95965. To je broj dosjea pod kojim je Služba državne sigurnosti bivše Jugoslavije, zloglasna Udba, vodila dosje o Marinku (Mauriciju) Frka-Petešiću, ocu Zvonimira Frka-Petešića, predstojniku Ureda predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. Nakon što je Nacional prošlog tjedna objavio samo jedan dokument, odnosno “informaciju” iz tog dosjea, dobili smo uvid i u kompletan sadržaj tog spisa koji broji 27 stranica.

Prošlotjedno objavljivanje jednog od dokumenata iz tog dosjea, u kontekstu priče o tome kako je Marinko Frka-Petešić kao hrvatski emigrant u Parizu bio blizak prijatelj pokojnog lidera hrvatske emigracije Brune Bušića i jedan od bliskih svjedoka u priči o tome tko je točno izdao Brunu Bušića i omogućio Udbinim ubojicama da ga 16. listopada 1978. u Parizu lociraju i potom likvidiraju, evidentno je uznemirilo njegova sina Zvonimira Frka-Petešića.

On je u intervjuu Jutarnjem listu prošle subote potpuno pogrešno interpretirao sadržaj tog članka, protumačivši ga kao napad na sebe i svog oca.

Zvonimir Frka-Petešić, bliski suradnik premijera Plenkovića kojem je brzinski obnovljen stan koji koristi, rođen je u Parizu gdje je njegov otac došao još 1967., a bio je prijatelj s ubijenim liderom hrvatske emigracije Brunom Bušićem. FOTO: Marko Dimic/PIXSELL

Međutim, Marinko Frka-Petešić našao se u središtu tog članka zbog činjenice da ga je Vice Vukojević, bivši visoki HDZ-ov dužnosnik i bivši sudac Ustavnog suda, tijekom revizijskog sudskog postupka u Slavonskom Brodu optužio da laže u vezi toga je li hrvatski emigrant Neven Baričević bio suradnik Udbe pod kodnim imenom ‘’Marko’’ koji je odao Službi lokaciju Brune Bušića i tako mu, svjesno ili nesvjesno, potpisao smrtnu presudu, što je izneseno u kontroverznom filmu “Bruno Bušić – život, djelo i mučko ubojstvo” iz 1992. Prema službenom zapisniku sa Županijskog suda u Slavonskom Brodu, gdje se vodio postupak, Vice Vukojević tvrdio je da je Baričević bio suradnik Udbe, dok ga je Frka-Petešić, prema zapisnicima ranijih saslušanja, branio i tvrdio da nije bio suradnik. Zato je Vukojević tražio suočavanje s ocem Zvonimira Frka-Petešića.

Taj sukob Vice Vukojevića i Marinka Frka-Petešića posebno je intrigantan ako se uzme u obzir činjenica da su njih obojica prisustvovala osnivačkoj skupštini Matice hrvatske u Parizu 1970. godine te da je “suradnik Marko” o njima obojici davao izvješća Udbi.

Služba državne sigurnosti bivše Jugoslavije, zloglasna Udba, vodila je dosje o Marinku (Mauriciju) Frka-Petešiću, ocu Zvonimira Frka-Petešića, predstojnika Ureda predsjednika Vlade. FOTO: Screenshot YOUTUBE FILM ‘BRUNO BUŠIĆ život, djelo i mučko ubojstvo’

To se posebno vidi iz Depeše koju je 2. ožujka 1979. I. Odjel Službe državne sigurnosti Republičkog Sekretarijata za unutarnje poslove (RSUP) SR Hrvatske poslao II. Upravi Službe državne sigurnosti Saveznog sekretarijata unutarnjih poslova SFRJ (SSUP) u Beogradu s oznakom “šifrirano DX”. Ta depeša upućena je pet mjeseci nakon ubojstva Brune Bušića, a u njoj pisano na poluekavici stoji:

“Prema izvještaju saradnika “Marka”, u emigrantskim krugovima u Francuskoj i dalje vlada zbunjenost i strah povodom pogibije emigranta Bušić Brune. Mnogi ekstremisti su promijenili stanove, brojeve telefona, izbjegavaju kontakte, pa i međusobno…”

Nakon dijela u kojem se analizira kako je velik značaj Bruno Bušić imao u emigraciji i kako će im teško biti pronaći njegova nasljednika, u depeši je prvi put spominje ime Marinka Frka-Petešića:

“U Parizu je spontano formirana jedna emigrantska grupa koja vodi istragu u vezi sa slučajem Bušić, a u kojoj su: Frka Marinko, Dizdar Paško, Bošnjak Blaž, Gunjača Ivan, Tugomol Zoran, Markić Krešo, Rubić Petar i Tot Željko. Pored ovih u grupi su još dvojica neidentificiranih emigranata koji se najčešće viđaju u društvu Dizdar Paška. Inače, svi spomenuti su članovi društva “Prijatelja Matice Hrvatske” iz Pariza.”

