USKOK raspolaže novim ozbiljnim indicijama koje dodatno otežavaju poziciju sada već i formalno smijenjenog ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića i počinje preispitivati njegove sporne poslovne aktivnosti još iz vremena dok je on obnašao funkciju šefa službe Tehnike na HRT-u. Prema tvrdnjama visokog pravosudnog izvora s neposrednim saznanjima o tom slučaju, upravo zato USKOK je 9. srpnja Bačića iz Remetinca ponovo, drugi put, doveo na pretres na HRT.

Taj izvor, koji želi ostati anoniman kako ne bi kompromitirao svoju poziciju u tom postupku, rekao je Nacionalu da USKOK želi rekonstruirati Bačićeve sumnjive poslovne aranžmane i ugovore iz tog razdoblja, s posebnim naglaskom na dio ugovora za nabavu i održavanje digitalnih i mrežnih sustava, kamera i opreme za audio-video streaming.

To USKOK smatra potrebnim na temelju prisluškivanih Bačićevih razgovora.

U središtu interesa USKOK-a nalazio se jedan stari tajanstveni ured koji se nalazi u starom dijelu zgrade na Prisavlju, u tzv. bloku B10. To je ujedno najstariji dio zgrade HRT-a. Riječ je o takozvanoj montažnoj zgradi, sa zidovima izgrađenima od knaufa, s montažnim pločama na plafonu.

Ondje se nalazi nekadašnji ured Kazimira Bačića. Da ga je USKOK upravo ondje odveo, ne spominjući nikakve dodatne okolnosti, kratko je u jednoj rečenici toga dana spomenuo portal Telegram. Preciznije govoreći, radi se o uredu smještenom na trećem katu tog bloka B10, na sjevernoj strani zgrade, s pogledom u smjeru Nacionalne i sveučilišne biblioteke i Medvednice.

Bačić ga je koristio u vrijeme dok je obnašao funkciju šefa službe Tehnike na HRT-u.

Četiri izvora s HRT-a koji žele ostati anonimni jer strahuju od odmazde vodstva te kuće i boje se za vlastitu sigurnost za Nacional su izjavila da nitko osim Bačića ne koristi taj ured te da ga je Bačić držao zaključanim cijelo vrijeme dok je on bio ravnatelj, odnosno od 2017. godine.

Donedavni glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić, koji je smijenjen zbog afere Vrtovi svjetla, mogao bi se naći i pod novim valom optužbi, i to za poslove za koje je odgovarao još dok je bio šef tehnike. PHOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Isti ti izvori otkrili su Nacionalu kako taj Bačićev ured može skrivati tajnu njegova indikativno prisnog odnosa s tvrtkom CS – Computer Systems.

Radi se o moguće ključnoj od nekoliko tvrtki s kojom HRT surađuje u segmentu nabave i održavanje digitalnih i mrežnih sustava, kamera i opreme za audio-video streaming.

Među ostalima, HRT opsežno surađuje i s tvrtkama AVC – Audio Video Consulting d.o.o. , Kapetanović sistemi d.o.o., KING ICT i Lost d.o.o.

Međutim, spomenuti izvori Nacionala s HRT-a bliski Bačiću navode kako je CS među njima najintrigantnija.

Riječ je praktički o obiteljskoj tvrtki za specijalizirane kompjutorske sisteme koja je od male informatičke tvrtke osnovane 1989. prerasla u megakompaniju, de facto jednog od vodećih “sistem integratora” na domaćem tržištu, s oko 140 zaposlenih i godišnjim prihodom od oko 140 milijuna kuna. HRT je samo jedan od njihovih klijenata, ali svakako jedan od većih.

Precizne podatke s HRT-a o tome koliko je u mandatu Kazimira Bačića sklopljeno ugovora za nabavu i održavanje informatičke i audio-vizualne opreme i sustava iz službe Komunikacija HRT-a odlučili su zadržati nedostupnim javnosti, pravdajući se da su ti podaci objavljeni u Elektroničkom sustavu javne nabave. Taj je sustav, međutim, trom, neprohodan i teško pretraživ, a HRT je ustrajao na svom neobjašnjivom i neprimjerenom stavu i nakon drugog upita Nacionala u kojem su upozoreni da su kao javna televizija koja se financira novcem poreznih obveznika dužni dostaviti precizne podatke o trošenju novca.

