Objavljeno u Nacionalu br. 542, 03. travanj 2006.

Dok cijene stanova u gradskim središtima divljaju, sve više Hrvata odlučuje se na gradnju kuće: u posljednje vrijeme klasičnoj gradnji od cigle i betona sve više konkuriraju moderne i energetski štedljive kuće od gotovih elemenata poput makropanela i Ytong blokova

“Kuću sam gradio čak deset godina”, kaže Davor Špišić, 39-godišnji ugostitelj iz mjesta Pisarovina, nedaleko od Zagreba. “Kada sam počeo graditi nije bilo povoljnih kredita, dobar dio posla radio sam s majstorima koje poznajem a radio sam nakon što bih uspio uštedjeti nešto novca. Samo ishođenje dozvola potrajalo je skoro dvije godine. Pokušali s mo prije živjeti u Heinzelovoj ulici u Zagrebu, stan od pedesetak kvadrata na 15. katu je jednostavno premalen za normalan obiteljski život. Zato smo sagradili kuću izvan grada, u Pisarovini, odakle stižem na Kvaternikov trg za 40 minuta.” Špišića je gradnja s unutanjim uređenjem bez namještaja, zemlje i dozvola koštala nešto više od 500 eura po četvornom metru, ali je uložio mnogo svog vremena i truda.

Ta je cijena neusporedivo povoljnija od stanova koji u urbanim središtima nerijetko koštaju više od 2000 eura za kvadrat. Bez obzira na tu razliku u cijeni, gradnja kuće posao je pred kojim zazire svaki mladi Hrvat u potrazi za rješavanjem stambenog pitanja. Većina onih koji pokušavaju doći do vlastita doma radije kupuje manji stan od šezdesetak metara četvornih u urbanim središtima, kakvi u pravilu koštaju više od 1500 eura za četvorni metar. Iako najveći dio njih stan kupuje na kredit, rijetki su oni koji će u novom domu imati ugodnost kakvu su priželjkivali.

Naime, čak 95 posto kreditno sposobnih građana ima kreditnu sposobnost do najviše 100.000 eura, što često nije dovoljno za kupovinu i opremanje stana. Nedavno su u Zagrebu, uglavnom mladi ljudi cijelu noć stajali u redovima kako bi kupili skupe stanove u blizini centra grada po cijeni od 2000 eura za četvorni metar, što znači da su za 100.000 eura mogli kupiti samo 50 kvadratnih metara bez namještaja. Najčešće odluku da kupe stan umjesto gradnje kuće obrazlažu time što nemaju vremena, što je papirologija prekomplicirana a održavanje kuće smatraju – rupom bez dna! Davor Špišić, koji je kuću sagradio bez obzira na velegradske predrasude žali jedino što nije mogao podići kredit da sve završi odjednom! “Da je sada gradim, podigao bih kredit, dao novac profesionalcu koji će sve organizirati i platio bih vrhunske majstore.

Teško je bilo raditi svoj posao i paziti na gradnju cijelo vrijeme, čovjek tu lako može izgubiti živce. Među majstorima koji su meni radili bilo je vrhunskih, ali i loših iza kojih je sve trebalo popravljati. Najbolji su mi bili oni koje sam poznavao i oni koje sam puno platio. Razmislio bih i o gradnji montažne kuće, ali se vjerojatno ne bih odlučio jer prilikom eventualne prodaje klasična kuća ima bolju cijenu!” U Hrvatskoj prevladava gradnja kuća od betona, cigle i bloka, ali sve je više i onih koji se odlučuju za gradnju montažnih objekata. Razlog tome je što proizvođači takvih objekata u pravilu oslobađaju kupca većine poslova, od projektne dokumentacije, izbora majstora i same gradnje pa čak i sređivanja papira za kredit.

Bez obzira na to grade li klasičnu ili montažnu kuću, svi koji si to mogu priuštiti najradije povjeravaju cijelu gradnju stručnom izvođaču, koji cjelokupnu gradnju završava za nekoliko tjedana u slučaju montažne kuće, te za nekoliko mjeseci kod standardne gradnje. Na Hrvatskom tržištu postoji najmanje desetak tvrtki koje su se na neki način specijalizirale za gradnju obiteljskih kuća. Zajedničko im je to da je cijena gradnje oko 600 eura za četvorni metar, da potrebnu dokumentaciju uglavnom rješavaju sami i to besplatno u ime svojih kupaca, a samo vrijeme gradnje skraćeno je često samo na mjesec dana. Bilo da se radi o montažnoj ili klasičnoj kući, konačna cijena ponajviše ovisi o tome gdje se gradi, jer u cijenu od šestotinjak eura za gradnju nije uračunata građevinska dozvola i cijena zemljišta, koje ovise o lokaciji. Iako se većina odlučuje za klasičnu gradnju jer su nepovjerljivi prema sjevernoeuropskim “novotarijama” sve je više onih koji traže modularne ili montažne kuće.

