Prema informacijama Ministarstva znanosti i obrazovanja, ove školske godine nijedan srednjoškolac nije upisao smjerove zlatar, urar, kotlar, kovač, krznar, klobučar, pećar, bačvar, kolar, kožar, lončar i drvotokar. Kako je kazao Vlado Prskalo, pomoćnik ministrice za srednjoškolsko obrazovanje, postojeće strukovno obrazovanje u Hrvatskoj karakterizira velik broj različitih programa te njihova uska specijaliziranost, a u koje se ubrajaju i deficitarna te rijetka i tradicijska zanimanja:

“Novi trendovi i tehnologije neka su zanimanja istisnuli s tržišta rada pa je takva situacija i s nekim rijetkim i tradicijskim zanimanjima kao što su zlatar ili urar. Zbog promjena u gospodarstvu i svijesti samoga društva, na žalost, nema interesa učenika za upis u navedena zanimanja. Treba razlikovati deficitarna od tradicijskih i rijetkih zanimanja jer jedno ne isključuje nužno drugo i obrnuto. Naime, kada govorimo o deficitarnim zanimanjima, govorimo o zanimanjima u kojima nedostaje radnika. Nove tehnologije i masovna proizvodnja istisnule su neke tradicijske obrte i proizvodnju te je interes učenika za upis u iste gotovo nestao”.

Pojasnio je i što Ministarstvo može učiniti i što čini u ovakvim slučajevima, pa kaže da Ministarstvo znanosti i obrazovanja svake godine, u suradnji s osnivačima ustanova za strukovno obrazovanje te drugim dionicima u sustavu strukovnog obrazovanja, kreira upisnu politiku. Hrvatski zavod za zapošljavanje, kazao je Prskalo, svake godine donosi Preporuke za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja koje imaju kvalitativni karakter i u njima se preporučuje povećanje ili smanjenje broja upisanih i stipendiranih učenika u pojedinim obrazovnim programima. Preporuke upućuju na smjer potrebnih promjena u obrazovnoj upisnoj politici i politici stipendiranja, što pridonosi usklađivanju obrazovanja s potrebama tržišta rada, odnosno umanjuje se strukturna neusklađenost između ponude rada i potražnje za radom, što je jedan od glavnih dugoročnih problema hrvatskog tržišta rada. Isto tako, radi se na donošenju novih strukovnih kurikuluma koji se temelje na standardima zanimanja, za koje važne informacije o potrebama pojedinog zanimanja i radnog mjesta daju poslodavci, i standardima kvalifikacija, a kako bi se osigurala povezanost s potrebama tržišta rada i time podigla atraktivnost pojedinih zanimanja.

Vlado Prskalo odgovorio je i na pitanje na koji način se organizira nastavu u školi kad nema zainteresiranih, odnosno što je s profesorima koji predaju stručne predmete za ova zanimanja:

“Srednje strukovne škole sa svojim osnivačem planiraju upis učenika u one programe obrazovanja u skladu s potrebama lokalnog ili regionalnog razvoja gospodarstva te pokreću aktivnosti upisa u srednje škole, koordiniraju postupke i izrađuju prijedlog plana upisa, analiziraju postojeće stanje u srednjim strukovnim školama i utvrđuju neracionalnosti u broju programa obrazovanja i broju učenika u pojedinim programima obrazovanja, broju razrednih odjela i broju učenika u pojedinom razrednom odjelu, kombiniranim razrednim odjelima i broju učenika po programima obrazovanja u tim odjelima. Isto tako, veliku pomoć pružaju i stručnjaci za profesionalno usmjeravanje u područnim službama HZZ-a tijekom upisnih priprema jer pomažu službama u osnovnim školama, informiraju učenike i vode kroz proces samoprocjene vlastitih interesa i mogućnosti radi izbora primjerenog programa obrazovanja i budućeg zanimanja”.

