Objavljeno u Nacionalu br. 534, 2006-02-06

Najnovija istraživanja dokazala su da se mozak mijenja cijeli život te pružila nadu da se njegova aktivnost može poboljšati

Želja za zdravijim i kvalitetnijim životom neprestano stvara nove trendove. Nakon što su u popularnoj literaturi gotovo iscrpljene teme fitnessa za tijelo i duh došlo je vrijeme i za “mentalni fitness” jer knjige koje objašnjavaju kako mozak zapravo radi, koje su njegove tajne i kako je moguće unaprijediti njegove funkcije postaju svjetski bestseleri. Jedna takva, “Tajne uma – 100 hakerskih trikova našeg mozga” autora Toma Stafforda i Matta Webba, upravo je objavljena u hrvatskom izdanju, a čitateljima će, obećavaju njezini pisci, pojasniti kako funkcionira taj organ.

No treba reći da su autori ovakve literature samo popularizirali ono čime se moderna neuroznanost već neko vrijeme bavi – izučavanjem tehnika i trikova koje mogu stimulirati mozak kako bi taj organ postao što izdržljiviji. Istodobn, 21. stoljeće proglašeno je Stoljećem uma u kojem će bioznanost pokušati razviti nove načine da mozak sačuva zdravim i funkcionalnim za cijelog trajanja ljudskog života.

Zanimljivo je da su znanstvena istraživanja tek u proteklih desetak godina otkrila da se stimulacijom mozga, popularno nazvanom “mentalnim fitnessom” može pospješiti njegov rad i isprovocirati stvaranje novih veza između moždanih stanica. Dokazano je i da jačanje mozga može odgoditi odumiranje njegovih stanica i tako spriječiti ili odgoditi ne samo probleme s pamćenjem i koncentracijom, nego i biti prevencija bolestima mozga koje su u današnje vrijeme postale najčešće uzrok smrtnosti stanovnika razvijenih zemalja. Nakon takvih znanstvenih saznanja nastao je i “neurobik” – svojevrsno učenje o vježbanju mozga koje promovira neurobičke vježbe koje bi ljudima trebale pomoći da unatoč starenju održe dobru mentalnu kondiciju, snagu i prilagodljivost. Te vježbe koriste različite kombinacije svih osjetila kako bi mozgu predočile neočekivana iskustva i tako potakla njegov rad.

Jedna od osnovnih neurobičkih vježbi prakticira odavno dokazanu znanstvenu činjenicu da mozak počinje pojačano raditi čim osoba promijeni svakodnevnu rutinu. Tako se savjetuje da čovjek svakoga dana, ukoliko je dešnjak, pokuša neko vrijeme pisati lijevom rukom. Takvu neočekivanu radnju mozak će doživjeti kao izazov što dokazano potiče stvaranje novih veza između njegovih stanica i tako sprječava njihovo odumiranje. Sličan efekt trebalo bi imati svako mijenjanje svakodnevne rutine kao i rješavanje križaljki, rebusa, čitanje, učenje novih vještina, bavljenje hobijima. Naravno, to ne znači da će onaj tko dnevno riješi dvadeset križaljki za par godina postati genijalac, ali će, uvjeravaju znanstvenici uspjeti sačuvati optimalni kapacitet mozga. Da takva mentalna stimulacija može biti korisna slaže se i Anđelko Vrca, predstojnik neurologije na zagrebačkom KBC-u Dubrava, “Stimulacija mozga i poticanje njegovih funkcija korisna je stvar i priče o tome nisu neistinite jer mozak doista ima mogućnost adaptacije. No kada se priča o takozvanom mentalnom fitnessu, ljudi često dolaze u zabludu misleći da se neuroni, stanice od kojih je izgrađen mozak, mogu regenerirati te da će povećati njihov broj ako počnu trenirati svoj mozak. I

Istina je pak da je broj neurona određen samim rođenjem i oni s vremenom mogu samo propadati, a nikako ponovno nastajati. Međutim presudno je to što je za svaku funkciju mozga rođenjem predviđeno deseterostruko više stanica nego što je mozgu dosita potrebno. Takve rezerve neurona sprječavaju da funkcija mozga počnu naglo nestajati unatoč odumiranju moždanih stanica.” Anđelko Vrca objašnjava da je odumiranje stanica mozga neizbježno. Kao i svaka stanica koja gradi organizam, tako i neuron ima svoj vijek. Ipak utješno je što se vijek neurona može očuvati i može se utjecati na to da do njihova odumiranja dođe što kasnije. “Ukoliko osoba ima zdrav mozak, rezerve neurona omogućavaju da ona cijeli život vrlo dobro i nesmetano koristi sve moždane funkcije, naravno ako ne radi protiv sebe i svog organizma”, napominje Vrca. No, ukoliko i kada dođe do slabljenja kapaciteta mozga, to neće uzrokovati samo blagi gubitak pamćenja, slabiju koncentraciju i “rupe” u razmišljanju.

