Zbog epidemije koronavirusa djeca u Hrvatskoj – vrtićarci te učenici osnovnih i srednjih škola – prisiljena su biti kod kuće, a školarci nastavu moraju pratiti putem interneta. Iako će takav vid nastave, ali i smanjene tjelesne aktivnosti – s obzirom na opasnost zaraze putem socijalnih kontakata – trajati svega nekoliko tjedana, upravo je boravak ispred svih vrsta ekrana umjesto tjelesne aktivnosti zapravo postao pravilo za veliki broj djece u Hrvatskoj. Alarmantni su podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo – čak 35 posto hrvatskih osmogodišnjaka ima prekomjernu tjelesnu težinu.

Prema posljednjim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko dvije milijarde odraslih u svijetu ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. Više od polovice odraslog stanovništva Europe, njih 51,6 posto, ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu. Najmanje muškaraca i žena s debljinom živi u Rumunjskoj, oko devet posto, a najviše na Malti, 26 posto. U Hrvatskoj, kao i u Europi, više od polovice osoba starijih od 18 godina ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu, njih 57,4 posto, od čega debljinu ima 18,7 posto stanovnika. Muškarci su značajnije deblji od žena; njih 20,8 posto ima debljinu u odnosu na 16,8 posto žena. Debljina više nije problem samo odraslog stanovništva, ona se javlja u sve ranijoj životnoj dobi te donosi dugoročne posljedice za zdravlje djece. Sjedilački način života, smanjena tjelesna aktivnost, hrana bogata energijom, zaslađeni napitci, sve su to čimbenici koji dovode do razvoja prekomjerne tjelesne mase i debljine u odraslih i u djece. Zabrinjavajući je podatak da se proteklih 12 godina udio djece s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom povećao gotovo 15 posto. Kod djece u dobi od osam do devet godina primijećen je porast prekomjerne tjelesne mase i debljine s 20,8 na ovih 35 posto, prema podacima Europske inicijative praćenja debljine u djece za Hrvatsku. Ti podaci također pokazuju da čak 22,9 posto djece u dobi od osam godina ne doručkuje svakodnevno, ali i da većina djece ne jede voće i povrće svakoga dana, povrće čak 82,8 posto, a voće 66,5 posto djece. Osim toga, gotovo trećina djece jede čokoladu ili bombone više od tri puta tjedno, svako treće dijete u školu odlazi autobusom ili ga voze roditelji, a više od trećine djece ne sudjeluje ni u kakvim sportskim ili plesnim aktivnostima, dok ih zato čak 56,1 posto više od dva sata dnevno provede ispred televizije i ostalih elektroničkih uređaja.

Mnogi su razlozi zbog kojih svijet počinje gubiti bitku s debljinom – od genetike, preko loših prehrambenih navika pa do sjedilačkog načina života. Fizičko opterećenje modernog čovjeka na radnom mjestu sve je manje, a tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme je zanemarena. Hrana je sve dostupnija zahvaljujući brojnim modernim aplikacijama pomoću kojih obrok stiže na kućni prag. Debljina je bolest koja je, nažalost, povezana s nizom drugih ozbiljnih bolesti od kojih su najčešće

kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2, arterijska hipertenzija, cerebrovaskularne i gastrointestinalne bolesti, degenerativne bolesti zglobova, endokrinološki poremećaji, maligni tumori… Gotovo da nema organskog sustava na kojem se ne pojavljuju komplikacije uzrokovane debljinom. Debljina je, kako je rečeno na prošlotjednoj konferenciji o debljini, praktički „skrivena“ bolest, zbog čega su bolesnici često uvjereni da nije riječ o bolesti koju treba liječiti, osim ako se pojave komplikacije, koje se razvijaju polako, postupno i „tiho“.

‘Pretilost se ne može jednostrano rješavati niti se treba upirati u krivca’, kaže Majda Tometić

Nacional je istražio uzroke tako česte pojavnosti prekomjerne tjelesne težine kod djece u Hrvatskoj, a moguća rješenja ponudili su Nacionalovi sugovornici – Dario Novak i Marin Dadić, profesori s Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Ivica Lovrić, pročelnik zagrebačkoga Gradskog ureda za obrazovanje, Tomislav Varga, rukometni trener i predsjednik Rukometnog kluba Dinamo Zagreb, te Majda Tometić, ravnateljica zagrebačke Osnovne škole Kajzerica.