Slijedom toga, prilikom planiranja upisa učenika škole već imaju informaciju ima li zainteresiranih učenika u neko od tih zanimanja te se to uvrštava u plan strukture upisa. Primjerice, makar se radilo o jednom zainteresiranom učeniku za zlatara, škola ima pravo planirati upis tog jednog učenika, što Ministarstvo podupire posebice kada se radi o deficitarnim ili rijetkim i tradicijskim zanimanjima te donosi konačan plan strukture razrednih odjela i broja učenika po programima obrazovanja:

“Ako škola planira upis u određeno zanimanje, a nema zainteresiranih učenika, strukovni nastavnici se raspoređuju tako da izvode nastavu ili prate te organiziraju praktičnu nastavu u nekom drugom strukovnom programu iz istoga sektora, a koji škola izvodi. Tako nastavnici strukovnih predmeta ne ostaju bez sati nastave. Tijekom godina ukinuti su određeni programi obrazovanja koji su datirali od prije 1996. godine i za koje više nema potreba na tržištu rada, kao što su, primjerice, pomoćni rudar površinskog kopa, pomoćni rudar podzemnog kopa, oplemenjivač tekstila, valjač i prešač, metalurg željeza, čelika i ferolegura, krojač krzna i kože te mehaničar pružnih vozila i voznih sredstava. O navedenome odlučuje Ministarstvo, a temeljem praćenja i analiza temeljenih na interesu učenika za pojedina zanimanja, potrebama tržišta rada te preporukama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje”.

Lokalne ili regionalne vlasti imaju podatke o gospodarskome razvoju na svom području, kako o kratkoročnim tako i dugoročnim potrebama razvoja gospodarstva te mogu najbolje procijeniti smjer razvoja koji uključuje i obrazovanje usklađeno s tržištem rada. Slijedom toga, sudjeluju i u kreiranju obrazovne politike, posebice kada je riječ o upisima učenika u strukovne programe obrazovanja, odnosno u rijetka i tradicijska te deficitarna zanimanja. Isto tako, stipendiraju učenike navedenih zanimanja radi njihove održivosti u određenom kraju. Nove tehnologije i razvoj gospodarstva u velikom dijelu utječu na potrebu određenih zanimanja, a uloga obrazovanja je brže i fleksibilnije odgovarati na te potrebe i nove uvjete razvoja društva. Stoga, smatraju u Ministarstvu, realno je očekivati da će potreba za pojedinim zanimanjima u budućnosti jenjati, a s druge strane nastajati potreba za novim zanimanjima budućnosti. Sustav obrazovanja mora biti takav da odgovara na takve potrebe društva.

Iako posljedice mogu biti jako teške, jer ako ne bude školovanih zlatara ili urara – preostaju samo priučeni majstori ili prenošenje znanja s generacije na generaciju, ali bez ‘’školske’’ podloge – u Ministarstvu nemaju odgovor na ove probleme:

“Kao što smo već naglasili, novi trendovi i tehnologije neka su zanimanja istisnuli s tržišta rada. Naša je temeljna zadaća osigurati učenicima te pružiti podršku i omogućiti im što dostupnije i kvalitetnije strukovno obrazovanje jer znamo da je trenutak odabira srednje škole i budućeg zanimanja učenicima osnovnih škola i trenutak kada postaju aktivni članovi društvene zajednice i nositelji modernih promjena te pred njima nije lagan zadatak. Sigurno je i to da ćemo podupirati njegovanje tradicijskih zanimanja, a u skladu sa smjernicama razvoja strukovnog obrazovanja Republike Hrvatske utvrđenim Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije i Programom razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (2016.-2020.), a to znači da ćemo razvijati takvo strukovno obrazovanje koje društvo, a prije svega učenici i njihovi roditelji, prepoznaju kao privlačnu opciju koja im pruža stjecanje ključnih i specifičnih strukovnih kompetencija te lakšu zapošljivost”.

