Premda knjige za djecu i mlade nikad nisu u fokusu javnosti nego su redovito na margini, a pisci za djecu su – posebno hrvatski – podcijenjeni, ipak se upravo ta industrija ističe kao ona u kojoj nema trenda pada naklade, naprotiv, broj inozemnih i domaćih izdanja za djecu i mlade je u porastu. U Hrvatskoj se godišnje, prema riječima Ranke Javor, voditeljice Hrvatskog centra za dječju knjigu, izda 500-tinjak naslova za djecu i mlade, od čega je nešto manje od stotinu naslova hrvatskih autora.

Nacional je istražio kakva je situacija na tržištu kad je u pitanju knjiga za djecu i mlade, koji su autori ili naslovi u Hrvatskoj najpopularniji te zašto je iznimno važno djecu od najranije dobi početi učiti da je druženje s knjigom, slušanje priča a kasnije i čitanje, neprocjenjivo iskustvo koje će im pomoći ne samo u učenju, nego i u daljnjem razvoju. Psihologinja Ana Karlović iz Foruma za slobodu odgoja kaže da je čitanje dio općenitog jezičnog razvoja djeteta, a povezano je i sa slušanjem, govorom i pisanjem.

“Prema nekim istraživanjima, rano usvajanje čitanja i općenito kvalitetno usvojeno čitanje povezani su i s kasnijom kvalitetom čitanja, ali i još nekim obrazovnim ishodima, kao što su kvaliteta pisanja, sklonost čitanju općenito, školski uspjeh, samopouzdanje i samoorganizacija. Dio djece koja su bili rani čitači iskazuju i neke druge oblike nadarenosti pa je važno i ova ponašanja prepoznati na vrijeme i pružiti djetetu odgovarajući poticaj i ohrabrenje”, kaže Ana Karlović, a njezine su riječi potvrdili i izdavači s kojima smo razgovarali, ali i autori. Dva švedska pisca – Sven Nordquist koji je svojim ilustracijama i pričama o starcu Pettsonu i mačku Findusu oduševio milijune najmlađih čitatelja širom svijeta, te Ulf Stark koji je jedan od najpopularnijih pisaca za tinejdžere – dokazuju da se pisanje za djecu u inozemstvu itekako cijeni i isplati. Oba su autora na prošlotjednom Zagreb Book Festivalu predstavila svoje knjige, a Nordquist je održao i radionicu ilustracije. Na ZBF-u su druženje sa svojim mnogobrojnim mladim obožavateljima imale i dvije hrvatske najpopularnije, najčitanije i najposuđivanije autorice za djecu i mlade – Sanja Polak i Sanja Pilić. Unatoč krizi u nakladništvu, obje kažu da mogu živjeti od svog pisanja, zato što puno pišu, ali i zato što se njihove knjige puno posuđuju u knjižnicama, a redovito svaka od njih doživi i nekoliko, pa i do 15 izdanja, čime se može pohvaliti svega nekolicina hrvatskih pisaca “za odrasle”.

“Napisala sam devet romana, objavila sedam zbirki priča za djecu i puno slikovnica. Obično moji romani, a i zbirke priča, imaju po devet, deset izdanja, ovisi o tome kada su objavljene. Ali gotovo svake godine nekoliko njih se ponovno tiska. Godine 2013. sam, prema podacima iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice, bila najposuđivanija autorica u knjižnicama, a ove godine sam na drugome mjestu, iza Pavla Pavličića. To me veseli”, kaže Sanja Pilić čije se knjige, posebno serijal o djevojčici Maši, redovito nalazi na prvim mjestima najčitanijih knjiga u Hrvatskoj.

Sanja Polak također je “rekorderka”.

“Čini mi se da je godišnja posudba mojih knjiga između devet i deset tisuća. Tijekom petnaest godina mog spisateljskog rada otisnuto je više od stotinu i pedeset tisuća mojih knjiga. Sve knjige imaju nekoliko izdanja, a ‘Dnevnik Pauline P.’, moja prva knjiga, doživjela je petnaesto izdanje”, rekla je Sanja Polak, koja već 20 godina radi u osnovnoj školi kao učiteljica.

Obje književnice, čija izdanja objavljuje Mozaik knjiga, smatraju da je važno djeci kroz pisanu riječ prenijeti pozitivne i dobre stvari, jer se onih negativnih naslušaju i nagledaju na televiziji i u svojoj okolini.