Profesor Dario Novak s Kineziološkog fakulteta kaže da Hrvatska, nažalost, spada u one zemlje sa sve većom učestalošću pretilosti, posebice kod djece i mladih:

„Prema dostupnim podacima, svaki treći osmogodišnjak u Hrvatskoj ima problema s prekomjernom tjelesnom težinom. Pretilost je posljedica današnjeg sjedilačkog načina života i postaje sve veći javnozdravstveni problem. Istodobno, jako puno se radi na tome da stvari krenu nabolje, a u tome Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu ima izuzetno važnu ulogu. Niz je projekata fakulteta u kojima se nastoji dati odgovore kako potaknuti naciju na vježbanje. Kineziološki fakultet čini iznimne napore u smjeru promocije tjelesne aktivnosti, posebice među djecom i mladima. Veliki projekt u kojem fakultet trenutačno sudjeluje, a koji je plod u suradnje s Ministarstvom znanosti i obrazovanja te Hrvatske radiotelevizije, te uz iznimnu organizacijsku pomoć Lukše Marottija, jest pružanje korisnih minuta tjelesne i zdravstvene kulture u virtualnoj učionici. Učenici od prvog do četvrtog razreda osnovne škole nastavu prate od kuće, a nastava tjelesne i zdravstvene kulture postala je još zanimljivija. Naši vrhunski sportaši snimili su kratke tjelovježbene aktivnosti pa će tako učenici biti u prilici vježbati sa svojim uzorima. Hrvatski sportaši još jednom su pokazali veliku profesionalnu i ljudsku stranu. Ovim putem im zahvaljujemo.“

Novak je pokušao pojasniti što su najčešći uzroci pretilosti kod djece. Kaže da su nekada njegovu generaciju stariji tjerali kućama kada bi se kao djeca na ulici bavili sportom. Tada, ističe, nije bilo tehnoloških pomagala kao danas te su djeca morala osmišljavati razne tjelovježbene aktivnosti kako bi ispunila slobodno vrijeme:

„Život je jednostavno bio drukčiji. Današnja djeca i mladi imaju potpuno drugačiji stil života, rekli bismo sjedilački način života. Uz manjak tjelesne aktivnost, lošu prehranu, kompjutore i igrice. No ako se ne krećemo dovoljno, što je upravo slučaj s novim generacijama, sve će to, nažalost, doći na naplatu i s ozbiljnim posljedicama. Čvrsto vjerujem da se samo vježbanjem može bitno utjecati na zdravlje naše djece i mladih. Školska djeca polaskom u školu znatno mijenjaju način života i kretanje se znatno smanjuje. Uzroci pretilosti su različiti. Dakako da nedovoljna tjelesna aktivnost ima utjecaja na pretilost djece i mladih, no uzroci su vrlo kompleksni. Valja uvijek imati na umu da je redovita tjelesna aktivnost djece i mladih iznimno važna za njihov rast i razvoj, njihovo zdravlje i razvoj osobina i sposobnosti te prevenciju za razvoj rizičnih čimbenika koji će utjecati na njihovo zdravlje u odrasloj dobi.“

Svojedobno se Kineziološki fakultet jako angažirao oko toga da se u osnovne škole uvede dodatni sat Tjelesne i zdravstvene kulture tjedno, a donekle se u tome uspjelo jer se taj predmet održava tri puta tjedno u nižim razredima. Profesor Novak o tome kaže:

„Svoj djeci, a posebice djeci nižih razreda osnovne škole, kretanje mora biti prioritet. Tu nema nikakve dvojbe! Preporuke kazuju da bi djeca trebala biti aktivna najmanje 60 minuta dnevno, no mi kao društvo jako malo radimo u smjeru uvođenja kontinuiranog vježbanja školske populacije. Što djeci vrijede tri strana jezika ako nema zdravlja? Mi smo optimisti i vjerujem da mora doći do toga da se uvedu dodatni sati TZK-a na svim razinama školovanja. Uloga roditelja je isto tako ključna. Roditelji su ti koji provode najviše vremena sa svojom djecom i vrlo je važno da im usade naviku vježbanja od najranije dobi. To se jedino može postići vlastitim primjerom, dakle da i sami budu tjelesno aktivni. Zasigurno da i škola, kao i društvo u cjelini, u tome imaju važnu ulogu. Jedino zajedničko djelovanje pridonosi djelotvornijem načinu ostvarivanju ciljeva.“