Manjak tvrtki koje izvode klasičnu gradnju za obiteljske kuće očigledan je, ali to je posljedica orijentacije takvih izvođača na veće stambene objekte, gdje uzimaju neusporedivo veći dio dobiti. Kuća kakva se danas najčešće traži ima tri sobe, kupaonicu, WC i dnevni boravak, uglavnom i garažu, a površine je oko stotinjak četvornih metara a rijetko prelazi 150 kvadrata. “Naša kuća u Sesvetama, koju sam sa suprugom počeo graditi prije dvije godine ima 85 kvadrata neto u prizemlju, 15 kvadrata terase koju ćemo zatvoriti staklenom stijenom, garažu od 24 kvadrata i malo spremište od 6 kvadrata. Zemlja, dozvole, gradnja, kompletno uređenje i namještaj stajali su manje od 100.000 eura.

Zemljište nas je koštalo 24 tisuće eura pa smo podigli kredit od 65 tisuća eura i s njim smo pokrili gradnju kuće roh bau s temeljima kao i kupnju zemljišta”, kazao je Zdravko Bašljan, 34-godišnji informatičar koji se između kupnje skučenog stana i komforne kuće na periferiji odlučio za kuću. “Supruga je zapravo htjela da kupimo stan, ali mogli smo podići kredit od samo 65 tisuća eura, što nam nikako nije bilo dovoljno za stan kakv smo željeli.” Ono što je ljudima poput Bašljana i njegove obitelji najvažnije, činjenica je da se ne moraju opterećivati samim procesom gradnje, niti pribavljanjem dokumentacije. Kaže da je život u kući puno kvalitetniji a iznimno je zadovoljan što je odabrao montažnu kuću drvene konstrukcije zbog izolacijskih svojstava koja su bolja nego kod klasične gradnje.

“Grijemo se na struju, mramornom pločom jer ne treba puno grijaćih tijela budući da je kuća dobro izolirana. Račun ljeti iznosi 300 kuna, a kada je jako hladan mjesec zimi struju plaćam 700 kuna, s tim da ne gasim grijanje ni kada odlazimo iz kuće. Toliko novca neki naši poznanici plaćaju mjesečno za plin u dvostruko manjim starim stanovima.” Unatoč svim dobrim stranama montažnih kuća, nisu rijetki oni koji su skeptični prema njihovoj kvaliteti i trajnosti. To potvrđuje i Hrvoje Kuretić, diplomirani inženjer građevine iz tvrtke Emanita koja proizvodi gotove niskoenergetske kuće. Kuretić ne želi tu vrstu kuće nazvati montažnom, jer to ima negativne konotacije kod potencijalnih kupaca.

“Prosječan Hrvat na kuću gleda kroz priču o tri praščića; jedino je kuća od cigle prava kuća, a ‘montažne’ su tobože posljedica lijenosti. No kada im pokažemo kakve prednosti imaju kuće koje nemaju klasičnu gradnju ljudi uvijek ostanu pozitivno iznenađeni. Ovakve su kuće otpornije na potrese jer nisu krute i teške, imaju sve ateste protiv požara i znatno su jeftinije za održavanje. Najbolje od svega je to što mi za kupca odrađujemo sav posao, on samo treba sjesti i pokazati nam što želi.” Gradnja montažnih kuća počinje gradnjom temelja, a dok se oni suše proizvode se elementi u tvornici. Kuretić kaže da montaža traje dva tjedna nakon čega kuća izvana poprima konačni oblik. Unutarnje uređenje radi se u isto vrijeme, a obično je gotovo neposredno nakon završetka vanjskih radova. “Prema podacima iz ‘Vodiča kroz energetski efikasnu gradnju EIHP’, iz siječnja 2005., godišnja potrošnja za grijanje niskoenergetske kuće od 150 m2 iznosi oko 35 kWh/m2, što odgovara potrošnji od 3 litre loživog ulja po četvornom metru ili ukupno 450 litara loživog ulja godišnje za grijanje. Cijena loživog ulja je 4,50 kn, pa to ukupno iznosi 2025 kn”, kaže Kuretić. “Istodobno, godišnja potrošnja za grijanje zidane kuće iste površine iznosi oko 130 kWh/m2, što odgovara potrošnji od 11,6 litara loživog ulja po m2 ili ukupno 1740 litara loživog ulja godišnje za grijanje. Uz istu cijenu loživog ulja to ukupno iznosi 7830 kn.

