Objavljeno u Nacionalu br. 923, 10. siječanj 2016.
Nazivali je zabavom ili šundom, kako su svojedobno pojedine državne službe etiketirale Feral Tribune, satira ponovo pronalazi publiku, a posljednjih godina promovirala je i neke nove satiričare. Ekipa Nacionala istražila je kakva je budućnost hrvatske političke satire
Željko Reiner, novoizabrani predsjednik Sabora, u prvom govoru na saborskoj govornici izjavio je da ljudima u Hrvatskoj treba vratiti osmijeh na lice. Malo je vjerojatno da će novi saziv Sabora ili Vlade uspjeti u toj misiji, no može se pretpostaviti da će i ova vladajuća garnitura ponuditi i više nego dovoljno materijala za ismijavanje.
Hrvatski mediji dugo su ignorirali političku satiru koja bi iz hrvatskog medijskog prostora možda i posve nestala da nije bilo interneta. Ono što su nekad, u “totalitarizmu”, bili politički vicevi, danas su videoklipovi, tweetovi i statusi na Facebooku koji se dijele i nezaustavljivo šire društvenim mrežama.
NA INTERNETU SU SVOJ BREND IZGRADILI i ljudi koji stvaraju popularni News Bar. Počeli su 2011. na YouTube kanalu osnivača Vlade Lucića, afirmirali vlastiti satirični portal i na koncu dospjeli na nacionalnu javnu televiziju. Nakon samo pola godine eksperimentalnog emitiranja News Bar programa na RTL Televiziji, ekipa je prošlu godinu zaključila potpisivanjem ugovora s HTV-om, koji im je ponudio bolje produkcijske uvjete i termine. Na RTL-u su ih prikazivali nakon ponoći, u terminima rezerviranima za “Astroshow” i slične ezoterije.
“Što se tiče prelaska s komercijalne na javnu televiziju, mogu samo reći da s RTL-om u određenom trenutku nismo mogli pronaći zajednički jezik o nekim pitanjima, pa smo odlučili razmotriti ponudu s druge strane. Suradnja s RTL-om, osim tih nesretnih kasnih termina, ostat će nam u ljepom sjećanju, posebno zato što su nam dali potpuno slobodne ruke i ni jedno naše slovo nisu cenzurirali”, kaže Vladimir Lucić, osnivač News Bara i direktor tvrtke News Bar Empire.
Na HTV-u su im ponudili “kraljevski tretman”, a njihov satirični magazin “Montirani proces” najavljen je specijalnom emisijom i u novogodišnjem programu.
News Bar produkcija za HTV trebala bi biti dobar posao i zbog njihove nove internetske platforme iHTV, na kojoj se može pogledati prvi nastup newsbarovaca na HTV-u.
“Na HRT-u nas očekuje potpuno drugačiji format od onoga na RTL-u. ‘Montirani proces’ bit će show koji će se snimati pred publikom. Ne mogu reći da je u pitanju format Jona Stewarta ili Stephena Colberta jer je ‘Montirani proces’drugačiji i potpuno autorski format, ali taj dvojac je definitivno vrlo utjecao na nas”, otkrio je osnivač News Bara.
SPECIJALNOST NEWS BARA je takozvani “deadpan” humor pa se novinarska forma poštuje prema svim pravilima zanata. To je znalo dovesti u zabunu i “ozbiljne medije” koji bi katkada prenosili njihove vijesti nesvjesni da se radi o satiri. Njihov televizijski format također je preslika ozbiljne političke emisije s pregledom vijesti i događanja. Newsbarovci su nedavno uspjeli osnovati i Zbor satiričnih novinara pri Hrvatskom novinarskom društvu, iako prema mišljenju Agencije za elektroničke medije, News Bar nije medij, nego zabavna internetska stranica.
‘NAKON NEWS BAROVA članka o tome kako će nakon ulaska u EU 700 naših najboljih prostitutki otići raditi u Njemačku, HZZ je počeo dobivati upite o tom poslu’
Nazivalo je se zabavom ili šundom, kako su svojedobno pojedine državne službe etiketirale Feral Tribune, satira ponovo pronalazi sve masovniju publiku. Pored News Bara na javnoj televiziji, politička satira vratila se i na noćnu scenu zagrebačkog kazališta Kerempuh u kojem je dugo nije bilo, a posljednjih godina promovirala je, zahvaljujući internetu, i neke nove satiričare. Ekipa Nacionala razgovarala je s više hrvatskih humorista i istražila ima li satira u Hrvatskoj budućnost.