Marin Dadić, postdoktorand i predavač na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu te voditelj Biotrening trenerskog tima u sklopu Aktivne Hrvatske, dao je svoje viđenje situacije oko pretilosti kod hrvatske djece. Kaže da je to sve veći problem, da su statistike i dalje porazne, ne samo u Hrvatskoj već i u cijeloj Europi, kad su mladi u pitanju:

„Uz sve veći tehnološki napredak, sve više se udaljavamo sami od sebe. Čovjekova primarna zadaća je kretanje, no ono naročito kod mladih dolazi u drugi i treći plan. Ono što nas čeka za jedno desetljeće, ako ne i prije, jest udar na zdravstveni sustav kao posljedica današnjeg stanja u kojem je 92 posto djevojčica nedovoljno tjelesno aktivno. Kineziološki fakultet u Zagrebu svakodnevno nastoji što više utjecati na politiku i na građane da se negativna slika aktivnosti Hrvatske promijeni. Naravno, jedino ako se svi subjekti – od Vlade, gospodarstva pa sve do građana – udruže, možemo napraviti korak prema naprijed.“

Dadić kaže da zaista nije floskula da djeca sve više vremena provode pred različitim ekranima te da su školska igrališta sve pustija. Kao ni ona da su roditelji uvijek prvi primjer svojoj djeci:

„Ako će roditelji uvrstiti tjelesnu aktivnost u svoju svakodnevicu te na isto poticati djecu, sigurno će doći do pozitivnih pomaka. Projekt Aktivna Hrvatska u koji je KIF uključen od prvoga dana, definitivno je podsjetnik svim građanima koliko je važna redovna tjelesna aktivnost. Ovaj projekt obišao je većinu gradova u zemlji i aktivirao više od 30.000 građana te je ove godine važniji nego ikad. Aktivacijom nas odraslih doći ćemo do toga da i mi sami potičemo djecu u većoj mjeri na aktivnost. Danas je tu KIF, ali i puno drugih subjekata koji nude puno besplatnih sportskih sadržaja za najmlađe. Pozivam sve da se što prije odazovu tom pozivu. Isto tako, u vlastitom domu ili vani svakodnevno ili barem nekoliko puta tjedno možemo s djecom odraditi jednostavne igre ili neke od sportova. Vjerujte mi, za svaku minutu provedenu u tjelesnoj aktivnosti, naše će nam tijelo itekako zahvaliti!“

Ono što Dadić spominje kao jedan od problema u cijeloj mreži i sustavu – koji je kad je pretilost djece u pitanju, očito zakazao – jest činjenica da škole nisu dovoljno uključene, da nemaju uvijek dovoljan broj izvannastavnih sportskih aktivnosti za učenike. Isto tako, smatra da je bavljenje sportom nekima postalo nedostižno, članarine su skupe, a država više ne pomaže kao što je to bio slučaj u Jugoslaviji. Veliki je problem, smatra Dadić, i nedovoljan broj stručnih kadrova te dodaje da uvijek postoji alternativa skupim članarinama u vidu povoljnijih ili čak besplatnih sportskih sadržaja.

Jesu li škole dovoljno uključene u pokušaj smanjenja pretilosti kod djece, odgovorila je Majda Tometić, ravnateljica zagrebačke Osnovne škole Kajzerica. Kako je rekla, taj problem zasigurno postoji:

„Ne mogu reći da primjećujem porast pretilosti među učeničkom populacijom, no pokazatelji su jasni. Problem je vrlo ozbiljan, ne može se jednostrano rješavati niti možemo prstom pokazati u krivca za takvo stanje. Potrebno je prevenirati problem i raditi na osvještavanju javnosti. Suradnja na svim razinama imperativ je škole kao odgojno-obrazovne ustanove. U školi se kroz razne aktivnosti u nastavi i te kako može raditi na svijesti i prevenciji, no ne samo u nastavi, nego kroz svakodnevne izvannastavne aktivnosti. Pravodobnim obrazovanjem pa i odgojem koji ide u smjeru očuvanja zdravlja, brizi za sebe i okoliš i slično, sigurno se može spriječiti porast pretilosti. Škola redovito surađuje s različitim institucijama i kroz školske preventivne programe, kroz radionice i projekte, usmjerava svijest kod djece.“

