Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu pokazalo je prošloga tjedna neočekivan interes za izrazito dubiozan posao Hrvatske pošte, tvrtke na čijem je čelu već godinama Ivan Čulo, a koji se odnosi na nabavu sustava „paketomata“ vrijednu oko 17,7 milijuna eura. Taj posao Čulo je sklopio usred pandemije koronavirusa i mimo javne nabave, a čak i letimična usporedba s cijenom koju su za iste sustave platile usporedive tvrtke u susjednim zemljama, dovodi do zaključka da je Hrvatska pošta – a posredno i država kao njen vlasnik – oštećena za iznos od oko deset milijuna eura.

Prema navodima izvora bliskih Hrvatskoj pošti, za taj posao već ranije je interes pokazao i Uskok, ali nije došlo ni do kakvog epiloga pa je iznenađenje unutar Hrvatske pošte sredinom protekloga tjedna bilo još i veće kada su iznova taj slučaj aktualizirali djelatnici Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu.

Kako je doznao Nacional, početak rada istražitelja na „slučaju paketomati“ izazvao je izrazitu nervozu u vodstvu te tvrtke, ali i u dijelu vladajućih struktura: direktor HP-a Čulo, naime, smatra se izrazito bliskim predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću, koji je lobirao za njegov novi mandat na čelu tvrtke i u tome uspio – pa čak i usprkos neslužbenim najavama iz kruga osoba bliskih Andreju Plenkoviću da je vrijeme za promjenu.

Prijava sumnji u kriminal oko nabave skupih paketomata već dulje vrijeme kolala je među različitim instancama i različitim institucijama, no ništa konkretno nije se događalo pa je prošlotjedni ulazak istražitelja u Hrvatsku poštu protumačen i kao oblik Plenkovićeva odgovora Jandrokoviću, čovjeku za kojega neki krugovi tvrde da ima ambiciju preuzeti vođenje HDZ-a.

Nacional je još 2020. godine prvi objavio detalje iznimno sporne nabave paketomata za Hrvatsku poštu od tvrtke za koju su upućeni izvori tvrdili da je privilegirana. To su opisali vrlo plastično: tvrtka Rubin-promet naručene paketomate Hrvatskoj pošti zaračunala je najmanje četiri puta više nego što ih kineskom dobavljaču treba platiti. Izvor s neposrednim saznanjima o toj transakciji otkrio je Nacionalu da je za 300 paketomata Rubin-prometu ispostavljen račun u iznosu 20.767.857 kuna. U taj iznos nisu uračunati porez, carina i softver potreban za njihovo funkcioniranje. To bi značilo da se nabavnoj cijeni treba pridodati otprilike sedam milijuna kuna, a zatim još i cijenu softvera.

https://www.nacional.hr/ekskluzivno-hrvatska-posta-usred-epidemije-koronavirusa-trosi-131-mil-kuna-mimo-zakona-o-javnoj-nabavi/

Čak i ako bi se uzele kao istinite tvrdnje izvora bliskih Upravi Hrvatske pošte, koji navode da cijena softvera doseže dodatnih 18 milijuna kuna, tako bi se dosegla ukupna cijena od oko 44 milijuna kuna. A u ugovoru broj HP-12/3-015315/20 o nabavi paketomata konstatira se da njegova vrijednost doseže 17,7 milijuna eura, što bi po srednjem tečaju HNB-a iznosilo 133,2 milijuna kuna. U tu cijenu uračunati su i troškovi održavanja i transfera znanja. Ugovor je pisan prilično konfuzno, tako da se iz njega ključni dijelovi izdvajaju u zasebne troškovnike, kao i s namjerom da se prikriju još neke njegove manjkavosti. Tako se u članku 5. ugovora navodi da količina predmeta nabave, odnosno broj paketomata, predstavlja okvirnu količinu, kao i da stvarno nabavljena količina predmeta može biti veća ili manja od predviđene količine, ovisno o zahtjevima Hrvatske pošte. Što otvara pitanje kako je zapravo definirana ukupna vrijednost tog ugovora.

Potom se u članku 13. precizira dinamika isplate iznosa. Pa se konstatira da će Hrvatska pošta polovicu cijene za predmete iz Troškovnika 1 platiti avansno ili najzad u roku od tri dana od dana zaprimanja jamstva za avans koji je opisan u članku 14. istog ugovora. Preostala polovica trebala bi biti isplaćena u roku tri dana nakon uspješno završenog finalnog testa koji podrazumijeva sveobuhvatno testiranje funkcionalnosti ponuđenog softvera sa svim funkcionalnostima. Predmete iz Troškovnika 2 Hrvatska pošta obvezala se platiti avansno u iznosu od 30 posto ukupne cijene ili najzad u roku od tri dana od dana zaprimanja jamstva za avans koji je opisan u članku 14. istog ugovora. U ugovoru su dodatno preciznije propisani još neki detalji dinamike plaćanja. Ali posebno je intrigantan sadržaj članka 14. u kojem se opisuje kako treba izgledati jamstvo koje će tvrtka Rubin-promet dostaviti za uplatu avansa. U njemu se konstatira da dobavljač može odabrati želi li kao jamstvo dostaviti solemniziranu bjanko zadužnicu, neopozivu i bezuvjetnu bankarsku garanciju na prvi poziv ili novčani polog. Nije jasno koja je svrha mogućnosti da se jamči novčanim pologom ako se dobavljaču uplaćuje avans da nabavi robu na kojoj će ionako dramatično profitirati.