Vice Vukojević, bivši ustavni sudac i glavni čovjek Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata, iz svog je dosjea rekonstruirao tko je bio ‘suradnik Marko’. FOTO: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Nekoliko mjeseci kasnije, 3. prosinca 1979., “suradnik Marko” ponovno daje Službi informacije u kojima se spominje Frka-Petešić:

“Saradnik “Marko” nas je obavijestio da je grupa emigranata iz Pariza, Frka Marinko, Dizdar Paško, Buljat Slavko i još neki, odštampala 1.12.1979. 5000 letaka neprijateljske sadržine i rasparčala ih po Parizu, i to na većim raskrsnicama, pred nekim ustanovama i pred našim DK predstavništvima. Leci su štampani povodom Dana Republike, a njihovo kašnjenje je radi toga što je suradnik onesposobio stroj koji je popravljen tek 1.12.1979. Grupa namjerava i dalje koristiti ovaj stroj za štampanje propagandnog materijala kojeg bi i slali u zemlju.”

To je izvješće, u kojem se detaljno govori i o nekim sukobima među emigrantima, potpisao Josip Perković, kasnije jedan od šefova Službe državne sigurnosti koji je u Njemačkoj zajedno sa Zdravkom Mustačem osuđen za organiziranje ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.

Inače, u sudskom procesu koji je obitelj pokojnog Nevena Baričevića pokrenula radi odštete i dokazivanja da on nije bio suradnik ‘’Marko’’, Vice Vukojević i Marinko Frka-Petešić sukobili su se i oko toga je li tiskarski stroj bio pokvaren ili ne. Frka je tvrdio da stroj nikada nije bio pokvaren. Naime, u zapisniku s tog suđenja stoji da je Marinko Frka-Petešić rekao:“…nazvao sam Vicu Vukojevića, odnosno došao sam u Zagreb, i pitao ga o čemu se radi. On mi je pokazao svoj dosje, a koji upućuje da je pok.Neven Baričević surađivao s Udbom, pokazao mi je moj dosje, odnosno omogućio mi je da ja pogledam svoj dosje, i kada sam isti vidio, vidio sam da su u njemu iznesene neistine primjerice da je Neven Baričević pokvario naš stroj za tiskanje letaka, a meni je poznato da on nije imao pristup stroju, i stroj nikada nije bio pokvaren, pa stoga razloga sumnjam da su istiniti podaci i u Vicinom dosjeu.”

No Vice Vukojević je prilikom saslušanja u revizijskom postupku u Slavonskom Brodu 11. siječnja ove godine ispričao kako je iz više događaja opisanih u svom dosjeu zaključio da je suradnik “Marko” bio upravo Neven Baričević, a potom je rekao i sljedeće:

“Razgovarao sam s Marinkom Frka-Petešićem nakon objave filma na koje je on reagirao na način da je napao mene braneći Nevena Baričevića pa sam ga suočio s istinom, a laže da nije bio pokvaren stroj za umnožavanje kada se izrađivao promidžbeni materijal povodom Dana Republike bivše države i htio bi se suočiti s njim jer je mnoštvo toga zatajio, te je zbog toga došlo do razdora u hrvatskoj zajednici u Parizu”, svjedočio je Vice Vukojević.

Iz dokumenata koji se mogu naći u dosjeu Frka-Petešića, može se zaključiti da on u većini slučajeva nije bio glavna meta obrade neke informacije, već su se te informacije ubacivale u njegov dosje jer se on spominjao u tim izvješćima zajedno s brojnim drugim imenima. No u informaciji broj 133 od 8. travnja 1982. suradnik “Forum”, govorio je isključivo o Frka-Petešiću, a iz onog što je rekao bilo je evidentno da je s njim uspostavio blizak odnos i da je dolazio kod njega doma u njegov pariški stan. Ovako je to opisano u izvješću: “Po osnovi prijateljstva sa kćerkom Dunjom i zetom Igorom “Forum’’ je upoznao Frka – Petešić Mauricija iz mjesta Sali na Dugom otoku, koji ima brata Srećka, svećenika Zadarske nadbiskupije. Mauricijo je navodno radnik u Parizu, malo intelektualno raspoložen, inače dosta teški šećerni bolesnik. Šimac Neven kao lisica drži vezu s njime, tako da se sam direktno ne plete. Mauricijo je očito tip idealiste angažiranog oko različitih pretplata, HNV-a i “Matice Hrvatske”. Osobito dobro poznaje Kušan Jakšu. Cijeli stan mu je oblijepljen grbovima i zastavama bez socijalističkih oznaka. Kako je Mauricijo jako puno angažiran oko “Matice Hrvatske”, zamolio je “Foruma” da ljudima iz Matice održi jedno predavanje odnosno da malo popriča. Petešić kaže da svi ljudi koji pripadaju “Matici Hrvatskoj” sudjeluju u izborima HNV-a, da su sto posto provjereni i da među njima nema članova ustaških i proustaških organizacija. Prema njemu te organizacije su nafilovane agentima UDBE, a članovi “Matice Hrvatske” su radnici i solidni ljudi pa da se ništa ne riskira ako se s njima sastane. Tako je “Forum” na večer bio gost u stanu bračnog para Barković…”

