Luka Lovre Klarica i Zvonimir Srna postali su stjecajem okolnosti članovi prve rukometne reprezentativne sedmorke te su ove sezone pokazali da bez njih ne može ni RK Zagreb ni nacionalni tim

Povijest sporta prepuna je primjera da neki sportaši spletom okolnosti, neočekivano, postanu zvijezde reprezentacije. Upravo se to dogodilo s dvojicom rukometaša Zagreba, Zvonimirom Srnom i Lukom Lovrom Klaricom, na proteklom europskom rukometnom prvenstvu. Srna, lijevi vanjski, na toj poziciji bio je treća opcija nakon Josipa Šarca i Halila Jaganjca. No obojica su se ozlijedila pred početak EP-a te je Srna postao član prve postave. S druge strane, na poziciji desnog vanjskog u prvoj postavi igrao je Ivan Martinović, koji se teško ozlijedio na drugoj utakmici prvenstva protiv Austrije nakon čega je Klarica postao prva opcija. Tako su Srna i Klarica postali ključni igrači reprezentacije koja će od 14. ožujka igrati na kvalifikacijskom turniru za odlazak na Olimpijske igre.

Njih dvojica, zanimljivo, ne smatraju da su njihove dobre igre u reprezentaciji iznenađenje. „Nije da smo mi javnosti neki nepoznati igrači, ipak igramo Ligu prvaka. Ove godine se poklopilo da imamo dobru ekipu, rezultate i mislim da smo bili u jako dobroj formi pred Europsko prvenstvo. Nisam vjerovao da će mi se otvoriti tako da postanem prvi desni bek. Nekako sam vjerovao u sebe, imali smo samopouzdanja iz sezone, od Lige prvaka, od svega. To se sve nekako poklopilo“, rekao je za Tempo 22-godišnji Klarica, koji je u prvoj utakmici Europskog prvenstva u kojoj je bio član prve postave postigao sedam golova iz devet pokušaja u pobjedi protiv Rumunjske te je proglašen igračem utakmice. A da to nije bilo slučajno, potvrdio je u prošlotjednoj pobjedi Zagreba protiv PSG-a u Ligi prvaka kada je s 10 golova bio igrač utakmice nakon koje je Zagreb osigurao nastup u drugom krugu Lige prvaka.

S njim se složio 26-godišnji Srna: „Nismo baš preko noći došli, ali ipak smo došli iz drugog plana i dobili glavne uloge. Kao što je Klarica rekao, donijeli smo iz kluba samopouzdanje i dobre igre, što smo nastavili u reprezentaciji. Žao nam je što plasman nije bio bolji jer je bilo prostora.“

Domagoj Duvnjak, najiskusniji hrvatski reprezentativac, na europskom prvenstvu savjetovao je Klaricu i Srnu. FOTO: IMAGO/Oliver Vogler/GuliverImages

Srnu je reputacija „trećeg po važnosti lijevog beka“ pratila godinama, još iz juniorske reprezentacije, jer su Šarac, Jaganjac i on ista generacija. Dapače, čak se i nije spominjao kao talent na koji bi se reprezentacija u budućnosti mogla oslanjati. „Istina, nisam bio ni u drugom već u trećem planu. Tada sam igrao drugu ligu za Dubrovnik i nisam se razvio kao oni. Šarac je već igrao Ligu prvaka s Celjem, a Jaganjac je bio u PSG-u. To su ozbiljni klubovi za razliku od kluba u kojem sam bio. Meni se otvorilo kasnije, kada sam došao u Zagreb i napredovao te sam na njihovu razinu došao nešto kasnije. Svaki igrač ima neki svoj put, moj put je bio takav“, priznaje Srna, na kojeg je, dok je igrao za Dubrovnik, ukazao tadašnji trener, pokojni Zlatko Saračević. „Da, u Dubrovniku mi je trener bio Saračević koji je kod mene prepoznao talent. Imao sam nekih ponuda iz hrvatske prve lige, čak i iz inozemstva, ali Dubrovnik je tada bio ambiciozan, napadao je prvu ligu, a ja sam tamo imao sve što sam trebao. Dobrog trenera, minutažu, dobar rad, tako da nisam želio otići osim ako je u pitanju klub poput Zagreba. Nakon dvije sezone u Dubrovniku došla je ponuda Zagreba i odlučio sam otići“, prisjetio se Srna.