Vrca upozorava da neiskorištavanje optimalnog potencijala moždanih stanica može dovesti do puno ozbiljnijih posljedica od kojih su najčešće cerebrovaskularne i neke degenerativne bolesti.
“Cerebrovaskularne bolesti nastaju zbog loše cirkulacije u mozgu, dok one degenerativne uzrokuje to što su tvari koje cirkuliraju mozgom loše. Nezdrav način života itekako je poguban za mozak jer upravo on može uzrokovati cerebrovaskularne bolesti uslijed kojih cirkulacija u tom organu slabi zbog čega se oštećuju moždane stanice, a što se više oštećuju njihov je vijek sve kraći. Kada pak počnu nestajati počinju nestajati i funkcije mozga za koje su zadužene. Ako se takvo nestajanje stanica dogodi naglo, tijelo će pretrpjeti moždani udar, a ako je odumiranje stanica nešto sporije riječ je o kroničnoj cerebrovaskularnoj bolesti”, objašnjava Vrca i dodaje da u današnje vrijeme u svijetu pa tako i u Hrvatskoj itekako zabrinjava činjenica da od ovih bolesti sve češće obolijevaju pa i umiru mladi ljudi.

“Za način života kakvog u razvijenim društvima diktira zahtjev za produktivnošću i profitom nije oblik življenja za kojeg je ljudski organizam izgrađen. On se evolucijom i genetikom doveo do toga da zahtjeva puno više kretanja, kud i kamo kvalitetniju hranu i znatno manje psihofizičkih stresova. U današnje vrijeme kad su sve ljudske mogućnosti prenapregnute i kad 90 posto vremena naš metabolizam radi pod stresnim uvjetima počelo se događati da bolesti koje su nekad bile karakteristične za poodmaklu dob počinju pogađati sve mlađu populaciju. Zato se i događa da su u visokorazvijenim društvima bolesti poput Alzheimerove puno više zastupljene nego u primitivnijim društvima koja nisu razvila potrebu za suvremenom utrkom za vremenom i novcem. Ljudski mozak naprosto nije stvoren za stil života koji nameće modern, civilizirano društvo.”

Ipak, kao i na zdravlje cijelog tijela, može se utjecati i na zdravlje mozga. Liječnici neurolozi savjetuju četiri principa koja treba slijediti kako bi mozak nesmetano obavljao svoju funkciju: njegovu neprestanu upotrebu, adekvatnu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost i izbjegavanje stresa. O tome govori predstojnica Klinike za neurologiju Kliničke bolnice Sestre milosrdnice u Zagrebu Vida Demarin, ujedno i autorica knjige “Mozak koji traje”.

“Čovjek zapusti svoje mentalne sposobnosti čim počne svoj posao raditi rutinski. Ima mnogo zanimanja koja ne zahtijevaju preveliku inicijativu, u kojima se ne treba previše učiti, razmišljati i saznavati nove informacije. Tu postoji opasnost da zbog rutinskog obavljanja posla mozak ostane bez poticaja da aktivira moždane stanice, zbog čega one miruju i s vremenom počinju propadati. Naravno, to se ne događa od danas do sutra, ali s godinama ljudi postanu zaboravljivi, slabi im koncentracija i mentalne sposobnosti”, kaže Vida Demarin. Ipak, dodaje kako je vremenski rok u kojem zbog slabe aktivnosti mozga može doći do slabljenja mentalnih sposobnosti, potpuno individualan. On ovisi o tipu posla pojedinca ali i o njemu samu. Radi li se o osobi koja, iako ne radi zahtjevan posao, istodobno mnogo komunicira s drugima, neprestano dobiva nove informacije, ima svoje hobije i zainteresirana je za svijet oko sebe, do propadanja stanica neće doći.

No ukoliko je riječ o nekome tko već godinama rutinski obavlja isti posao, a slobodno vrijeme provodi uglavnom pred televizorom i nema drugih interesa, opadanje mentalnih sposobnosti je neminovno. Takvi bi ljudi morali promijeniti pristup životu. Trebali bi prestati biti pasivni te se aktivirati u bilo kojem pogledu. Za one povučenije, koji se ne vole družiti ili baviti sportom, idealna vježba za mozak je rješavanje križaljki i rebusa te prepričavanje ili diskusija o sadržaju pročitanom u knjizi ili viđenom na televiziji. Za rad mozga odlično je i kartanje, slaganje Rubikove kocke, šah i sve ostale društvene ili kompjutorske igre koje zahtijevaju razmišljanje.

