GLAVNI DRŽAVNI ODVJETNIK Dražen Jelenić imao je punih godinu i pol dana da istraži ulogu Milijana Brkića u aferi SMS pa bi naglo probuđeni interes DORH-a za svoj slučaj Brkić sada mogao pokušati tumačiti kao politički progon potaknut izborima u HDZ-u

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ponovno preispituje ulogu Milijana Brkića u aferi SMS. Riječ je o prvom, glavnom kraku te afere gdje je optužen i Brkićev kum Blaž Curić, ali Brkićeva uloga nikada nije razjašnjena”, rekao je to Nacionalu koncem prošlog tjedna visoki izvor blizak vrhu HDZ-a i premijeru Andreju Plenkoviću. Iako je posve točno da Brkićeva uloga nikada do kraja nije razjašnjena i da je on bio osumnjičen samo u drugom kraku afere SMS, vezano uz presretanje komunikacija svoje bivše supruge Karmen Brkić i načelnice općine Lovreć Anite Nosić, otvara se pitanje je li se DORH za Brkića počeo ponovo interesirati samo zato što je Brkić i službeno u unutarstranačkim izborima u HDZ-u stao na stranu kontra Andreja Plenkovića te iznio niz oštrih kritika na Plenkovićev račun, te zašto to DORH nije puno aktivnije radio u jeku te afere.

Već samo postojanje takvih dilema temeljito kontaminira ugled DORH-a, iako se istine radi Brkićeva uloga u toj aferi doista mora temeljito ispitati jer za to postoji niz ozbiljnih razloga. Ako je taj nagli novi interes DORH-a politički uvjetovan, onda bi Brkić mogao sve to predstavljati kao pokušaj uplitanja DORH-a u stranačke izbore u HDZ-u.

To onda podrazumijeva temeljito propitivanje načina rada Državnog odvjetništva čije je izvješće o radu za 2017. i 2018. predsjednik SDP-a Davor Bernardić prošlog tjedna u Saboru nazvao “izvješćima o neradu glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića”.

Naime, Jelenić je imao punih godinu i pol dana vremena kako bi temeljito ispitao ulogu Milijana Brkića u aferi SMS koja je od rujna 2018. žestoko uzdrmala dio HDZ-ovih struktura uključenih u tu aferu čiji su krakovi vodili sve do Ureda predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

Riječ je o jednoj od najozbiljnijih afera u novijoj hrvatskoj povijesti koja je upravo zahvaljujući onom što Bernardić naziva neradom DORH-a svedena na gotovo beznačajnu razinu, gdje su osumnjičeni samo neposredni izvršitelji operacije kojom se htjelo kompromitirati sam državni vrh, premijera Andreja Plenkovića, ali i Državno odvjetništvo i sudove. U osnovi afere bile su falsificirane SMS poruke kojima se htjelo utjecati na dva velika pravosudna procesa, prvi protiv vlasnika Agrokora Ivice Todorića, drugi protiv šefa Dinama Zdravka Mamića. U slučaju Todorić falsificiranim porukama htjelo se implicirati da je premijer Plenković s tadašnjom prvom potpredsjednicom Vlade Martinom Dalić dogovarao Todorićev progon. U slučaju Mamić htjelo se implicirati da je cijeli proces protiv Mamića namjestio tadašnji glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan koji je pokušao vršiti neprimjereni pritisak na sud. Da je bilo što od toga bilo istinito, dovelo bi automatskog pada Vlade i potezanja kaznene odgovornosti čelnih ljudi politike i pravosuđa.

Milijan Brkić u središtu te afere našao se nakon što je policija presrela poziv koji je njegov kum, bivši suborac i bivši osobni vozač u HDZ-u Blaž Curić, u to vrijeme zaposlen kao vozač ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, uputio čovjeku kojeg je policija upravo počela prisluškivati zbog sumnje da je krivotvorio poruke za Todorića i Mamića. Taj je čovjek bivši informatičar MUP-a iz Belišća Franjo Varga koji je preko noći postao poznat cijeloj Hrvatskoj. Problem je bio u tome što mu je Blaž Curić dojavio da je pod mjerama i tražio ga da uništi sve hard diskove. Pa se postavilo pitanje otkuda običnom vozaču Blažu Curiću uopće informacija da je Varga pod mjerama i kakve on veze ima s Vargom. Nakon što su krajem rujna 2018. uhićeni i Varga i Curić, počele su polako curiti informacije iz kojih je bilo evidentno da je on bio povezan s vodećim ljudima HDZ-a, Tomislavom Karamarkom, Milijanom Brkićem, ali i Vladom Galićem koji je s mjesta HDZ-ova analitičara postao savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović za obranu i sigurnost. Nacional je objavio cijelu seriju članaka koji su pokazali na koji su način bili povezani Brkić, Karamarko, Galić, Curić i Varga, što je u konačnici dovelo do odlaska Galića s mjesta predsjedničinog savjetnika. Prema informacijama povjerljivih izvora, ali i iz prikupljenih konkretnih dokaza koje je Nacional objavio, bilo je evidentno da su Galić i Curić bili veza između tadašnjeg vrha HDZ-a i Franje Varge te da je on od njih dobivao naloge za razne prljave poslove.

