Prije nepunih mjesec dana, 13. prosinca 2014., stupila je na snagu Uredba o informiranju potrošača o hrani koja propisuje jednaka pravila o označavanju hrane u svih 28 zemalja članica Europske unije. Iako jedan dio te uredbe stupa na snagu tek za tri godine, njome se propisuje jasno, razumljivo i čitljivo označavanje hrane kakvo kupce unutar EU, pa tako ni hrvatske potrošače, neće dovoditi u zabludu. Nacional je istražio kakve će promjene ta uredba donijeti na hrvatskom tržištu i razgovarao s vodećim stručnjacima za kontrolu ispravnosti hrane, nutricionistima, ali i proizvođačima hrane na koje se Uredba odnosi. Osim na hranu s polica trgovina i ponudu svježeg ili smrznutog mesa i ribe, Uredba se odnosi i na jelovnike restorana, kantina i fast food.

Upravo je taj detalj britanska javna televizija BBC izdvojila kao glavnu novinu Uredbe kojom je, među ostalim, propisana i lista od 14 alergena koje obavezno treba naznačiti ako su prisutni u hrani. Tu su, osim onih očitih, kao što su lješnjaci, pšenica ili mlijeko, navedeni i neki manje razvikani poput sezama, senfa i celera. Prema procjenama Europske akademije za alergije (EAACI), čak 17 milijuna europskih stanovnika alergično je na neku vrstu hrane, a samo u Britaniji u prosjeku godišnje deset ljudi umire od posljedica takvih alergija. Restorani u Britaniji, ali i u Hrvatskoj, dužni su postojanje mogućih alergena navesti u jelovnicima. Uredba ostavlja mogućnost i usmenog informiranja, ne samo o mogućim alergenima, nego i o podrijetlu odreska na tanjuru. Iste informacije dužni su potrošačima unaprijed osigurati i dostavljači hrane koji svoj meni reklamiraju na lecima ili internetu, a trebale bi biti navedene uz svako jelo.

Među prvima je to učinio McDonalds’ kao međunarodni lanac brze hrane. Na njegovim internetskim stranicama u Hrvatskoj već je objavljen popis alergena za svaki meni.

Mjere koje su lani u prosincu stupile na snagu i one koje će u označavanju hrane postati obavezne u prosincu 2016. trebale bi osigurati visoku razinu sigurnosti prehrambenih proizvoda na tržištu EU. Brojne afere koje su se posljednjih godina vezale uz hranu, od aflatoksina u mlijeku do kravljeg ludila, ptičje gripe, svinjske kuge i zaraženog konjskog mesa u gotovim jelima, dovele su do porasta nepovjerenja potrošača u sigurnost hrane koja im se u Europi prodaje. Prema posljednjem istraživanju Europske komisije, koje je 2013. provedeno u devet europskih zemalja, samo 30 posto ispitanika izjavilo je da vjeruje informacijama koje o hrani na deklaraciji daje njen proizvođač. Isto istraživanje pokazalo je i da se manje od 50 posto proizvođača hrane u deklariranju svojih proizvoda pridržavalo naputaka Europske komisije koje su stupile na snagu prije manje od mjesec dana, ali postoje od 2011. kad je Uredba donesena. Protekle tri godine ostavljene su prehrambenoj industriji da se uskladi s novim propisima i još tri do prosinca 2016. za obavezno navođenje energetske i hranjive vrijednosti industrijski prerađene hrane.

Svako deklariranje hrane do kraja prošle godine bilo je prepušteno na volju onima koji su proizvod plasirali na tržište i zakonskoj regulativi svake zemlje posebno. Od sredine prosinca do danas stupanje Uredbe na snagu nije izazvalo veći pritisak na Odjel koji nudi pomoć oko usklađenja deklaracije sa zakonskim propisima, tvrdi Lea Pollak, voditeljica Odjela za dodatke prehrani i biološki aktivne tvari Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Uredba se odnosi na hranu s polica trgovina, ali i na jelovnike restorana, kantina i fast fooda

“Brojni subjekti u poslovanju s hranom počeli su prilagođavati podatke o označavanju proizvoda odmah po izlasku Uredbe o informiranju potrošača o hrani 2011. Jedan dio te Uredbe koji se odnosi na označavanje hrane stupio je na snagu 13. prosinca prošle godine, dok dio označavanja koji se odnosi na tablice hranjivih vrijednosti stupa na snagu krajem 2016. Sada je jedini problem to što navođenje mora biti potpuno usklađeno, a to znači veličinom slova, isticanjem, redoslijedom, terminologijom i sličnim. Zbog toga stranke donose u Hrvatski zavod za javno zdravstvo deklaracije na ocjenu usklađenosti prema legislativi, čime im mi skrećemo pozornost na eventualne ispravke, nadopune ili nedostatke”, ističe Lea Pollak i dodaje da je Zakon o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama u međuvremenu već uveo više reda u oglašavanje prehrambenih proizvoda. Hrvatski zavod za javno zdravstvo provjerava navode i citate zdravstvenih tvrdnji tako što utvrđuje količinu aktivne komponente u proizvodu i njen utjecaj na zdravlje.