Poznato je kako do pada mentalnih sposobnosti najčešće dolazi odlaskom u mirovinu. No starenje nije jedini razlog za to. Ljudi cijeli život rade, a ukoliko odlaskom u mirovinu naglo prestanu s aktivnostima i ne uspiju aktivirati nikakve hobije, ne znaju što bi sa sobom. To se najčešće događa onima koji su za radnog vijeka bili izuzetno aktivni u profesionalnom smislu, a paralelno nisu pronašli nikakve interese ili hobije kojim bi se bavili u slobodno vrijeme. Takvima je cijeli dan bio ispunjen samo poslom i kada se takav ritam jednog dana naglo prekine, oni se izgube i ne mogu se snaći. To potvrđuje i Vida Demarin:
“Tada odjednom postanu depresivni i često mijenjaju raspoloženja jer više ne vide vlastitu svrhu, što pak dovodi do apatije pa čak i do svojevrsnog ‘vegetiranja’. Tek tada nestaju svi poticaji za mozak i dolazi do propadanja njegovih funkcija što se odražava na gubitku pamćenja i slabljenja koncentracije. Upravo se zato u svijetu sve više organiziraju učilišta za ljude starije dobi, na kojima se mogu uključiti u razne aktivnosti. Otvaraju se i klinike za starije koji primjećuju vlastitu nezainteresiranost i čini im se da im moždane stanice propadaju, pa u takve ustanove dolaze kako bi mozak aktivirali raznoraznim testovima, križaljkama i sličnim programima koje potiču moždane stanice na rad”, objašnjava Vida Demarin.
Napominje kako je osim mentalne, za mozak izuzetno važna i tjelesna aktivnost. Pritom, kaže, nije toliko važno o kakvoj je rekreaciji riječ, već to da ona bude redovita. Mozgu pomaže i aktivnost tijela zato što za vrijeme pojačane fizičke aktivnosti dolazi do veće potrebe organizma za kisikom pa krv, koja nosi kisik, puno brže kola tijelom. Time se poboljšava cirkulacija u cijelom tijelu pa i moždane stanice dobivaju više kisika kojim se “hrane”, i mozak automatski postaje aktivniji.

“Najvažnije je da se vježba svakodnevno, pri čemu je dovoljna i brža šetnja. Nekad se smatralo da je zadovoljavajuće vježbati tri puta tjedno po 20 minuta, ali suvremena istraživanja pokazala su da treba biti aktivan svaki dan, i to ne 20 već 30 do 45 minuta. Ubrzana šetnja je potpuno adekvatna tjelesna aktivnost, pogotovo ako se postepeno ubrzava tempo i produžuje vrijeme hodanja. Pritom se radi i o aerobičkoj aktivnosti, odnosno onoj koja povećava količinu unesenog kisika ritmički pri čemu je mozak konstantno opskrbljen kisikom. Ples je također odlična varijanta jer aktivira sve mišiće, a tijelo se kreće u ritmu glazbe koja pak na mozak djeluje stimulirajuće i opuštajuće”, kaže Vida Demarin.

Dokazano je da je za zdravlje i efikasnost mozga bitna i pravilna ishrana. Vida Demarin potvrđuje da svaka vrsta zdravih namirnica igra određenu ulogu i u funkcioniranju tog organa. “Budući da je glukoza osnovna energija za moždane stanice i živce, važno je mozgu omogućiti dobivanje ugljikohidrata koji mu razgradnjom dovode glukozu. To se prvenstveno postiže uzimanjem povrća, voća i žitarica koje ujedno sadrže i vitamine, jednako potrebne mozgu. Oni djeluju kao antioksidansi i sprječavaju proces propadanja moždanih stanica. Nužno je unositi i bjelančevine, a moždane stanice propadaju i ukoliko kroz prehranu ne dobivaju dovoljne količine nezasićenih masnoća, jer su od njih sazdane opne svih stanica u tijelu i bez ‘dobrih’ masnoća, kojih ima u ribi i maslinovu ulju, ne mogu funkcionirati”, kaže Vida Demarin.

Kao ključnu stvar koja utječe na zdravlje mozga predstojnica Klinike za neurologiju ističe stres. On je, objašnjava, kontraproduktivan za zdravlje mozga jer lučenje hormona stresa zamara njegove stanice. “U stresnoj situaciji čovjeku se događa tzv. reakcija ‘bori se ili bježi’, koju smo naslijedili još iz vremena spiljskog čovjeka. Radi se o stresnom trenutku u kojem se čovjek našao pred medvjedom i imao samo dva izbora: boriti se ili pobjeći. U takvom se trenutku aktiviraju hormoni nadbubrežne žlijezde, zbog kojih krv jurne u mišiće kako bi se tijelo lakše borilo ili pobjeglo. Pritom manje krvi ostaje u mozgu. Kad se današnji čovjek uzruja on nema potrebu niti za bijegom, niti za borbom, ali mu se stres događa. Stres za volanom ili kompjutorom uzrokuje da krv sasvim bespotrebno napušta mozak i odlazi u mišiće, pri čemu se sužavaju žile mozga. Zato stres treba izbjegavati pod svaku cijenu, jer uzrujavanje zbog situacije koju se ne može promijeniti izuzetno iscrpljuje mozak.”