Unatoč desecima kompjutora, laptopa i mobitela zaplijenjenih od Franje Varge, DORH je na kraju podigao optužnicu samo protiv njega i Curića, a iz optužnice je potpuno nestalo ime Milijana Brkića, iako je on također bio ispitan u Uskoku. Njegovo ime uopće nije bilo navedeno u optužnici čak ni u svojstvu svjedoka, dok se, primjerice, u optužnici spominjalo ime bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka koji je također ispitan.

Nacional je potom otkrio sadržaj jednog dijela poruka koje su otkrivale kako je Brkić od Varge tražio da presreće komunikaciju njegove supruge, ali i mlade načelnice općine Lovreć Anite Nosić. U tom trenutku Nacional je zaštitio njezin identitet, ali su njezino ime ipak vrlo skoro objavili drugi mediji. Sadržaj te komunikacije može se svesti na pitanje: “Ima li intime?” – što je pitanje kojim je Brkić želio doznati o čemu se točno Anita Nosić dopisuje s trećim muškarcem, odnosno ima li s njim intiman odnos.

NACIONALOVI IZVORI iz HDZ-a tvrde da je upravo Brkić osmislio i odradio presudne korake u ostvarenju savezništva Mire Kovača, Davora Ive Stiera i Ivana Penave, koje je prozvano i ‘trojni pakt’

DORH je odustao od progona Brkića i njegova brata Joze koji se također spominjao u kontekstu davanja naloga Vargi za presretanje komunikacija još nekih ženskih osoba. Obrazloženje je bilo da se taj slučaj ne može goniti po službenoj dužnosti, već samo po privatnoj tužbi, ali do toga nikada neće doći jer su sve spominjane ženske osobe tvrdile da se u situaciji u kojoj je Varga po nalogu braće Brkić nadzirao dio njihove komunikacije ne smatraju oštećenima. Tako je Brkić dobio svojevrsnu “amnestiju” ili izuzeće iz afere SMS jer njegovu ulogu u glavnom kraku te afere više nitko nije ni spominjao niti propitivao. Nacional je više puta bezuspješno slao upite DORH-u kako bi pokušali doznati u kojem smjeru se kreće daljnja istraga u toj aferi, je li otkriveno tko je Blažu Curiću dojavio da se nad Vargom provode mjere i zašto je ime Milijana Brkića nestalo iz prve optužnice, znači li to da se sprema neka nova optužnica za novi krak te afere. Također je bilo posve nejasno zbog čega nije detaljnije ispitana uloga bivšeg predsjedničina savjetnika Vlade Galića. No službenog objašnjenja zašto su Brkić i Galić nestali iz afere SMS nije bilo. Na prozivke da se Brkića zbog povezanosti s tom aferom trebalo smijeniti barem s položaja potpredsjednika Sabora, osoba iz samog vrha HDZ-a prošlog je tjedna za Nacional izjavila sljedeće:

“Mi smo u tom smislu čekali odluku DORH-a odnosno rezultate istrage. Znate, da smo krenuli u njegovo političko smjenjivanje, pitanje kakve bi to posljedice izazvalo po stabilnost u stranci.”

Drugim riječima, vodstvo HDZ-a nije se usudilo poslati političku poruku micanjem Brkića s mjesta potpredsjednika Sabora jer su se bojali da će im se on osvetiti tako što bi utjecajem na jedan dio HDZ-ovih saborskih zastupnika mogao uzdrmati vladajuću većinu, odnosno ucjenjivati premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića.

No time što je ostavio Brkića na tako važnoj poziciji unatoč vrlo čvrstim indicijama o njegovoj ulozi u aferi SMS, Plenković je pokazao slabost i ostavio Brkiću dovoljno prostora da pokuša povratiti izgubljeni politički utjecaj. Brkićev utjecaj u stranci i u javnosti zbog afere SMS bio je ozbiljno uzdrman, ali Plenkovićeva neodlučnost i strah zapravo su samo dodatno ohrabrili Brkića koji je cijelo vrijeme u pozadini pripremao plan za osvetu.