Dakle, ušteda energije niskoenergetske gotove kuće oko 3,8 puta veća je nego kod klasične gradnje, tj. godišnje se samo na grijanju uštedi 5800kn. Pribroji li se tome ušteda energije tijekom ljetnog razdoblja koju trošimo na hlađenje kuće, razlika je i 7500 kn godišnje. To znači da se u 10 godina može uštedjeti oko 10.000 eura. O kolikom se iznosu radi najbolje se vidi iz sljedećeg. Da bi nakon 10 godina u banci imao ušteđenih 10.000 eura, uz godišnju kamatu 4 posto, svaki mjesec moram uplatiti 500 kuna”, objašnjava Hrvoje Kuretić.

Emanita, kao ni većina drugih sličnih hrvatskih proizvođača poput Marlesa, Dom Projekta, Krivaje i sličnih ne nudi samo gotove projekte nego svaku kuću rade po narudžbi. “U bazi podataka imamo oko 600 projekata kuća koje pokazujemo budućem vlasniku, jer tek manji dio njih odmah zna kako žele da im kuća izgleda. Na osnovi onih koje im se svide, radimo prilagodbu. Nije rijetko da se nekom svidi kuća, ali je njegova parcela preuska za nju. Onda mu dizajniramo sličnu koja odgovara parametrima. Nakon toga napravimo 3d animaciju i damo mu ponudu s cijenama”, kaže Kuretić. Kod kupnje montažne kuće treba pripaziti na cijenu i ono što je u nju uračunato. Roh bau ili visoki roh bau koji se često spominje nije neki univerzalno određen standard, tako da kod svakog proizvođača podrazumijeva drukčije elemente zbog čega treba biti oprezan i od proizvođača zatražiti cijenu točno određene razine opremljenosti kuće.

Upravo razina opremljenosti objašnjava razlike u cijeni, pa tako kuća koja se reklamira po cijeni od tristotinjak eura po četvornom metru zapravo nema niti pregradne zidove. One koje pak ispunjavaju potrebne standarde u načelu stoje oko 600 eura po kvadratu, ali i kod njih treba obratiti pozornost na debljinu zidova, toplinsku i zvučnu izolaciju, instalacije, sanitarije, transport do gradilišta i ostale eventualno skrivene troškove. Veći dio proizvođača bez dodatne naplate nudi i projektnu dokumentaciju, koja inače stoji od 10 do 15 eura po četvornom metru, a važno je i obratiti pažnju jesu li u cijenu uračunati i svi troškovi sklapanja i transporta.

Za sve one sklone modernijoj gradnji, a koji žele brzo i uz stručni nadzor završiti gradnju kuće, idealan izbor je kuća od Ytonga, tvrdi zagrebačka arhitektica Branka Vuković, koja je već isprojektirala nekoliko objekata YTONG sustavom gradnje. Tvrtka Xella koja prodaje Ytong materijal, a što je zapravo porasti beton, uz materijal besplatno nudi i gotove projekte obiteljskih kuća. Tako za jednu od trinaest kuća u ponudi, za kuću pod nazivom “Diana”, kompletan materijal za izgradnju konstrukcije kuće od Ytong materijala prodaju za samo 125.000 kuna, uključujući PDV a također je uključena kompletna projektna dokumentacija.

Manje promjene projekta su besplatne, poput promjene namjena prostorija, pregradnih zidova, prozora i vrata, a veće se doplaćuju projektantu – vanjskom suradniku. Svatko može izraditi i svoj projekt, a razlika između Ytong tipskog i individualnog projekta je u tome što kod individualnog projekta kupac mora platiti punu cijenu projekta te prijevoz i iskrcaj materijala na gradilište. U slučaju tipskih Ytong projekata, projektna dokumentacija, Ytong materijal, bijeli strop, transport i iskrcaj na gradilište bilo gdje u Hrvatskoj, stručna pomoć tehničkog odjela i Ytong instruktora, već su uključeni. Na temelju dokumentacije koju kupac dobije nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, pribavlja samostalno lokacijsku dozvolu, a nakon toga projektant u roku od 14 dana isporučuje besplatno kompletnu dokumentaciju za građevinsku dozvolu, koju kupac također treba ishoditi sam.

