Objavljeno u Nacionalu br. 620, 2007-10-02

TREND RADA OD KUĆE sve je popularniji u Hrvatskoj zbog razvoja novih tehnologija a poslodavci ga potiču zbog bolje produktivnosti i uštede u poslovanju

Tvrtka Ericsson Nikola Tesla jedna je od prvih kompanija u Hrvatskoj koja je odlučila početi poticati rad od kuće. Takav su način rada svojim zaposlenicima počeli omogućavati prije godinu dana. Za sada tako rade zaposlenici koji su to sami zatražili, međutim u toj sferi Ericsson Nikoli Tesli u skoroj budućnosti predstoje mnoge promjene, jer će mnogo više Ericssonovih radnika uskoro raditi od kuće. Da u Hrvatskoj od kuće radi sve više ljudi pokazalo je i nedavno istraživanje portala Moj posao, provedeno na 900 zaposlenika i 75 poslodavaca. Prema njemu je polovina poslodavaca izjavila da njihova tvrtka omogućava uvjete za rad od kuće. No podatak da većina onih koji rade od kuće to čini tek posljednjih godinu-dvije pokazao je da je u Hrvatskoj taj trend tek na početku. U SAD-u je, zahvaljujući ubrzanom razvoju tehnologije, poticanje zaposlenika u pojedinim branšama da rade od kuće počelo još krajem ‘70-ih, jer se shvatilo da takav princip rada velikim tvrtkama donosi golemu uštedu novca te značajno povećava produktivnost zaposlenika. Danas u SAD-u na takav način radi više od 30 milijuna ljudi. O tome kako to funkcionira u tvrtki Ericsson Nikola Tesla govori njihova rukovoditeljica Odjela zaštite na radu i zaštite zdravlja Gorana Lipnjak: “Nove telekomunikacijske tehnologije omogućavaju da se rad u uredu izjednači s onim od kuće. U austrijskom Ericssonu od kuće radi trećina zaposlenika, koji uglavnom žive u okolici Beča. Mi imamo 10-ak takvih zaposlenika, koji su se na rad od kuće odlučili iz osobnih razloga. Funkcioniraju tako da u kući provode pola radnog vremena ili period od nekoliko mjeseci, ovisno o situaciji. Tako imamo čovjeka koji živi u Čakovcu pa mu je zgodno da u Zagreb dolazi povremeno, ili na primjer ženu koja je u visokom stupnju trudnoće i kojoj nije teško raditi već samo kretati se pa joj rad od kuće omogućava da zadrži cijelu plaću, a njezinu menadžeru da ne izgubi kvalitetnog čovjeka. Međutim, kako se brzo širimo, do kraja godine mislimo zaposliti još 50-ak inženjera elektrotehnike. Ako ne stignemo urediti dodatna radna mjesta, postoji mogućnost da na jednom radi dvoje ljudi – svatko dva-tri dana od kuće, dva-tri u uredu.“

Mogućnost rada od kuće Ericsson Nikoli Tesli donio je još jednu prednost: kako je, prema riječima Gorane Lipnjak, na hrvatskom tržištu sve teže naći kvalitetne inženjere elektrotehnike, planiraju zapošljavanje stručnjaka u drugim državama poput BiH. Kao generalne prednosti rada od kuće za poslodavca izdvaja sljedeće: ”U Njemačkoj već postoje poslovne zgrade koje zjape prazne, što dovoljno govori o tom trendu u svijetu. Takvi objekti troše golem novac samo na režije, zbog čega se poslodavcu isplati da ljudi rade od kuće. Osim toga, većina dnevno gubi sat do dva putujući na posao, a za to vrijeme mogu raditi. Koliko je to ekološki opravdano ne treba ni spominjati. Olakšava se pristup talentiranim zaposlenicima te pokretanje malih tvrtki zbog manjih početnih ulaganja i režija. Manje se izdvaja za police osiguranja zaposlenika i bolovanja zbog ozljeda na putovanju na posao i s posla. Smanjuju se i gubici tvrtke zbog bolovanja, ukoliko je osoba sposobna raditi iako je otežanog kretanja. Omogućava se i zapošljavanje osoba s fizičkim nedostacima.”

