Objavljeno u Nacionalu br. 523, 21. studeni 2005.

Trošenje iznad mogućnosti životni je stil kojem podliježe sve više Hrvata: ne mogu se oduprijeti ponudama za povoljne kreditne kartice i kredite, zadužuju se tempom od 2,7 milijuna kuna na sat, pa upadaju u spiralu dugova koja prijeti ovrhama i aktiviranjem hipoteka

“Luksuza se teško odreći, a ruku na srce, dugo sam vjerovao da neću ni morati. Tek kada me je jednog jutra probudio sudski ovršitelj koji je zbog sudske ovrhe došao plijeniti stvari u našoj kući i kada sam vidio posramljen izraz na licu moje supruge, odlučio sam promijeniti ploču”, kaže 40-godišnji diplomirani pravnik Matija V. “Prodao sam luksuzni BMW, a umjesto njega kupio polovni fiat. Rasprodao sam i sve tehničke novotarije, a na kraju i kuću u otmjenoj zagrebačkoj četvrti te kupio znatno manji na periferiji. Otkazali smo sve kreditne kartice, a supruga se čak odlučila prvi put u životu zaposliti. I ja sam, naravno, ubrzo prihvatio novi posao, manje plaćen od prethodnog, pa smo se nakon nekoliko mjeseci štednje i odricanja uspjeli riješiti svih dugova. Istina, nedostaje mi moj BMW, prostrana kuća, večere u restoranima i odjeća s potpisom, ali nikako i grč u želucu i stalna frustracija koju donose dugovi. Najgore što si u financijskom smislu možete učiniti jest živjeti iznad vlastitih mogućnosti.”

On je prošao kroz pakao dugova izazvanih trošenjem iznad vlastitih mogućnosti, životnog stila kakvim živi sve više Hrvata. U nemogućnosti da se odupru ponudama sve povoljnijih i dostupnijih kredita, obasuti ponudama za najraznovrsnije kreditne kartice, hrvatski se građani odlučuju na kupnju kuća, stanova, automobila i gomile robe široke potrošnje. Poslije im se zbog gomilanja kamata, gubitka posla, trudnoće ili kojeg drugog razloga često događa da se više ne mogu izvući iz spirale dugova i sve završava u tužbama, ovrhama, a u najdrastičnijim slučajevima u aktiviranju hipoteka, pa žrtve dugova ostaju na ulici.

Samo u rujnu ove godine građani Hrvatske podigli su 1,96 milijardi kuna, pa je prema podacima HNB-a ukupni plasman banaka 2,55 milijardi kuna ili 1,85 posto veći nego u kolovozu, kada je ostvaren rekordni porast od 3,2 milijarde kuna plasmana. Rujan je tako zabilježio jedan od najvećih ovogodišnjih mjesečnih porasta. Od lanjskog do ovogodišnjeg rujna krediti građanima porasli su 13,7 milijardi kuna ili čak 22,3 posto, a zanimljivo je da su građani svakog rujanskog dana podignuli po 65,3 milijuna kuna kredita, što znači da je brzina zaduživanja po svakom satu iznosila 2,72 milijuna kuna.
Donedavno je i Matija V. živio na kredit, ali je zbog velikih dugovanja bio prisiljen rasipnički životni stil gotovo preko noći zamijeniti odricanjem i skromnošću. Iako se taj Zagrepčanin danas s nostalgijom prisjeća svojih rastrošnih dana, priznaje da je ponosan što su dugovi u koje je zbog njih zapao sada stvar prošlosti: “Nikad nisam bio bogat, ali sam jedno vrijeme živio kao da jesam. Zbog takvog hedonizma umalo sam se, i to isključivo svojom krivnjom, odveo u financijsku propast.”