Sanja Pilić objasnila je kako ju prihvaća njezina čitalačka publika. “Vrlo sam zadovoljna reakcijama, zaista me puno čitaju, nisam im dosadna, skupljaju moje knjige, i iako im ne podilazim – jer moji junaci vrlo često vole klasičnu glazbu, čitaju knjige za odrasle i imaju dosta interesa za umjetnost – ipak su im bliski u toj svojoj ‘posebnosti’. Mislim da im se sviđa stil kojim pišem, zgodni dijalozi, a i obrađujem teme koje ih se tiču na vedar način”, kaže Sanja Pilić koja ove godine obilježava 30 godina od objave prvog romana, te 25 godina od prvog romana za djecu.

Sanja Polak za Nacional je ponovila da je čitanje iznimno važno i dala svoje viđenje toga kako dijete zainteresirati za čitanje. “Djeca su ogledalo odraslih. Svijet odraslih koji ih okružuje pokazuje im model ponašanja. Kad bi odrasli više čitali i pokazivali vrijednost čitanja, djeca bi puno više čitala. Čitanje je u početku teško i svako dijete treba pomoć odraslih. Zajedničko čitanje odraslih i djece i svakodnevno čitanje priča za djecu izuzetno su važni. Puno je lakše djetetu ponuditi kompjutersku igricu koju će samostalno svladati nego s djetetom svakodnevno čitati dvadeset minuta i više. Interes za čitanjem razvija se čitanjem zanimljivih slikovnica i knjiga, čitanjem u sebi i na glas, slušanjem odraslih kako čitaju kao i nizom kreativnih aktivnosti koje moraju biti gotovo svakodnevne da bi se sretno uplovilo u cjeloživotnu čaroliju čitanja”, kaže Sanja Polak. Da djeca kopiraju svoje modele, uglavnom roditelje, potvrđuje i psihologinja Ana Karlović.

“Osim pojave da njihovi važni uzori malo ili uopće ne čitaju, dio djece jednostavno ne uživa u čitanju i to im nije prirodan medij i način učenja, odnosno naučit će osnove čitanja i obaviti osnovne obaveze potrebne za školu, no to im neće postati omiljena aktivnost niti će shvatiti čitanje kao način učenja i zabave. Kod određenog broja djece danas možemo govoriti i o utjecaju tehnologije, odnosno preuzimanju uloge koju je nekad imala knjiga, a to su televizija i internet. Koliko god da je internet donio razne mogućnosti, razina je obrade informacija s interneta često plića i površnija negoli što je to kod čitanja, i veća je uloga distraktora, odnosno skraćuje se pozornost i koncentracija. Neki čak misle da mozak drugačije funkcionira ovisno o tome učimo li čitajući ili koristeći internet”, objašnjava psihologinja Ana Karlović. Unatoč sve manjem broju malih, ali i velikih čitatelja i trudu izdavača, knjižnica i škola, izdavačka industrija u segmentu knjiga za djecu i mlade u Hrvatskoj se još dobro drži. Posebno kad spomenemo nekadašnjeg slovenskog izdavačkog diva Mladinsku knjigu koja je pred propašću, ali i izdavače u regiji koji vrlo loše stoje. Slavko Kozina, član Vijeća za dječju knjigu Zajednice nakladnika i knjižara pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, kaže da se od izdavanja knjiga za djecu i mlade može živjeti, posebno ako se ta djelatnost kombinira s nečim drugim, primjerice s izdavanjem školskih udžbenika, distribucijom ili pak prodajom ilustracija po svijetu.

“Brojke izdanih knjiga za djecu i mlade u Hrvatskoj variraju, što ovisi o tome radi li se o knjizi, slikovnici ili bojanki, što sve spada u produkciju dječjih izdavačkih kuća. Osim toga, ovisi o tome jeste li više usmjereni na zabavni sadržaj s licenciranim proizvodima, primjerice Disneyjevo popularno ‘Snježno kraljevstvo’, što je većinom uvoz i kupnja prava ili, pak, na stvaranje potpuno nove priče, odnosno ilustracije. Gledajući ukupno, na hrvatskom tržištu prevladavaju prijevodi, a po mome mišljenju omjer prijevoda i domaće produkcije je 70% prema 30%”, kaže Kozina. Dodaje da treba uzeti u obzir i druge elemente u proizvodnji, jer složenu slikovnicu sa zvučnim efektima ili obimniju dječju enciklopediju tehnički je gotovo nemoguće napraviti isključivo domaćim znanjem, bilo sadržajno, odnosno ilustracijom ili tekstom, bilo tiskarski, odnosno izvedbeno.