Zlatna igla manifestacija je koja svojom, prije svega, tradicijom, ali i važnošću za obrt i razvoj obrta u Hrvatskoj, ukazuje na ljepotu obrtničkih zanimanja, na mogućnost prezentacije i plasiranja proizvoda i usluga na tržište, ali i očuvanje tradicije. Ove godine održava se 83. put, 17. listopada, a u fokusu su upravo obrti koji nestaju. Mirza Šabić, predsjednik Obrtničke komore Zagreb, kaže da je osam desetljeća održavanja Zlatne igle najvažniji dokaz koliko su obrtnici otporni, uporni, radišni i kreativni u pronalaženju načina za opstanak te prijenos svojih znanja i vještina na svoje generacije koje desetljećima nastavljaju rad svojih pradjedova, okrenuti obrazovanju i napretku koje donose nove tehnologije i izazovi svjetske konkurencije:

“Ovogodišnja Zlatna igla predstavit će se novom koncepcijom kojom se želimo ‘pomaknuti velikim koracima u budućnost’. Ove godine svaki će se kreator potpuno slobodno modno izraziti svojom kolekcijom prenoseći poruku kako biti modno osviješten te će svi moći uživati u kreacijama poznatih dizajnera obrtnika uz sudionike iz srodnih struka – frizera, kozmetičara, cvjećara, postolara, krznara, klobučara, kožnih galanterista, zlatara… Zaštitni znak Zlatne igle je vrhunska, majstorska kvaliteta i kreativnost iz koje nastaju unikatne kolekcije. Fokus je na deficitarnim zanimanjima za koja nema dovoljno zainteresiranih učenika za upis u srednje škole, ali i za koja ima sve manje obrtnika kod kojih bi učenici mogli obavljati praksu i izučiti sve tajne zanata. Cilj nam je potaknuti učenike za upis u ta zanimanja kako bismo očuvali navedene struke od izumiranja. Na razini Hrvatske, primjerice, imamo zabilježeno 487 aktivnih obrta koji se bave proizvodnjom nakita i srodnih proizvoda, dok za istu djelatnost na razini Grada Zagreba bilježimo 109 aktivnih obrta. Što se tiče, primjerice, urarske djelatnosti, na razini Hrvatske je 367 aktivnih obrta, a na razini Zagreba 84 aktivna obrta. Nažalost, za zanimanja urar i zlatar sve je manje zainteresiranih učenika, ali i sve je manje obrtnika kod kojih bi učenici mogli obavljati praksu. Za zanimanja zlatar i urar uglavnom postoji interes kod djece koja potječu iz srodnih obrta, a nama je cilj da i ostalu djecu upoznamo s tim zanimanjima i potaknemo ih da ih upišu. Upravo zato Obrtnička komora Zagreb u okviru svih svojih aktivnosti aktivno radi na promociji obrtničkih zanimanja, a posebno na animiranju učenika osnovnih škola i njihovih roditelja”.

Mirza Šabić spomenuo je i neke druge ‘’ugrožene’’ struke, a na listi deficitarnih obrtničkih zanimanja Obrtničke komore Zagreb redovito se nalaze urari, zlatari, klobučari, krojači, galanteristi, obućari – sve su to tradicijski obrti po kojima je Zagreb bio prepoznatljiv i svakako je u interesu da se te struke očuvaju od izumiranja. Što Komora radi kako bi im se poboljšali uvjeti rada?

“Tijekom nekoliko posljednjih godina razvili smo niz projekata koji direktno ili posredno pomažu poslovanju deficitarnih, tradicijskih i umjetničkih obrta. Projekt Zagreb crafts je interaktivna digitalna platforma na kojoj se javnosti predstavljaju upravo navedeni obrti s ciljem njihove popularizacije te promicanjem prodaje njihovih proizvoda. Tu je i projekt Zagrebački obrtnički sajam koji će se 2019. održati četvrti put, a usmjeren je na popularizaciju upravo klasičnih obrtničkih zanimanja. Na ovom sajmu učenici 7. i 8. razreda osnovnih škola, osim što mogu vidjeti razne obrte, mogu se i okušati u izradi frizura, gradnji, upravljanju teretnim vozilima, raznim alatima, proizvodnji proizvoda od kože, zlata, srebra i slično. Projekt Artifex – zajednička nabava, također pomaže tradicijskim, deficitarnim i umjetničkim obrtima, ali i svim obrtnicima OKZ-a. Sporazumima sklopljenim sa 101 dobavljačem OKZ je pomogao svojim članovima da povoljnije dođu do energenata, raznih vrsta sirovina, repromaterijala i usluga te su tako smanjili svoje ulazne troškove i postali konkurentniji na tržištu”.