“Imao sam jako dobro plaćen pravnički posao u jednoj privatnoj zagrebačkoj tvrtki i nije mi trebalo dugo da se naviknem na lagodan život koji je meni, mojoj supruzi i našoj kćeri omogućavao mjesečni priljev na moj bankovni račun. Dopušteni minusi i bankovni limiti s godinama su rasli i stvorili privid da lako i brzo postajem imućan. Ubrzo sam odlučio prodati naš stan i kupiti kuću, stari auto zamijeniti novim BMW-om, a odjeću umjesto na rasprodajama kupovati u finim dućanima. No ni to nije bilo dovoljno pa sam novi dom opremio najskupljim hi-fi, TV i surround sustavima, a supruzi i kćeri stalno kupovao najnovije modele mobitela. Sve to, naravno, preko raznih kredita i kreditnih kartica”, priča Matija V. Sviđalo mu se, priznaje, živjeti luksuzno. No istodobno veli da u to vrijeme ni jednom nije pomislio da će visoka mjesečna plaća koja mu je omogućavala takav život jednog dana jednostavno prestati stizati na njegov tekući račun. To se ipak dogodilo. Vlasnik tvrtke u kojoj je radio zapao je u poslovne probleme i zatvorio poduzeće, a njegovi zaposlenici ostali su bez posla.

“Bio je to šok, ali nisam se previše brinuo jer sam vjerovao da ću bez problema naći jednako dobro plaćen posao. No nije bilo tako. Ni jedna tvrtka nije nudila novac koji bi mi omogućio da nastavim živjeti po starom, pa sam ja, budala, odbijao sva ponuđena mjesta misleći da će svaki čas uletjeti posao plaćen jednako dobro kao onaj koji sam izgubio. Prošli su mjeseci dok nisam shvatio da sam u zabludi”, kaže Matija V.

Ono što je “osvijestilo” ovog Zagrepčanina bili su dugovi, uglavnom zbog kredita, koji su se u međuvremenu utrostručili. Da stvar bude gora, dodatno su se “taložili” zbog rastrošna života kojeg se cijela obitelj nije odrekla ni nakon što je Matija V. dobio otkaz. Tek nakon potpune reorganizacije života: otkazivanja kreditnih kartica, novog posla za Matiju V. i zaposlenja supruge, selidbe na periferiju i zamjene BMW-a fiatom, zagrebački pravnik konsolidirao je svoje financije.

No Matija V. imao je brojne olakotne okolnosti: bio je pravnik s velikim radnim iskustvom, uz supruginu plaću lakše se pokrpao proračun, a imao je i kuću i automobil čijom je prodajom namaknuo nešto novca. U mnogo je goroj početnoj situaciji bila 28-godišnja diplomirana profesorica engleskog jezika Mirjana M. koja je bila u dugovima na samom početku svog samostalnog života. Splićanka koja je u Zagreb stigla s 18 godina kako bi na Filozofskom fakultetu završila studij engleskog jezika, prve dvije godine studija stanovala je u studentskom domu, hranila se u studentskoj menzi i živjela od stipendije.

“Tako bih i nastavila da atmosfera studentskog doma, stalna buka i svakodnevni tulumi nisu počeli pogubno utjecati na moje učenje. Bilo je gotovo nemoguće koncentrirati se i nije trebalo dugo da počnem padati većinu ispita, što se prije nikada nije događalo. Izgubila sam pravo na stipendiju i tada sam prvi put odlučila unajmiti vlastiti stan”, priča Mirjana M. Mladoj studentici gotovo se istodobno pružila prilika da prvi put u životu počne samostalno zarađivati za život. Ponuđen joj je posao pomoćnice i prevoditeljice u jednoj tvrtki i ona ga je prihvatila. Počela je izvanredno studirati, unajmila je stan u blizini radnog mjesta, a od ušteđevine kupila polovan automobil.

“Mislila sam da će plaća biti dovoljna da pokrije troškove stanovanja, automobila i općenito života, a tako bi vjerojatno i bilo da nisam počela prečesto izlaziti. Gotovo svakodnevno izlazila sam s prijateljicama ne pridajući previše pozornosti novcu koji sam pritom trošila. Stanarinu sam plaćala redovito, ali sam potpuno zanemarila sve račune za režije, osim struje. Bilo je važnije otići na koncert ili party negoli platiti plin”, priznaje Mirjana M. Dodaje kako je tako živjela skoro godinu dana, zanemarujući sve opomene za neplaćene račune. Koliko ju je to stajalo saznala je kada su gotovo istodobno počele stizati sudske ovrhe zbog neplaćenih režija.

