Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, potporu za samozapošljavanje od 2012. dosad dobilo je gotovo 17 tisuća ljudi. Nacional je istražio čime se bave i koji motivi vode ljude koji nemaju poslodavca te prednosti i nedostatke takvog rada
Poduzetnik Tomislav Ivezić nakon petnaestak godina rada za druge odlučio je postati sam svoj poslodavac. Kao magistar ekonomije imao je sigurni posao u jednoj velikoj međunarodnoj kompaniji, u kojoj je radio zadnjih pet godina, a sada ga je zamijenio radom u području poslovnog savjetovanja i razvoja ljudskih resursa u sklopu paušalnog obrta koji je otvorio prošle godine:
“Još odmalena želio sam raditi s ljudima tako da predajem znanje te dijelim iskustvo koje bi moglo pomoći pojedincu na njegovu profesionalnom i razvojnom putu. Na početku karijere, početkom 2000-ih, radio sam u prodaji više od pet godina na voditeljskoj funkciji, zatim sam otišao u jednu slovensku konzultantsku firmu gdje sam imao priliku raditi dugi niz godina većinom na međunarodnim projektima razvoja ljudskih resursa i prodaje. Tu sam počeo živjeti svoju želju, kroz praksu upoznavati stvarne potrebe te ključne kompetencije za razvoj pojedinca unutar radne uloge i organizacije. U to vrijeme često sam putovao izvan Hrvatske, a djevojčica mi je imala tek pet mjeseci pa sam rekao ženi: ‘Ne želim više biti Skype-tata – mijenjam posao.’ Želja za većom prisutnošću u obiteljskom kontekstu navela me tada na traženje posla više vezanog za Zagreb. To je stvar prioriteta, želio sam imati karijeru i biti aktivan član svoje obitelji. Neovisno o tome radiš li u obrtu ili u korporaciji, bitan je balans privatnog i poslovnog života. Rad za druge poslodavce sjajno je iskustvo, ako uzmemo u obzir pozitivne i negativne aspekte. Dobio sam vještine i znanje te pripremu za realitet poslovanja, što mi je uvelike pomoglo da postanem poduzetnik”…
Komentari