Podaci na deklaraciji takozvane konvencionalne hrane, s druge strane, isključiva su odgovornost onoga tko hranu stavlja na tržište, jer Hrvatski zavod za javno zdravstvo u tom slučaju ispituje samo zdravstvenu ispravnost proizvoda. Sve ostalo potrebno je platiti posebno. Ipak, većina subjekata u poslovanju s hranom sada traži i takve, dodatne analize aktivnih tvari, tvrdi Lea Pollak.

Vedran Poljak, voditelj Službe za zdravstvenu ekologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, tvrdi da ispravnost deklaracije hrane kontinuirano provjerava službena kontrola Ministarstva poljoprivrede, koje je nadležno za sigurnost, higijenu i kakvoću hrane. Uprava kvalitete hrane i fitosanitarne politike pri istom ministarstvu nadležna je i za projekt “Oznaka kontrolirane kvalitete” koji je pokrenut u proljeće prošle godine. Oznaka kontrolirane kvalitete namijenjena je proizvodima koji su prošli sva dodatna testiranja i analize, a otisnuta je na ambalaži proizvoda. Istodobno, Hrvatski zavod za javno zdravstvo započeo je s projektom “Živjeti zdravo” kojim se potrošače upućuje na kvalitetnije proizvode, a sukladno Uredbi i posebnim propisanim kriterijima. Jamstveni žig “Živjeti zdravo” nosit će svi proizvodi koji kvalitetom zadovolje sve uvjete.

Dok je Hrvatska tek nedavno počela provoditi politiku takvog certificiranja proizvoda, certifikat ili potvrda kvalitete njemačkog instituta Fresenius prihvaćena je već u cijelom svijetu kao apsolutna garancija kvalitete. Prepoznatljiva grafička oznaka tog instituta dostatna je informacija o kvaliteti proizvoda za potrošača. Deklaracije su dosad različitim označavanjem u pravilu zbunjivale kupce.

Restorani moraju navesti postojanje alergena u jelovnicima i dati informacije o podrijetlu mesa

Iskustvo je pokazalo, navodi se i u uvodu Uredbe koja je lani stupila na snagu, da dobrovoljno navedeni podaci mogu ugroziti jasnoću obaveznih informacija o hrani. Upravo zbog prepoznatljivosti osnovnih informacija o prehrambenim proizvodima Komisija je i propisala zajedničke standarde.

“Zapravo imamo iste informacije, ali je sada jasno propisano koje su obavezne, a koje se slobodno mogu dodatno navesti. To će potrošaču olakšati preglednost podataka o najvažnijim hranjivim vrijednostima namirnice. Recimo, američka nutritivna deklaracija uvijek izgleda jednako i dovoljno ju je skenirati pogledom. Podaci su uvijek navedeni jednako. Što se neko vizualno rješenje dulje primjenjuje, to će se lakše čitati. Ipak, Uredba nije postavila vizualni standard, a bilo bi dobro da je definiran”, ocjenjuje Darija Vranešić Bender, direktorica zagrebačke Vitaminoteke i klinička nutricionistica Centra za kliničku prehranu Kliničkog bolničkog centra Zagreb.

Osim propisane veličine slova, posebno označenih alergena u hrani i popisa sastojaka u padajućem nizu, gdje se na prvo mjesto stavlja onaj koji je najzastupljeniji, prema najmanje zastupljenom sastojku, Uredba propisuje i gdje na etiketi treba navesti naziv hrane, njenu neto količinu, kao i postotak alkohola ako ga namirnica sadrži. Premda obaveza navođenja energetske i hranjive vrijednosti stupa na snagu tek potkraj 2016., proizvođači koji se odluče navesti ih na svojim proizvodima već sada morat će se također držati Uredbom propisanih pravila.

“Sada će i nutritivne vrijednosti, iako je njihovo navođenje dobrovoljno do prosinca 2016., morati biti usklađene s novim odredbama. Tako je obavezno navođenje podataka za takozvani Big Seven, energetsku vrijednost, količinu masti, zasićenih masti, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli”, kaže Darija Vranešić Bender.

Sadržaj obavezne nutritivne deklaracije može biti nadopunjen navođenjem količine drugih hranjivih tvari poput jednostruko i višestruko nezasićenih masnih kiselina, poliola, škroba, vlakana ili bilo kojeg vitamina i minerala koji su prisutni u značajnim količinama. No kao obavezne propisane su najprije informacije o mogućim štetnim sastojcima. Kod masnoća je tako obavezno navesti udio štetnih, zasićenih masti, a kod ugljikohidrata šećere, pri čemu se u pravilu misli na saharozu. Unatoč svemu, većina građana brigu o svojoj prehrani uglavnom svodi na puko brojenje kalorija.