Temelji ovakvih kuća izvode se klasično i rade se od betona,a kompletna daljnja izgradnja nije montaža, nego modernija i brža verzija zidanja s elementima Ytong sustava. Xella može osigurati i izvođača – ovlaštenog Ytong majstora, ali ako kupac želi, može ga izabrati i sam.”Cijena izgradnje grube konstrukcije, ili ‘kostura’ Ytong kuće, dakle grubog roh bau sustava, od iskopa i betoniranja temelja do završetka konstrukcije bijelog krova, ali bez pokrova, iznosi od 100 do 200 eura / m2 bruto razvijene površine, ovisno o veličini kuće.

Dakle, to je cijena ukupnog materijala i rada za tu fazu izgradnje. Cijena potpuno završene izgradnje kuće, po sistemu ‘ključ u ruke’, dakle sve gotovo izvana i iznutra, s centralnim grijanjem u funkciji, rasvjetom i sanitarijama uz korištenje standardnih materijala, iznosi od 450 do 600 eura /m2 BRP-a”, kaže arhitektica Branka Vuković. Poznat joj je samo jedan slučaj kad je zbog luksuzne opreme vile cijena dosegnula 800 eura po kvadratu gradnje. Napominje da je kod ovakvih kuća građenih Ytongom osjetna i ušteda u kasnijim troškovima grijanja zimi, odnosno hlađenja ljeti i to od 30 do 50 posto. Cijene slične montažnim i Ytong kućama ima prototip hrvatske drvene kuće arhitekta Ivice Plaveca i stručnjakinje za statiku Vlatke Rajčić. Prvi primjerak izrađen je u Ogulinu po specifikacijama i uz potporu ministarstva znanosti. Uskoro se očekuje serijska proizvodnja, a cilj im je napraviti i mediteranski tip kuće za brzu gradnju koja bi se bazirala na istoj ideji, ali bi bila izrađena od betona ili kamena. “Cijela kuća gradi se od 10 do 15 serijski proizvedenih elemenata, a kompjutorski softver slaže ih u oblik koji kupac izabere.

Plan nam je i razvoj softvera koji bi kroz upitnik kupcu predstavio različita rješenja u okviru parametara koje on zada. Tako bi on birao kvadraturu, broj soba, vrstu krova i slično. Odmah bi znao cijenu same gradnje i građevinske dozvole što bi znatno demistificiralo gradnju kuće”, objašnjava Ivica Plavec. Dodaje da je već izrađen projekt cijele takve građevine s tridesetak stanova u Ivanić Gradu. Takva će građevina, uvjerava, dodatno smanjiti cijenu četvornog metra, koja sada ovisi o materijalima za unutarnje uređenje koje kupac odabere, ali cijena se kreće oko 600 eura po četvornom metru. Tu su uključene sve instalacije, sanitarije, atesti kao i kod klasične gradnje. Temelji ove kuće mogu biti klasični, ali mogu biti i unaprijed proizvedeni “montažni”, kako bi se ubrzao i pojednostavio postupak gradnje. “Gradnja kuće je kao kupovanje automobila. Iako se prodaju kao jedan model, ovisno o opremi, snazi motora i sličnim stvarima, neke verzije se prodaju i po dvostruko višim cijenama.

Tako je i s kućom, ali važno je da onaj tko je gradi točno zna što će dobiti za svoj novac”, kaže Plavec. Tvrdi da tip kuće kakvu je osmislio nema problema s trajnošću, ali svakih sedam do deset godina treba je pregledati i ponoviti zaštitu površinskog sloja. Inače, površina drveta je zaštićena i impregnirana metodom potapanja, a svaki mjesec treba odvojiti dvadesetak kuna kao pričuvu za obnavljanje vanjske zaštite u tom periodu od desetak godina. Kada je tako održavana, kaže Plavec, nema ograničenja njezina trajanja. “Prva ovakva kuća koja je izgrađena u Ogulinu ima neto 135 četvornih metara, a cijena gradnje je 600 eura po kvadratu, no cijene će biti niže kada krene serijska proizvodnja. Projektiranje i dobivanje dozvola traje oko 2,5 mjeseca, a kupac se ne mora zamarati papirologijom.