Jedan od uzroka pretilosti je loša prehrana, a poznato je da djeca u Hrvatskoj jako puno konzumiraju hranu iz pekarnica, a obroci u školama iako su zdravi, nisu dovoljni da bi se dijete tako hranilo. Često se isto tako dogodi, nažalost, da škola zbog manjka osoblja ne može omogućiti ručak, primjerice, za djecu viših razreda, a nekim je roditeljima i skupo plaćati prehranu u školi. Majda Tometić o tome kaže:

„Ako je loša prehrana uzrok pretilosti, ona se ne konzumira u školi. Mi u školi surađujemo s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo Andrija Štampar na projektu Zdrava hrana. Projekt je osmišljen tako da nutricionisti izrađuju mjesečne jelovnike koji su zdravi, uravnoteženi i nutritivno bogati. Nažalost, vrlo se često pojavljuje problem da djeca ne žele konzumirati takvu zdravu hranu pa smo često primorani pribjegavati različitim metodama ne bismo li djeci osigurali dobre obroke. Kod takvih problema ne možemo puno jer temeljni odnos prema hrani ipak se stvara kod kuće. No prevencija i podizanje svijesti dugoročno su dobro rješenje.

U pravu ste kad kažete da škole ne mogu osigurati ručak, odnosno topli obrok za starije učenike, nedostatak osoblja i prostora, nažalost, nije jednostavno riješiti. Djeca koja borave u školi do 16 sati imaju osigurana tri obroka, a ostali imaju mogućnost uzimanja mliječnoga obroka. Nažalost, čest je slučaj da učenici radije donose brze obroke iz pekarnice, nego da se hrane u školi. Sami obroci nisu preskupi, odnosno puno su povoljniji od brzih obroka, a kvalitetu, nutritivne vrijednosti i raznolikost ne treba posebno isticati. Grad Zagreb jako se brine o kvaliteti prehrane kroz tzv. sheme školskog voća, mlijeka, mesa i tako osigurava kvalitetu i raznolikost. Mi u školi svakodnevno svim učenicima, bez obzira na to konzumiraju li školsku prehranu ili ne, nudimo svježe voće koje je dostupno u košarama u blagovaonici. Ako me pitate koriste li učenici tu mogućnost, reći ću vam – nažalost, ne dovoljno.“

Da je Grad Zagreb zaista uložio dosta truda da bi pomogao vrtićarcima i školarcima da se zdravo hrane i da se bave tjelesnom aktivnošću, potvrdio je za Nacional i Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje. Najprije je spomenuo javnozdravstveni program „PETICA – igrom do zdravlja“, koji se u zagrebačkim osnovnim školama provodi od školske godine 2014./2015. Cilj programa je prevencija pretilosti djece školske dobi i njihovih roditelja, kao i edukacija javnosti o pravilnim prehrambenim navikama i važnosti redovite tjelovježbe. Tim je programom u ovoj školskoj godini obuhvaćen najveći broj zagrebačkih osnovnih škola, dosad njih 25, čime će više od 1800 učenica i učenika drugih i trećih razreda suvremenim nastavnim metodama i informativno-obrazovnim materijalima, prvenstveno kroz igru, nutricionisti, kineziolozi, učitelji i ostali priznati stručnjaci educirati o važnosti zdrave prehrane te usvajanja zdravih prehrambenih i životnih navika.

‘Grad Zagreb sufinancira prehranu u školama u iznosu od 24 milijuna kuna’, kaže Ivica Lovrić

Ivica Lovrić istaknuo je i ovo:

„Grad Zagreb je 2016. u suradnji s Nastavnim zavodom Andrija Štampar i Prehrambeno biotehnološkim fakultetom, proveo projekt ‘Pravilna prehrana u dječjim vrtićima Grada Zagreba’ zahvaljujući kojem gradski dječji vrtići imaju jedinstvene, standardizirane, nutricionistički uravnotežene i sezonske jelovnike. Nadalje, u svim zagrebačkim osnovnim školama prehrana se temelji na Nacionalnim smjernicama za prehranu učenika u osnovnim školama te Normativima za prehranu učenika u osnovnoj školi, čime je svoj djeci u gradskim vrtićima i školama osigurana visokokvalitetna i pravilna prehrana. Slobodni smo istaknuti da Grad Zagreb sufinancira prehranu u gradskim osnovnim školama za 44.300 učenika, za što se godišnje izdvaja 24 milijuna kuna, a s ciljem daljnjeg unaprjeđenja kvalitete prehrane i razvoja zdravih prehrambenih navika. Školskom shemom voća i povrća te mlijeka i mliječnih proizvoda obuhvaćeno je 80.000 učenika iz sto osnovnih škola, 42 srednje škole te pet učeničkih domova Grada Zagreba, za što Grad izdvaja dodatna četiri milijuna kuna.“

Kad je bavljenje tjelesnom aktivnosti u pitanju, Grad Zagreb ima dobre rezultate:

„Od školske godine 2007./2008. Grad Zagreb u suradnji s gradskim osnovnim školama provodi program Vikendom u sportske dvorane, cilj kojeg je kvalitetno organiziranje slobodnog vremena učenika i uključivanje što većeg broja učenika u organizirane oblike bavljenja sportskim aktivnostima. Program u potpunosti financira Grad Zagreb, a tijekom 2019. godine u programu je sudjelovalo 11.065 učenika iz 57 zagrebačkih osnovnih škola. Nadalje, Grad u suradnji sa Školskim sportskim savezom Grada Zagreba provodi međuškolska sportska natjecanja u više od 20 sportova za učenike osnovnih i srednjih škola, sportsku obuku i poduku učenika te organizira raznovrsne sportske i rekreacijske aktivnosti, kako za vrijeme trajanja nastave tako i za vrijeme školskih praznika u sklopu programa Odmorko. Školski sportski savez Grada Zagreba provodi i programe Univerzalne sportske škole i sportske vježbaonice za više od 6000 učenika te projekte Vrtim zdravi film, Virtualni plesni show, Igram, pišem, lajkam, Fair-play nagrada i Školski sport i olimpijski pokret koji su dio programa Hrvatskog školskog sportskog saveza.“

Lovrić je zaključio da Grad Zagreb provodi i programe višednevnog organiziranog boravka djece u prirodi – Djeca u prirodi, za djecu dječjih vrtića, odnosno Škola u prirodi, za učenike osnovnih škola. Tijekom 2019. u tim je programima sudjelovalo 20.000 djece, a još je 10.000 djece zagrebačkih osnovnih škola sudjelovalo u programu jednodnevnog boravka u Gradu mladih u Zagrebu. Pročelnik je rekao i da prioritet u korištenju sportskih dvorana i sportskih igrališta u Zagrebu imaju školski sportski klubovi te istaknuo činjenicu da škole školsku sportsku dvoranu i ostale prostore mogu dati u zakup po povlaštenim cijenama sportskim udrugama koje besplatno ili uz minimalnu članarinu provode programe za djecu polaznike.

Jedan od sportskih klubova koji aktivnost održava upravo u školskim sportskim dvoranama je Rukometni klub Dinamo Zagreb, koji je osnovan prije nepunih pet godina i već ostvaruje odlične rezultate sa svojim selekcijama. Kako je pojasnio Tomislav Varga, predsjednik kluba, svake godine povećava se broj škola u kojima održavaju treninge rukometa, isključivo za djecu koja pohađaju tu školu:

„Takav sustav rada pokazao se najboljim jer barem u početku olakšava roditeljima da djecu ne trebaju voziti na trening, već djeca samostalno dolaze u svoju školu u poznato okruženje. Najveći fokus nam je upravo na školama rukometa jer u njima prepoznajemo djecu koja imaju želju ozbiljnije se baviti rukometom i njih šaljemo u selekcije gdje se trening odvija svakodnevno, a svaki vikend imaju dvije ili tri utakmice. Rad u selekciji možemo opisati kao profesionalni pogon i trening, ali za djecu. Od ove sezone počeli smo bilježiti odlične rezultate i nadam se da će nam se obje selekcije koje se natječu u našim državnim ligama, plasirati na prvenstvo Hrvatske i tamo imati zapaženu ulogu, a možda se doma vratiti i s medaljom.“

‘U planu je rukometnog kluba dinamo stalna suradnja s nutricionistima’, kaže Tomislav Varga