Šabić kaže da OKZ putem Hrvatske obrtničke komore usmjerava prijedloge svojih cehova s ciljem izmjena zakona i podzakonskih akata kako bi se racionalizirali uvjeti poslovanja, smanjila porezna i druga opterećenja. Tako je upravo u tijeku inicijativa za izmjenom Zakona o zdravstvenom osiguranju koja bi trebala omogućiti obrtnicima primanje naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad bez obzira na razinu uplaćenih doprinosa, kao što to pravo imaju radnici, direktori poduzeća i članovi uprava. Tu je i prijedlog izmjene Zakona o PDV-u kojim se predlaže snižavanje stope za ugostitelje na 13% i na taj način izjednačavanje s onim poduzetnicima koji pored posluživanja hrane i pića imaju i uslugu smještaja i noćenja. U tijeku su i primjedbe na Nacrt izmjene Zakona o zakupu i kupoprodaju poslovnog prostora kojim se traži žurna i cjelovita prodaja poslovnih prostora obrtnicima, što je posebno interesantno za tradicijske, deficitarne i umjetničke obrte u starim gradskim jezgrama.

Grad Zagreb, tvrdi Šabić, na inicijativu Obrtničke komore Zagreb, pokrenuo je još 2003. Stipendiju Grada Zagreba za učenike koji se obrazuju za deficitarna zanimanja za potrebe obrtništva s ciljem poticanja upisa učenika u obrtničke škole. U proteklih 15 godina Grad Zagreb dodijelio je više od 1500 stipendija učenicima koji su se upisali u deficitarna zanimanja u obrtničke i srednje strukovne škole na području Zagreba. Mjesečna stipendija iznosi tisuću kuna za učenike 1. razreda, 1300 za učenike 2. razreda i po 1600 kn za učenike 3. razreda. Osim te stipendije, na državnoj razini postoji i stipendija Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta. U prošloj je školskoj godini Ministarstvo dodijelilo oko 2500 stipendija, s mjesečnim iznosom od 750 kuna.

Iako Ministarstvo tvrdi da potiče upis makar jednog učenika u smjer koji je deficitaran, Mirza Šabić kaže da to nije baš tako:

“Potrebno je prilagoditi i zakonodavni okvir kako bismo svakom učeniku koji se želi upisati u neko deficitarno obrtničko zanimanje omogućili upis. Znalo se događati da zbog nedovoljnog broja prijavljenih učenika nije bio dozvoljen upis u određeno zanimanje, iako je postojao interes pa su učenici bili primorani upisati neko drugo zanimanje. Aktivnim sudjelovanjem i financijskom potporom u znatnoj mjeri doprinosi i Zagrebačka županija koja također prepoznaje važnost i aktivno podupire Obrtničku komoru Zagreb u svim aktivnostima vezanim za obrtništvo i poduzetništvo. Svakako trebamo što je moguće više potaknuti učenike da se upisuju u navedena zanimanja kako bismo očuvali obrtničku tradiciju u Zagrebu i Hrvatskoj. Preduvjet pružanja kvalitetnih obrtničkih usluga je kvalitetno obrazovanje za obrtništvo koje se ostvaruje kroz partnerski odnos obrtničkih škola i obrtnika.”