Bilo je to 2019. godine kada je došao u Zagreb koji ga je prvo posudio u rukometni klub Gorica gdje je već bio Klarica, također kao posuđeni igrač. Međutim, Klarica zbog ozljede nije igrao tako da se nisu zajedno pojavili na terenu. Došle su zimske pripreme Zagreba, a kako se Damir Bičanić ozlijedio tako je tadašnji trener Veselin Vujović odlučio povući Srnu s posudbe i dovesti ga u Zagreb. Već tada se, dakle, netko morao ozlijediti da bi Srna ušao u prvu momčad. „Takav je sport. Treba ti se otvoriti, ali ti se trebaš pokazati“, bila je njegova reakcija.

‘Kada sam došao u Zagreb, još uvijek sam se pitao mogu li igrati na toj razini, jesam li dovoljno jak, a Vujović mi je tada jako puno pomogao’, kaže Srna

„Kada sam došao u Zagreb, još uvijek sam se pitao mogu li igrati na toj razini, jesam li dovoljno jak, jesam li dovoljno spreman. Vujović mi je tada jako puno pomogao, on je veliki psiholog i motivator, dao mi je do znanja da ja zaslužujem biti tu. Stao je iza mene i dao mi priliku. On je kao trener karizmatičan i pun samopouzdanja, kada si njegov igrač tada se i ti tako osjećaš. On to prenosi na ekipu“, objasnio nam je Srna.

Klarica je 22-godišnjak koji je u Zagreb došao iz Zadra kada je imao 16 godina. „Mi smo u Zadru imali jako dobru generaciju, Goti Maričić sada igra za Gorenje iz Velenja, Jakov Dujić igra za Goricu, bilo je tu dečki koji sada igraju u prvoj i drugoj ligi. Mene su pozvali u Zagreb, u njihovu drugu ekipu, zatim u Goricu. Rekao sam – idem, što ću. Imao sam 16 godina i kako u Hrvatskoj nema juniorske lige, mogao sam jedino biti senior. U Zadru sam igrao treću ligu, tražio sam nešto više“, rekao je Klarica, koji je dolaskom u Zagreb počeo raditi s vrhunskim trenerima jer se spominjalo kako je mlad i kretnje mu nisu koordinirane. „Dosta sam trenirao i dosta vremena provodio u teretani gdje sam puno radio s kondicijskim trenerom. Ujedno smo radili taktički i tehnički. Bio sam malo nespretan. S vremenom sam došao do određene razine“.

Klarica je prvu utakmicu Lige prvaka odigrao s 18 godina protiv Kiela. Onako nervoznom, Domagoj Duvnjak mu je rekao ‘samo mirno i polako’

Ono što obojicu obilježava jest da igraju u dva smjera, i napad i obranu, i sami kažu da su takvi igrači danas na cijeni. „Od malena tako igram, tako sam igrao u Dubrovniku. Možda sam u Zagrebu u početku više igrao obranu dok nisam ojačao i stasao. Onda sam počeo igrati i obranu i napad. U modernom rukometu igranje u oba pravca je dosta zahtjevno, ali ako želiš biti moderan i vrhunski igrač, onda moraš igrati u oba pravca“, rekao je Srna i opisao kako je izgledalo kada je, pod Vujovićem, počeo igrati za Zagreb: „Već na prvom treningu pohvalio je moju igru u obrani. Na prvoj utakmici stavio me od početka u momčad. Izgorio sam od želje, on je vjerojatno znao da će se to dogoditi, u pet minuta sam napravio dvije dobre i pet loših stvari. Izvadio me i rekao ‘ajde, sjedi, dobro je’. On je vjerojatno znao što će se dogoditi pa je bolje da se to dogodi u prvoj utakmici nego u nekoj bitnoj.“

U veljači 2020. Srna je prvi put igrao utakmicu Lige prvaka, onu Zagreba protiv Flensburga. „Kada je nekoliko igrača napustilo Zagreb, trener je postao Ivica Obrvan i on mi je dao šansu te sam tada počeo igrati obranu i napad. Bilo je to u vrijeme pandemije koronavirusa, klub je stao iza nas, mladih igrača, te su nam dali šansu. Mi smo im vratili na najbolji mogući način“, tvrdi Srna, a u te mlade igrače spada i Klarica, koji je u sezoni 2020/2021 zaigrao za Zagreb te je u rujnu 2020. odigrao prvu utakmicu u Ligi prvaka, onu protiv Kiela. Kada je ulazio u igru, Domagoj Duvnjak, igrač Kiela, rekao mu je „samo mirno i hrabro“. „Tada sam imao 18 godina, moguće da sam bio nervozan. Ja to u tom trenutku nisam primijetio, ali je on to vidio. Vjerojatno mi je htio olakšati prvi nastup“, kaže Klarica.

