U koprodukciji s Baletom mariborskoga SNG-a, Balet Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu priprema posljednju ovosezonsku praizvedbu, balet „Smrt u Veneciji“ prema motivima istoimene pripovijetke Thomasa Manna na glazbu Gustava Mahlera. Autorica predstave Valentina Turcu radila je adaptaciju romana, izbor glazbe, režiju i koreografiju. Zagrebačka koreografkinja i redateljica diplomirala je kod slavnoga koreografa Mauricea Béjarta, a najveći dio njezine plesačke i koreografske karijere vezan je uz Balet mariborskoga SNG-a. „Smrt u Veneciji“ prvi je cjelovečernji balet te ujedno i praizvedba djela koji postavlja u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu.

NACIONAL: Zašto ste se odlučili za balet adaptirati Mannovu „Smrt u Veneciji“?

Leonard Jakovina, ravnatelj Baleta HNK, ponudio mi je ovaj neobičan izazov. Otvoreno smo razgovarali da će trebati ogromna ljudska i umjetnička hrabrost da nađem ključ kojim bismo ‘’otključali’’ to djelo i adaptirali ga za scenu. Baletni umjetnici, jedinstveni plesači, imaju tu Mannovu samodisciplinu, fizičku i metafizičku moć kojom prodiru punokrvnom ljepotom kroz imaginarne atmosfere, koje katkad bivaju teško dostupne drugim formama scenske umjetnosti.

Thomas Mann je rekao kako mi umjetnici ne možemo kreirati ljepotu bez erosa koji nas vodi. Mora se umrijeti u vlastitu životu da bi se postalo potpunim stvarateljem. Te ideje duboko su utjecale na moju osobnu odluku da monumentalno djelo ‘’Smrt u Veneciji’’ interpretiram autorskom vizijom, koreografskim rukopisom unutar suvremenog kazališta.

NACIONAL: Kakva je vaša vizija tog djela? Čemu ćete dati posebnu pozornost?

Ljepoti. Suptilnom emotivnom putovanju duše umjetnika. Posvećena sam režijskom, glazbenom, vizualnom detalju i trenutku unutar tog svevremenog majstorstva Thomasa Manna. Stvarajući koncept mjesecima, napravila sam obdukciju svakog detalja posebno. Kao što je Gustav von Aschenbach opsjednut savršenstvom, takva sam i ja. Autorski glazbeni koncept radila sam na temelju delikatnog, strastvenog i perfekcionističkog simfonijskog opusa Gustava Mahlera koji se slijeva i ulazi u kompleksni svijet Mannove ranjive a snažne unutarnje erotike.

NACIONAL: Djelo govori o potrazi za ljepotom, umjetnosti i težnji za savršenstvom, ali i individualnom, originalnom a ne kolektivnom. Koliko je vama to važno kao umjetnici?

Radikalni kontrasti koji nas u životu, kao i u umjetnosti izazivaju, bude u nama onostranu svijest stanja koja su potrebna za osobni, a naročito stvaralački razvoj te djeluju na evoluciju našeg društva. Vrijeme je za istinsku ljepotu i savršenstvo. Ili, kako to sjajno kaže Mann, samo je ljepota dostojna ljubavi i jedini je oblik duhovnog svijeta koji možemo prihvatiti i iskusiti kroz naše osjećaje. Uvjerena sam da je ljubav fenomen koji unosi život u mrtvo tijelo. Propašću osobne čistine individuuma, ljubav je danas postala relativno degradirani oblik izmijenjene vrijednosti, umjesto da je smisao našeg osobnog ostvarenja i umjetničke potrage. Kreirajući s ljubavlju, kroz svoje talente otkrivamo duboku povezanost s univerzumom umjetnosti, ljepote, individualnosti i humanosti, gdje svatko od nas ostavlja svoj potpis u trenutku stvaranja. Osjećam blagoslov što mogu podijeliti ovo jedinstveno iskustvo koje utjelovljuje generacija karizmatičnih plesača Baleta Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu te imam privilegij s njima stvarati punokrvnu ljepotu koja se suprotstavlja dehumanizirajućoj stvarnosti suvremenog svijeta, lažnog morala, postojećeg šovinizma i narcisoidne hiperprodukcije.

NACIONAL: Ova predstava je koprodukcija s mariborskim Baletom koji dobro poznajete jer ste tamo i plesali i koreografirali. Možete li usporediti ova dva ansambla, zagrebački i mariborski?

Ne mogu. Sasvim su različiti profili plesača i bit će jako zanimljivo kreirati dvije idejno iste, a formalno i interpretativno potpuno različite predstave. Senzacionalno iskustvo.

NACIONAL: Koliko je važno imati neko novo viđenje baletne koreografije? Iako mnogi smatraju da se balet teško mijenja, upravo su koreografije ono što donosi tu svježinu i modernost. Kakva je danas baletna koreografija?

Kao i u životu, smatram da je došlo vrijeme da na sceni balet suvereno komunicira s gledateljem. Bez lažnih i dekorativnih formalnosti, bez ambicije, bez naivnih rješenja. Često površnih. Uz iskren kreativni ushit i dostojanstven rad možemo stvarati čuda svojim magnetizmom tijela. Taj nivo interpretacije, kojom god temom da se bavi, u toliko senzibilnom, esencijalnom i sveobuhvatnom obliku može izraziti samo plesna umjetnost. Londonski magazin Dance Europe, kritički časopis o baletnoj i plesnoj umjetnosti, 2017. proglasio je moj balet ‘’Onjegin’’ za jednu od pet najboljih baletnih predstava u Europi. Napisali su da je predstava trijumf. Za to djelo ove godine dobila sam slavnu Prešernovu nagradu. Uz to su napisali da sam postavila potpuno novo viđenje baletne umjetnosti, dakle ostvarila neku novu formu unutar najzahtjevnijeg žanra dramskog baleta. Činilo mi se genijalno da su me stavili uz sam bok Chrystal Pite i Akhrama Khana. Balet rapidno evoluira tamo gdje je hrabrost, studioznost, predanost i strast.

NACIONAL: Učenica ste slavnog Mauricea Bejarta, što ste najvažnije od njega naučili?

Biti stopostotno svoja. Raditi to što volim. I voljeti to što radim.