NEWS BAR OSNOVAN JE 2011. Premda je već imao svoju publiku i dobru gledanost na YouTube kanalu s kojeg je krenuo, osnivač News Bara Vlado Lucić kucao je na puno zatvorenih vrata dok konačno nije odlučio okupiti ekipu i otvoriti domenu news-bar.hr. Danas imaju više stotina tisuća individualnih posjetitelja stranice mjesečno.
“Tajna uspjeha je vrlo jednostavna – upornost. Na svojoj koži naučili smo da je važno samo jedno, a to je da poslije svake neuspjele bitke ponovno ustanemo, zaboravimo sve loše i sačuvamo iskustvo. A onda čujemo ‘evo vas na nacionalnoj televiziji’ i to zvuči vrlo jednostavno, no vjerujte mi da vjerojatno nije postojao teži pothvat od stvaranja komercijalno održiva projekta utemeljena na političkoj satiri u vremenu najveće ekonomske krize.
Srećom, 2011. sam imao 23 godine i puno više entuzijazma nego poslovnog iskustva, a pitanje je da li bih se danas upustio u takvo nešto”, prisjeća se početaka Lucić koji je i producent svih videomaterijala.
Pored njega, prvu četvorku News Bara čine novinari, urednici i glumci Borna Sor i Domagoj Zovak te među njima najpoznatiji glumac i komičar Zvonko Hrabar. News Bar funkcionira kao otvoren pogon, pa na listi suradnika do sada već imaju više od 40 imena. Među njima su u novogodišnjem izdanju pozornost privukli predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u izvedbi Marijane Perinić te Filip Balen u roli jednog od desničara na pregovorima o tripartitnoj vladi, a koji zvuči poput šefa HDZ-a Tomislava Karamarka.
OSIM ŠTO OPONAŠAJU RAZNE OSOBE, u emisijama News Bara često se pojavljuju i stvarni likovi pa su tako u HTV-ovu novogodišnjem programu sudjelovali i bivši ministar financija Boris Lalovac te nedavno umirovljeni sportaš Mirko Filipović. Redovita su i anketna pitanja za građane na ulici, a kako je produkcija svakog informativnog programa skupa, tako je jednako skupo i vjerno ga oponašati. Sudeći prema novogodišnjoj najavi, “Montirani proces” imat će na HTV-u dobre produkcijske uvjete, no Sor tvrdi da je njima zapravo svejedno na kojoj će se televiziji prikazivati. News Bar se svojom originalnom videoprodukcijom afirmirao i kao reklamna agencija, što mu omogućava financijsku neovisnost.
‘ZAFRKANCIJA S DNEVNOM POLITIKOM krenula je prije nekoliko mjeseci, u predizborno vrijeme koje je samo po sebi cirkus’ govori Ivan Đuričić iz Chischeg lischa
“Sumnjam da će itko pokušati vršiti bilo kakav pritisak na nas, za sada imamo dojam da je uredništvo HRT-a svjesno da satira ne trpi cenzuru. Do sada nismo imali prijetnji tužbama, bilo je nekoliko demantija neopreznih odvjetnika koji su zaboravili proučiti uvjete korištenja. Možda najzanimljiviji slučaj je bio kada nam je šefica HZZ-a poslala dopis kojim apelira na nas da budemo oprezni kod pisanja članaka jer je, nakon našeg članka o tome kako će nakon hrvatskog ulaska u EU 700 naših najboljih prostitutki otići raditi u Njemačku, HZZ počeo dobivati upite o poslu prostitucije u Njemačkoj, pozivajući se na nas.
Tužbe protiv medija zbog vijesti koje su prenijeli vjerojatno su najveća glupost hrvatskog pravosuđa, veća i od odluka Ustavnog suda. Nas zbog toga ne mogu tužiti jer na sreću mi objavljujemo isključivo izmišljene i neautorizirane izjave”, rekao je Lucić koji smatra da politička satira definitivno bolje leži novinarima nego glumcima, no ponekad, kad nije smiješna nego gorka, nastupaju glumci koji će pomoći da publika i tu gorku pilulu proguta s osmijehom.
“MEDIJI BI TREBALI DONOSITI ČINJENICE, a satira je tu da kaže kako zapravo jest”, rekao je za Nacional Siniša Mareković čije su fotomontaže svoju publiku također pronašle na internetu.