Neovisno o tome, u sustavu Elektroničkog oglasnika javne nabave može se pronaći više ugovora tvrtke CS Computer Systems s HRT-om, od onih koji iznose nekoliko stotina tisuća kuna do onih koji iznose više milijuna. Jedna od stavki koju ta tvrtka za HRT radi je sustav HRTi.

Između ostalog, HRT je od tvrtke CS Computer Systems 2019. naručio Podatkovni centar za produkcijske sustave IMS-a u vrijednosti 5,29 milijuna kuna s PDV-om, a nabavljen je kroz pregovarački postupak bez prethodne objave – te je predstavljao jedinu zaprimljenu ponudu, što je objavio i portal rep.hr.

Portal ictbusiness.info objavio je lani podatke koje je prikupio Tender.hr, a koji su pokazivali da je u prosincu 2019. ukupna vrijednost ugovorenih poslova na domaćim IT javnim nabavama dosegla 421,44 milijuna kuna. Prva po vrijednosti sklopljenih ugovora bila je zajednica ponuditelja Span i Combis koja je za Središnji državni ured za središnju javnu nabavu nabavljala licence Microsofta, a na drugom mjestu bili su CS Computer Systems s 45,73 milijuna kuna i King ICT s 36,02 milijuna kuna. Među javnim naručiteljima s najvećim brojem ugovora za IT opremu bio je i HRT, kojem je CS Computer Systems u tom segmentu jedan od najvećih dobavljača.

No unosne višemilijunske ugovore s HRT-om imaju i druge informatičke i tehnološke tvrtke, poput spomenutih tvrtki AVC, Kapetanović sistemi d.o.o., KING ICT, tvrtke Lost d.o.o. i ostalih.

Ono što se može pronaći iz drugih javno dostupnih izvora je podatak koji su 2017. objavili Nezavisni novinski portal Tris.com i portal Fairpress.eu temeljem analize Udruge Partnerstvo za društveni razvoj. U okviru projekta E-SCORE – Jačanje društvenih kapaciteta za borbu protiv korupcije ta je udruga analizirala i nabave na HRT-u i objavila podatak da je u periodu od 2012. do 2016. HRT sklopio 442 ugovora javne nabave u vrijednosti od 528.894.329 kuna. Izvukli su TOP 10 ponuditelja i prema njihovoj analizi, najuspješniji ponuditelj bila je tvrtka CS Computer Systems koja je s Hrvatskom radiotelevizijom sklopila 38 ugovora javne nabave u vrijednosti od 49.886.389 kuna.

Nakon toga, Državni ured za reviziju javne nabave HRT-a zaključio je da sustav javne nabave na Hrvatskoj radioteleviziji od 2013. do 2015. nije bio učinkovit pa je na HRT-u došlo do osnivanja povjerenstva za reviziju javne nabave. Da apsurd bude veći, odluku o osnivanju tog povjerenstva donio je tada novi glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić, dotadašnji šef Tehnike koji je prema tvrdnjama Nacionalovih izvora bio glavni čovjek koji je određivao tehničke parametre za sve javne nabave povezane s tehnologijom.

Izvor koji je u još u to vrijeme bio na visokoj funkciji na HRT-u tvrdi da se o tvrtki CS Computer Systems govorilo kao o “Kazinom CS-u” jer je s predstavnicima te tvrtke naprosto imao vrlo dobro razvijene i bliske odnose.

O tome kako je to funkcioniralo i nekad i danas, za Nacional je ispričalo više osoba povezanih i s bivšom i sa sadašnjom Upravom HRT-a. Svi oni zbog straha od odmazde žele ostati anonimni, ali tvrde isto: da je šef Tehnike taj koji određuje parametre javne nabave za tehnološku, kompjutorsku i videoopremu, dok direktori poslovanja te nabave samo provode. Danas je direktor poslovanja Mislav Stipić koji je bio šokiran uhićenjem Kazimira Bačića i u privatnim razgovorima govorio kako nije znao ništa o sumnjivim novčanim transakcijama vezanim uz projekt Vrtovi svjetla i Bačićevim odnosom s pokojnim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Isto tako, iako je odgovoran za poslovanje, Stipić nominalno nema veze s onim što se naručuje za potrebe tehničkog funkcioniranja HRT-a. Slično je bilo i u vrijeme bivše uprave Gorana Radmana – upravo u periodu kad je Bačić bio šef Tehnike.