Na tom su sastanku kod obitelji Barković, prema izvještaju, bili i Frka-Petešić, i još nekolicina ljudi koje je zanimao “jezik, ekonomija, historija, politička situacija u zemlji, međunarodna situacija i perspektiva” i koji su, po riječima suradnika, bili “prvenstveno katolički orijentirani, ali imaju i nekakvo sindikalno francusko usmjerenje”. Iznose se između ostalog njihovi negativni stavovi o ustaškom pokretu, “da je prožet agentima jugoslavenske policije i da svaki čas netko izgubi glavu”. Potom se govori o još nekim njihovim stavovima o događajima i ljudima iz emigracije.

U informacijama udbe navodi se da su Marinko Frka-Petešić i Vice Vukojević zajedno bili i u odboru Matice hrvatske u Parizu, kao i da je u Parizu nakon Bušićeva ubojstva spontano formirana grupa koja vodi istragu u vezi sa slučajem Bušić, a u kojoj su bili Frka-Petešić, Dizdar Paško, Bošnjak Blaž i drugi. FOTO: Nacional

Potom se u prvi plan ponovno stavlja Frka-Petešić: “U angažmanu među prisutnima svakako prednjači Frka-Petešić Mauricij, koji je na bodulski način katolički orijentiran. Iako bez prave naobrazbe on sistemski sve snima, lista po enciklopedijama i snima sve gdje se spominje hrvatsko ime, tako da je svoj stan pretvorio u pravi muzej.”

Nadalje se opisuje kako je Frka-Petešić posebno lijepo govorio o isusovcu Vladimiru Horvatu, “koji izuzetno ima velik utjecaj na ovu grupaciju Matice, iako se čini da on nije direktno angažiran”. Na kraju u izvješću stoji: “Suradnik procjenjuje da je ova grupa Matice antibušićevski orijentirana, da nema odnosa sa terorističkom orijentacijom i da su u obavještajno-operativnom smislu neinteresantni, naravno ukoliko među njima nema prikrivenih elemenata. Izvor ocjenjuje da se ova grupacija previše ne zanosi, oni jesu idealisti i sanjari, ali im nije u prirodi da bi želje prikazivali kao stvarnost na način kao što to čine intelektualci – ili neodgovorni teroristi.”

Na kraju dosjea nalazi se i informacija broj 507 od 3. rujna 1987., čiji je sadržaj Nacional opisao u prošlom broju, a u kojoj se spominje kako Frka-Petešić ne odlazi u Jugoslaviju jer se “plaši eventualne krivične odgovornosti s obzirom na aktivnost i kontakte s liderima ustaške emigracije na tom području”, ali se spominje da u zemlju tijekom praznika dolaze njegova supruga i djeca. Isto tako se spominje da Frka-Petešić u stanu prima i “daje utočište pojedincima iz prekomorskih zemalja, koji se nalaze u Europi po zadacima ustaške emigracije” te da zbog toga ima problema sa suprugom. U toj se informaciji navodi i kako je Frka-Petešić bio dobar prijatelj s pokojnim Brunom Bušićem. Izvor informacije je bio čovjek koji je u rodbinskim i prijateljskim vezama s Frka-Petešićem i koji “će pokušati utjecati na Marinka da dođe u posjetu rodbini u mjestu rođenja koncem ove ili polovicom iduće godine”.

Iz informacija koje je Udba prikupila o Frka-Petešiću proizlazi da im on nije bio toliko operativno interesantan, ali da je njegov krug kontakata ipak nalagao da ga drže na oprezu, kao i da ga preko posrednika pokušavaju nagovoriti na dolazak u domovinu, vjerojatno kako bi ga pokušali zavrbovati.

Iako je Frka-Petešić bio dobar prijatelj s Brunom Bušićem, moguće je da Udba nije na vrijeme imala tu informaciju, inače bi im Frka-Petešić, ako ni zbog čega drugog, zbog te činjenice bio iznimno interesantan. Međutim, prvi spomen u dosjeu da su Frka-Petešić i Bušić bili prijatelji je tek iz 1987.