“Fotomontaže sam počeo objavljivati na svojem Facebook profilu 2009. i u početku nisam imao veliki broj ljudi koji su me pratili, ali nekako su me otkrili Krešimir Macan i Nik Titanik koji su moje postove počeli dijeliti po mreži”, govori Mareković koji se u ovu avanturu otisnuo sasvim slučajno, parodiranjem predizbornih plakata Ive Josipovića u kampanji nakon koje je izabran za predsjednika i nekih filmskih plakata.
“DAN ZA DANOM, po reakcijama ljudi shvatio sam koliko im nedostaje takav način satire. Da nije riječ o karikaturi, nego o stvarnoj fotografiji postavljenoj u neku bizarnu situaciju, gdje na prvu loptu, uz minimum informacija, svakom bude jasno o čemu je riječ. Kao klinac sam obožavao naslovnice Ferala koje su i danas nenadmašne”, govori Mareković čije su fotomontaže ubrzo prepoznali i mediji, točnije internetska stranica net.hr čija je tadašnja urednica Tomislava Sila 2011. Marekoviću ponudila prvi profesionalni angažman.
“Od tada imamo kvalitetan dogovor da nema cenzure dokle god je satira u granicama dobrog ukusa. Uvijek se možete našaliti na tuđi račun, nitko ne smije biti nedodirljiv, ali ne sviđa mi se direktno vrijeđanje i to uvijek izbjegavam”, kaže satiričar koji se potpisuje kao S. Marekovich, a zbog svojih uradaka do sada nije primao prijetnje.
SPECIJALNOST NEWS BARA je takozvani ‘deadpan’ humor gdje se poštuje novinarska forma, a ponekad su i ‘ozbiljni mediji’ prenosili njihove vijesti, nesvjesni da je zapravo riječ o satiri
“SVE SAM DO SADA BIO, i ustaša i komunjara i peder, i sve to odjednom, ali konkretne prijetnje nisam primao. Vjerojatno je riječ o dvjema stvarima, ili sam uspio ostati u granicama dobrog ukusa ili me još nisu našli”, smije se Mareković koji vjeruje da je hrvatska politička stvarnost idealan materijal za satiru. Ipak, od satire je teško živjeti pa Mareković račune plaća zahvaljujući poslu u grafičkoj struci. Vjeruje da će to tako u njegovu slučaju i ostati jer je fotomontaže teško pretvoriti u televizijski ili radijski format, a u tiskanim medijima nema prostora. Osim toga, uspjeh fotomontaže uvijek će puno ovisiti o tome koliko je aktualna. “Ako se nešto dogodi u 14 sati i na to objavim komentar u 16 sati, to će se brzo proširiti internetom, a ako čekam sljedeći dan, to više nikom neće biti zanimljivo”, rekao je Mareković.
Prošlo je više od desetljeća otkako je 2003. objavljena pjesmarica novinara Predraga Lucića “Haiku haiku jebem ti maiku”, a neke njezine pjesme do danas su ostale jednako popularne.
“‘Euroslavija’ iz 1994. još je uvijek neizostavna, ‘Ljevica Marija’ također, a publika i dalje traži ‘Triput sam vidio Ivana Pavla’ i ojkatorij ‘Povijest Hrvata’. Tu su i ‘Gloria Mundi’, ‘Imperativ’ i ‘Poglavnik’ iz Borisovih ‘Pjesama iz Lore’. Sve to govori da su klerikalizacija, reustašizacija, ono što je Miroslav Krleža nazivao malograđanskim historicizmom u Hrvata, bižuterijski nacionalizam, teror nad sjećanjem, licemjeran odnos prema ‘našim’ ratnim zločinima, militaristička furka, kulturna povijest kao prostor nametanja nacionalističko-identitetskog diktata, naprosto nepotrošive teme”, kaže Lucić koji je s Borisom Dežulovićem jedne književne večeri odlučio pobjeći iz zadane forme i dodati melodiju poeziji koju pišu.