“Dugovi su se sa svim kamatama nagomilali na nekoliko tisuća kuna, a ja sam na tekućem računu već bila iskoristila sve moguće minuse. Da stvar bude gora, moj polovni automobil počeo se svako malo kvariti, nekoliko puta sam ga ‘izgrebla’ i gotovo svu plaću trošila sam na popravke i benzin. Nakon svega suočila sam se s crvenim minusom i prvim dugovanjima u životu.” Srećom, ova studentica nije čekala dugo da nešto poduzme kako bi vratila nagomilane dugove. U stan je primila cimericu, automobil je privremeno dala roditeljima i, što je najvažnije – prestala je izlaziti.

“Bilo je teško odreći se automobila, izlazaka, kupovanja šminke i odjeće, videoteke, kina… Ali morala sam, i uspjela sam. Pazila sam doslovce na svaku kunu i nakon godinu dana uspjela sam pokriti minus na računu. Od tada pa sve do danas svaki mjesec radim plan svojih financija, pažljivo bilježim troškove i važem čega se moram odreći da bih si priuštila nešto drugo. Od kada se tako brinem o novcu i planiram kako ću ga trošiti, uspijevam kupiti mnogo toga, a opet nastaviti normalno živjeti. Sve u svemu, isplati se voditi računa o svom novcu”, kaže Mirjana M.

I ne znajući, Matija V. i Mirjana M. primijenili su savjete Davea Ramseyja, američkoga gurua izlaska iz dugova. Vrlo poznata osoba u SAD-u, Ramsey je voditelj vlastitog radijskog showa i autor nekoliko knjiga s temom upravljanja osobnim financijama, među kojima je “Total Money Makeover”, bestseler s liste New York Timesa.
Ramsey je iz dugova izišao, među ostalim, i prodajući svoje savjete drugima. Njegov Financial Peace University, tečaj osobnih financija, do sada je Americi prošlo 180 tisuća obitelji, a radijsku emisiju sluša dva milijuna slušatelja. Prosječna obitelj u njegovu programu tijekom prva tri mjeseca otplati 5300 dolara duga i uštedi još 2700 dolara. Prosječno razdoblje u kojem njegovi učenici ostaju čisti od dugova, ne računajući hipoteku za kuću ili stan, jest od godinu i pol do dvije.

Ramsey preporučuje nekoliko temeljnih poteza da se riješite dugova. Prije svega, treba uštedjeti nešto novca za izvanredne situacije, za hrvatsko kućanstvo s dvije prosječne plaće oko 3000 kuna. Taj fond omogućuje da se u kriznim situacijama poput, primjerice, kvara na automobilu ili puknuća cijevi u stanu ne mora posezati za kreditnim karticama ili kreditima. Zatim treba popisati sve troškove i izbaciti sve nepotrebno. Kreditne kartice prerezati, automobile kupljene na kredit prodati, otplatiti kredit i kupiti neku “kantu” za koju se može skupiti dovoljno gotovine. Iako je sada veoma bogat, Sam Ramsey kaže da nikad ne kupuje automobile na kredit ili leasing jer ne želi plaćati kamate ni gubiti 30 posto vrijednosti vozila u prvoj godini. Radije za gotovinu kupi mercedes ili lexus star godinu dana.

Zatim Ramsey preporučuje otplatu svih dugova, od manjih prema većima, uz striktno budžetiranje troškova: tko neplanirano naruči pizzu, može to pokriti novcem za benzin, ali onda mora pješice na posao.
Na kraju Ramsey propisuje pravila za financije po izlasku iz dugova: hipoteka na kuću ili stan dopuštena je, ali na najdulje 15 godina. Bolje je nekoliko godina se strpjeti i stavljati novac na stranu nego platiti previše kamate. Ušteđevinu treba ulagati u dioničke fondove: tako se može na dugi rok pobijediti inflacija i dočekati mirna starost. Isto vrijedi i za novac namijenjen fakultetskom obrazovanju djece.

Ramseyjeve knjige pisane su jednostavno i izravno, da ih svatko može razumjeti. Važne teze istaknute su u okvirima, i navedeno je mnogo svjedočanstava ljudi koji su se zahvaljujući Ramseyju izvukli iz dugova, pa čak i obogatili. Sve je puno konkretnih izračuna. Primjerice, da je prosječan Amerikanac od 25. godine života ulagao u dioničke fondove novac koji je davao za mjesečnu ratu automobila, u prosjeku 381 dolar (oko 2500 kuna), na dan umirovljenja imao bi 4 milijuna dolara ušteđevine.