A kvalitetno obrazovanje za svoj je posao imao Goran Jelinek, zlatar majstor, stručni učitelj, pripadnik treće generaciji zlatara u obitelji. Od malih nogu je, kaže, provodio vrijeme u obiteljskoj zlatarni, učeći i gledajući svog oca te je i prije polaska u osnovnu školu znao da će izrada umjetničkih zlatnih premeta biti njegov poziv. Uz zanat koji je učio od oca, klasično obrazovanje nastavio je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb te je pohađao umjetničke seminare u Njemačkoj i Italiji. Od travnja 2017. pročelnik je sekcije zlatara i urara Grada Zagreba. Poslovanje malog zlatarskog obrta danas je, kaže, vrlo zahtjevno:

“Uz stručna znanja koja imate, danas se morate baviti i marketingom, vođenjem poslovanja, usvajanjem novih tehnologija te ovladavati informatičkim vještinama za upravljanje sve zahtjevnijim strojevima koji vam pomažu u izradi nakita, a koji se svakim danom pojavljuju na tržištu. Uz sve to morate se stalno usavršavati kroz razne sajmove kako biste pratili novosti u dizajnu i tehnologiji. Volio bih proširiti jednog dana svoje poslovanje, imam neke zamisli vezane i uz iskorak na inozemna tržišta, ali još je prerano o tome pričati”.

Komentirao je i činjenicu da ove godine nema nijednog učenika upisanog u smjer zlatara: “Mogu reći na vlastitom primjeru – imam dvoje djece i nijedno nije nastavilo 50-godišnju zlatarsku tradiciju naše obitelji, bez obzira na umjetničke talente koji ih krase. I prije je većina učenika upisanih u smjer zlatara dolazila iz ‘zlatarskih’ obitelji, kao nastavak obiteljske tradicije, ali danas tradicija izrade i popravka zlatnih predmeta, što zbog cijene zlata te cjelokupne ekonomske situacije te promjene u vrijednostima i modi, gdje je važnije dobiti mobitel, nego trajnu vrijednost u obliku nakita koji će se prenositi generacijama, utječe na izbor mladih i usmjerava ih prema nekim drugim zanimanjima. Meni je zlatarstvo bilo u žilama, odmalena sam volio gledati kako iz neke pločice ili žice nastaju čudesno lijepi i sjajni zlatni predmeti. Aktivno sam se bavio sportom – bio sam jedno vrijeme kapetan hrvatske reprezentacije u hokeju na ledu – i nakon napornih putovanja i treninga, mir koji sam osjećao dizajnirajući i stvarajući zlatni nakit skroz me ispunio, tako da i danas uživam u svom poslu i stvaranju umjetničkih predmeta. Savjetovao bih svima koji se vide u tom poslu da razmišljaju srcem i krenu u avanturu jer samo ako volite to što radite možete biti dobri i ostvariti snove, a čarolija stvaranja i to često uvijek i iznova drukčijih premeta koji postaju dio nečijeg obiteljskog nasljeđa koje nose kroz život mogu vas ispuniti srećom, zadovoljstvom i ponosom”.

Na pitanje kako je danas biti obrtnik u Hrvatskoj, Jelinek kaže da bi velika većina s pravom odgovorila – teško, jako teško. Radi se o velikim i učestalim promjenama u zakonskim regulativama za koje se ne ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu, a da se ne govori o novcu potrebnom da bi se većina promjena implementirala u poslovanje te pogodovanju određenim većim sustavima nauštrb većinom malih obiteljskih obrta:

“Neka zanimanja će s vremenom nestati i toga moramo biti svjesni, zbog novih trendova i situacija na tržištu koje će se mijenjati u smjeru kapitala i zahtjeva tržišta te mode i trendova. Vjerujem da su današnji učenici svjesni situacije i vjerujem u njihovu procjenu da će naći i odabrati put koji će biti dobar za njih, a mi ostali morat ćemo se prilagođavati s resursima koji će nam biti dostupni. Vidio sam odličnih primjera kako motivirati učenike u određena ciljana zanimanja; kad im se ponudi mogućnost školovanja koje uključuje dobar smještaj, stipendiju ili plaćenu praksu i siguran posao za one najbolje, oni se vrlo brzo odlučuju za školovanja u takvim zanimanjima te se onda može težiti i izvrsnosti”.