesni problema i žele promijeniti svoje ponašanje”.

Bez obzira na to što i aktualna vlast, poput bivše, javno proklamira obitelj kao društvenu svetinju, u Hrvatskoj ne postoji sustavna briga za obitelj i brak. Stručnjaci koji se bave sociologijom obitelji doslovno se mogu nabrojati na prste jedne ruke. U Institutu za društvena istraživanja nitko se ne bavi problemima obitelji, a psihijatri zaposleni u bolnicama nerado se specijaliziraju za bračnu terapiju jer rad s bračnim partnerima u zamršenim i poremećenim odnosima zahtjeva posebne vještine. Ne postoje institucije i modeli koje bi pomogle ljudima da prebrode bračne krize ili da se razvedu na najmanje bolan način i lakše započnu novi život. Ukratko, službenoj politici draži je tradicionalni i konzervativni smjer – brak tretira kao jaram kojeg treba podnositi bez obzira na cijenu.

Glavni razlozi razvoda u SAD-u i Hrvatskoj
Prema Američkoj akademiji bračnih odvjetnika

Glavni razlozi razvoda u Americi nastali su prema rezultatima višegodišnjeg istraživanja Američke akademije bračnih odvjetnika, najmoćnije organizacije te vrste u Americi. Uzroci razvoda u Hrvatskoj predstavljeni su na temelju istraživanja Josipa Obradovića iz 1992., posljednjeg koje je rađeno.
AMERIKA
1.Loša komunikacija
2.Financijski problemi
3.Nedostatak posvećenosti braku
4.Pretjerana okupiranost poslom
5.Dramatična promjena prioriteta
6.Nevjera
7.Neispunjena očekivanja
8.Ovisnosti
9.Psihičko, fizičko i seksualno nasilje
10.Nedostatak vještina u rješavanju sukoba
HRVATSKA – PERCEPCIJA ŽENE
1.Zajedništvo
2.Muževo konzumiranje alkohola
3.Utjecaj muževih roditelja na brak
4.Utjecaj ženinih roditelja na brak
5.Konflikt između uloga u braku i izvan njega
6.Obavljanje ‘muških’ i ‘ženskih’ poslova
7.Stavovi prema uvjetima rada i života
8.Zadovoljstvo seksualnim životom
9.Percepcija vrijednosti ‘muških’ i ‘ženskih’ poslova
10.Vlastite izvanbračne veze
HRVATSKA – PERCEPCIJA MUŽA
1.Seksualno zadovoljstvo muža
2.Ženino konzumiranje alkohola
3.Utjecaj muževih roditelja na brak
4.Utjecaj ženinih roditelja na brak
5.Percepcija vrijednosti ‘muških’ i ‘ženskih’ poslova
6.Konflikt između obveza u braku i u radu izvan kuće
7.Sudjelovanje u odlučivanju
8.Utjecaj vlastitih i ženinih roditelja na seksualni život
9.Zajednički ciljevi
10.Percepcija uloge žene u braku i izvan kuće

Savjeti za rješavanje bračnih problema

Preporuke američkih bračnih odvjetnika

LOŠA KOMUNIKACIJA
Usmjerite se na rješavanje problema, a ne na pobjedu u svađi.

Objasnite svoje riječi ako mislite da vas je partner krivo razumio.

Brzo opraštajte i zaboravljajte.

Nemojte govoriti u šiframa: jasno recite što mislite i želite.

Ne budite grubi prema partneru, ne sramotite ga pred trećim osobama.

Nemojte misliti da vas partner osobno napada ako misli drugačije nego vi.

FINANCIJE
Podijelite zaduženja za redovite (kupnja namirnica) i kapitalne (kuća, auto) izdatke ravnopravno u odnosu na to koliko tko zarađuje.

Postavite zajedničke kratkoročne i dugoročne ciljeve, te ih se držite.

Neka svaki partner, ovisno o financijskoj situaciji, ima nešto svog novca koji može potrošiti kako želi.

Ako trošite više nego zarađujete, izradite proračun i držite ga se.

OPĆI SAVJETI
Odnosite se prema partneru kao prema najboljem prijatelju i suradniku. Ne očekujte od partnera više nego dajete. Nemojte izgubiti smisao za humor. Ne ponižavajte partnera u javnosti ili privatno. Naučite slušati, naučite čuti. Uočite vlastite pogreške i priznajte ih. Kad se ispričavate, potrudite se da isprika zvuči uvjerljivo. Budite spremni na promjenu vlastitih stavova i mišljenja. Gledajte na promjene u životu kao na priliku za rast. Ne pokušavajte mijenjati svog partnera, prihvatite ga onakvog kakav jest.