Dok se izrađuje lokacijska dozvola, radi se i koncepcija kuće. U fazi dobivanja građevinske dozvole počinje radionička proizvodnja elemenata koja traje tri tjedna. Nakon dobivanja građevinske dozvole, na gradilištu se kuća sklapa za pet do sedam dana”, objašnjava Plavec koji tvrdi da ne može doći do prekoračenja troškova, te da su naknadne modifikacije vrlo jednostavne. Ako, primjerice, netko želi dodati radnu sobu, postave se temelji i u jedno prijepodne otvara se panel na kući i izgrađuje se dodatna soba. Vanjski paneli ili unutarnje pregrade mogu se mijenjati čak i u kućnoj radinosti. Konačna cijena kuće uvijek ovisi o cijeni kupljenog zemljišta. Prosječan budući vlasnik kuće parcelu će potražiti na periferiji grada, ali u blizini neke brze prometnice. U blizini centra mnogima je neisplativo kupiti skupu zemlju za nekoliko stotina eura po četvornom metru na kojoj se može graditi zgrada, a onda na njoj sagraditi, primjerice, kuću s potkrovljem. Letimičnim pogledom u oglasnike, u kojima većina budućih vlasnika traži zemljišta, vidi se da se u okolici Zaprešića parcela od 600 do700 četvornih metara može kupiti za desetak tisuća eura.

U Sesvetskom Kraljevcu ista takva parcela, otprilike, je dvostruko skuplja. U Vrapču stoji oko 50.000 eura, dok u Gračanima može dosegnuti i nekoliko stotina tisuća eura. U zadnje vrijeme jako je porasla cijena zemljišta između Zagreba i Velike Gorice, a raste i cijena zemljišta na području Stupnika i Lučkog koja su donedavno bila jako jeftina. “Treba reći da trenutačno obiteljske kuće realno imaju bitno manju cijenu od stanova. Uzmete li za primjer elitne dijelove Zagreba u kojima kvadrat stana dostiže nevjerojatnu cijenu od 3500 eura pa ako govorimo o stanu od primjerice 150 kvadrata on dostiže cijenu veću od pola milijuna eura.

Za nekog tko ima toliki novac sigurno je puno prihvatljivije kupiti obiteljsku kuću ili pak zemljište na kojem će je sam izgraditi pa će tako proći jeftinije nego da je kupio stan, a imat će puno veći komfor. Ono što je negativna strana priče jest to da je kreditna sposobnost 95 posto građana nekih 100.000 eura pa se većina ljudi naprosto ne može upuštati u gradnju kuće, jer im je za to potrebno više novca”, kaže Mirjana Mikulić, direktorica agencije za nekretnine Euro Vila. Objašnjava da je u Hrvatskoj ishođenje svih potrebnih dozvola za gradnju kuće prilično komplicirano te se zbog nesređene situacije u katastru, zemljišnim knjigama i s generalnim urbanističkim planovima često zna zakomplicirati, pa se većina ljudi ipak odlučuje kupiti gotovu obiteljsku kuću umjesto da se sami upuste u gradnju iste. Što se zagrebačkih lokacija za gradnju ili kupovinu obiteljskih kuća tiče, Mirjana Mikulić kaže kako su bez obzira na visoke cijene lokacije na sjevernom dijelu grada i dalje najtraženije.

“Klijente najviše zanima Pantovčak, Prekrižje, ali i Maksimir i Črnomerec. No razlika u cijenama velika je i između tih četvrti pa tako cijena obiteljske kuće od 250 kvadrata na Črnomercu stoji 300.000 eura, a na Maksimiru istu takvu kuću ne možete dobiti ispod 450.000 eura, dok će u samom centru poput Pantovčaka ista takva stajati čak milijun eura. Što se cijene građevinskog zemljišta tiče ona se kreće od 200 do 400 eura u rubnijim dijelovima grada, ovisno ima li zemljište već sve potrebne dozvole, dok se u elitnom dijelu grada cijena zemljišta kreće od 700 do1000 eura”, objašnjava Mirjana Mikulić. Dodaje kako kupce koji surađuju s njezinom agencijom najčešće zanimaju lokacije do Maksimirske šume, dok se za rubne dijelove poput Dubrave, odlučuju oni kupci kojima je prioritet za istu količinu novca dobiti veću kvadraturu. S druge strane Mirjana Mikulić upozorava da su cijene nekretnina u Hrvatskoj, osobito u Zagrebu odavno premašile realne iznose.