Najvažnije od svega, Ramsey preporučuje da se radi sve što je potrebno: da se nađe drugi posao, nosi odrpana odjeća, vozi star automobil. Njegov je savjet da je onaj za koga susjedi ili prijatelji s lijepom kućom i novim autom kupljenima na kredit misle da je poludio na dobrom putu.

U pisanju se Ramsey koristi i biblijskim citatima, primjerice, iz verzije prevedene na suvremeni engleski jezik, Mudre izreke 17:18: “Glup je onaj tko jamči za tuđi zajam”. Zbog njegove izražene kršćanske religioznosti i naglašene konzervativnosti u Americi ga najviše kritiziraju. Ipak, ne može se poreći da su njegovi savjeti u najvećoj mjeri zdravorazumski i provedivi.
Među hrvatskim dužnicima nisu svi u dugovima završili zbog provoda i luksuza. Želja da pokrene vlastiti posao u dugove je odvela Zagrepčanku Antoniju H. koja je sa suprugom prije dvije godine odlučila kupiti manji poslovni prostor u zagrebačkom predgrađu i otvoriti tvrtku za računovodstvo.

“Suprug je zbog zdravstvenih problema otišao u prijevremenu mirovinu, a ja sam nedugo potom dala otkaz u poduzeću u kojem sam radila kao računovođa. Poželjeli smo biti ‘sami svoji šefovi’ pa smo podigli kredit kako bismo kupili poslovni prostor i započeli vlastiti biznis. Našli smo povoljan prostor u predgrađu, osnovali tvrtku i krenuli s poslom”, priča Antonija H. No stvari nisu tekle glatko kako su se nadali. Klijenata jednostavno nije bilo dovoljno da bi se zaradilo i za otplate kredita i za život. “Pokušavali smo to nadoknaditi dižući druge kredite, ali samo smo se još više zaduživali, a posao je išao sve slabije. U međuvremenu se suprugovo zdravlje pogoršalo i morao je otići na operaciju i u toplice, što je još više podiglo troškove.” Antonija H., kojoj je tada bilo 46 godina, ubrzo je morala zatvoriti svoju tvrtku, no nikako se nije htjela odreći kupljenog poslovnog prostora uvjerena da će joj on kad-tad početi donositi zaradu.

“Bilo je najlakše prodati ga, ali to nisam željela. Umjesto toga odlučila sam prodati dionice koje smo suprug i ja godinama, doduše skromno, ulagali, a podigla sam i novac s naših polica životnog osiguranja.” Tim je novcem Antonija H. uspjela pokriti dio dugova, a potom je iznajmila svoj poslovni prostor kako bi nesmetano mogla otplaćivati kredit za njegovu kupnju. “Naravno, morala sam se ponovo zaposliti u tuđoj tvrtki da bih dovoljno zaradila, ali taj ću posao morati raditi još samo dvije godine, kada ću isplatiti preostali kredit. U međuvremenu se usavršavam i marljivo nalazim buduće klijente kako moj sljedeći ulaz u privatni biznis ne bi prošao neslavno kao onaj debitantski”, ne odustaje 48-godišnja Zagrepčanka.

Najnepravedniji dugovi zasigurno su oni koji padaju na teret jamcima. Prošlog je tjedna u medijima objavljena procjena da u Hrvatskoj više od 10 tisuća jamaca otplaćuje tuđe kredite. Do te se procjene došlo putem podataka iz raznih banaka, prema kojima u dva do tri posto kredita dolazi do problema u naplati, a preuzimanje nekretnina pod hipotekom u Hrvatskoj je još relativno rijetka pojava. Iza mnogih takvih kredita kriju se najčešće dvije tužne priče: ona dužnikova i ona jamčeva. Iako mnogi očajni jamci podižu privatne tužbe kad dužnik prestane otplaćivati kredit, izgledi su im u većini slučajeva slabi. Zagrebački odvjetnik s kojim je Nacional razgovarao kaže: “Riječ je o vrlo složenom području i postoji više vrsta prigovora koje jamci mogu iznositi. Primjerice, prema zakonu o obveznim odnosima, jamac ima dobre izglede da se izvuče od plaćanja kredita ako dokaže da je banka znala da dužnik neće moći otplaćivati kredit. Karikirano rečeno, to bi vrijedilo u slučaju da se nekom dužniku prosječnih primanja odobri kredit na sto milijuna eura. Također, banka je dužna brinuti se o kreditu i obavještavati jamca ako dužnik prestane plaćati i slično. Ipak, u većini slučajeva stvari su čiste, kredit s razumnom mjesečnom ratom prestane se plaćati jer dužnik, primjerice, ostane bez posla. Tada jamac nema izbora i mora isplatiti kredit do kraja.”