Kako kaže Varga, razlika između Dinama i nekih drugih klubova je u uvjetima u kojima rade i trenerima koji svakodnevno vode brigu o djeci. Od početka godine u rad kluba uključeni su trener golmana, koji s golmanima radi svakodnevno, te kondicijski trener koji jednom tjedno dolazi raditi s djecom karakteristične vježbe upravo za rukomet:

„Mi smo jedini rukometni klub u Zagrebu koji sve svoje treninge selekcija ima na jednome mjestu. I to je velika prednost jer većina klubova ima treninge po različitim dvoranama, a većina tih dvorana ne zadovoljava kriterije rukometne igre. Ovim putem se moram zahvaliti NC Šalata i Korabu Morini, našem najboljem igraču malog nogometa svih vremena, koji je prepoznao naš projekt i pomogao klubu s terminima u svojoj dvorani te omogućio da djeca kluba Dinamo Zagreb imaju svoj rukometni dom. Najveći problem u Zagrebu su dvorane. Postoji jako puno sportova i klubova, a nedovoljno mjesta i termina da bi se sve to moglo odvijati. Moje je mišljenje da bi se svi rekreativci koji koriste gradske dvorane trebali preseliti u sportske objekte koji su privatni, čime bi se omogućilo da se još više djece uključi u sport. Naš klub od Grada dobiva sredstva propisana za rang natjecanja u kojem nam se nalazi seniorska ekipa, a s obzirom na pogon koji imamo to pokriva otprilike 5 posto naših godišnjih troškova. I zato se moram zahvaliti svim roditeljima koji su u klubu jer bez njihove podrške ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Nadam se da ćemo se kroz koju godinu sa seniorskom ekipom podići barem dva ranga pa bi onda neke stvari mogle biti malo lakše i možda će se tada i neki sponzori uključiti u naš klub te prepoznati našu priču jer mi radimo na tome da isključivo sa ‘svojom’ djecom možemo održavati klub na visokom nivou i predstavljati grad i ime Dinamo na domaćoj i međunarodnoj sceni. Moram zahvaliti Zagrebačkom rukometnom savezu, a pogotovo tajniku Kazimiru Ilijašu i predsjedniku Saveza Božidaru Joviću, koji našem i svim ostalim klubovima pomažu koliko mogu te su svim klubovima uvijek na raspolaganju.“

Specifičnost ovog kluba je i u tome da je Dinamo od ove godine uveo testiranja koja se provode s djecom koja treniraju u selekcijama, kako bi se mogao pratiti njihov razvoj. Varga je o tome rekao:

„Tako im možemo ukazati na stvari koje bi trebali popraviti, a ima ih dosta koji imaju problema s pretilosti. Ono što mi možemo napraviti je, a u planu je ostvarivanja, da djeca koja imaju problema s tjelesnom težinom dobiju individualni program prehrane, propisan od nutricionista, koji će odgovarati njihovim potrebama, kronološkoj dobi i rezultirati dugoročnim promjenama. U planu kluba je stalna suradnja s nutricionistima, kako bi se sva djeca iz našeg kluba i njihovi roditelji mogli educirati o svim problemima pretilosti. Naš dugoročni plan je da nam sve selekcije izbacuju vrhunske pojedince i buduće reprezentativce, da svake godine svaka selekcija ostvari plasman na prvenstvo Hrvatske i da budu konkurenti za medalje. Kroz šest do osam godina želimo isključivo s djecom iz našeg kluba igrati najviši seniorski rang u Hrvatskoj i biti poznati kao klub koji ima najkvalitetniji omladinski pogon u Europi.“

Kao dugogodišnji trener seniora, ali i djece i mladih, Varga smatra da bi djeca od prvog do četvrtog razreda osnovne škole svaki dan trebala imati sat TZK-a, ali ne s učiteljima razredne nastave već s učiteljima TZK-a koji bi provodili određeni program ili određenu vrstu treninga gdje bi oni nakon četvrtog razreda djecu koja još nisu u sportu mogli usmjeriti u sport koji im najviše odgovara. Sport je, kaže Varga, važan kod djece prvenstveno zbog zdravlja, a kroz bavljenje sportskim aktivnostima oni stječu radne i organizacijske navike te usvajaju društveno prihvatljiva pravila ponašanja.