“Energija je samo jedan segment. Treba vidjeti odakle potječe ta energija. Kad gledamo nutritivnu tablicu, ako imamo 100 kalorija i sve potječu od šećera, to sigurno nije baš nešto korisno. Ako imamo više proteina, to je u pravilu dobar znak da se radi o namirnici koja će zadovoljiti našu potrebu za energijom na kvalitetniji način. Kod masnoća na deklaraciji je obavezno navesti samo udio zasićenih masti, dok se dobre masnoće mogu navesti samo odvojeno. Iz takve deklaracije uglavnom vidimo ono što je loše, pa ako je navedeno puno zasićenih masti, to također znači da se ne radi o osobito dobroj namirnici”, tumači Darija Vranešić Bender koja je i autorica knjiga “Hrana pod povećalom” i “Priče o hrani – od mesa do moussea”. Preporuka je uvijek jesti što manje industrijski prerađene hrane, savjetuje ova nutricionistica, ali ističe kako ovo, kao i svako pravilo, ima svoje iznimke.

“Postoje i dobri i korisni industrijski proizvodi. Neki načini procesiranja mogu dugo čuvati hranu, recimo, sušenjem se proizvod dehidrira i dugo ostaje stabilan. Ako je uz to pakiran u dobroj ambalaži, ništa nam neće škoditi. Ili, zamrzavanje je dobar način čuvanja hrane. Naravno, nije dobro jesti meso koje je više puta smrznuto i odmrznuto ili ako je prvi put zamrznuto prije tri godine, ali to svi znamo”, uvjerena je nutricionistica Darija Vranešić Bender.

Među novitetima koje donosi Uredba Europske komisije o informiranju potrošača o hrani i podatak je o datumu kad je hrana prvi put zamrznuta, kao i obavezno navođenje ako je proizvod odmrznut prije nego što je ponuđen na prodaju. Za meso ili ribu koji su sastavljeni od više različitih komada to mora biti posebno navedeno. Mljeveno meso treba imati naveden sastav mesa, masnoće, kolagena i proteina pa će se tako informirani kupci možda radije okrenuti mesarima koji na prodajnom mjestu melju svježe komade prema izboru mušterije.

“Uvijek ima ljudi kojima nije stalo do toga što jedu ili nemaju novca, ali supermarketi nisu ništa jeftiniji od mesnica, čak su i skuplji u nekim stvarima. Samo što oni svoje cijene reklamiraju po mjernim jedinicama od 700 grama, dok je u mesnici istaknuta cijena za kilogram pa neka si sada potrošač sam računa.

‘Najbolje meso koje se može kupiti najmanje je privlačno jer nema aditive za boju i održivost’

Tu kao da ne postoje standardi, iako je kilogram propisan kao mjerna jedinica za cijenu mesa”, upozorava mesar Anđelko Jakuš, voditelj mesnice “Mario” na zagrebačkoj tržnici Dolac. On u birokratskim mjerama ne vidi rješenje koje bi moglo pomoći potrošačima da kvalitetnije izabiru hranu koju jedu.

“Ljudi ne znaju dovoljno o tome što jedu i zato su povodljivi. Najbolje meso koje se može kupiti ujedno izgleda najmanje privlačno jer nema aditive koji mu daju boju i održivost. Da dobijete izgled, morate ga tretirati aditivima. Ako kravu hranite isključivo kukuruzom, to ide u mast, a meso koje je masno ne valja. Zašto? Jer je liječnik rekao nemojte jesti masno”, govori Jakuš, kojega ljute i propisi što proizvođače mesa obvezuju da svoj proizvod tretiraju konzervansima kako bi spriječili njegovo kvarenje.

“Prema zakonu u meso moram stavljati soli nitrita. Nekad se to meso konzerviralo solju i danas će ljudi masno platiti za takvo meso, ali to je već drugi zakon. Za to morate imati specijalne potvrde i odobrenja”, kaže suvlasnik mesnice na Dolcu s kojim smo razgovarali o novoj europskoj regulativi. Specijalne potvrde i odobrenja odnose se u pravilu na autohtone proizvode čiji je način prerade zaštićen kao tradicionalan. Europska birokracija i o tome vodi evidenciju.

Tako, primjerice, hrvatska mesna industrija kranjsku kobasicu smije prodavati pod tim nazivom još sljedećih 15 godina, odlučila je Europska komisija, a nakon toga će joj morati smisliti neko drugo ime. Kranjskom kobasicom može se, naime, zvati samo ona slovenska, sastavljena isključivo od najkvalitetnijih komada svinjskog mesa i prirodnih začina po zaštićenoj recepturi.

Još je jedna novost uvedena Uredbom koja je stupila na snagu prije manje od mjesec dana, a to su kazne propisane Zakonom o informiranju potrošača o hrani, koje se kreću do 100.000 kuna. To bi moglo biti poticajno i za češće inspekcije ispravnosti deklaracije koje su u djelokrugu Ministarstva poljoprivrede, a manje stimulativno za onoga tko sumnjivu hranu nudi na tržištu. Iako je Europska komisija zadala jasne standarde za jednostavnije čitanje deklaracija, a najviše novčane kazne propisala za poslovne subjekte koji reklamiraju hranu tvrdnjama koje nisu potvrđene službenom analizom, kvaliteta prehrane ostat će i dalje osobna odluka.