Bez obzira na to jesu li dugovi nastali zbog jamstva, luksuza ili potrebe, prevelikih troškova ili gubitka zaposlenja, gotovo ih je nemoguće izbjeći. Ramseyjevi savjeti možda se doimaju banalnim i konzervativnim, ali oni zaista djeluju. Odricanje i naporan rad za većinu su hrvatskih dužnika jedini i veoma spor put do financijskog oporavka.

EKSKLUZIVNO: AMERIČKI GURU IZLASKA IZ DUGOVA: Dave Ramsey: ‘Bogati ne gomilaju dugove’

Dave Ramsey, radijski voditelj i autor niza bestselera, najpopularniji je američki savjetnik za osobne financije. Kao 26-godišnjak zaradio je milijune na nekretninama i uspio samog sebe dovesti do propasti rastrošnim životnim stilom. Kaže da je shvatio da je dodirnuo dno kad se nije htio odreći svog skupocjenog automobila marke Jaguar, pa je jedan zajam otplaćivao drugim. Čak je nagovorio i jednog prijatelja da mu bude jamac. Budući da Ramsey više nije mogao otplaćivati rate, to je morao učiniti njegov jamac. Ramsey se osvijestio tek kad je prijatelj pritisnuo banku i predložio da se, umjesto njegova jamstva, Ramseyju oduzme automobil i proda na dražbi, što je u Americi legalno. Ramsey je dan prije ovrhe sam prodao Jaguar i započeo svoj drugi put do bogatstva.

Vješt i duhovit pisac, u svojim knjigama se služi štosovima poput “Svi žele biti bogati i mršavi. Ja ću vam reći kako se obogatiti, a za mršavljenje ipak kupite neku drugu knjigu”. Knjige se dobro prodaju iako je njegova filozofija konzervativna i kruta, s naglaskom na odricanje i naporan rad. Ipak, Ramsey u planovima proračuna za svoje sljedbenike predviđa i “blow money”, novac koji se može rasuti na bespotrebne stvari da biste se oslobodili stresa.

NACIONAL: Nakon što ste izgubili svoje prvo bogatstvo koje ste stekli na nekretninama, kako ste se oporavili i preokrenuli svoj život? Gdje ste pronašli motiv i snagu da ustrajete?

– O meni su ovisili supruga i dvoje male djece pa sam se morao veoma brzo oporaviti, financijski i emocionalno. Neuspjeh je bio težak udarac za moj ponos i samopouzdanje, ali moje bebe su morale jesti. Moja osobnost ne dopušta mi polovično obavljanje stvari. Htio sam ponovo postati milijunaš, pa sam počeo proučavati navike ljudi koji su se obogatili i ostali bogati. Otkrio sam da im je zajedničko to što nisu gomilali dugove. Počeo sam proučavati i što mi je Bog imao poručiti o novcu i to je bila osnova mog plana za oporavak. Biblija spominje dug mnogo puta i nikad nema ništa dobro reći o njemu.

NACIONAL: Koja je najveća prijetnja osobnoj financijskoj stabilnosti? Je li to kultura duga u kojoj živimo?

– Dug je proizvod koji se najviše reklamira: kreditne kartice, stambeni krediti, automobili na leasing. U našoj kulturi smatra se da moramo posjedovati sve što želimo i da to moramo dobiti odmah. Tvrtke koje daju zajmove to su i omogućile. Ali jedino ako kupujete samo stvari koje možete platiti bit ćete financijski stabilni.

NACIONAL: Kako se dužnik može oduprijeti pritisku sredine dok pokušava reducirati potrošnju?

– Ako želite postići kontrolu nad svojim financijama, morat ćete donositi naizgled čudne odluke. Kad počnete preuzimati kontrolu, otplaćivanjem dugova, izbjegavanjem trošenja iznad mogućnosti, ljudi oko vas doista će pomisliti da ste čudni. To je u redu, jer biti normalan znači biti švorc. Treba ostati usredotočen kako bi se doseglo ciljeve.