Jedan od zaposlenika tvrtke Ericsson Nikola Tesla koji dio radnog vremena radi od kuće 31-godišnji je inženjer elektrotehnike iz Zagreba Juraj Krleža. Početkom lipnja počeo je jedan radni dan u tjednu raditi od kuće. Zaposlen je kao voditelj projekata u Ericssonovu Centru za isporuku usluga, odjelu zaduženom za pripremu i isporuku softvera u fiksnoj i mobilnoj telefoniji. Njegov je posao, objašnjava, organizacija i vođenje projekata, za što mu je ”potrebna visoka koncentracija“. To je bio glavni razlog zbog kojeg je počeo raditi od kuće.

”U firmi radim u prostoriji s 35-40 ljudi. Iako se svi trude biti tihi i kolegijalni, nemoguće je izbjeći žamor pa mi se teže koncentrirati. Osim toga često netko prođe pored stola, pozove me na kavu, zatraži pomoć u rješavanju nekog problema, što mi razbija koncentraciju.”

Kod kuće, ističe, nema takvih problema. Osim toga, ne mora putovati ujutro na posao i gubiti vrijeme i živce u prometnim gužvama, a ne mora se ni odijevati poslovno.

Želim li, cijeli dan mogu provesti u pidžami. Kako ne volim dugo spavati, budim se prije sedam, umijem se i odmah sjednem za stol. Vrijeme rasporedim onako kako mi najviše odgovara, a važno je samo da završim posao koji moram napraviti taj dan. Za rad od doma važna je samodisciplina, važno je ne dopustiti si odgađanje posla jer te nitko ne kontrolira.”

Da bi uopće mogao raditi od kuće morao je ispuniti određene uvjete za rad koje je provjerila komisija:
”Morao sam imati izdvojenu prostoriju za rad, dovoljno svjetla, radni stol i stolac koji zadovoljavaju uvjete. Testirali su električne instalacije te provjerili imam li u blizini vatrogasni aparat ili hidrant. Radni stol i stolac sam kupio sâm, ali se firma ponudila nadoknaditi novac. Računalo, mobitel i prijenosno računalo dobio sam od firme, a tvrtka plaća i telefonske račune.”

Upravo su, zbog strogih uvjeta u kojim zaposlenik mora raditi od kuće, rukovoditeljicu Ericssonova Odjela za zaštitu na radu i zaštite zdravlja Goranu Lipnjak iznenadili podaci da polovina ispitanih poslodavaca iz istraživanja portala Moj posao omogućava zaposlenicima rad od kuće: „Prema Zakonu o zaštiti na radu zaposlenik kod kuće mora imati iste uvjete kao na radnom mjestu, za što je odgovoran poslodavac. To znači da mu se mora osigurati ergonomski stolac s naslonom za ruke, ne smije imati računalo ekrana manjeg od 17 inča koje ne smije biti prijenosno, mora imati zadovoljavajuće osvjetljenje, buku manju od 60 decibela, sobnu temperaturu između 20 i 24 Celzijeva stupnja. To su propisani uvjeti koje je mnogim poslodavcima teško zadovoljiti pa ne dopuštaju rad od kuće.“

No usprkos prednostima rada od kuće koje je spomenuo, Ericssonov zaposlenik Juraj Krleža kaže da ne bi želio sav posao obavljati od doma, iako planira povećati broj dana koje će raditi od kuće. Kako je u Ericssonu zaposlen već osam godina, s mnogim se kolegama sprijateljio, a s nekima se druži i izvan radnog vremena. Te bi kontakte i prijateljstva, smatra, izgubio, ako ne bi dolazio u firmu.