“Prosječna naklada slikovnica iz uvoza je dvije ili tri tisuće primjeraka, što može biti dovoljno i za dvije do tri godine, ali dobro pogođeni naslov ima i veću godišnju nakladu. Domaće izdanje bez potpore Ministarstva kulture ili gradskih ureda za kulturu teško je izdati, ali ne i nemoguće. Te su domaće tiraže od 500 do tisuću komada”, kaže Kozina i dodaje da Hrvatska ima dugu tradiciju ilustracije i slikovnice te smo važni zbog ekonomskog, kulturološkog i sociološkog segmenta. Hrvatska je ilustracija svjetski kompetitivna, a to se dobro vidjelo na ovogodišnjem sajmu dječje knjige u Bologni.

Hrvatske ilustratore hvali i voditeljica Hrvatskog centra za dječju knjigu Ranka Javor te kaže da je u produkciji slikovnice mali broj domaćih kvalitetnih izdanja nasuprot velikom uvozu loših kič slikovnica.

“S obzirom na to da Hrvatska ima veliki broj vrlo kvalitetnih ilustratora od kojih mnogi vrlo uspješno rade za inozemne nakladnike, kao što su Andrea Petrlik Huseinović, Zdenko Bašić, Dubravka Kolanović, Marsela Hajdinjak, Tomislav Tomić i Tomislav Torjanac, šteta je što je produkcija kvalitetnih domaćih slikovnica mala i realiziraju je isključivo mali nakladnici”, kaže Ranka Javor.

A upravo je originalna ilustracija pomogla nakladniku Kašmir promet da se uzdigne i uspješno posluje zahvaljujući izvozu svojih izdanja na sve kontinente. Kašmir Huseinović, vlasnik te izdavačke kuće, ali i predsjednik Grupacije nakladnika dječje knjige Zajednice nakladnika i knjižara pri HGK, kaže da je Hrvatska zemlja s malim tržištem i zato opstanak nakladnika koji imaju vlastitu produkciju i hrvatski proizvod kao što je slučaj s njima, jako ovisi o potpori institucija.

“Ako vas one ne prepoznaju, onda je jedino rješenje širiti tržište na Europu i svijet, što smo mi i učinili i tako prodali hrvatski proizvod: sliku i riječ u više od 30 zemalja na dvadeset četiri jezika kroz nešto više od 40 naslova. Rezultati našeg nastupa na sajmu u Bologni već su tu, nakon Bologne prodali smo naše naslove u Španjolsku na španjolski i katalonski, Južnu Koreju, Kinu i Japan, a još pregovaramo s nakladnicima iz Kanade, Tajvana, Njemačke, Švedske, Francuske…”, govori Huseinović.

Da se izdavanjem knjiga za djecu može uspješno poslovati dokazuju još neki nakladnici koje smo kontaktirali. Svi se slažu u jednom – dječja knjiga, ona kvalitetna, ne može se uspoređivati s internetom niti s kompjuterskim igricama. Ali zato je nužno djeci pružiti najkvalitetnije naslove, i to od najmlađe dobi, od rođenja. Miroslava Vučić i Emica Calogjera Rogić, urednice dječjih izdanja u Školskoj knjizi, najvećem hrvatskom nakladniku i vodećem nakladniku u regiji, kažu da je jedini kriterij izbora naslova koji će zaživjeti u njihovu nakladničkom programu, znanstvena i edukativna te literarna odnosno umjetnička vrijednost teksta ili ilustracije.

“Knjizi posvećujemo dužnu uredničku pažnju jer znamo da klinci koji su rođeni s internetom i mobitelom moraju najprije vjerovati knjizi; naime, oni je ne doživljavaju kao jedini izvor informacija, onako kako smo je mi doživljavali, iz jednostavnog razloga jer to knjiga više i nije – no knjiga je još uvijek izvor točnih informacija. S druge strane, govorimo li o čitanju iz užitka, knjiga je danas samo jedan od proizvoda koji im se nudi, i kao takav mora odgovarati na pitanja koja ih u tim godinama muče, mora odgovarati njihovoj senzibilnosti, njihovim interesima. Upravo smo stoga kreirali mnoge serije slikovnica i knjiga – Hihotići, Krijesnice, Moja knjiga – metodički obrađena lektira, Zvončići, Što ću biti kad odrastem, Pričam ti priču…

Iznimno nam je važno da ih odgajamo u duhu izvrsnosti od malih nogu. Stoga se u programima Školske knjige godišnje pojavljuje 30-ak naslova namijenjenih djeci od tri do 14 godina”, kažu Miroslava Vučić i Emica Calogjera Rogić iz Školske knjige.