NACIONAL: Koji je najbolji savjet za osobu koja se pokušava izvući iz dugova?

– Budite tome posvećeni, napravite proračun i držite se plana. Uložite svu svoju energiju i resurse u taj projekt i uskoro ćete se osloboditi dugova.

NACIONAL: Jesu li banke prijatelji ili neprijatelji potrošača? Kako najbolje iskoristiti njihove usluge?

– Banke mogu biti i prijatelji i neprijatelji. Pri korištenju financijskih savjeta ključna je stvar pronaći savjetnika sa srcem učitelja, a ne trgovca. Ako će vam vaša banka detaljno objasniti usluge i ako vi shvatite da vam je takva usluga potrebna, ta je banka vaš prijatelj. Ako vam banka samo pokuša prodati svoje proizvode koji vam ustvari ne trebaju, promijenite banku.

NACIONAL: Često koristite biblijske citate i spominjete vjerski aspekt vašeg programa. Vrijedi li on i za nekršćane?

– Plan je definitivno djelotvoran i za nekršćane. Ja sam kršćanin pa mi je bilo prirodno okrenuti se Bibliji da me usmjeri u svim aspektima mog života. Osim toga, većina biblijskih savjeta vezanih uz novac je zdravorazumska: troši manje nego zarađuješ i ne možeš propasti, vrati novac onom kome si dužan, štedi za crne dane i slično.

NINOSLAV B. (35) IZ ZADRA: Računalnog operatora spasili savjeti s interneta

Kada je prije nekoliko godina danas 35-godišnji Ninoslav B. iz rodnog Zadra stigao u Zagreb u potrazi za poslom, već je dobro znao što znači biti dužan. Mizerna plaća od tek 2300 kuna, koliko je u svom gradu do tada zarađivao kao računalni operator, bila je razlog brojnih zaduživanja, jer s toliko novca nije uspijevao pokriti sve svoje troškove. Niska plaća jednako je tako postala glavni motiv da se doseli u metropolu i u njoj pronađe isplativiji posao te lagodnije živi.

“Čim sam stigao u Zagreb, unajmio sam stan, a od prijatelja i rođaka posudio sam novac za stanarinu za prvih pet mjeseci jer sam se nadao da ću u tom vremenu pronaći dobar posao. No mjeseci su prolazili, a pravog posla nije bilo. Budući da nisam imao prihoda, dodatno sam od poznatih posuđivao i novac za preživljavanje”, priča Ninoslav B. koji je nakon tri mjeseca svakodnevna traženja ipak našao posao. No plaća od četiri i pol tisuće kuna služila je u potpunosti za plaćanje stanarine i osnovne životne troškove, Ninoslav njome nije uspijevao vratiti prijateljima i poznanicima posuđen novac, a dug je bio veći od 25 tisuće kuna.

“Nije mi bilo druge nego odreći se slobodnog vremena i naći još jedan posao. Srećom, odlično se razumijem u informatiku pa sam uspio dogovoriti nekoliko honorarnih poslova održavanja računala i izrade internetskih stranica. No za to je trebalo nadograditi moje računalo, a to je trebalo platiti”, objašnjava Ninoslav B. dodajući kako se zbog toga morao ponovno zadužiti. Ubrzo je imao dva posla, uspijevao je otplatiti dio dugovanja, ali nikako sve. Frustriran zbog nemoći da napokon dođe na nulu Zadranin sa zagrebačkom adresom savjet je potražio na internetu.

“Znam da zvuči kao potez očajnika, ali savjeti s neta na kraju su mi pomogli. Kao prvo, počeo sam bilježiti svaki, pa i najmanji mjesečni trošak kako bih vidio koji su suvišni i eliminirao ih. Zatim bih zapisao koliko ću zaraditi, oduzeo osnovne potrebe i vidio koliko mi ostaje za isplatu dugova. Kada sam vidio koliko novca trošim na cigarete i benzin, shvatio sam da moram, bar na neko vrijeme, prestati pušiti i voziti auto”, prisjeća se Ninoslav kojem je trebalo više od godinu dana da skromnim i štedljivim načinom života skupi dovoljno novca da vrati sve svoje dugove koje je nagomilao kad se doselio u Zagreb. “Bilo je gadno, teško, i često obeshrabrujuće, ali bitno je da se – isplatilo”, poručio je Ninoslav B.