‘Jednog jutra sam se probudio i rekao obitelji ‘ja idem na rukomet’. Svi su bili u šoku. Došao sam na rukomet u nogometnim tenisicama’, tvrdi Srna

Ono što je zajedničko Srni i Klarici jest da su im očevi bili nogometni golmani. „Meni su se valjda svi u obitelji bavili sportom. Pradjed je igrao balote, brat mi je do 18 godine igrao nogomet, bio je prilično talentiran, ali je prestao. I otac mi je igrao nogomet, bio je golman. Luđak, valjda, čim je stao na gol. Bilo je tu puno sportaša, ali osim djeda koji se istakao, nitko nije napravio karijeru“, tvrdi Klarica, dok je Renato, otac Zvonimira Srne, bio golman NK Neretve iz Metkovića. Zvonimir Srna ujedno je nećak bivšeg reprezentativca Darija Srne kojem je Renato Srna polubrat. I zato nije čudno što je Zvonimir Srna prvo trenirao nogomet. „Bio sam OK igrač, ali nisam bio nešto super. Uvijek sam smatrao da sam dobar, ali drugi to nisu mislili. Nisam bio u prvom planu, nisam igrao i to mi se nije svidjelo. Izgubio sam tada volju za treningom pa sam otišao na rukomet jer smo na ulici uvijek igrali rukomet. Bio sam dobar, igrao sam na ulici s onima koji su već trenirali rukomet, i to bez problema. Oni su mi rekli ‘daj, dođi na rukomet’ i tako sam otišao na rukomet. Majka mi je igrala rukomet za Metković u drugoj ligi, a i sestra igra rukomet“, rekao je Srna.

Trebalo je priopćiti obitelji da je odlučio postati rukometaš. „Jednoga jutra probudio sam se i rekao ‘ja idem na rukomet’ – i to je bilo to. Svi su bili u šoku, ni s kim nisam o tome razgovarao. Došao sam na rukomet u nogometnim tenisicama, tako trenirao 10 dana i onda mi je ćaća rekao ‘Kupit ću ti ja rukometne tenisice’“, prisjetio se Srna.

Klarica i Srna još uvijek čekaju uspjehe na međunarodnoj sceni i smatraju da je uspjeh reprezentacije važniji od njihovih dobrih igara. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Otprilike u prvom razredu srednje škole obojica su naglo izrasla što je bila potvrda da i visinom odgovaraju potrebama rukometa. Klarica je sada visok 198 cm, a Srna 202 cm. I dok je Klarica sa 16 godina potpisao za Zagreb, Srna je otišao u Dubrovnik, o čemu je rekao: „Otišao sam u Dubrovnik malo igrati rukomet, malo studirati ekonomiju, pa sam sezonski radio, dva ljeta sam konobario. Kada sam vidio da sam dobar u drugoj ligi, da napadamo ulazak u prvu ligu, da su me počeli pratiti drugi klubovi, da sam dobio poziv u juniorsku reprezentaciju, onda sam prestao studirati i više nisam sezonski radio. Počeo sam raditi na sebi, individualno, više trenirati te sam tada shvatio da se predajem rukometu, što se, eto, isplatilo.“

Isplatilo se jer je Srna bio član juniorske reprezentacije koja je 2019. godine osvojila srebrnu medalju na svjetskom prvenstvu. „Na tom prvenstvu sam ostvario kontakt sa Zagrebom te sam znao da idem korak naprijed, prema dokazivanju. Tada smo imali odličnu generaciju na čelu s trenerom Davorom Dominikovićem. Dosta igrača iz te generacije je uspjelo, neki igraju u odličnim klubovima. Možda igraju u manjim klubovima, ali su profesionalci i žive od rukometa. To mi je drago jer smo bili dobra klapa, sa mnom su igrali Martinović, Jaganjac, Šarac, Fran Mileta, Filip Vistorop, Tin Lučin.“