Da potpuno izbivanje iz radnog mjesta može biti i neugodno iskustvo potvrđuje i Andrej Štimec, inženjer telekomunikacija iz tvrtke Optima Telekom koji je dugo radio od kuće: ”Zaposlio sam se u jednoj međunarodnoj telekomunikacijskoj tvrtki na održavanju mreže u nekoliko zemalja i dogovor je bio da radim od kuće. Mislio sam da sam ulovio najbolji posao na svijetu i počeo raditi. No potreba za povremenim osobnim kontaktom je prevelika i ne mogu ju zadovoljiti mailovi i telefoni. Hoću pričati s ljudima umjesto pisati mailove, hoću žlabrati s kolegama o tome što se dešava u firmi, tko je kupio novi televizor i tko se ženi. Osim toga, više toga riješim uz duplu kavicu nego s 20 mailova. Tako je i s pozivima, svi misle ako radiš od doma da si uvijek na raspolaganju. Pa ako imaš fleksibilno radno vrijeme, onda i oni fleksibilno zovu kad god im paše. Zato se molim da nađem posao koji ću ostaviti na poslu i kad dođem doma da sam doma, kad je vikend da sam na vikendu, kad je godišnji da sam na godišnjem… Nisam stroj, niti čip, ovakav tempo bi moglo opravdati samo puno više novca nego za normalan posao. I ma tko što pričao, javlja se depresija: gubi se crta između posla i osobnog života, što dovodi do rada od jutra do mraka i zasićenosti, a to do izolacije i depresije.“ Danas radi u uredu s nekoliko kolega i zadovoljan je. Kaže da je najvažnije što se osjeća kao dio tima, a ne kao “neki pustinjak iza monitora”. Ističe da je rad od kuće odlična stvar ako se kombinira s radom u tvrtki. Osim korporacija koje štede omogućavanjem zaposlenicima da rade od kuće, razvoj tehnologije je omogućio i da se mnoga zanimanja počnu obavljati kod kuće. Tako mnogi privatnici, koji su nekad radili u uredima, danas mogu sami obavljati poslove za koje je prije trebalo nekoliko ljudi. To im je omogućilo da budu sami svoji šefovi te da ne moraju zapošljavati nikog drugog. Gordana Farkaš-Sfeci vlasnica je zagrebačke izdavačke kuće Ocean more, poznate po prijevodima autora poput Frédérica Beigbedera, Candace Bushnell i Elfriede Jelinek, koja od kuće radi 10 godina. Posljednjih pet godina, koliko ima vlastitu izdavačku kuću, ima jednog zaposlenog – i to u prodaji – te kaže da zahvaljujući suvremenoj tehnologiji gotovo sve može obavljati sama bez da izlazi iz kuće. Njezino zanimanje se, kaže, zahvaljujući tehnologiji u mnogo čemu promijenilo: ”Danas je sve lakše i brže: mailom se u dva dana dogovori kupovina autorskih prava, što je prije, poštom, trajalo tjednima. S prevoditeljem se isto može sve riješiti mailom, tim putem on pošalje i prijevod, koji ja šaljem lektoru i korektoru. Tiskari na isti način pošaljem ponudu, pa i naslovnicu koju su mi poslali dizajneri. Prije se moralo pauseve nositi u tiskaru, naslovnicu stavljati na filmove što je obično bilo dislocirano od tiskare, otići dizajneru, naći se s prevoditeljem, nositi prijevod na korekturu, vraćati prevoditelju u slučaju izmjena, otići u Nacionalnu biblioteku riješiti katalogizaciju knjige… U svakom slučaju trebalo je barem tjedan dana hodati po gradu, dok se sada sve obavi elektronskim putem u neusporedivo kraćem roku.“