Dodaju da su njihove naklade odraz recesije, posvemašnjeg nereda na tržištu te pada kupovne moći, i roditelja ali i institucija poput školske ili gradske knjižnice, koje bi trebale kupovati knjige za najmlađe. “Naklade od dvije do tri tisuće primjeraka po naslovu prvoga izdanja oprezno smo smanjili na tisuću i dvije tisuće za inozemne koprodukcijske naslove, a nadamo se da se taj negativni trend neće nastaviti. I onima koji se ne bave nakladničkim poslom jasno je da takva naklada jedva pokriju uložena sredstva, pa se o nekome profitu gotovo i ne može govoriti. Knjige se prodaju godinama, no ne odustajemo od programa za najmlađe jer duboko vjerujemo u svoju misiju”, kažu urednice u Školskoj knjizi koje su kao najuspješnije naslove istaknuli bestselere trenutačno najpopularnijeg hrvatskog pisca za tinejdžere Hrvoja Kovačevića, sa serijom enciklopedija Dokeo koje objavljuju u suradnji s Nathanom, vodećim francuskim nakladnikom specijaliziranim za enciklopedije za najmlađe. Isto tako, djeca i mladi rado kupuju i uspješnice Školske knjige “Snimamo film” i “Studio za animaciju”. Sličan odgovor onome iz Školske knjige dobili smo od Ivane Žderić, urednice u izdavačkoj kući Profil, koja dječje knjige objavljuje od 1997.

“Profil ima izuzetno velik raspon naslova, a dječje knjige možemo razvrstati u različite cjenovne razrede, po dobnim skupinama i po žanrovima: od slikovnica za najmanje, romana za djecu od 7 godina, za tinejdžere i starije (tzv. young adult), a izdajemo i publicističku literaturu za djecu. Godišnje objavimo između 20 i 30 dječjih knjiga”, kaže Ivana Žderić. Najpopularniji Profilovi dječji naslovi su, kaže, oni iz područja publicistike: “To ne može biti istina”, o fascinantnim podacima u svijetu oko nas, zatim bestseleri o kockama LEGO, zabavne knjige pune ideja i prijedloga za slaganje tih kocaka, kao i serije Kreativnih aktivnosti i knjige s naljepnicama.

“Hit nam je i dječji roman autora Stephana Pastisa o Timiju Promašaju, smiješnom dječaku koji ima detektivsku agenciju. U young adult kategoriji veliki je hit serija romana ‘Labirint’ Jamesa Dashnera, prema kojem je snimljen veliki filmski hit. Jedna od prodavanijih slikovnica je i ‘Snježna kraljica’, prepričana Andersenova bajka u raskošnom izdanju s iskakalicama koju je ilustrirao Manuel Šumberac. Manuel nam također ilustrira slikovnicu o Babi Jagi koju piše Roman Simić Bodrožić i izaći će najesen”, najavila je Ivana Žderić iz Profila.

Ta izdavačka kuća samo dio svog poslovanja posvećuje knjizi za djecu i mlade, dok kuće kao što su Egmont, Planet Zoe ili Naša djeca u potpunosti izdaju samo knjige za djecu.

“Osobito smo ponosni na naša domaća izdanja – ‘Zeko i potočić’, ‘Avanture maloga Juju’ te ‘Tata, kupi mi auto’. Stvaranje navedenih naslova bio nam je prije svega zadovoljstvo, ali i svojevrsni izazov jer se radi o prenamjeni poznatih dječjih pjesama koje izvorno nisu bile zamišljene u formi slikovnice. Vjerujemo da smo ih uspješno predstavili u novom ruhu, za to su zaslužne ponajbolje hrvatske ilustratorice Marsela Hajdinjak, Ivana Guljašević i Dubravka Kolanović, i drago nam je što su sada ti naslovi pronašli svoje zasluženo mjesto među hrvatskim dječjim klasicima. Kad spominjemo klasike među slikovnicama, moramo izdvojiti antologijsku ‘Ježevu kućicu’ Branka Ćopića, s originalnim ilustracijama Vilka Glihe Selana, koji je obrazovao mnoge naraštaje i ponajviše utjecao na prihvaćanje ilustracije kao vrijedne kulturne baštine uređujući dječji list Radost”, kaže Mane Galović, pomoćnik urednika u nakladničkoj kući Naša djeca.