Vesna Mimica, koreografkinja
Rastala sam se prvenstveno zato što naš brak nije funkcionirao, bio je loše zasnovan. A kada me moj bivši muž, inače profesor, udario tako da sam s potresom mozga završila u bolnici, izgubila sam svaku volju i želju da popravljam i spašavam taj brak.

Kad danas gledam na to razdoblje, uviđam da sam morala primijetiti brojne signale u njegovu ponašanju koji su mi trebali ukazati na njegovu prijeku narav i da će kad-tad izazvati veliki problem u mojem braku. Naime on je imao napade nerazumnog bijesa, bolesne ljubomore i pretjerane ljutnje, ali tada to nisam shvaćala jako ozbiljno. Nakon tog iskustva sve žene upozoravam da takve ispade ljubomore i bijesa shvate krajnje ozbiljno jer su to simptomi nečijeg karaktera i ponašanja u vezi. Doduše, ja sam odmah shvatila da je njegovo ponašanje loše za mene, no mislila sam, kao i sve ostale žene, da stvar mogu popraviti razgovorom.

Kad sam se odlučila rastati, on je i dalje pravio probleme: prvo se nije htio rastati, onda se nije htio iseliti iz stana, onda je htio odnijeti i dio moje imovine, a završio je u drugom braku dva mjeseca nakon rastave. To je za mene bilo vrlo traumatično iskustvo iako nisam u ni u jednom trenutku pomislila da sam u nečemu pogriješila. Bila sam uvjerena, kao što sam i danas, da je on bio kriv. Problemi se naprosto nisu mogli riješiti jer su bili prekrupni – totalno smo se razlikovali u poimanju braka, života i svijeta.

Rastava je za nas oboje bila odlično rješenje. Da sam imala petero djece, opet bih se rastala. Smatram da je bolje nikakav muž nego nasilan muž. Također, bolji je nikakav otac nego nasilan otac. Moj moto jest: ili dobra veza ili nikakva.

Rene Bakalović, novinar
Mislim da smo Zrinka i ja bili tipični predstavnici naše buntovničke generacije. Sjećam se da je moj sustav vrijednosti kad sam ušao u tinejdžerske godine bio potpuno suprotan od sustava tradicionalnih vrijednosti u kojem su bili odgajani moji roditelji i siguran sam da nikad poslije nisu postojale tolike razlike između roditelja i djece. Pripadali smo rock’n’roll uzrastu koji je cijenio potpune slobode i negirao bilo kakvu posesivnost kako u vezi, tako i u braku. Osim toga cijelo moje društvo radilo je u tadašnjem Poletu, listu koji je u to vrijeme bio opinion-maker, pa smo, možda čak i podsvjesno, pravili teatar s ekstremnim poimanjem svih, pa tako i muško-ženskih odnosa.

Danas mi se čini da smo ipak bili mnogo krhkiji nego što smo se predstavljali i da nismo bili sposobni za tako drastične promjene u bračnim odnosima. U Zrinkinom i mojem slučaju posesivnost i ljubomora bili su i te kako prisutni i zbog njih smo se i te kako napatili. Na kraju smo postali žrtve vlastitog svjetonazora kojem smo ostali vjerni.
Iako je bilo jako puno ljubavi i jako puno strasti, naša se veza istovremeno svodila na neprekidno natjecanje u dominaciji i kažnjavanju onog drugog za prošle grijehe, pa je uvijek jedan ispaštao. Zapravo je bilo vrlo malo harmoničnih odnosa, a kad danas o svemu razmišljam, u pitanju je bila ljubomora, što je i normalno kad su u igri jaki osjećaji.

Stvari su se naročito zakomplicirale kad je došlo u pitanje kome će pripasti dijete jer smo se za kćer oboje borili istim žarom i silno me šokirala i razočarala činjenica da sud u takvim slučajevima bespogovorno dodjeljuje dijete majci. Iako je na van izgledalo da smo se rastali civilizirano, zapravo smo u to vrijeme Zrinka i ja bili u žestokom sukobu i teško nam je bilo zbog djeteta održavati nužnu normalnu komunikaciju.

Strasti su se stišale tek kad je naša kćer počela samostalno odlučivati kad i kod koga želi biti. Jedina je sretna okolnost bila da je ona mogla shvatiti koliko je oboje silno volimo. Ali sam isto tako siguran da joj je naša rastava tim više bila traumatična i sumnjam da postoji dijete koje razvod roditelja ne doživljava kao veliki emocionalni gubitak, koliko god to mi pokušavali neutralizirati.