“Tako visoke, nekad i basnoslovne cijene rezultat su nestručnog formiranja cijena koje se slažu doslovce napamet. Tako imate slučaj da obitelj prodaje kuću jer je njihovo dvoje djece odraslo pa im roditelji žele kupiti stanove. U takvim situacijama na obiteljskoj kući već postoji hipoteka od nekih 100.000 eura pa obitelj zaključuje da stan za svako dijete stoji sto tisuća, za roditelje još 150, a onda i za pokrivanje hipoteke treba dodatnih 100 tisuća eura. Kad izračunaju da bi prodajom obiteljske kuće još htjeli malo zaraditi, dođu u agenciju i kažu da je njihova fiksna cijena 500.000 eura, što je krajnje nerealna cijena koja nema veze s tržištem, ali ljudi od nje ne žele odustati. Stoga nije ni čudo da cijene nekretnina divljaju”, zaključuje direktorica agencije Euro Vila. OKVIR Postupak za dobivanje dozvole. Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za obiteljsku kuću investitor prilaže i dokaz da ima pravo gradnje na određenoj nekretnini, glavni projekt u četiri primjerka, potvrdu o nostrifikaciji i popis stranaka. Glavni, odnosno idejni projekt prije podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole mora biti usklađen s odredbama posebnih zakona i drugih propisa, odnosno s posebnim uvjetima kada je to izričito propisano posebnim zakonom.

Tu potvrdu investitor ili projektant pribavlja u slučaju zakonom izričito propisane obveze davanja potvrde o usklađenosti idejnog projekta s posebnim uvjetima ili odredbama posebnoga zakona. Nakon glavnog projekta za obiteljsku kuću investitor, odnosno projektant pribavlja potvrdu o mogućnosti priključenja na niskonaponsku i telekomunikacijsku mrežu, mogućnosti priključenja na komunalne instalacije (vodovod), kanalizaciju, plinovod i parovod, te dozvolu nadležnog državnog tijela za zaštitu spomenika kulture ako se obiteljska kuća gradi u naselju ili u dijelu naselja koje je zaštićeni spomenik kulture. Ako se obiteljska kuća namjerava izgraditi na području koje je uključeno u detaljan plan uređenja, potvrda o mogućnosti priključenja nije potrebna. Izjavu o usklađenosti glavnoga, odnosno idejnog projekta s odredbama posebnih zakona i drugih propisa, odnosno posebnim uvjetima izričito propisanih posebnim zakonom, daje projektant u pisanom obliku . Kontrolu glavnoga projekta investitor može povjeriti samo revidentu, osobi koja je ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer s najmanje deset godina radnog iskustva u struci i koji se istaknuo u projektiranju složenijih građevina ili radova, ili je na neki drugi način dao veći doprinos tehničkoj struci.

Revident je zadužen da projekt ili dio projekta za koji je obavljena kontrola, zadovoljava zahtjeve Zakona o gradnji. Kontrola glavnog projekta, ovisno o vrsti građevine, obavlja se s obzirom na mehaničku otpornost i stabilnost, zaštitu od buke, uštedu energije i toplinsku zaštitu. Prije se građevinska dozvola plaćala po kvadratnom metru, a sada se plaća po kubnom metru. U svakom gradu cijena je drukčija, a u Zagrebu je cijena dozvola i komunalnih priključaka podijeljena na sedam zona, od kojih svaka ima svoju cijenu građevinske dozvole. Zakonski rok za dobivanje lokacijske dozvole je mjesec dana, nakon kojeg slijedi izdavanje dozvole ili odbijanje, uz obrazloženje. Nažalost, u praksi se rijetko pridržava tog roka. Doznajemo da je na zagrebačkom području najteže svu dokumentaciju dobiti u Novom Zagrebu i Velikoj Gorici, gdje se dobivanje lokacijske i građevinske dozvole nerijetko čeka i godinu dana. Mnogi stoga podnose zahtjeve obližnjim područnim uredima za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, te tako skraćuju vrijeme dobivanja dozvola na samo mjesec i pol dana! Inače, tvrde upućeni, na dobivanje dozvole u Hrvatskoj se u prosjeku čeka tri mjeseca.