Egmont je najveći europski izdavač za djecu sa sjedištem u Danskoj. Tvrtka je osnovana još 1878., a danas Egmont ima kompanije u više od 30 zemalja širom svijeta. U Hrvatskoj Egmont je prisutan od 1995. kao izdavač dječjih knjiga i časopisa te djeluje kao centar za zemlje bivše Jugoslavije. Prošle je godine izdano 120 različitih naslova knjiga u Hrvatskoj, te 113 na drugim jezicima bivše Jugoslavije. “Na tržištu dječjih časopisa Egmont izdaje 15 redovitih publikacija na hrvatskom jeziku, među kojima su najpopularniji dječji likovi – Barbie, Disney Princeza, Moj mali poni, Miki Max i drugi. Izgled i koncept časopisa kreirao je posebno školovan tim crtača i pripovjedača. Egmont je gotovo u cijeloj Europi prvenstveno izdavač za djecu, a usmjeren je na licencirana izdanja. Postoji veliko zanimanje djece za takvim izdanjima, a Egmont se trudi ići u korak sa svjetskim trendovima i na vrijeme ponuditi svojim čitateljima aktualne teme i likove. Takav pristup je rizičan jer se svake godine u svijetu pojavljuju stotine različitih dječjih licenci, a tržište podrži samo njih nekoliko. Međutim, uz pravilan odabir naslova i formata, on može biti isplativ”, kaže Ivana Krnić iz Egmonta i dodaje da naklade njihovih izdanja ovise o načinu distribucije. Naime, dio naslova plasira se kroz klasične kanala prodaje, knjižare i trgovine mješovite robe, a dio kroz kioske. “U našem portfelju najpopularniji i najprodavaniji su naslovi Disney, Minecraft, National Geographic i oni dostižu visoke naklade. U distribuciji kroz kioske riječ je o nakladama većima od 10.000, a u slučaju klasične distribucije o nakladama od 1.500 do 3.000 primjeraka”, kaže Ivana Krnić iz Egmonta.

Izdavačka kuća Planet Zoe najmlađa je, postoji tek šest godina, ali je već na tržištu napravila pomak, posebno zbog nekih iznimno čitanih i popularnih autora kao što su Sven Nordquist, gost na prošlotjednom Zagreb Book Festivalu, ali i njemački pisac i ilustrator Ingo Siegner o malom zmaju Kokosu.

“Izdavačku kuću odlučila sam pokrenuti jer sam osjetila pomanjkanje kvalitetnih autorskih slikovnica za djecu, pogotovo onih sa šireg europskog tržišta. Kao dijete obožavala sam skandinavsku, francusku, njemačku i englesku dječju književnost, a kako se i u međuvremenu u tim zemljama pojavilo mnogo vrlo kvalitetnih i zanimljivih naslova za djecu, poželjela sam da i hrvatska djeca dobiju priliku upoznati ih. Koliko se to isplati, teško je reći jer je za nas u Planetu Zoe to prije svega stvar entuzijazma i ljubavi. Rad na autorskim slikovnicama zahtijeva dugotrajan i katkad višegodišnji angažman oko svakog pojedinog naslova”, kaže Ilona Posokhova, urednica u Planet Zoe.

Takvi višegodišnji angažmani pojedinaca u malim nakladničkim kućama snažna su veza koja “na životu” drži dječje izdavaštvo u Hrvatskoj. Oni su važan razlog zbog kojih djeca u Hrvatskoj čitaju kvalitetne, ali i zabavne naslove, te knjige koje idu ukorak sa svjetskim trendovima. Kad se govori o nakladama, iako se čini da je riječ o malom broju, ipak su tisuću, dvije, tri tisuće primjeraka, a spomenuli smo i izdanja s čak i deset tisuća primjeraka, za hrvatske prilike neočekivano visoke. Budućnost za dječju knjigu je, kažu nam sugovornici, unatoč izazovima koji postoje kao i u svakom segmentu života, ipak lijepa.