Julijana Matanović, književnica i znanstvenica
Čini mi se da bi se mogao staviti aritmetički znak jednakosti između pravnoga termina “neslaganje naravi” i sintagme “treća osoba”. Ono što vidim oko sebe, a što sam osjetila i na vlastitoj koži, upravo je to. Napominjem da u toj ocjeni nema nikakve gorčine. Brakovi mogu biti manje ili više uspješni, ali u njima se biva, živi ili – ako hoćete – izdržava, najčešće do trenutka dok netko od partnera ne dobije impuls sa strane. Tada na scenu nastupaju one poznate ocjene poput “naš brak više nije to”, “partner više nema interesa za zajedničke stvari”, “nju je počeo smetati moj posao”, “ne mogu ga prepoznati”… I sve završava kod odvjetnika, u fasciklu na kojemu piše “brakorazvodne parnice – neslaganje naravi”. Ubrzo se to “neslaganje naravi” utjelovi u zgodnu ženu ili nekakvog poslovnog muškarca. A i zašto ne priznati da se osobe doista mijenjaju, da žena i muškarac koji ulaze u brak s trideset nisu isti i s pedeset godina i da u jednom trenutku, podvlačeći životnu crtu uspjeha i neuspjeha, primijete nekoga. Gotovo sam sigurna da bi ozbiljnije istraživanje na ovu temu na prvo mjesto izbacilo upravo razloge o kojemu sam govorila i za čiju pobjedu ne bih navijala zbog svoje priče.

Saša Broz, redateljica
Udala sam se vrlo mlada, s 23 godine. Moj je bivši muž bio moja prva ozbiljna veza. Nakon par godina zajedničkog života dobili smo kćer Saru koja danas ima 8 i pol godina. Do rastave braka došlo je nakon što smo oboje zaključili da nam se život u braku svodi samo i isključivo na brigu o zajedničkom djetetu. Nije bilo ljubavi, strasti, ničega. S vremenom smo postali poput “dobrih prijatelja”. Kako nismo imali zajedničku imovinsku stečevinu u braku, nakon što sam ja podnijela zahtjev za razvod, sve je išlo vrlo brzo. Oko svega smo se dogovorili i cijela stvar je, zahvaljujući jednoj izuzetnoj socijalnoj radnici, bila gotova za osam dana. Sada, nakon što sam već gotovo tri godine razvedena, mogu reći da je do razvoda došlo u pravi trenutak, da je to bilo jedino i najbolje rješenje kako bismo i ja i moj bivši muž mogli napredovati svatko u svom smjeru i da naša Sara ima sretne i zadovoljne roditelje. Uvijek sam imala podršku svojih roditelja, a već dvije godine sretna sam uz ljubav svoga života, svog Livija.

Vedrana Rudan, književnica i publicistica
Niti jedan brak nema smisla, svi bi se trebali raspasti jer nije prirodno da ljudi godinama žive zajedno i ostanu dobri i zanimljivi. Mi smo patrijarhalno društvo u kojemu su žene navikle trpjeti pa misle da su uhvatile boga za bradu ako ih muževi ne tuku. A s nasilnicima u braku ne treba raspravljati, nego im treba zabiti nož u vrat. Govorim to iz vlastitog iskustva, a ne napamet.

Ivan Herak
Moja nova veza nije bila uzrok rastave braka koji se dogodio lani u travnju i teško mi je pao, pogotovo zbog djeteta. Da nisam završio u pritvoru, vjerojatno ni moj brak ne bi došao u pitanje. Nakon 20 godina zajedničkog života, koliko god da to čudno zvučalo, supruga i ja razveli smo se zbog različitih mentaliteta: ona je željela miran, obiteljski život, izvan politike, lakše od mene se uklapala u učmalu i konzervativnu atmosferu Istre. Moja me bivša supruga upozoravala da mi u politici nije mjesto i da ona to teško podnosi. Činjenica je da se naš brak održao i u najtežim vremenima – jer sam tijekom devet godina veći dio vremena živio u Zagrebu, a ne u Puli – i uspijevao sam odoljeti svim iskušenjima koje takav život postavlja pred muškarca…Ali je ipak pukao na razlikama u koncepciji života. S bivšom suprugom ostao sam u korektnim odnosima, pomažem joj i u poslu i u svemu kad stignem, a imovinu smo dogovorno podijelili na pola.

Arijana Čulina, glumica i književnica
Razvod je stres koji čitav život preokrene naopačke. Meni je razvod, do kojeg je došlo zbog vrlo specifičnih razloga, jako teško pao. Najviše me mučilo kako će to dijete prihvatiti. Mislim da je svim ženama u početku teško započeti novi život i organizirati se, često su prepuštene same sebi, a jedva same sebe nose…Već devet godina živim u divljem braku i lijepo mi je, ali teško bih se opet odlučila potpisati. Mislim da se ljudi ne bi trebali olako odlučivati ni na brak, ni na razvod – pogotovo kad imaju djecu – jer takva odluka ostavlja na njih doživotne posljedice.