Kad je bivši glavni ravnatelj Goran Radman počeo češljati ugovore s dobavljačima, među kojima su bili i oni milijunski za nabavu digitalnih sustava, članovi Uprave dobili su ozbiljne prijetnje smrću. PHOTO: Igor Kralj/PIXSELL

Upravo uz taj Radmanov period veže se jedna od najvećih kontroverzi vezanih uz javnu nabavu na HRT-u. Naime, nakon dolaska Gorana Radmana na mjesto glavnog ravnatelja HRT-a krajem 2012., on je počeo češljati ugovore o javnoj nabavi i započeo program restrukturiranja HRT-a – zbog kojeg su ga kasnije i napadali.

No, jedan od nekad vodećih ljudi iz vremena Radmanove uprave, koji zbog straha za vlastitu sigurnost želi ostati anoniman, tvrdi:

“Veliki dobavljači došli su u paniku jer se svaki ugovor provjeravao. Riječ je o velikim igračima koji su bili unutra prije nas, za vrijeme nas i nakon nas. Jedan od njih bio je i CS. Znalo se da Bačić kao šef Tehnike s njima ima komunikaciju. On je šefom Tehnike imenovan na javnom natječaju čini mi se 2013., ali on je bio jedan od glavnih ljudi i žario je i palio Tehnikom još od 2008. Sva uređenja studija, nabava kamera, kablova, opreme, sve izdašne financijske stavke išle su preko njega. Riječ je o nabavi opreme i održavanju, sve redom višemilijunski ugovori. On je tada bio svojevrsni ‘Plenki od tehnologije’. Sjećam se da je njegov sin u to vrijeme ili nešto kasnije studirao na prestižnoj i skupoj Poslovnoj školi na Bledu. Međutim, nakon što je počela revizija ugovora, pojedini članovi Uprave počeli su dobivati ozbiljne prijetnje. Te su prijetnje bile izravne da izravnije nisu mogle biti: ‘Pazi što radiš! Ubit ćemo te’. Ne mogu tvrditi da su te prijetnje bile povezane s ijednom konkretnom tvrtkom, ali činjenica je da su se događale u vrijeme kad su se propitivali svi ti ugovori.”

Međutim, budući da je Radman istovremeno s revizijom ugovora pokrenuo i novi investicijski ciklus, ništa se drastično oko raskida ugovora s dobavljačima nije dogodilo. Nacionalov izvor to ovako objašnjava:

“Čak i da smo htjeli, neke ugovore nismo mogli raskinuti bez penala i mogućih tužbi jer je bila riječ o višegodišnjim ugovorima za održavanje već nabavljene opreme. Niste mogli ostaviti, primjerice, kamere bez održavanja. Drugo, tehnici nitko nije smio ni primirisati. Prezentiralo nam se da će doslovno stati program ako ne pustimo neke ugovore. Pod takvom vrstom prijetnje i odgovornost, jer zamislite da program uistinu stane makar na minutu, nismo se mogli igrati s takvim stvarima. Treće, bilo je teško pribaviti konkretne dokaze je li nešto uistinu namješteno, je li bilo potrebno baš tu opremu nabaviti ili ne. Na kraju se sve svelo na to da pustimo Kazu da radi što hoće. A smijeniti ga ionako nismo mogli jer se znalo po kojoj liniji uživa zaštitu i tko mu je punica.”

Još tri posve različita izvora s HRT-a potvrdila su za Nacional da sustav HRTi za koji je izravno posao ugovoren s tvrtkom CS Computer Systems po njihovu mišljenju nije dovoljno kvalitetan, kao i da je Radiotelevizija Srbije daleko “prešišala” HRT kad je riječ o multimedijskom pristupu. Jedan od ta tri izvora kaže:

“CS je jedna od Pandorinih kutija HRT-a. Multimedijsku platformu HRTi, koju je Radman pionirski prvi među javnim servisima u regiji pokrenuo, preuzela je ta tvrtka CS nakon što su kormilo na HRT-u preuzeli Kazimir Bačić, Mislav Stipić i Damir Novinić. Dotadašnji dobavljač nam se žalio i najavljivao čak pokretanje međunarodne tužbe, ali je na kraju odustao. No, HRTi se vidno pogoršao u smislu funkcionalnosti otkad ga je preuzela ta druga tvrtka.