Direktor HP-a Ovan Čulo smatra se izrazito bliskim predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću, koji je lobirao za njegov novi mandat na čelu tvrtke. FOTO: Patrik Macek, Sanjin Strukic/PIXSELL

Tvrtka Rubin-promet posluje gotovo trideset godina, a njezina je osnovna djelatnost prodaja i instaliranje detektora metala, rentgen uređaja za preglede prtljage i pošiljki te sustava sigurnosti i kontrole osoba i predmeta. U 2018. godini imala je ukupni prihod od 7,42 milijuna kuna. Dobit prije oporezivanja i kamata (EBITDA) iste godine iznosila je 715.942 kune. Samo godinu prije, 2017., ukupan prihod iznosio im je 7,46 milijuna kuna, a EBITDA je iste godine iznosila 220.088 kuna. Temeljni kapital iznosi joj svega 20.001 kunu. Te informacije pokazuju da solemnizirana bjanko zadužnica te tvrtke teško može poslužiti kao valjano jamstvo za uplatu avansa u iznosu od najmanje četiri milijuna eura, koliko izvori bliski Hrvatskoj pošti navode da im je uplaćeno. A upravo je tu mogućnost, da dobavljač izabere samo jedno sredstvo osiguranja, Hrvatska pošta ostavila Rubin-prometu.

Uprava Hrvatske pošte na čelu s predsjednikom Ivanom Čulom, što je posebno sporno, usred drame zbog epidemije koronavirusa i u doba kada je državni vrh na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem u više navrata slao javne apele da se gospodarske aktivnosti obavljaju obazrivo i oprezno, a naročito da se u ta napeta i neizvjesna vremena vodi računa o potrošnji, odlučila je taj sporni posao provesti mimo Zakona o javnoj nabavi. Prema tvrdnjama njihova resornog ministra Olega Butkovića, koji je i predsjednik Glavne skupštine Hrvatske pošte, taj posao realiziran je bez njegova znanja, a postupak je proveden tako da se na njega javio samo jedan kandidat – Rubin-promet.

Zašto je taj postupak nabave proveden upravo kako je opisano, iz HP-a su u prosincu 2020. godine za Nacional odgovorili ovako: „Od 2017. do 2019. godine Hrvatska pošta je u suradnji s konzultantima iz Poljske provela postupak prema EU institucijama, a kako bi se nama baš kao Poljskoj i mnogim drugim poštama odobrilo da za dio usluga za koje smo izloženi tržišnoj utakmici dobijemo izuzeće.“

Kako nam je objašnjeno, provedbenom odlukom Europske komisije iz srpnja 2019. godine Direktiva 2014/25/EU (direktiva o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga) neće se primjenjivati na ugovore kojima je namjena omogućivanje obavljanja djelatnosti domaće i međunarodne usluge žurne dostave paketa te domaće usluge dostave neadresirane pošte. S time su, tvrde u HP-u, upoznate sve nadležne institucije uključujući Ministarstvo gospodarstva, resorno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture te Nadzorni odbor HP-a. Na upit je li u ovom slučaju riječ o pogodovanju točno određenom ponuđaču, iz HP-a su odgovorili:

„Apsolutno ne, nije bilo pogodovanja, a tome svjedoči i činjenica da je natječaj bio otvoren, a još dva ponuđača s tržišta EU-a javila su nam se s upitima.“ Iz HP-a je stiglo objašnjenje i da je Rubin-promet „tvrtka koja je partner estonske pošte koji su inače izuzetno razvijeni po pitanju paketne infrastrukture te oko 90 posto paketne isporuke vrše upravo putem paketomata“. No ostala je neobjašnjena činjenica da javni poziv nije bio objavljen na europskim stranicama na kojima se oglašavaju natječaji javne nabave, već isključivo u domaćim medijima, ako se relevantnim medijima za objavu takvih natječaja mogu zvati web stranice HP-a i Narodnih novina jer je obveza javne nabave izbjegnuta te da dva spomenuta ponuđača nisu poslala službene ponude i da je njihov interes ostao tek na upitima. I tadašnja usporedba s tržišnim konkurentom Tiskom, koji je u nabavu uložio 50 paketomata, djelovala je skandalozno: Tisak je za nabavu i instaliranje 50 paketomata širom Hrvatske, s pripadajućom specijaliziranom web stranicom kreiranom upravo za tu namjenu i potrebnim softverom koji prima i šalje SMS-ove o isporuci paketa, uložio 10 milijuna kuna. A HP je za istu tu uslugu, sa šest puta više predviđenih paketomata – njih 301, uložio 131 milijun kuna, odnosno, 13 puta veći iznos. Preciznije rečeno, Tisak je svaki paketomat platio 200.000 kuna, a HP je iste takve paketomate platio 350.500 kuna (bez PDV-a), odnosno, 70 posto više.

Dodatno je intrigantno i to što sustav paketomata nije baš najbolje zaživio u praksi. Izvori bliski Hrvatskoj pošti tako navode da ponekad tvrtka zaposlenicima daje i određene poklone, ali uvjetuje im da ih podignu na točno određenim lokacijama na kojima se nalaze paketomati. Oni to tumače namjerom vodstva tvrtke da se tako stvori privid korištenja paketomata te navode da se u tu svrhu Uprava koristi i raznim sličnim manipulacijama.