Morana Paliković Gruden
Sin mi je bio mali kad sam nakon dvije godine braka zaključila da to nije oblik života za mene. Premda danas više nisam tako stroga i ne mislim da je to bilo tako strašno kao što mi se tada činilo. Bila sam vrlo ambiciozna, željela sam imati vrijeme za sebe, a to je uz dijete bilo vrlo teško. Smatrala sam da odnos između mene i moga tadašnjeg supruga nije bio ravnopravan, da poslovi nisu pravedno raspoređeni. Život me kasnije naučio da u našem kulturnom okruženju, u kojemu žene podnose veći teret brige i odgovornosti, i nije moguće bitno drugačije živjeti. Kad sam u drugom braku rodila drugo dijete, proživljavala sam slične muke – osjećaj da prava i obveze nisu pravedno podijeljene, ali sam bila bliže zemlji i shvatila sam da se moram drugačije organizirati i promijeniti listu svojih prioriteta: da su djeca u prvom planu, a karijera u drugom. Nije mi žao jer mi je bavljenje djecom donijelo neizmjerno mnogo užitaka i emocija. A danas su oni odrasli i ja imam više vremena za sebe i svoje poslove.

Sanja Pilić, književnica
Odlučila sam se rastati kada sam shvatila da bi me zadržavanje u braku odvelo u sasvim drugom smjeru od onog kojim sam htjela ići. Naime željela sam učiti, rasti i razvijati se, a moj je bivši muž bio u šabloni, tapkao je na mjestu i nije se htio mijenjati. Bio je neodlučan i slab, sklon autodestrukciji i alkoholu, nije bio dovoljno prisutan u našim životima, a uz sve to je volio lagati – što ne podnosim. Brak često zna biti vrsta ropstva: ljude se zarobe i krpaju rupe na sebi, partnerima i svojoj vezi, a ja sam željela kompletnog i samostalnog muškarca s kojim bih mogla uspostaviti zreli odnos.
Ustanovila sam i da on nije očinska figura koja može biti uzor mojoj djeci. Nisam htjela da se djeca ugledaju na njega i da steknu njegove navike. Dakle, rastala sam se i zbog djece.

Osim toga, u mojoj su obitelji svi muški preci bili slabi, a žene puno jače od njih. Odlučila sam prekinuti tu priču iz prošlosti jer nisam htjela da se i u mojem životu, i u životima moje djece nastavi ponavljati taj obrazac. Odlučila sam napraviti radikalni rez, prvi puta u životu, jer sam htjela zaustaviti silaznu putanju u svom životu. Rastala sam se 1991., u najgore vrijeme – trajao je rat, nisam imala stalne izvore prihoda, moja kći Vladimira imala je 14 godina, a sin samo 7. No to me nije pokolebalo, usprkos tome što sam muža u to vrijeme još voljela.

Doduše, to je bila prijateljska ljubav, s puno suosjećanja, ali ne onakva kakva je bila u početku braka. Ja naprosto više nisam mogla voljeti osobu koja nije imala svoje ja. Seks je za mene u životu vrlo važan, ali ukoliko mi muškarac ne imponira, hladim se. Zavodnici, šarmeri bez pokrića, šarlatani zbog kojih mnoge žene pate – meni nisu zanimljivi. Točno im možeš skužiti taktiku, što će i kada reći i učiniti: prilično su predvidljivi i zbog njih je glupo gubiti glavu. Ljubav je za mene stabilnost, mir i pouzdanje – što nisam imala – a ne kaos, neodgovornost i muljanje.

Trebalo mi je pet, šest godina da odredim pravac u svom životu, a kada sam sebe osvijestila, shvatila sam da ne volim polumuškarce, slabiće, neodgovorne mamine sinove, likove koji ne znaju što žele u životu. Shvatila sam da volim gotove ljude, muškarce koji su nepotkupljivi – kakvih je malo u Hrvatskoj – ponosne, odlučne, pristojne, disciplinirane i odgovorne osobe. Nikada se nisam pokajala zbog te odluke jer sam u zamjenu za brak dobila puno više ljubavi, samopouzdanja, znanja, stabilnosti i pameti. Naravno, rastava braka je rizik, ali ja sam vjerovala da za mene postoji bolji život.

Mirko Ilić, dizajner
Moj razvod od Slavenke Drakulić bio je izuzetno normalan i kultiviran. Ne spadam u one koji mrze svoju bivšu ženu. Dapače, svoju bivšu ženu i našu ljubav volim i previše da bih to povlačio po novinama.