Zbog straha i egoističnog društva u kojem živimo, smrt držimo dalje od sebe. Umiruće i teško bolesne sve se češće smješta u bolnice, domove za stare i nemoćne te hospicije. Nacional je istražio s kakvim se izazovima suočavaju ljudi u sutonu života, kako se umire u Hrvatskoj, kakav je sustav palijativne skrbi te kakav je u usporedbi s onima u zemljama poput Njemačke, Italije ili Nizozemske
Smrt je dio života. Svejedno, ljudi se boje smrti – kako svoje, tako i svojih najmilijih. Iz tog vlastitog straha, ali i zbog društva individualizma i egoizma u kojem živimo, smrt drugih, pa i onih nama najbližih, držimo što dalje od sebe. Teško bolesne i umiruće smješta se u bolnice, domove za stare i nemoćne, hospicije. U prvih šest mjeseci ove godine u Hrvatskoj se rodilo točno 16.694 djece, a umrlo je 28.398 osoba. Gotovo sva djeca rodila su se u bolnici. Veliki broj ljudi umro je u bolnici – premda ih je samo 10 posto to željelo.
Nekada je umiranje kod kuće bilo nešto uobičajeno, danas dezintegrirane obitelji više ne mogu osigurati poželjno umiranje u vlastitom domu. Broj osamljenih i napuštenih staraca koji trebaju pomoć pri umiranju sve više raste. Prema preporukama Europskog udruženja za palijativnu skrb, procjena potreba za nekim oblikom palijativne skrbi čini između 50 i 89 posto svih umirućih pacijenata, što bi u Hrvatskoj bilo 26.000 do 46.000 pacijenata godišnje. Najmanje 20 posto pacijenata oboljelih od tumora i pet posto neonkoloških pacijenata zahtijevaju specijalističku palijativnu skrb u posljednjih godinu dana svog života. Palijativna skrb je interdisciplinarni pristup koji poboljšava kvalitetu života bolesnika suočenih sa smrtonosnom bolešću. Prošle godine su Velika Britanija, Belgija, Nizozemska i Švedska zabilježile najveći porast kvalitete dostojanstvenog umiranja…
Komentari