Rad od kuće je odabrala zbog djece, smatrajući najvažnijim da bude s njima. ”Činilo mi se fantastično da ih mogu otpratiti u školu, dočekati ih, skuhati ručak i uvijek biti pri ruci. Međutim cure su mi vrlo brzo počele govoriti: ‘Odi više negdje radit, stalno si doma.’“

Savršeno joj odgovara što ne mora izlaziti kad ne želi, jedino priznaje da je djeci, kad su bila mala, bilo teško objasniti da im nije na raspolaganju dok radi. Međutim, kaže, snalazila se tako da bi uglavnom radila nakon što bi kćeri zaspale.
Početkom 90-ih od kuće je počela raditi i zagrebačka arhitektica Nives Sorić. To je bilo vrijeme kad su, kaže, mnogi arhitekti počinjali samostalno raditi, što zbog promjena u većim tvrtkama, što zbog osnivanja Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu koja im je to olakšala. Tada je već računalna tehnologija počela mijenjati njezinu profesiju, da bi danas dovela do toga da može napraviti sama ono za što bi nekad morala zaposliti više ljudi: ”Na prijepis su se davali tehnički opisi projekata i troškovnici, a svaki se tip projekta crtao rukom iznova: prvo idejni, pa glavni i na kraju izvedbeni, u olovci pa u tušu. To je zahtijevalo sate crtanja, dok se danas jednom nacrta u kompjutoru te se poveća ili smanji mjerilo i ucrtavaju detalji poput struje i armature – što znatno štedi vrijeme. Kako je arhitektura timski rad, olakšana je komunikacija arhitekta s inženjerima strojarstva, građevinarstva i elektrotehike te geodetima. Više se ne moramo sastajati za svaku izmjenu i dopunu, kojih je uvijek mnogo, već se rješenja šalju mailom. Da bi se unijelo te izmjene trebalo je često iznova crtati projekt, dok su sada izmjene lakše iako i to zahtijeva svoje vrijeme.“

Kao majci dvoje djece i njoj se rad od kuće činio idealnim jer omogućava istodobni rad i brigu o djeci. Međutim, to često zna biti nezahvalno: ”Veliki je plus što sam mogla biti uz djecu i kvalitetno ih prehraniti, ali nakon nekog vremena shvatila sam da kućanski poslovi neprestano smanjuju koncentraciju. Koncentriraš se na posao a jedno dijete ide u školu, drugo se vraća iz nje, treba skuhati ručak, oprati posuđe, a paralelno zvone telefoni jer te trebaju investitor, izvođač ili statičar. Na kraju dođe do toga da nemaš ni vikend ni godišnji odmor i radiš uglavnom navečer, jer stalno imaš nešto za dovršiti – pogotovo zato jer kao mali poduzetnik uvijek radiš na nekoliko projekata istodobno. Međutim, kad djeca odrastu to postaje mirniji posao u kojem se vrijeme može lakše rasporediti.“

Od kuće odnedavno radi i Oleg Tkalčić, 30-godišnji Zadranin. On je u svom stanu u Zadru prije nekoliko mjeseci odlučio otvoriti ured za poslovno i idejno savjetovanje, prije čega je radio u centrali velikog trgovačkog lanca u Zagrebu. Upravo zbog iskustva rada u velikoj tvrtki, gdje vrijede korporacijska pravila koja nalažu određenu poslovnu distancu među kolegama, kaže da je rad od kuće i u velikoj tvrtki neusporediv: “Nakon što sam se osamostalio, shvatio sam da ne moram raditi ništa što mi ne odgovara. Doduše na početku me malo smetalo što me posao uvijek čeka kod kuće i uvijek je uz mene. Trebalo mi je neko vrijeme da naučim da me to ne opterećuje previše. Ali radio sam u velikom trgovačkom lancu kao stručnjak za financije te voditelj projekta adaptacije i implementacije softverskih aplikacija pa sam i tada ponekad morao nositi posao kući. Ovaj način rada puno mi više odgovara jer sam neovisan, brže odgovaram na zahtjeve klijenata i definiram sebi radno vrijeme kako želim. U svakodnevnom sam kontaktu s klijentima, kao i s kolegama iz više europskih država s kojima razmjenjujem poslovne ideje. Također puno putujem i ne osjećam se socijalno zakinutim kada je u pitanju posao “.