“‘MELODIJE’ SU POTPUNO NEREŽIRANE, valjda zato što i nisu zamišljene kao predstava ili nekakav ‘projekt’. Uoči svakog nastupa posložimo samo okvirni raspored pjesama koje onda biramo ili odbacujemo na licu mjesta, ovisno o tome što se događa između nas i publike. ‘Melodije’ su bastardna forma koja sadržava elemente pučkog teatra i kabarea, satirizirane pjesničke večeri i živih novina, kafanske zajebancije… Kad već spominjete stand up, mi smo radije sit down. Počelo je tako što smo pokušali uteći iz vlastite književne večeri u neku slobodniju formu, bez namjere da ona potraje duže od te jedne večeri. Ali eto, dogodilo se da ulazimo u već desetu kalendarsku godinu ‘Melodija’. Da smo ih zamišljali kao predstavu ili ‘projekt’, vjerojatno ih odavno ne bi bilo”, kaže Lucić. Zato su s “Melodijama” do sada obišli brojne gradove u državama bivše Jugoslavije i Europske unije, svaki put sa svježim repertoarom i odgovarajućim naslovom. “Melodije koke i Kolinde”, “Melodije sela i Bruxellesa”, “Melodije bijede i pobjede” samo su neki od njih, a prvi broj Nacionala u 2016. donosi neke od pjesama s kompilacije “Melodije 2015.” koju otvara pjesma posvećena balkanskim reakcijama na krvoproliće u redakciji satiričkog lista Charlie Hebdo 7. siječnja 2015.
‘KLERIKALIZACIJA, REUSTAŠIZACIJA i ono što je Miroslav Krleža nazivao malograđanskim historicizmom u Hrvata, naprosto su nepotrošive teme’, kaže Predrag Lucić
Stanje političke satire u Hrvatskoj Lucić nije želio komentirati, no stihovi pjesme “Miris Kouachija na Balkanu” jasno govore o statusu koji satira uživa u balkanskim zemljama.
“(…) Zalažu se složno svi šoveni
Da se Charlie najzad dokusuri,
Jer kad već su uživo kreteni,
Da bar nisu u karikaturi!
Suvišan je Charlie – složno misle
Umni Srbi, Bošnjaci, Hrvati…
Jer što bi ih takve nesuvisle
Itko ikom treb’o nacrtati?!”
Premda se na YouTubeu mogu pronaći videosnimke pojedinih njihovih gostovanja, a internetska stranica lupiga.hr predstavlja ih kao Studio Ludež, Lucić i Dežulović ne namjeravaju svoje nastupe krojiti prema bilo kakvom poslovnom planu, pa tako ne objavljuju čak ni raspored svojih gostovanja.
“MA NEMAMO MI NI RASPOREDA ni planova. Jebiga, mi moramo pisati iz dana u dan, za kaznu što nismo htjeli završiti školu pa postati solidni građani s planovima i rasporedom za ostvarivanje planova. Zasad znamo samo da sredinom siječnja s ‘Melodijama smijeha i slobode’ idemo u Kastav i Omišalj, a poslije toga… gdje nas pozovu”, kaže Lucić, a za nastup je dovoljno osigurati im dvije stolice, stol i pepeljaru. Pušili su čak i u Luksemburgu pjevajući “Melodije bratstva i unijstva”, u prostoru u kojem je publici pušenje bilo strogo zabranjeno.
Dok njima dvojici ne trebaju osobita promišljanja kako izvesti pjesme koje su skladali, kućni bend satiričkog kazališta Kerempuh Chische lische radi satiru koja u velikoj mjeri počiva upravo na izvedbi.
Ivan Đurić, Mario Mirković, Luka Petrušić, Hrvoje Kečkeš i Maja Posavec, koju je kao pjevačicu benda lani zamijenila Mia Anočić – Valentić, sviraju već šestu godinu. Matično kazalište Kerempuh otvorilo im je podrum za tonske probe, a sa svojim repertoarom gostovali su na brojnim kazališnim i klupskim scenama.
“Imamo dva seta, prvi je ono što vježbamo tu u podrumu, naša autorska glazba koja publiku ostavlja potpuno ravnodušnom. Čak nam ni ne plješću nakon pjesama. Onda se malo odmorimo prije drugog dijela, kad sviramo obrade najpoznatijih pjesmama”, objašnjava Mario Mirković što se može očekivati na glazbenim setovima benda.
“KAKO SMO SVI MI DOSTA APOLITIČNI, zapravo nas nije zanimalo ništa posebno nego to da sviramo, da se zabavljamo i radimo nešto zajedno sve dok nam ravnatelj Kerempuha Duško Ljuština nije predložio da, kad već sviramo, otvorimo noćnu scenu. Krenuli smo 2012. s ‘Baladama Petrice Kerempuha’ koje smo izvodili na naše melodije, a kao predložak za skečeve služile su nam kolumne Ante Tomića. Ipak, ubrzo smo shvatili da nam vlastite zezancije puno bolje prolaze kod publike”, rekao je Mirković.