Pa tako sada Radiotelevizija Srbije drži vodstvo u kvaliteti pristupa korisnicima putem multimedije i u digitaliji općenito. Preko toga jako promoviraju srbijansku glazbu, film i zvijezde. Drugi Bačićev sporni potez bilo je vraćanje emitiranja putem satelita za dijasporu. Bačić ih je ponovno uveo nakon što ih je Radman otpisao kao nepotrebne, ekstremno skupe i zastarjele. I tada se sumnjalo na Kazinu povezanost s dobavljačem.”

Tvrtku CS Computer Systems je prije 32 godine osnovao inženjer elektrotehnike Stjepan Šipek, a danas su kao osnivači i članovi društva, osim Stjepana, upisane i druge osobe s prezimenom Šipek: Biserka, Robert, Martina, Mija, Leon, Mak i Val te osim njih osoba s imenom Paško Lubura. Paško Lubura je ujedno i predsjednik Uprave te tvrtke.

Zanimljivost vezana uz tu samozatajnu, ali iznimno imućnu zagrebačku obitelj s kojom je Kazimir Bačić u ime HRT-a godinama razvijao unosne poslove odnosi se na činjenicu da članovi te obitelji posjeduju više stanova u stambeno-poslovnom kompleksu Ban centar, u neposrednoj blizini Trga bana Jelačića u Zagrebu, gdje se četvorni metar stana procjenjivao na otprilike 7000 eura.

Više članova obiteljske tvrtke CS Computer Systems, koja je prerasla u megakompaniju kojoj je HRT samo jedan od klijenata, kupilo je čak pet stanova u Ban Centru, a najveći ima 340 kvadrata i bazen. PHOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

U vlasništvu članova te obitelji, prema podacima iz zemljišnih knjiga, nalazi se ukupno pet raskošnih stanova, sveukupno čak 933 četvorna metra i čak 15 garažnih mjesta. Od toga tri trosobna stana od kojih je najmanji veličine 130 četvornih metara, a najveći 147 četvornih metara, jedan četverosobni stan veličine 179 četvornih metara i jedan peterosobni, dvoetažni stan ukupne veličine 340 četvornih metara, uključujući između ostalog bazen veličine 23 četvorna metra i sunčalište. Ako je točno da je cijena kvadrata bila oko 7000 eura, to bi značilo da je te stanove obitelj platila oko 6,5 milijuna kuna, no moguće je da su dobili popust na broj kvadrata i stanove platili jeftinije. Međutim, taj je iznos za tu obitelj prava sitnica, ako se uzme u obzir činjenica da je samo u 2019. njihova tvrtka poslovala s čistom dobiti od 27 milijuna kuna, dok je zadržana dobit iz prethodnih godina iznosila oko 39 milijuna kuna.

To su sljedeće nekretnine:

– peterosobni dvoetažni stan veličine 340 četvornih metara s bazenom i sunčalištem (Paško Lubura)

– trosobni stan veličine 139/147 četvornih metara (Robert Šipek)

– četverosobni stan veličine 179 četvornih metara (Stjepan Šipek)

– trosobni stan veličine 129/137 četvornih metara (Martina Šipek)

– trosobni stan veličine 122/130 četvornih metara (Mija, Mak i Val Šipek).

Kad je USKOK nedavno ponovno uhitio bivšeg šefa Uprave JANAF-a Dragana Kovačevića, učinili su to pod sumnjom da je upravo u tom kompleksu u zamjenu za neke ugovore od jedne splitske tvrtke dobio stan koji se vodi na ime te tvrtke.

Iako u ovom slučaju nema takvih informacija, USKOK očito ima razloga sumnjati da je Kazimir Bačić još od vremena dok je bio šef Tehnike HRT-a nešto “mutio”, a Nacionalovi izvori tvrde da to potkrepljuju i tajno snimani Bačićevi razgovori. Upravo zato Bačićeva stara radna soba, u koju nitko osim njega godinama nije imao pristup, možda postaje ključ ove enigme.