Svi spomenuti primjeri ukazuju na profitabilnost rada izvan ureda te na veće mogućnosti zaposlenika u raspolaganju svojim vremenom, a svjetski podaci potvrđuju isto. Primjera radi, prema pisanju tjednika Lider 10 posto zaposlenika British Telecoma radi od kuće, čime ta tvrtka godišnje uštedi 70 milijuna funti. Prema podacima američkog news portala The Orange County Register, kad bi 25 posto Amerikanaca radilo od kuće, samo za troškove goriva bi na razini države bilo ušteđeno 3,9 milijardi dolara godišnje. Međutim, koliko za takav način rada postoji argumenata za, toliko ih je i protiv.

Psiholozi upozoravaju na važnost socijalnih kontakata čiji izostanak može voditi stresu, nesigurnosti i depresiji. Ističu i da izdvojenost iz radne sredine može lako dovesti do demotivacije za radom te da razina stresa kod nekih može biti i veća nego što bi bila na radnom mjestu, jer se gubi granica između poslovnog i privatnog života te između slobodnog i radnog vremena i zaposlenik je češće na raspolaganju poslodavcu. Neka američka istraživanja pokazuju i da se zaposlenici koji ne rade u uredu nerijetko podcjenjuju, jer ih šefovi i kolege ne viđaju u radnoj atmosferi pa stječu dojam da rade manje od ostalih. U svakom slučaju moglo bi se reći da bi rad od kuće, prema riječima anonimnog blogera, mogao biti nezahvalno rješenje za sve one koji nisu “jako samodisciplinirani ljudi”.

ARHITEKTICA NIVES SORIĆ

Arhitektica Nives Sorić od kuće radi od sredine 90-ih. Dotad je radila u Arhitektonskom studiju u Zagrebu, kojem je u to vrijeme direktor bio Stipe Mesić. Početak 90-ih bio je period u kojem je mnogo arhitekata počelo osnivati vlastite tvrtke, a razvoj tehnologije im je omogućio da samostalno obavljaju veći dio posla

OLEG TKALČIĆ, FINANCIJSKI SAVJETNIK

Oleg Tkalčić, financijski savjetnik iz Zadra, odnedavno radi od kuće. U svom je stanu otvorio ured za poslovno i idejno savjetovanje, prije čega je radio u centrali jednog velikog trgovačkog lanca u Zagrebu. Tamo mu se nisu sviđala korporacijska pravila koja nalažu poslovnu distancu među kolegama, a otkad radi od kuće efikasniji je i opušteniji te više vremena može provoditi sa suprugom

JURAJ KRLEŽA, INŽENJER ELEKTROTEHNIKE

Juraj Krleža, inženjer elektrotehnike iz Zagreba, zaposlen u tvrtki Ericsson Nikola Tesla, od ovog ljeta dio radnog vremena provodi u uredu, a dio kod kuće. Kaže da se u firmi nije mogao dovoljno koncentrirati jer je radio u prostoriji s 35-40 ljudi, a prednost je što ne mora putovati na posao i gubiti vrijeme i živce u prometu

ANDREJ ŠTIMEC, INŽENJER TELEKOMUNIKACIJA

Andrej Štimec, inženjer telekomunikacija iz tvrtke Optima Telekom, dugo je radio od kuće nakon čega se ponovno zaposlio u uredu. Kaže da mu je to bilo najgore poslovno iskustvo u životu, nakon kojeg je četiri godine proveo ploveći na jedrilici. Najviše mu je nedostajalo društvo kolega, a osjećao se kao ‘pustinjak iza monitora’