‘SVE SAM DOSAD BIO – i ustaša, i komunjara, i peder, i sve to odjednom – ali konkretne prijetnje nisam primao’, kaže Mareković koji vjeruje da je naša stvarnost idealna za satiru
Prošlo je nekoliko godina i tek lani u studenom, na noćnoj sceni Kerempuha, postavljena je nova predstava Chischeg lischa. “(B)luzeri narodnjaci” i ovog siječnja igraju svake subote, s početkom u 23 sata, u foajeu Satiričkog kazališta Kerempuh, a tekst predstave ovog puta je napisao Ivan Đuričić.
“Ta neka zafrkancija s dnevnom politikom krenula je prije nekoliko mjeseci, u predizborno vrijeme koje je samo po sebi cirkus. Palo mi je na pamet da pišem političke songove na poznate glazbene standarde, poput songova iz filmova, mjuzikala i slično”, govori Đuričić koji je tako pjesmu “What a Wonderful World” prepjevao u “Danas je izborni dan”.
“(…) Soma eura, jedni kažu,
s neba će mi past
Obećaju mi drugi
Da Hrvatska će rast
Bandić Orah ili Most
Čete crne legije
Naredne četiri godine
Tko će jebat me
Odlučiti moram sad
Danas je izborni dan (…)”
“Kabare mora stalno biti aktualan i svjež, tako da je jedan dio univerzalan i vjerojatno je da će ostati aktualan dokle god će predstava igrati, a drugi dio mijenja se svake subote prema tome što je aktualno. Probe za predstavu završile su nakon premijere i sada nam je dovoljno da se nađemo malo prije predstave, dogovorimo se što ćemo raditi, malo uvježbavamo i, što bi rekli, bacamo se na glavu”, govori Đuričić. Skupina je u međuvremenu, uz Miu Anočić – Valentić, primila još jednog novog člana, Filipa Detelića. Glazbena podloga predstave su narodnjaci, a na noćnoj sceni tijekom 60 minuta predstavi se cijela galerija likova.
“IMAMO VODITELJE, POLITIČARE, NARKOMANE, čak i jednog velikog crkvenog dužnosnika, predstavnike manjina, Dalmatince, Petricu Kerempuha”, nabrojio je Luka Petrušić i dodao da je predstava i za njih dobra terapija. “Otvoreni smo za svaku vrstu improvizacija i sve što publika plati, mi uzmemo”, tvrdi Petrušić i kaže da je ekipa složna, slušaju jedni druge i funkcioniraju kao jednojajčani blizanci, iako se ponekad posvađaju. Posvađali su se i nakon prve izvedbe, ali i pomirili za manje od 15 minuta. Razlozi za svađu uvijek su kreativna razmimoilaženja, primjerice ako netko previše produži ili skrati svoju rolu u skeču.
“Dobro je to što smo različiti i što se ne slažemo u svemu jer to onda znači da će se stvari oko kojih se svi složimo, vjerojatno svidjeti i najvećem dijelu publike”, zaključio je Mirković, a Petrušić je dodao da postupaju točno po naputku predsjednika Mosta Bože Petrova – svi su različiti, ali skupa djeluju. Po predstavi, kažu, imaju 20 do 30 pljeskova i otprilike jednak broj reakcija smijehom, a publika ih redovito zove i na dva-tri bisa.
“Nama glumcima koji svašta u životu igramo, ovaj format političkog kabarea je odličan jer nas tjera da stalno budemo na oprezu, u svakom trenutku može se dogoditi nešto nepredviđeno, pa moraš odmah reagirati. Kabare nije standardna predstava u kojoj se, nakon što 100 puta igraš isto, možeš uljuljkati u ulogu”, kažu iz Chischeg lischa.
NA OPREZU BI, ako se politička satira proširi državom, trebali biti i političari, a ako se to i ne dogodi u novoj godini, možemo se nadati barem tome da ćemo se svi zajedno puno više smijati nego nervirati apsurdnim epizodama koje će nam priuštiti dnevna politika tijekom sljedećih 12 mjeseci.
Mali dio onoga čime su nas zabavljali u 2015. donosimo u izboru pjesama i fotomontaža koje su, umjesto standardnog godišnjeg prikaza, za čitatelje Nacionala odabrali naši sugovornici.
Komentari