Srna i Klarica prototipi su modernih rukometaša jer podjednako kvalitetno igraju obranu i napad, što je osnova današnjeg rukometa. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL, Davor Puklavec/PIXSELL

Klarica kaže da ni njegova generacija nije loša: „Sa mnom su igrali Karlo Sirotić, Paolo Kraljević, Patrik Martinović je u Schaffhausenu, Mateo Maraš je u Tatabanyi, Eugen Josip Žaja je u La Rioji…“

Iako se odlazak u inozemni klub smatra uspjehom, Srna i Klarica pokazali su kako se može igrati za Zagreb i postati nositelj igre reprezentacije. „Naravno da se može uspjeti igrajući za Zagreb, pogotovo jer smo se malo digli, igramo u Europi“, tvrdi Klarica. Kada smo spomenuli novac, kojeg ostali klubovi Lige prvaka imaju višestruko više od Zagreba, Srna je odmah rekao: „Novac nije najbitniji. Važan je, ali te ne motivira onako kako drugi misle da te motivira. Nama je bitno da sada napredujemo, da donosimo dobre odluke, da imamo minutažu, kako bismo dosegnuli igrački maksimum.“ Ispada da im se ne žuri u inozemstvo, na što je Klarica rekao da „Zvone ima 26 godina, on će morati razmisliti“, ali Srna ga je demantirao: „Ne žuri mi se, ne bi išao po svaku cijenu, išao bi u klub koji je ozbiljan, koji je korak naprijed u karijeri, išao bi u ozbiljan klub koji se bori za trofeje. Ima poziva, nešto se priča, ali polako, skoncentriran sam na Zagreb, vidjet ćemo dalje.“

‘Moramo trčati, takav je rukomet. Samo u nekim trenucima moramo biti pametni’, najavio je Klarica igru reprezentacije pod Sigurdssonom

Iako su u reprezentaciji kratko surađivali s Goranom Perkovcem, izbornikom koji je nakon neuspjeha na europskom prvenstvu smijenjen s te pozicije, ipak su mu zahvalni jer im je dao priliku da se dokažu na tako velikom natjecanju. „Apsolutno, svaki igrač je zahvalan onome koji mu pruži priliku. Tako je i nama drago da smo je dobili. Možda mi nismo u tom trenutku bili u prvom planu, ali došlo je do situacije gdje je morao u nas imati povjerenja“, ustvrdio je Klarica. Pitali smo ga što mu je Martinović rekao nakon ozljede i nakon saznanja da će time on postati desni bek vanjski u prvoj postavi reprezentacije. „On je nakon ozljede bio još dva dana s nama, razgovarali smo u tom stilu, rekao mi je ‘Polako, dobar si, daj sve od sebe’“, odgovorio je Klarica.

Igru reprezentacije pod Perkovcem obilježila je brza igra, daleko brža no kod prethodnog izbornika. „Meni se viđa taj brži stil igre, mi smo, što se tiče trke, spremni“, tvrdi Klarica, a Srna dodaje: „To je danas moderan rukomet, taj skandinavski, koji donosi najviše rezultata. Mi još nismo na toj razini kao oni jer oni tako igraju od malena. To je njihova škola. Mislim da mi ne trebamo odustati od naše škole. Ne trebamo po svaku cijenu igrati kao Skandinavci. Naša, hrvatska škola rukometa ima dobrih stvari. Naravno, nećemo biti tvrdoglavi i uzet ćemo i neke stvari od drugih, od Skandinavaca, Španjolaca, ali trebamo zadržati te neke svoje stvari i dodati im neke iz modernog rukometa. I to treba biti naš put.“

Prošli tjedan službeno je potvrđeno da je Islanđanin Dagur Sigurdsson, inače istaknuti predstavnik skandinavske škole rukometa, novi izbornik hrvatske rukometne reprezentacije. Što će se dogoditi s njegovim dolaskom? „Moramo trčati, takav je rukomet. Samo u nekim trenucima moramo biti pametni. I to je to“, zaključio je Klarica.