Jedina iznimka je ranije spomenuto izvješće iz 1979. u kojem se spominje da je Frka-Petešić bio u grupi koja vodi istragu u vezi sa slučajem Bušić. Neobično je da u dosjeu nema izvješća oko toga što je ta grupa zaključila o ubojstvu Brune Bušića.

Međutim, Nacionalovi izvori upoznati s djelovanjem bivše jugoslavenske tajne policije upozorili su da je krajnje neobično da dosje Frka-Petešića ima samo 27 stranica jer je Marinko Frka-Petešić u emigraciji bio od 1967., a već 1970. bio je jedan od osnivača ogranka Matice hrvatske u Parizu i blagajnik te važne organizacije. Međutim, njegov dosje počinje tek od 1972. i za tadašnje pojmove ima simbolično malih 27 stranica, uključujući košuljicu spisa i stranicu s osnovnim podacima o osobi za koju se vodi dosje.

Depešu u kojoj se iz II. odjela Službe državne sigurnosti RSUP-a SR Hrvatske u II. upravuSDB-a u Beogradu šalje informacija ‘suradnika Marka’ o Frka-Petešiću potpisao je Josip Perković (gore); informacije o Frka-Petešiću davao je i izvjesni ‘Forum’ (desno). FOTO: Nacional

“Pazite, Frka-Petešić bio je jedan od ključnih ljudi Matice hrvatske, ujedno i blagajnik, on je kao takav morao biti njima u fokusu. Pa kod njega su morali biti podaci o svim članovima i brojne druge vrijedne informacije radi kojih je mogao biti operativno interesantan. Dosjei osoba njegova profila imaju i po 150 stranica pa je lako moguće da je njegov dosje u neko doba ‘pročišćen’, kao i brojni drugi.” Sama okolnost da su Marinko Frka-Petešić i njegova obitelj bili bliski prijatelji s Brunom Bušićem nije do sada bila toliko poznata hrvatskoj javnosti, a riječ je o nadasve zanimljivoj i intrigantnoj temi i to zbog toga što enigma ubojstva Brune Bušića do danas nije razjašnjenja i nitko za to ubojstvo nije odgovarao. Međutim, biti prijatelj s Brunom Bušićem značilo je u slučaju hrvatskih emigranata svojevrstan poseban status i osobitu čast. Kao što im je u prilog išlo i to da su smatrani neprijateljima Jugoslavije i borcima za hrvatsku stvar.

Činjenica da je zloglasna Udba vodila o nekome dosje, automatski je podrazumijevalo da se taj netko smatrao potencijalnim protivnikom jugoslavenskog režima, a početkom 90-ih, kad su se ti dosjei počeli otvarati, što je “deblji” dosje neki emigrant povratnik imao, to se većim domoljubom smatrao. No oko tih dosjea krenule su i razne špekulacije, kao i analize je li među emigrantima koje je Udba špijunirala istovremeno bilo i onih koji su s tom istom organizacijom bili primorani surađivati.

“Biljeg” suradnika služio je tijekom 90-ih, a i kasnije, za brojne političke obračune, prvenstveno unutar HDZ-a. Ti obračuni očito ni do danas nisu prestali.

‘Otac mi je bio pripadnik domoljubne struje koja se zalagala za slobodnu RH’

Frka-Petešić u intervjuu Jutarnjem listu je rekao:

“Posebno su gnusne laži o mom ocu, Marinku. Jedan je tjednik išao tako daleko da je citirao dijelove UDBA-ina dosjea o njemu, u kojem se među ostalim neistinama navodi da je bio u vezi s ‘fašističkom emigracijom’, da kod njega ‘dolaze lideri ustaške emigracije’, da ga se priprema ‘za učlanjenje u neku od ustaških organizacija u Parizu’ te da u svom stanu ima i ‘sliku Ante Pavelića postavljenu iznad vitrine’. To su najgore laži. To je sve dio iste kampanje u kojoj se ne biraju sredstva. U kojoj se ide toliko daleko da se napada i obitelj. Ja nemam komplekse, jer ni ja ni moj otac nismo bili sljedbenici ni Tita ni Pavelića. Na zidu u stanu mog oca u Parizu su jedino bile slike Brune Bušića i Stjepana Radića.

Otac mi je bio pripadnik domoljubne struje koja se uvijek zalagala za slobodnu i demokratsku Hrvatsku, što je UDBA u svojim dosjeima karakterizirala kao ‘ustašku djelatnost’, kao i sve što je bilo hrvatsko. Bio je povjerenik za Francusku Nove Hrvatske, najuglednijeg emigrantskog lista sa sjedištem u Londonu, kao i Hrvatske revije. Isto tako, iskaz mog oca pred sudom u korist supruge i djece pokojnog Nevena Baričevića prikazan je u tom članku posve krivo i tendenciozno. Pitanje je samo, zbog čijih interesa?”