Nacionalovi izvori iz HDZ-a tvrde da je upravo Brkić bio taj koji je osmislio i odradio presudne korake da se ostvari savezništvo Mire Kovača, Davora Ive Stiera i Ivana Penave koje su mediji prozvali “trojni pakt”. I Kovač i Stier figurirali su kao kandidati za predsjednika stranke, dugo se nisu mogli dogovoriti oko toga koji će od njih dvojice preuzeti ključnu ulogu jer je sve ukazivalo na to da pojedinačno ni jedan od njih neće imati dovoljno šanse protiv Plenkovića. No ključni potez odigrao je upravo Brkić koji ih je, kako tvrde Nacionalovi izvori, uvjerio da trebaju nastupiti zajedno i presjekao i odlučio da će Kovač imati glavnu ulogu, odnosno biti kandidat za predsjednika, a Stier tek za potpredsjednika. Smatra se da je upravo Brkić uvjerio Stiera da prihvati takvu ulogu. Iako su njih dvojica bili žestoko suprotstavljeni u vrijeme dok je šef stranke bio Tomislav Karamarko, Nacionalovi izvori tvrde da su ih političke okolnosti naprosto natjerale na suradnju protiv Plenkovića.

“Brkić je otpočetka stao iza saveza Kovač-Stier-Penava, osigurao im je kompletnu logistiku i obećao da će stati iza njih u unutarstranačkoj borbi. A budući da ni jedan od njih dvojice nema svoju stranačku infrastrukturu, to je bilo jedino logično rješenje”, rekao je za Nacional izvor iz HDZ-a.

Kovač, Stier i Penava ispočetka su pokušali sakriti informaciju da je Brkić s njima u igri jer su očito procjenjivali da bi im to moglo štetiti. No bilo je jasno da će prije ili kasnije to izaći na vidjelo. Brkić se, uostalom, sam izjasnio i dao im javnu podršku. I pritom žestoko napao Plenkovića zatraživši njegovu odgovornost zbog dvaju izgubljenih izbora. Bio je to najveći do sada udarac za Plenkovića zbog čije neodlučnosti često i njegovi najbliži suradnici i ljudi koji ga istinski podržavaju “gube živce”. Tim više što su i sami svjesni da je upravo Plenković najzaslužniji za Brkićev “preporod”. Naravno, ostala je posve sporedna činjenica da se kao jedan od glavnih razloga što je Kolinda Grabar-Kitarović izgubila predsjedničke izbore isticala upravo prevelika vidljivost Brkića u zadnjim danima njezine kampanje – i to što je njegov angažman u Bosni i Hercegovini potaknuo otpor građanske Hrvatske koja je u velikom broju izašla na izbore i glasala za Zorana Milanovića. Ta se činjenica u današnjoj konstelaciji snaga unutar HDZ-a prešućuje – Kovačevu klanu ona može samo štetiti, a Plenkovićeva struja zasad je ne poteže kao argument za slabljenje unutarstranačkih oponenata.

No nenadano “buđenje DORH-a” nakon godinu i pol tapkanja u mraku afere SMS bez ikakvih rezultata i konkretnih poteza koji bi upućivali na to da je postojala suvisla ambicija da se u njoj rasvijetli prava uloga Milijana Brkića, trenutno može samo još više povećati nepovjerenje građana u pravosuđe. Ispada da se DORH pod vodstvom Dražena Jelenića budi samo onda kad postoji uvjerenje ili procjena da je to politički oportuno.

To može samo otvoriti prostor Brkiću da se predstavlja kao žrtva političkog progona, baš kao što se i Anita Nosić, mlada načelnica za čiju je sms komunikaciju Brkić bio živo zainteresiran, danas predstavlja kao žrtva nekih političkih procesa koji s njom nemaju veze. Iako je neosporno da je mimo pravila dobila kredit od APN-a i na čudan način kupila stan u istom stambenom kompleksu u kojem danas živi Milijan Brkić, u intervjuu Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji Anita Nosić nije dala do znanja da vidi išta sporno u svom ponašanju, a dojmu o njezinoj bezgrešnosti valjda je trebalo poslužiti fotografiranje ispod velikog crkvenog križa, sa štiklama na golom krškom kamenu. Uz, naravno, aboliranje Milijana Brkića. Ili, kako je rekla za Slobodnu Dalmaciju: “A kad već spominjete ‘aferu prisluškivanje’, moram reći kako po meni afere nije ni bilo, a ja sam se u više navrata izjasnila da se ne osjećam oštećenom.”